Get Adobe Flash player
Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad...

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulice Gavrila Principa, Puniše Račića, Vukašina...

Dva brda – dva pogleda na probleme

Dva brda – dva pogleda na probleme

Predsjedničino ukazivanje na probleme traži dodatnu analizu i...

U Srbiji samo normalno nije moguće

U Srbiji samo normalno nije moguće

Hrvatsku se optužuje za vađenje organa!     Bolesna...

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog...

  • Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:54
  • Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:46
  • Dva brda – dva pogleda na probleme

    Dva brda – dva pogleda na probleme

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:38
  • U Srbiji samo normalno nije moguće

    U Srbiji samo normalno nije moguće

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:50
  • Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    četvrtak, 16. studenoga 2017. 13:48

Pridružili ste se glasu ulice kojemu pripada ministrica Divjak, a ne kulturi rada

 
 
Pismo hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović
»Poštovana predsjednice RH, gospođo Grabar Kitarović,
u trenutku nedjeljne invazije medija s pitanjem da prokomentiram Vašu izjavu u Jutarnjem listu, od danas 10. rujna 2017., a vezano za reformu odgoja i obrazovanja i tim Vican vis á vis tim Divjak, a koja glasi (cit.)
Mislim da trebamo raditi u sinergiji. Više sam kompatibilna s ministricom Divjak, razmišljamo na isti način. Vican je radila na prvoj reformi i odradila je svoje i može pridonijeti, ali definitivno treba biti timski rad. Javnost ima pravo na raspravu. Zaustavit ću svaki ideološki prijepor.
http://www.kalelargainfo.hr/wp-content/uploads/2016/01/dijana-vican.jpg
Dijana Vican
 
Ja sam uvijek za rad, a taj tko radi taj i griješi. Ali grijeh može biti i propust, kad se ne napravi ništa. Mislim da treba krenuti s elementima reforme s kojima se slažemo. U razgovoru s ministricom Divjak sam shvatila da se 90 posto sadržaja može primjenjivati, a deset posto se može riješiti. Moja djeca su prolazila kroz spolni odgoj u Belgiji i tamo se smatra da roditelji imaju pravo na riječ, dobili smo popis literature i pozvani smo da pregledamo sve i kažemo svoje mišljenje. Vjerujem da se to može riješiti i kod kurikula. Djeci treba omogućiti da imaju pristup sadržajima koji ih zanimanju.
 
Imam potrebu komentirati Vama, a ne medijima.
Svoje doprinose poboljšanju i unaprjeđivanju sustava odgoja i obrazovanja ozbiljivala sam kao profesionalac punih 30 godina rada, a zadnjih 10 godina konkretnim rezultatima, među kojima i prelazak na suvremenu kompetencijsku paradigmu – nacionalni kurikulum, kojega je RH dobila radom preko petsto stotina stručnjaka, i to nacionalnim konsezusom 2010. godine, a objavilo ga je nadležno ministarstvo 2011. godine pod naslovom Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje - NOK (Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, 2011.; www.mzo.hr ) To je ishodište daljnjeg reformiranja sustava, prema istoj metodologiji kako je 2005. godine reformiran sustav visokog obrazovanja, a rađeno je timski, temeljito, prilagođeno našem sustavu, vrlo transparentno, i to pune četiri godine. Transkripti javnih rasprava su u arhivi Saborskog odbora za obrazovanje i kulturu, odnosno Sabora RH, a zapisnici preko dvjesto javnih rasprava u arhivi Ministarstva znanosti i obrazovanja.
 
Kao stručnjak u području odgoja i obrazovanja i kao sveučilišna profesorica sudjelovala sam u javnim raspravama sve vrijeme dok se donosila Strategija znanosti, obrazovanja i tehnologije (Sabor RH, 2014.).
Kao stručnjak u području odgoja i obrazovanja i kao sveučilišna profesorica očitovala sam se 2016. godine tijekom stručne rasprave o cjelovitoj kurikularnoj reformi, i to u vrijeme pred izbore, znači vrlo neutralno, kad se nije znalo koja stranka će pobijediti i tko će s kim koalirati. Moje primjedbe nisu bile ni svjetonazorske, ni ideološke, niti političke, niti su ijednom rječju podrivale hrvatsko društvo ili sustav odgoja i obrazovanja. Nikada, ali baš nikada, nisam koristila imena osoba.
 
Pozivom predsjednika Vlade RH gospodina Andreja Plenkovića u siječnju ove godine odazvala sam se dati smjer Akcijskom planu prema Strategiji i reformi sustava odgoja i obrazovanja, te izraditi Prijedlog Akcijskog plana za dvogodišnje razdoblje (2017. – 2018.).
Nakon izrađenog Nacrta prijedloga Akcijskog plana te nakon pristiglih očitovanja svih ministarstava i relevantnih ustanova, nastaje preokret: ulični prosvjedi na kojima je sadašnja ministrica sudjelovala, potom jedan medijski linč, onda i drugi medijski linč, demoniziranje moje osobe i profesije.
 
Ja sam sveučilišna profesorica i rektorica Sveučilišta u Zadru. I majka sam 25-godišnjeg sina. Obrazovala sam se i profesionalno usavršavala u zemlji i inozemstvu.
Nemam nikakav svoj reformski ni strateški tim. Svoje mišljenje o reformskim i strateškim procesima dijelila sam s članovima Posebnog stručnog povjerenstva istim rječnikom kao i sa sudionicima na javnim predavanjima, okruglim stolovima, u javnosti i u uredu predsjednika Vlade RH.
Ponašajući se profesionalno, što bi Umberto Eco rekao (parafraziram), kao patuljak na ramenima patuljaka, svojim isključivo profesionalnim doprinosom, nisam se bavila opredjeljivanjima za jedne i suprotstavljanjima drugima, niti sam se obrušavala ultimatumima da se itko makne s nekog mjesta ili funkcije, a da ja sjednem.
 
Poštovana gospođo predsjednice, iskazujem žaljenje:
• što nalazite kompatibilnost s ministričinim manifestom: depolitizacija, ideologija jednako tehnologija, uvođenje informatike, a mene koja kanaliziram reformu na cjeloviti razvoj djeteta i učenika, odstranjujete stavom da sam ja odradila svoje;
• što nalazite kompatibilnost s ministricom glede pilot projekta iza kojega stoji Hrvatska narodna stranka koja je bila suautor Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije 2014. godine, a danas bi mijenjala Strategiju i svojatala reformu prema svojim mjerilima (iako je njihova parlamentarna zastupljenost manja od veličine statističke pogrješke);
• što nalazite kompatibilnost s ministricom glede pilot projekta, koji se 80 posto odnosi isključivo na informatizaciju škola, što je prvenstveno unaprjeđenje pedagoškog standarda škola, a ne nalazite kompatibilnost s mojim usmjeravanjem reformskih procesa na učenikovo optimalno opterećenje u cjelovitom odrastanju, obrazovanju i odgoju;
 
Uvođenje Informatike nije predviđeno Strategijom
 
• što nalazite kompatibilnost s ministricom u uvođenju Informatike kao svjetskoj novini, iako je Informatika zastupljena u odgojno-obrazovnom sustavu s inoviranim planom i programom 2006. godine (usput rečeno, uvođenje Informatike nije predviđeno Strategijom);
• što sa svojim savjetnicima niste našli poveznicu u konzistentnom i koherentnom uređenju hrvatskog sustava odgoja i obrazovanja, koji je već utemeljen u NOK-u, nego se priklanjate reformskom diskontinuitetu temeljenome na naslovima knjiga (tržište rada, obrazovanje za budućnost) ili koncepata (npr. škola za život) koji lijepo zvuče uhu javnosti, a ne rješavaju nijedan suštinski problem odgojno-obrazovnog sustava;
• što nalazite kompatibilnost s ministricom, vrsnom matematičarkom, koja od prvih nacionalnih ispita održanih 2006. godine, te PISA rezultata (2006. i 2009. i 2011.) do danas nije dala svoj doprinos u rješavanju problema, primjerice, „nestručno pokrivene nastave“ iz matematike, kemije, fizike i engleskog jezika (moje prijedloge ni ne znate), što nije utjecala na smanjenje instrukcija (sumrak odgojno-obrazovnog sustava RH) barem iz matematike, nego oduševljava javnost i Vas školskim tabletima, pametnim interaktivnim pločama i računalima;
• što se divite informacijsko-komunikacijskim tehnologijama koje plaća hrvatski narod skuplje nego Šveđani, Finci, pa i Irci koje spominjete kao poželjan uzor;  
 
• što se priklanjate kurikulima istih nastavnih predmeta koji sada žive u školi kao nastavni programi, a odbacujete zajedno s ministricom Divjak koncept hrvatske škole utemeljen i objavljen 2011. godine, s jasnom strukturom koja se odnosi na: jezgrovni kurikul (dio koji je jednak za sve učenike), diferencirani (izborni predmeti ili moduli) i školski kurikulumi – autonomnog dijela odgojno-obrazovnog rada škole, koji je prilagođen svakom učeniku, i onome koji hoće učiti ćirilicu u hrvatskoj školi, a ne samo srpskoj, onome koji hoće učiti hebrejski jezik (za što sam se ja založila), onome koji hoće biti kreativan i inovativan u bilo kojem odgojno-obrazovnom području (škola u prirodi, robotika, mehatronika, izrada informacijsko-komunikacijskih aplikacija, i tako dalje), a ne samo tehnologijama koje će se od učenikovog šestog razreda osnovne škole do trećeg razreda srednje škole promijeniti šest puta;
• što ste svojom izjavom, a citirajući ministricu, da je 90 posto kurikula primjenjivo, obezvrijedili rad svih stručnjaka koji su se očitovali, jer Ekspertna radna skupina još nijedno očitovanje ni prijedlog kurikuluma nije ni dotakla.
 
Poštovana gospođo predsjednice, iskazujem žaljenje: što kao predsjednica RH niste našli riječi za ostvarenje sinergije, nego javno podupirete ministricu Divjak riječima Vican je radila na prvoj reformi i odradila je svoje, uzdižući dostojanstvo ministrice jer vas dvije razmišljate na isti način, a rušeći moje dostojanstvo kao sveučilišne profesorice i rektorice; što ste se kao predsjednica svojom izjavom danas u Jutarnjem listu pridružili glasu ulice kojemu pripada ministrica Divjak, a ne kulturi rada onih koji rasprave vode za stolom i služe se argumentima; što ste upravo ovakvom izjavom napravili crtu razdjelnicu koje sam se ja cijelo vrijeme uljudno suzdržavala, ne nadolijevajući ulje na vatru, pružajući ruku ministrici Divjak, a koju je ona uporno odbacivala.
Na koncu iskazujem žaljenje što ovakvim izjavama pothranjujete profesionalno sektaštvo, zbog čega će, budite sigurni, popriličan broj stručnjaka napraviti odstupnicu od davanja sebe javnom dobru, a što ću nakon Vaše današnje izjave i sama učiniti.
S poštovanjem,
 

Prof. dr. sc. Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru«

Međunarodni dan protiv WTO-a i sporazuma o slobodnoj trgovini

 
 
U nedjelju 10. rujna obilježen je Međunarodni dan borbe protiv Svjetske trgovinske organizacije i Sporazuma o slobodnoj trgovini. Hrvatska javnost o tome ne zna gotovo ništa jer vodeći "mainstream" mediji o tome ne izvještavaju. A to nije slučajno. No, danas ne ću pisati o ovom Danu, nego o odluci organizacije La Via Campesina koja se suprotstavlja globalizaciji i bori za prava seljaka, farmera, malih poljoprivrednih proizvođača.
http://www.deinayurveda.net/wordpress/wp-content/uploads/2011/12/ViaCampesina2.jpg
Naime, prigodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i međunarodnih Sporazuma o slobodnoj trgovini (kao što su na primjer TTIP i CETA), organizacija „La Via Campesina“ pozvala je sve organizacije i društvene pokrete, uključujući i organizacije civilnog društva diljem svijeta da se mobiliziraju i organiziraju otpore protiv Svjetske trgovinske organizacije/WTO-a i Sporazuma o slobodnoj trgovini te da se svi solidarno povežu u saveze i pripreme u prosincu za svjetski tjedan akcije / djelovanja što se podudara s održavanjem 11. Ministarske konferencije u Argentini.
 
Prvi puta od svog osnivanja, Svjetska trgovinska organizacija planira sastanak u Južnoj Americi, točnije u Argentini. U razdoblju od 10.-13. prosinca 2017. predsjednik Mauricio Macri i argentinska Vlada biti će domaćin 11. Ministarske konferencije WTO-a u Buenos Airesu. Konferenciji će prisustvovati poduzetnici, ministri, kancelari/ premijeri, pa čak i predsjednici. A što će raditi? Zahtijevat će više 'slobode' za svoje kompanije, zahtijevat će „svako olakšanje za poslovanje“ ali na štetu / eksploataciju radnika, seljaka, domorodačkog stanovništva, tražit će preuzimanje vlasti / kontrole nad zemljištem i teritorijima. Drugim riječima, zahtijevat će što manje restrikcija, tj. ograničenja i to na transnacionalnoj osnovi.
 
Od samog svog početka 1995. kao 'izvedenica' Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT), Svjetska trgovinska organizacija / WTO provodi najbrutalniji oblik kapitalizma, poznatiji kao liberalizacija trgovine. WTO je na dosadašnjim Ministarskim konferencijama krenuo putem globalne liberalizacije nacionalnih tržišta obećavajući gospodarski prosperitet ali uz visoku cijenu – tj. na štetu suvereniteta. Iza naziva koji su više-manje slični: „liberalizacija, deregulacija, tj. ukidanje administrativnih organičenja (propisa, kontrola i dr.) i privatizacija“ a što je sve „upakirano“ pod nazivom „Package of Neoliberalism“ („Paket neoliberalizma“ ili „Neoliberalni paket“), WTO je poticao i potiče usvajanje brojnih sporazuma o slobodnoj trgovini između država i regionalnih blokova itd.
 
Na temelju ovih Sporazuma uz korištenje podrške tzv. kooptiranih vlada, najveće svjetske transnacionalne korporacije nastoje potkopati demokraciju i sve institucionalne instrumente za obranu života, teritorija, hrane i poljoprivrednih ekosustava svih naroda svijeta. (Napomena: lat. cooptatio, kooptacija – popuniti neko tijelo novim članom bez izbora). Na prethodnoj Ministarskoj konferenciji održanoj u Nairobiju 2015., Svjetska trgovinska organizacija usvojila je šest odluka o poljoprivredi, pamuku i pitanjima vezanim uz najslabije razvijene države svijeta. Odluke o poljoprivredi odnose se na obvezu ukidanja izvoznih subvencija za izvoz poljoprivrednih proizvoda s farmi, ukidanja javnog dioničarstva u svrhu prehrambene sigurnosti, zatim posebnih sigurnosnih mehanizama za zemlje u razvoju i mjere koje se odnose na pamuk.
 
Ove godine (2017.) WTO se želi vratiti na temu poljoprivrede s čvrstom namjerom/odlukom da se jednom zauvijek okonča s tzv. malim ribarstvom te da se učine pomaci i napredak u usvajanju multilateralnih sporazuma kao što je zloupotrebljeni Opći sporazum o trgovini i uslugama (GATS). Unatoč obmanjujućim protekcionističkim izjavama koje dolaze iz Washingtona i Londona, WTO će se još jednom sastati kako bi nametnuo interese kapitala na štetu planeta Zemlje, demokratskih težnji naroda svijeta i samog života. Tijekom ovih dvadeset i nešto više godina borbe protiv WTO-a, svjetski narodi odupirali su se pokušajima liberalizacije svega, uključujući i hranu i poljoprivredne sustave, a sve u korist transnacionalnih korporacija.
 
„Naše su borbe najveća zapreka napretku WTO-a, a nema sumnje da je La Via Campesina odigrala odlučujući dio,“ ističu u ovoj Organizaciji koja je aktivna diljem svijeta, pa tako i u Europi. Nažalost, ni jedna od prekobrojnih hrvatskih organizacija ili udruga civilnog društva nije član organizacije „La Via Campesina.“ Očito ih nimalo ne zanima zastupanje i obrana nacionalnih interesa Republike Hrvatske i hrvatskog naroda. „La Via Campesina“ bila je mobilizirana gotovo protiv svih dosadašnjih ministarskih konferencija WTO-a, od Seattlea (1999.) i Cancuna (2003.) gdje je njihov 'brat' Lee Kyung Hae (iz Južne Koreje) držeći zastavu uz povik „WTO ubija seljake“ žrtvovao svoj život, pa sve do Balija (2013.) i Nairobija (2015.).
 
Ove 2017. godine od 8. do 15. prosinca međunarodna delegacija La Via Campesina biti će u Buenos Airesu gdje će aktivno sudjelovati u brojnim aktivnostima, forumima i raspravama civilnog društva. „Bit ćemo tamo kako bismo identificirali WTO kao zločinačku organizaciju, što ona i jest, i kako bismo razvili zastavu Suverenosti hrane. Prozvat ćemo sve vlade koje su, nakon što su shvatile da WTO slabi, pribjegle bilateralnim i regionalnimm sporazumima o slobodnoj trgovini koji prijete uništenju naših prehrambenih sustava, upravo onako kako je to činio WTO tijekom posljednja dva desetljeća.“ Pozivamo sve naše organizacije članice – u svakoj zemlji da se mobiliziraju tijekom „Tjedna djelovanja protiv WTO-a“ od 8. do 15. prosinca 2017.; unutar svojih socijalnih i političkih konteksta trebali bi pronaći pravo vrijeme i oblikovati najbolje saveze u svrhu otkazivanja WTO-a i brojnih bilateralnih i regionalnih sporazuma o slobodnoj trgovini.
"Mi inzistiramo da poljoprivreda ne bi trebala biti dio bilo kojeg pregovora WTO-a." Još jednom kažemo:
Ne WTO-u!
Ne Sporazumima o slobodnoj trgovini!
Za prehrambenu suverenost svih ljudi!
Globalizirajmo naš otpor!
Globalizirajmo nadu!   
(Izvor: La Via Campesina, 10. rujna 2017.)
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.

HDZ oprezno s Mađarima

 
 
Čini se beskrajno nerazmjernim kažnjavati cijelu jednu državu članicu EU-a zbog spornoga pravnog postupka protiv jednoga državljanina Mađarske – koliko god on važan bio. Mađarska vlada ipak upravo to čini s Hrvatskom. Iza slučaja INA-e i MOL-ova šefa Zsolta Hernádija nazire se i rusko-američko suprotstavljanje.
http://cache4.asset-cache.net/xr/184673044.jpg?v=1&c=IWSAsset&k=3&d=77BFBA49EF8789215ABF3343C02EA5489A3BE3AD1D833CC1009515D31BF3C33CDCDF48AF9779B11AA55A1E4F32AD3138
Zsolt Hernády i Viktor Orbán
 
MOL je 2003. godine za vrijeme mandata vlade ljevičara Ivice Račana pobijedivši austrijskoga OMV-a i ruskoga Rosnjefta postao vlasnikom 25 postotnoga udjela u hrvatskoj nacionalnoj energetskoj kompaniji INA-i. Do 2008. godine je na tragu raznih transakcija udjel hrvatske države pao na 45 posto. Dionice koje nisu u vlasništvu vlade, a niti MOL-a, kotiraju na zagrebačkoj burzi. Stoga je mađarska naftna kompanija, otvoreno i javno težeći k stjecanju većinskoga udjela dala ponudu za otkup slobodnih dionica u rukama malih dioničara te je postao vlasnikom 46 %-noga udjela. Mađarska naftna kompanija planirala je dati i daljnje javne ponude, no tada su domoljubni pokreti vlasnike slobodnih dionica INA-e pozvali na otpor, a to je bilo razlogom za odustajanje MOL-a od davanja ponude.
 
Međutim, kao novi najveći vlasnik, ipak je započeo pregovore s vladom Ive Sanadera koja je od odlaska Račanove vlade 2003. godine u bojama stranke desnice, Hrvatske demokratske zajednice, upravljala zemljom. 2009. godine Sanaderova ekipa prepustila je upravljanje INA-om MOL-u. Prema uvriježenim pravilima skoro sve odluke odgovornost su upravitelja, a mogućnost uplitanja ostalih ograničeno je na skupštinu, nekoliko čelnih mjesta, odnosno ovlasti koje su točno određene u statutu. Potpisivanje toga dokumenta navodno je požurivala i činjenica da se INA do tada već našla na rubu bankrota. Od preuzimanja upravljanja kompanijom MOL hrvatsku tvrtku smatra svojom podružnicom, te, iako je službeno vlasnik 49 %-noga udjela, govorka se da ustvari ima utjecaj nad udjelom većim od 50 posto. 
 
Raspršena iluzija
 
Iluzija je, međutim, za svega nekoliko tjedana raspršena: Ivo Sanader je bez obrazloženja dao ostavku na dužnosti, a potom je nestao. Njegova nasljednica, Jadranka Kosor, također iz redova HDZ-a, u znaku unutarstranačkih obračuna proglasila je borbu protiv navodne korupcije koja se vezivala uz ime Ive Sanadera, pa tako – podrazumijeva se – i protiv ugovora s MOL-om. Iako unatoč brojnim smjenama vlada i unatoč krizi Hrvatska i dalje inzistira na konfrontaciji, njeni su dokazi stajali na prilično klimavim nogama u odnosu na težinu optužbe. Kako je postalo jasno, hrvatski poduzetnik Robert Ježić, koji se u to vrijeme nalazio u pritvoru zbog drugih slučajeva, u iskazu je priznao kako je Zsolt Hernádi uz uključivanje stranih offshore kompanija Sanaderu isplatio više milijuna eura mita. Ježić je potom pušten na slobodu. Objavljena je i snimka nadzorne kamere na kojoj Hernádi i Sanader razgovaraju u restoranu na način da se na snimci vidi kako su oni izvadili baterije iz svojih mobitela.
 
Dok Sanader, kao i Hernádi i MOL kategorično odbacuju optužbe, Zagreb je – osim slučaja MOL iznosivši i druge optužbe – Sanadera pravomoćno osudio na osam godina zatvora. Međutim, Ustavni sud RH je prije dvije godine utvrdio kako u postupcima Sanaderu nije bilo osigurano pravo na poštenu obranu. Ježić se npr. niti jednom nije pojavio na suđenju: u pojedinačnim slučajevima predstavnik njegovih offshore-tvrtki slao je lako osporive poruke. Ruski oligarh Mihail Gucerjev koji se svojim likom pojavio iza offshore-doznaka osobno je opovrgnuo tvrdnje hrvatskoga biznismena, odnosno branio je Hernádija. Brzo nakon toga MOL je prodao Gucerjevu udjel koji je imao u zajedničkoj kompaniji s njim.
 
Hernádi u unakrsnoj vatri
 
Tijekom istrage hrvatski USKOK je preko mađarskoga državnog odvjetništva nastojao i Hernadija uključiti u istragu. Situacija je dovela do brojnih pravnih zavrzlama, s obzirom da je Hrvatska u međuvremenu postala članicom EU-a, što je dovelo do promjene njenih istražnih ovlasti. Međutim, ekipa glavnoga državnog odvjetnika Pétera Polta protumačio je kako su oni ti koji u slučaju Hernádija trebaju otkriti istinu. Tako su, zatraživši sve dokaze od hrvatskih kolega, prije pet godina zaključili kako je Hernádi nedužan. Na tragu te odluke mađarska su tijela odbila izručiti Hernádija. Potom je ranija pravna zastupnica MOL-a i Hernádijeva kolegica u Mađarskoj temeljem hrvatskih optužbi pokrenula parnicu protiv Hernádija, koja se čini izmišljotinom. Ona je, u skladu s očekivanjima, također završila oslobađajućom presudom.
 
Logika akcije mogla je biti da se u istom slučaju, u istom pitanju ne mogu donijeti dvije presude. Hrvati naravno osporavaju da Hernádi na taj način može izbjeći pozivanje na odgovornost. Tamo sada – upravo na zahtjev MOL-ova šefa – već godinama prevode dokumente istrage s hrvatskog na mađarski. Slučaj Hernádija sada je već objedinjen sa slučajem Sanadera i sada se očekuje nova, prvostupanjska rasprava. Iako su europski uhidbeni nalog i Interpolova tjeralica koju su izdali Hrvati automatski stupili na snagu, spomenuta međunarodna kriminalistička organizacija odnosno dotične države članice sada na neviđeni način, ustvari, sabotiraju izvršenje hrvatskoga zahtjeva. Tako Hernádiju danas jedino nije preporučljivo nogom kročiti u Hrvatsku. A on je sada tužio i hrvatsku državu zbog, po njegovu mišljenju, nedostojnoga tretmana i nepravednoga odnosa prema njemu.
 
U nedostatku pravnih i ekonomskih mogućnosti aktualna hrvatska vlada, neovisno o bojama, uglavnom političkim akcijama „gađa“ MOL-ovu upravu u INA-i. Zsolt Hernádi sada već rezignirano smatra kako ta situacija najviše šteti INA-i. U takvoj situaciji oni su spremni prodati svoj udjel, ali ne žele ništa izgubiti u tom poslu. Kupoprodajnu cijenu koja prema procjenama iznosi skoro tisuću milijardi forinti do sada na stol nisu stavili ni Hrvatska niti nitko drugi.
 
Međunarodne konotacije
 
Slučaj INA redovito postaje terenom rusko-američkoga suprotstavljanja kada se pojavi mogućnost prodaje paketa dionica. I pri stjecanju početnoga 25 %-nog udjela pojavili su se ruski interesenti oko INA-e, a MOL je navodno i tijekom zadnjih godina više puta zaprijetio da će INA-u prodati Rusima koji ponude najviše novca za dionice. U takvim slučajevima američki vladini dužnosnici kreću na putovanja u naše dvije zemlje na kojima se puno toga može čuti – npr. o hrvatskom LNG-terminalu preko kojeg bi se uvozilo američki ukapljeni plin, – međutim očigledno ni Sjedinjene Države ne žele trošiti novac za ostvarivanje ovdašnjih interesa. U tom natezanju već su svi optužili one druge da su ruski agenti (dodajmo kako bismo svugdje lako mogli naći i osnovi za to), ali upravljanje INA-om još uvijek je u rukama Mađara. Tijekom proteklih godina MOL je s više-manje uspjeha nastojao pronaći saveznike u redovima hrvatskih političara, no ti pokušaji ne samo da nisu rezultirali trajnim uspjehom nego su sporne tehnike kompanije dovele čak i do kriza vlade. MOL je tako prinuđen pripremiti se na duge staze da uslijed stalnih, ali ispraznih političkih napada INA-u nekako održi na životu.
 
Sándor Csányi miješa karte
 
Slučaj MOL je u širem kontekstu jedna od kockica u mozaiku hrvatskih akvizicija šefa OTP-a i potpredsjednika MOL-a Sándora Csányija koji gaji tijesne odnose s mađarskim premijerom Viktorom Orbánom. Iako se Csányi najviše koncentrira na ekspanziju svoje banke u Hrvatskoj, po dobrom starom običaju teži i k širemu gospodarskom utjecaju. Prije sedam godina su se hrvatski političari i menadžeri našli u lisicama zbog kredita OTP-banke danog Podravci, što je dovedeno u vezu i sa slučajem MOL. Sada ga se, pak, spominje kao potencijalnoga kupca jedne od najvećih grupacija koja je u teškoj financijskoj krizi, Agrokora, točnije jedne od Agrokorovih podružnica, društva Belje d.d. No, neovisno od utemeljenosti optužbi, Csányi i Hernádi su u Mađarskoj, prema svemu sudeći, „zaštićeni“.
 
Suzdržavaju se od kritiziranja Orbána
 
Za Zagreb je bio hladan tuš što Mađarska ne podupire članstvo Hrvatske u OECD-u, to više jer je u Hrvatskoj na vlasti također stranka desnice. No, unatoč tome mađarskom koraku, političari konzervativne vladajuće stranke Hrvatske demokratske zajednice izvanredno su suzdržano ocijenili korak Budimpešte. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja je danas u posjetu Budimpešti priopćila je kako je neugodno iznenađena odlukom. Rekla je i kako je „Mađarska oduvijek bila prijatelj Hrvatske te se nada da će se pronaći rješenje za sva sporna pitanja“.
 
Hrvatski oporbeni mediji također su uočili koliko se nadležni predstavnici HDZ-a suzdržavaju od kritiziranja mađarske vlade, dok, s druge strane, kada je riječ o određenim koracima Srbije ili Slovenije, a koje se korake smatra neprijateljskima, zagrebačka diplomacija nastupa puno odlučnije. Riječki Novi list podsjeća kako se HDZ nije okrenuo protiv Viktora Orbána čak ni kada je on najavio da će narediti izgradnju ograde na mađarsko-hrvatskoj granici. Godine 2015., za vrijeme tadašnje predizborne kampanje, tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko računao je i na potporu Orbána, a predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović više puta je spomenula kako mađarska i hrvatska vlada zastupaju slični vrijednosni sustav i da odbacuju „protuliberalni pristup“.
 
Nakon što je početkom 2016. godine HDZ dobio priliku formirati vladu, a Miro Kovač imenovan je ministrom vanjskih poslova, mađarski ministar vanjskih poslova i gospodarstva Péter Szíjjártó u veljači prošle godine izrazio je nadu u korjenite promjene u odnosima dviju država. „Mađarsko-hrvatski odnosi nikada nisu bili toliko loši kao sada, stoga sada dvije vlade trebaju provesti zadaću da bilateralne odnose maknu s te najdublje točke“ – rekao je, te je dodao kako interes Mađarske i Hrvatske nije neprijateljstvo nego „prijateljstvo i strateška suradnja“. Tri mjeseca kasnije Szíjjártó je izjavio kako su odnosi s novom hrvatskom vladom puno bolji.
 
Na sastanku održanom u svibnju prošle godine Szíjjártó je rekao kako će se „pronaći rješenje i za slučaj INA-MOL“. Hrvatski mediji su u kolovozu prošle godine prenijeli izjavu mađarskoga ministra vanjskih poslova kako „drži palce za uspjeh HDZ-a“ na prijevremenim hrvatskim parlamentarnim izborima. Na izborima je pobjedu ponovno odnio HDZ, vladu je formirao Andrej Plenković, a Szíjjártó je u studenome prošle godine primio novoga hrvatskog ministra vanjskih poslova Davora Stiera. Temeljni interes Mađarske i Hrvatske je vratiti se savezničkoj suradnji – rekao je tada šef mađarske diplomacije. Hrvatska vlada mađarsku vladu smatra važnim saveznikom, upravo stoga ju je zaprepastio veto Budimpešte. Istodobno, provladini mediji pronašli su krivca u liku Zorana Milanovića. Desni mediji smatraju kako su se za vrijeme bivšega premijera odnosi dviju država pogoršali u tolikoj mjeri da je Budimpešta zbog toga uložila veto. Ipak, pomalo je čudno da se za to okrivljuje bivšega socijaldemokratskog političara jer on je predsjednikom vlade svoje zemlje bio do siječnja 2016. godine, a otada nema nikakvu ulogu u hrvatskoj unutarnjoj politici.
 

István Marnitz i Tamás Rónay, Népszava, Budimpešta, Mađarska

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Četvrtak, 23/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1170 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević