Get Adobe Flash player
Što Plenkovića uopće interesira?

Što Plenkovića uopće interesira?

Banalno, nespretno i glupo laganje javnosti predsjednika Vlade i...

Martinje u Draganovom klubu

Martinje u Draganovom klubu

Svi premijeri, predsjednici, vlade i vlasti su ga...

Što se kuha u susjedstvu?

Što se kuha u susjedstvu?

U Hrvatskoj nema plana, nema strategije, niti imamo jedinstvo nacije u...

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Izrežirana predstava od koje hrvatski građani ne će biti obeštećeni...

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Budući Hrvatska nema registar stanovništva, pod pritiskom EU-a o...

  • Što Plenkovića uopće interesira?

    Što Plenkovića uopće interesira?

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:08
  • Martinje u Draganovom klubu

    Martinje u Draganovom klubu

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:02
  • Što se kuha u susjedstvu?

    Što se kuha u susjedstvu?

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:43
  • Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:40
  • Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:30

Glavna misao vodilja komunističkih vođa 1941. bila je revolucija, mržnja i osveta

 
 
Hoće li Faktograf u maniri profesionalnog i etičnog novinarstva proglasiti Dan antifašističke borbe čistom manipulacijom u skladu sa Rezolucijom EU Parlamenta od 19. rujna 2019. godine? Ne će naravno, jer je Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe njima kost u grlu koju ne mogu nikako progutati! Stoga podsjećam i Faktograf i "antife" na sadržaj Rezolucije:
https://www.braniteljski-portal.com/wp-content/uploads/2020/01/kardelj.png
Članak 3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u XX. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;
Članak 5. poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;
Članak 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava; https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html
 
Faktografu svako spominjanje lustracije komunističkog režima stvara paniku, jer od čega bi onda živjeli? Prestao bi razlog njihova postojanja! Ovako Faktograf lustrira, odnosno filtrira istinu o masovnim i sistematskim komunističkim zločinima i proglašava ih povijesnim revizionizmom, a falsificiranu yugokomunističku povijest istinom! Faktograf nestručno i diletantski proglašava netočnim tekstove, sa samo jednim i to sumnjivim izvorom, umjesto da uzme više izvora i usporedbom podataka dokazuje istinu ili neistinu. Dakle neistinom i sumnjivim primjerima dokazuje neistinitost teksta. Dan antifašističke borbe je čisti proizvod yugokomunističke ideologije, jer kada su komunisti uvidjeli da je komunizam s Berlinskim zidom nepovratno propao, ubrzo su se preobukli u antifašiste. Uostalom presvlačenje nije njima strano, četnici su masovno mijenjali kokarde na kapama sa crvenom zvijezdom i postali partizani. A kada je komunizam osuđen kao zločinački totalitaran režim, brzo su se preobukli u antifašiste.
 
Dakle što se dogodilo na dan 22. lipnja 1941. godine? "Nacistička Njemačka ujutro 22. lipnja 1941. napala je Sovjetski Savez u operaciji pod kodnim nazivom Operacija Barbarossa. Tim napadom poništen je pakt Ribbentrop-Molotov o nenapadanju između te dvije sile. Zbog novonastalih okolnosti pripadnici Komunističke partije u Sisku našli su se u opasnosti te su se iz grada povukli u okolicu - najprije u selo Žabno, a potom u šumu Brezovicu pokraj Siska. Ondje su osnovali Prvi sisački partizanski odred te on od prvih dana izvodi diverzije, osobito na željeznici. Hrvatski antifašisti pozivom na borbu protiv fašističke okupacije zemlje 22. lipnja 1941. u Brezovici započeli su četverogodišnju borbu za narodnu slobodu i socijalna prava". To je celofanska komunistička verzija zamislite napisana 2019. godine, a ne 1945. godine, gdje se komunisti nazivaju antifašistima, tada nije bilo spomena antifašista, već su bili komunisti! Komunistička partija je vodila Narodnooslobodilačku borbu na čelu s Josipom Brozom Tito, koji je bio doživotni predsjednik do smrti 1980. godine. I Komunističke partije, poslije Saveza komunista, a ne antifašista!
 
Narodno-oslobodilačku borbu vodili su komunisti "za slobodu i socijalna prava", što znači da je to bila komunistička revolucija za promjenu odnosa u društvu, odnosno klasna borba za novo društveno uređenje. Glavna misao vodilja komunističkih vođa jest revolucija, mržnja i osveta, uz lažno obećanje promijenjenih i poboljšanih uvjeta života "sloboda i ljudska prava". Stoga komunizam proizvodi smrt i obiluje zločinima, jer je u svojoj biti okrenut prema zlu. On je također sustav osmišljen za ekstremnu kontrolu ljudskoga duha i propisivanja načina mišljenja. Marx-Engelsova koljačka teorija glasi: "Komunisti s prijezirom odbijaju prikrivati svoje poglede i namjere. Oni otvoreno izjavljuju da se njihovi ciljevi mogu postići samo nasilnim obaranjem čitavog dosadašnjeg društvenog poretka. Neka vladajuće klase drhte pred komunističkom revolucijom. U njoj proleteri nemaju izgubiti ništa osim svojih okova. A imaju dobiti čitav svijet." To je bit komunističke ideje "klasne borbe" za "slobodu i ljudska prava" da bi u toj svojoj revoluciji masovno kršili ta ista ljudska prava i slobodu!
 
Koljački program Borisa Kidriča
 
Evo što piše u tajnom dokumentu iz 1941. godine koji potpisuje Boris Kidrič:
U pravom spoznavanju sadašnje revolucionarne situacije CK zaključuje Da se provedu sljedeće nužne mjere, koje su potrebne da se pobjednički izvede revolucija:
1. Svi rukovoditelji v OF-u (Osvobodilna fronta), koji pripadajo bilo kojem građanskom usmjerenju moraju se likvidirati.
2. Svi veleposjednici, kapitalisti, industrijalci i kulaci moraju se likvidirati.
3. Svi čelnici i funkcionari građanskih stranaka, koji nisu u OF-u ili u NOV-u (Narodnooslobodilačka vojska) i koji ne budu likvidirani tamo, moraju se likvidirati.
4. Svi čelnici Bele garde moraju se likvidirati.
5. Svi čelnici Plave garde moraju se likvidirati.
6. Sve SS-ovce i gestapovce mora se likvidirati.
7. Sve intelektualce, študente i kavanske političare mora se likvidirati.
8. Sve svećenike, koji su se izjasnili protiv radništva mora se likvidirati.
9. Sve bivše jugoslavenske oficire, također i one koji su pri NOV-u, mora se zatvoriti.
10. Sve svećenike mora se zatvoriti. Neka crkve ostanu zatvorene, iste se ne smije rušiti. Represalije se smiju provoditi samo na drugim crkvenim imanjima i posjedima.
11. Sva vojna poslanstva kapitalističkih država, koja se nalaze pri NOV-u mora se prisiliti da otputuju. Svaki daljnji razgovor je zabranjen.
12. Sve osobe, koje se protive našem oslobodilačkom ratu mora se odmah tajno odvesti i predati NOV-u. Iste se mora likvidirati samo u slučaju ako to situacija ili pak vanjski položaj zahtijeva.
13. Svi građanski časopisi ne smiju izlaziti. Radioaparate se mora također oduzeti.
14. Svi javni uredi i sve životno važne ustanove, poput prometnih sredstava, mora se također oduzeti i predati odjelima NOV-a.
15. Sve se te mjere moraju provesti onoga dana kada to bude naređeno.
16. Sve likvidacije moraju izvršiti posebni odjeli partije. Partijske organizacije na terenu i u odjelima NOV-a moraju to provesti u najvećoj tajnosti prema naredbama. Samo najvažniji stari članovi, funkcionari partije, smiju znati za te naredbe, i samo su oni određeni za odabir krivaca.
Živjela socijalistička revolucija!
Živio Staljin, vođa cjelokupnoga radnog naroda!
Za CK – KPS (Komunistička partija Slovenije):
(potpis) Boris Kidrič«
 
I da nije komunizam zločinački režim? Pozorno pročitati koga se sve mora likvidirati!!! I što se onda slavi na Dan antifašističke borbe? Dan kada su počele likvidacije neistomišljenika, dan kada je prvo ljudsko biće ubijeno u ime te ideologije, komunizam se izjednačio sa fašizmom! I što onda slavimo? Dan antifašizma i komunističke revolucije koja je pobila pola milijuna ljudi, najviše Hrvata! Apsurdno da ne može apsurdnije! Antifašisti u ime antifašizma, slobode i ljudskih prava ubijaju masovno sve koji stoje na putu njihove socijalističke revolucije za "slobodu i ljudska prava" bez optužbe, suda i presude. Čine masovne zločine protiv čovječnosti, za koje nitko od njih nikada nije odgovarao! I još imaju obraza ovako pisati o Bleiburgu, što Faktograf uzima kao mjerilo istine?
 
I kako im je povijest Drugoga svjetskog rata i poraća uljepšana u komunističkom celofanu, tako im je Domovinski rat u kojem je poražen taj crveno-petokraki zmaj od JNA, predmet stalnih cenzura i negiranja. Znači spomen na točan događaj iz novije povijesti stvaranja hrvatske države ne smije se promovirati. Ni sjećanje na povijesne dane obrane od velikosrpske agresije ne smije se promovirati! I borba protiv pedofilije im ne odgovara! Valjda treba dopustiti pedofilima da napastuju našu djecu, to bi faktografovcima bilo normalno? Katolička Crkva posvećuje posebnu pozornost žrtvama toga bezbožnog, nehumanog i protucivilizacijskog režima i njihove  žrtve želi istaknuti kao svjedočenje za Boga, vjeru, osobne ideale, zajedništvo svetih i kao zalog za stvarnu bolju budućnost svijeta.
 
Još jedna važna i bitna posljedica temeljnih komunističkih postavki ateizma i klasne borbe, poimanje je etike i morala. Osim ateizma i klasne borbe, poništenje moralnosti posljedica je Marxove i Engelsove radikalne relativnosti: nema istine i nema laži – sve može biti i ovako i onako. Ako nema duha, ako nema Boga, ako nema transcendencije, nema ni apsolutnoga morala, ako nema apsolutnoga dobra, put je otvoren prema apsolutnome zlu. Zbog radikalnoga materijalizma i ateizma, te zbog klasne borbe kao pokretača povijesti, komunizam je morao završiti u nijekanju moralnosti i morala i otvoriti put u zločine.
 

Lili Benčik

Najznačajnija hrvatska živuća suvremena pjesnikinja!

 
 
Hrvatska suvremena pjesnikinja prof. Malkica Dugeč (rođena 3. lipnja 1936.) proslavila je prošloga tjedna svoj 84. rođendan. Ali njoj nisu važne ni godine ni starost. Ona i dalje neumorno piše pjesme, točnije rečeno, ona stvara poeziju i uživa u svome umjetničkom stvaralaštvu. Pjesništvo je za nju plemenita i blagotvorna umjetnost. Pjesnikom se ne postaje, pjesnik se rađa. Umijeće je dar Neba.
https://www.knjizara-dominovic.hr/Slike/webPreview800-37341/433095.jpg
Kao što slikar crta svoje misli na platnu ili kipar kleše svoje ideje u kamenu, tako Malkica Dugeč stvara pjesme prelijepim hrvatskim izričajima, razigranim stihovima i skladnim rimama. Njezine pjesme izviru iz srca pjesničke duše, tople su i osjećajne, spontane i neposredne. I tako već desetljećima ona ne prestaje nizati svoje pjesme kao bisere, posvećene čovjeku, domovini i vjeri. To je poezija „snažnih poruka nade i vjere u bolje i ljepše hrvatsko sutra“ (Lucija Šarčević u Predgovoru „Slobodne misli“).
 
Na Filozofskom fakultetu Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu diplomirala je studij hrvatskog jezika i književnosti te ruskog jezika i književnosti. Radila je kao profesorica i ravnateljica na raznim školama diljem Hrvatske. Već vrlo rano počela je objavljivati svoje pjesme u studentskim i srednjoškolskim časopisima. Prvu zbirku pjesama naslovljenu „Crveni biseri“ objavila je u Požegi 1960., gdje je tada radila kao gimnazijska profesorica hrvatskoga jezika.
 
Zajedno sa svojim suprugom Božom Dugeč, Malkica je 1972., zbog aktivnog sudjelovanja u općehrvatskom pokretu Hrvatsko proljeće, pod prijetnjom uhićenja, morala emigrirati iz Hrvatske. Svoju neizmjernu ljubav prema domovini platila je životnim izgnanstvom, kao i mnogi drugi domoljubi. Egzil je postao njezina sudbina. Utočište u stranom svijetu našla je u Njemačkoj (u Stuttgartu, gdje i danas živi). U svakodnevnoj borbi s egzistencijalnim problemima i nepoznavanjem njemačkoga jezika, nije joj bilo nimalo jednostavno, kako pjesnikinja sama jednom napisa, „ošamućena dugotrajnom neizvjesnošću i nesigurnošću življenja pod tuđim nebom, iscrpljena mučnim hodom u potrazi za slobodom“.
Nakon dobivanja političkog azila životne prilike su se promijenile na bolje. Nažalost, njezin suprug Božo Dugeč preminuo je 17. ožujka 1990. ne dočekavši svanuće hrvatske slobode. Tuga za suprugom Božom, nostalgija za domovinom, osjećaj straha i nemoći kao i konkretna opasnost od smrti, jer udbaški plaćenici nisu mirovali, sve to trajno je obilježilo njezinu svakodnevicu.
 
Unatoč svemu Malkica Dugeč je u svim tim „bezdomovinskim“ godinama aktivno sudjelovala u kulturnom i političkom radu hrvatske političke emigracije. I naravno nastavila je sanjati svoju Hrvatsku i o njoj pjevati pjesme, prožete brigom za riječ hrvatsku i ljubavlju za domovinu Tako je nastala zbirka “Zemlja moja nebo moje“ objavljena 1984. u Knjižnici Hrvatske revije u Barceloni. Bila je to jedina njezina u tuđini objavljena ali  vrijedna i vrlo zapažena stihozbirka. Urednik ove knjige Vinko Nikolić, i sam veliki hrvatski pjesnik, napisao je o njezinim domoljubnim pjesmama: Malkica Dugeč je „duboko zaljubljena u Hrvatsku“ i „Hrvatska je posve zaokupila i prožela njezinu dušu“.
 
Tek od 1991. godine, nakon demokratskih promjena i uspostavom slobodne države Hrvatske, kada se smjelo govoriti istinu, počinje surađivati i u domovinskim časopisima i objavljivati svoje pjesničke (i prozne) radove. Do danas (lipanj, 2020.) tiskano je oko trideset njezinih knjiga, uglavnom stihozbirke a još ih je nekoliko u pripremi za tiskanje.
Zanimljivo je da su joj samo prošle godine (2019.) objavljene tri knjige: u nakladi Hrvatskog svjetskog kongresa objavila je zajedno s akademikom Josipom Pečarićem knjigu „Vjenceslav Čižek“ (nažalost u domovini se još uvijek vrlo malo zna o ovome velikom hrvatskom pjesniku, domoljubu i mučeniku). U uglednoj izdavačkoj kući Tkanica objavljene su dvije knjige: stihozbirka „Slobodna misao“ (s vrlo uspješnim grafičkim oblikovanjem) i „Anegdote – iz tuđine i iz Domovine“, a to su kratki humoristični zapisi, koje je Malkica Dugeč zapisivala ili desetljećima nosila u svome sjećanju.
Pjesnikinja Malkica Dugeč nagrađena je 2005. godine Književnom nagradom Hrvatskoga slova „Dubravko Horvatić“ za ciklus pjesama „Sebe ne vidiš nikada“, zatim godine 2007., Književnom nagradom Društva književnika Herceg-Bosne „Antun Branko Šimić“, za stihozbirku „U riječ unjedrena“, te 2014. godine Književnom nagradom DHK Zagreb i ZIRALA imena „Fra Lucijan Kordić“, za stihozbirku „Žigice vjere“. Zastupljena je i u brojnim hrvatskim pjesničkim antologijama i leksikonima.
Završno još jedan citat Lucije Šarčević u Predgovoru „Slobodne misli“: Malkica Dugeč je „promicateljica, njegovateljica i čuvarica hrvatske materinje riječi u tuđini“. Ona je „najznačajnija hrvatska izvandomovinska pjesnikinja“.
A ja bih k tomu ipak nadodao: Malkica Dugeč je najznačajnija hrvatska živuća suvremena pjesnikinja!
Poštovana i draga Malkice, sretan Ti rođendan!
Neka Te dragi Bog još puno godina poživi u dobrome zdravlju i raspoloženju!
 

Mijo Arapović

Razmišljanje Hrvata u iseljeništvu o ustrojstvu suvremene hrvatske države

 
 
Prvo, suvremena Hrvatska država, s formalno-pravne strane nezavisna i samostalna, utemeljena je na Domovinsko-obrambenom ratu protiv srpske agresije kao oblik oružanog otpora pokušaju teritorijalnog cijepanja hrvatskog teritorija i stvaranja tzv. Velike Srbije. To je temelj suvremene Hrvatske države, a istovremeno je njezina zaštita prvi nacionalni interes.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c9/Coat_of_arms_of_Croatia.svg/2000px-Coat_of_arms_of_Croatia.svg.png
Drugo, izvorno hrvatske narodnjačke ili narodne stranke, pokreti i bratstva idejni su politički i svetonazorski nositelji koncepta nezavisne i samostalne države. Otuda oživljavanje i reafirmacija ovakvih stranaka i pokreta, drugi je nacionalni interes. Određene stranke i pokreti, koji su 90-ih godina bitno utjecale na nastanak moderne Hrvatske države, tijekom događanja i vremena izgubile su izvorni narodnjački koncept.
Obnavljanje narodnjačkih vrijednosti na unutarnjem i vanjskom planu bitan je čimbenik izvorno hrvatskog modela državne organizacije. Što se mogu označiti kao narodnjačke vrijednosti:
• teritorijalni integritet i suverenitet Hrvatske u političkom i gospodarskom smislu;
• kršćanstvo kao temeljni princip duhovne, socijalne i društvene organizacije, a time i političke;
• obitelj kao osnovna kršćanska zajednica muškarca i žene;
• hrvatsko pismo i hrvatski jezik;
• tradicionalne kulturne, vjerske i socijalne vrijednosti i običaji primjereni pripadnicima hrvatskog naroda.
Izvorne narodnjačke stranke i pokreti, budući da proizilaze iz naroda i promoviraju nacionalne interese, druga su točka izvorno hrvatskog državnog modela. Ujedno i drugi nacionalni interes.
U sklopu druge točke, treba se jasno odrediti prema hrvatskoj državi u periodu 1941.-1945. godine. Ona je predstavljala izraz volje i stoljetnog nastojanja hrvatskog naroda za ponovnim uspostavljanjem vlastite državne organizacije. Kao izraz volje većine pripadnika hrvatskog naroda, obje državne organizacije, dakle ona iz navedenog perioda i suvremena, formalnopravno međunarodno priznata 1992. godine, s normativno-pravnog gledišta imaju državno-pravni kontinuitet i legitimitet.
 
Treće, umjesto da se sadržaj novonastale državne organizacije – zakonodavna, sudbena i izvršna vlast – popuni osobama koje su formirane sukladno ideji nezavisne hrvatske države, i koje su se razvijale unutar izvorno narodnjačkih stranaka i pokreta, odnosno osobama kojima je opći boljitak mlade hrvatske države prije vlastitog, značajan dio navedenih državnih atributa popunjem je osobama koje su mentalno i ideološki formirane unutar starog sustava. Otuda je rasvjetljavanje uloge pojedinih ličnosti i grupa u starom sustavu jedna od pretpostavki izvorno hrvatskog državnog modela, ali i ujedno nacionalni interes. Pretpostavka je da osobe i grupe, koje su mentalno, vrijednosno i ideološki formirane unutar starog sustava, ne mogu primjereno obnašati značajnije državne funkcije unutar tro-diobne podjele vlasti.
 
Četvrto, priznanje samostalnosti odnosno autokefalnosti Hrvatske pravoslavne crkve je važna pretpostavka u manifestiranju elemenata pune državnosti. Postojeća pravoslavna crkvena organizacija predstavlja ne u tolikoj mjeri religioznu i duhovnu instituciju koja brine za duhovni život svojih članova, koliko instrument pritisaka i ucjena. Štoviše, empirijski podaci i brojni izvori (povijesni dokumenti), nedvojbeno upućuju na zaključak da je ista crkvena institucija stanoviti ideološki tvorac, nositelj i izvođač, povijesno gledano, projekta tzv. Velike Srbije. Otuda priznanje Hrvatske pravoslavne crkve predstavlja bitan atribut punoće odnosno mjerilo izgrađenosti državne organizacije. Ujedno nacionalni interes i cilj.
 
Peto, izborni zakon treba biti u službi ostvarivanja vlasti naroda preko izravno izabranih narodnih predstavnika. Tzv. izravna demokracija stoga treba biti važan sadržaj izvornoga Hrvatskog državnog modela odnosno puta. Temeljni je princip da su svi hrvatski državljani ravnopravni u vršenju prava i odgovornosti. Naravno, a to je posebna tema, nikada i nigdje ne će se ostvariti potpuna ravnopravnost budući da su osobe drukčije, različitije i s posebnim željama, ambicijama i mogućnostima. Ako su formalno-pravno svi hrvatski državljani ravnopravni u svojim pravima i odgovornostima, ne postoji potreba  posebnog ili specijalnog statusa nacionalnih manjina odnosno grupa. U suprotnom, svi koji nisu pripadnici nacionalnih manjina u neravnopravnom su položaju u smislu prava. Hrvatski državljani trebaju se definirati kao politički Hrvati u domeni prava i odgovornosti promicanja i ostvarivanja nacionalnih interesa. Živjeti u Hrvatskoj, a promicati interese koji su proturječni hrvatskim, neprimjereno je.
 
Šesto, Hrvati unutar Hrvatske i izvan nje, ravnopravni su u pravima i odgovornostima. To je ključan temelj izvornoga hrvatskog modela. Veze između Hrvata unutar Hrvatske i izvan njezinih granica značajan su elemenat punoće i kvalitete državnosti, budući da su Hrvati izvan njezinih granica, posebno Hrvati u BiH, dali veliki doprinos tijekom Domovinsko-obrambenog rata. Ovo možemo smatrati jednim od temeljnih nacionalnih interesa i ciljeva, a ujedno uvjet za procjenjivanje izgrađenosti i ustrojstva suvremene hrvatske države.
 
Sedmo, nacionalna suverenost u ostvarivanju prava i odgovornosti u formuliranju i ostvarivanju nezavisne i samostalne unutarnje i vanjske politike. Mogu se identificirati dva osnovna koncepta u domeni nacionalne suverenosti. Prvi koncept je tzv. ograničena nacionalna suverenost koja se obično označava kao globalistički model, i drugi kao prihvatljiva ili očekivana nacionalna suverenost ili suverenistički koncept.
Koncept ograničene nacionalne suverenosti temelji se na otklonu od nacionalne države i njezinih vrijednosti odnosno multinacionalnom krupnom kapitalu kao izvorištu tzv. nad-nacionalnog suvereniteta. Formiranjem nad-nacionalnih organizacija, primjerice EU-a i njezinih institucija, vrši se prijenos jednog značajnog dijela nacionalne suverenosti na institucije kojima upravljaju birokratske elite. Ovakve duboko otuđene strukture de facto su nezavisne u odnosu na birače, a s druge strane, one su transmisija uskih interesnih grupa. Hrvatska je ulaskom u EU de facto prenijela značajan dio nacionalnog suvereniteta na nad-nacionalne institucije EU-a. Time se uvrstila u grupu država koje se nalaze stvarno u neo-kolonijalnom položaju prema vodećim drzavama EU-a, prije svega modernog njemačkog ekspanzionizma.
Koncept punije nacionalne suverenosti sve je prisutniji ne samo na razini teorijskih i političkih koncepcija, već i praktičnih odnosa. Za razliku od globalističkog pokreta, koji predstavlja, povijesno gledano, nastavak modificirane i prilagođene novim uvjetima Komunističke Internacionale, model potpune nacionalne suverenosti utemeljen je na realnom čovjeku, njegovim potrebama, naciji i nacionalnoj pripadnosti. Konceptualni protagonist modela pune nacionalne suverenosti je Donald Trump, ali i u nizu drugih država kao što su Rusija i Kina jasno se prepoznaju elementi pune suverenističke politike na unutarnjem i vanjskom planu. Model pune nacionalne suverenosti je sve prisutniji u Europi usprkos svim pokušajima da se otkloni. Štoviše, suvremena Europa pokazuje trend rasta utjecaja ovakvih koncepcijâ i politikâ. Hrvatska je također na tom tragu i procjena je da će koncept pune nacionalne suverenosti dobivati vremenom veću političku težinu i značenje.
Izvorno hrvatski model podrazumijeva koncept pune nacionalne suverenosti u formuliranju i ostvarivanju unutarnjih i vanjskih nacionalnih interesa. U skladu s time, hrvatski vanjski nacionalni interes je uspostavljanje dobrih odnosa sa svim susjedima u skladu s nacionalnim interesima Hrvatske (po principu, Hrvatska prije svega). Budući da je Europska unija pretvorena u političku (izvorno je nastala kao ekonomska organizacija) nad-nacionalnu organizaciju, hrvatski  nacionalni interes je afirmacija gospodarskih veza. Hrvatski stav treba biti: EU je prihvatljiva samo kao oblik ekonomskog udruživanja nezavisnih, suverenih i nacionalnih država. Da zaključim, izvorno hrvatski put podrazumijeva punu nacionalnu suverenost na unutarnjem i vanjskom planu. Ujedno, ovo je jedan od temeljnih nacionalnih interesa i ciljeva.
 
Osmo, hrvatski nacinalni interes je kuna kao unutarnje i vanjsko sredstvo plaćanja. Nacionalna valuta je jedna od osnovnih odlika nacionalno suverenih država. Svakako, postoje brojni ekonomski, socijalni i društveni  pokazatelji koji nedvojbeno govore u prilog  prednosti postojanja nacionalne valute. Nacionalna valuta jest ključna odrednica punoće i ekonomske izgrađenosti državne organizacije odnosno gospodarske suverenosti.
 
Deveto, puna državnost podrazumijeva ustavno-pravnu zaštitu i reguliranje korištenja državnih simbola: grb, stijeg i himna. Državni simboli ne mogu biti predmet tzv. umjetničke slobode. Na tom tragu, kršćanski svjetonazor, tradicionalne vrijednosti i stavovi kao proizvod višestoljetnog formiranja nacionalne svijesti, predstavlja prevladavajući duhovni, socijalni i društveni koncept na kojem se treba temeljiti suvremena hrvatska država, a ujedno i politička organizacija. Ovo se može smatrati ujedno bitnim sadržajem pune nacionalne suverenosti i oblikom prakticiranja političkog djelovanja narodnjačkih stranaka i pokreta.
 
Deseto, proglašenje nacionalnog gospodarskog pojasa uključujući i morski gospodarski pojas, hrvatski je nacionalni interes i bitno načelo izvornoga hrvatskog modela. Zakonska zaštita nacionalnih gospodarskih interesa, unutarnjih i vanjskih, važan je atribut kvalitete svake države.
 
U zaključku, nedvojbeno da suvremena hrvatska država ima otklone/defekte u nekim važnijim dijelovima u usporedbi s opisanim konceptom. Primjereno ju je opisati kao državnu tvorevinu ograničenog nacionalnog suvereniteta u vanjskoj i unutarnjoj politici, kao previše izloženoj utjecaju EU-a, time nedovoljno primjerenu izvornom hrvatskom modelu naznačenom u deset točaka. Primjereno je govoriti o prilično organičenoj državnoj suverenosti i de facto državnom ustrojstvu kojima se negiraju odnosno dovode u pitanje neki od ključnih atributa pune nacionalne državnosti i suverenosti.
 

Dr. Ivica Ivo Josipović, Melbourne, Australija, Hrvatski Svjetski Sabor

Anketa

Tko je naredio uhićenje predsjednika Uprave JANAF-a?

Ponedjeljak, 28/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1642 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević