Get Adobe Flash player
Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

Uskoro "lijevo-liberalna" kandidatkinja kod Velimira...

Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

Dok mi moramo stalno dokazivati da nismo fašisti, zlatousti Vučić...

Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

Srpska politika petokrakom je otkrila svoje maskirano lice...

Svjedok istine i glas savjesti

Svjedok istine i glas savjesti

Dr. Esther Gitman Hrvati prihvatili čista i otvorena...

Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

Mediji stvaraju uljepšanu sliku druga...

  • Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

    Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

    četvrtak, 14. veljače 2019. 14:45
  • Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

    Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:12
  • Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

    Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

    četvrtak, 14. veljače 2019. 19:33
  • Svjedok istine i glas savjesti

    Svjedok istine i glas savjesti

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:07
  • Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

    Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:01

Ratko Bošković: "Euro – sredstvo iskorištavanja ili rasta i razvoja"

 
 
U četvrtak 3. siječnja 2019. objavljene su dvije vijesti o istoj temi. Prva, guverner HNB-a, Boris Vujčić izabran je za najboljeg europskog i svjetskog bankara za 2018. Poznati komentator ekonomskih kretanja, Ratko Bošković napisao je test naslovljen „Euro – sredstvo iskorištavanja ili rasta i razvoja“.
https://voxeurop.eu/files/images/article/496.jpg?1370614726
U modi su sada dugoročne prognoze, koje osobno volim. Međutim zanima me prognoza ulaska u eurozonu? Po mom viđenju sve je u ovom slučaju vrlo jasno. Hrvatska će završiti 2020. predsjedavanje EU-om. Tijekom 2021. ili 2022. postat ćemo članicom eurozone. Što dalje slijedi, svatko može pročitati u knjizi svojedobnoga grčkog ministra financija, Janisa Varufakisa: „Ima li ovdje odraslih?“ Kada nas „zgrabe“ glasovite „trojke“, a pripreme za to su već završene, čeka nas sudbina Grčke. Zato nam je potrebno što više članaka poput navedenog analitičara Ratka Boškovića, kako bi se osvijestila kritična masa javnosti.
 

Melita Novak

U svom pastoralnom radu osobito se bavio radom s obiteljima i odgojem mladih

 
 
Fra Emanuel Franjo Hoško, franjevac-svećenik, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba blago je u Gospodinu preminuo u utorak 1. siječnja 2019., oko 15 sati u hospiciju „Marija Krucifiksa Kozulić” u Rijeci, u 79. godini života, 63. redovništva i 54. svećeništva.
https://cdn-ika.hkm.hr/2019/01/fra-Emanuel-Ho%C5%A1ko-e1546360755870.jpg
Emanuel Franjo Hoško rođen je 25. ožujka 1940. u Pakračkom Antunovcu od oca Franje Hoška i majke Elizabete rođ. Eiserle. Na krštenju je dobio ime Franjo. Nakon osnovne škole u rodnom mjestu, stupa u sjemenište Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu gdje je stekao srednjoškolsku naobrazbu i 1958. maturirao u Franjevačkoj gimnaziji. U Franjevački red ušao je u novicijatu u Cerniku 5. kolovoza 1956., a 6. kolovoza 1957. godine položio je prve zavjete. Svečane redovničke zavjete položio je 17. rujna 1962. godine. Redoviti teološko-filozofski studij završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je potom specijalizirao crkvenu povijest, magistrirao i 1968. godine doktorirao disertacijom »Škole hrvatske franjevačke provincije sv. Ladislava (1613.-1783.)«. Na istom je fakultetu habilitirao 1976. godine radom »Dvije osječke visoke škole u 18. stoljeću«.
 
Dugogodišnji pedagoški rad započeo je u Rijeci kao predavač opće i hrvatske crkvene povijesti na Franjevačkom filozofskom učilištu na Trsatu (1967.-1977.) i Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci, odnosno Teologiji u Rijeci (1967.-1977., 1987.-1991., 2000.-2010.). Predavao je i na institutima Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu: na Povijesnom (1976.-1978.), Katehetskom (1978.-1987., 1997.-2000., 2000.-2010.) i Teološkom institutu za laike (1997.-2000.). Također je održavao nastavu na poslijediplomskom studiju istog fakulteta (1977.-1997.). Godinu dana proveo je u arhivskom istraživanju u Rimu (1977.-1978.). U mirovinu odlazi 2010. godine kao redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu.
 
Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1965. godine u Zagrebu, te je obavljao niz pastoralnih dužnosti kao srednjoškolski i studentski vjeroučitelj u Rijeci (1967.-1977.), kapelan, gvardijan i župnik župe sv. Križa u Novom Zagrebu (1978.-1987.; 1997.-2000.), u svom pastoralnom radu osobito se bavio radom s obiteljima i odgojem mladih. Kao upravitelj svetišta Majke Božje Trsatske na Trsatu i gvardijan trsatskog samostana (1987.-1991.) predvodio je 1991. godine organizaciju i izvedbu proslave 700. godišnjice Trsatskog svetišta. Nakon toga odlazi na službu generalnog definitora Franjevačkog reda (1991.-1997.), čime postaje član upravnog vijeća Reda u Rimu kao predstavnik zapadnoslavenskih i južnoslavenskih franjevaca. U više navrata bio je kao definitor u upravi Provincije, vizitator provincija južnoslavenske konferencije, a vršio je i brojene druge službe u samoj Provinciji.
 
Iako je fra Emanuel Franjo Hoško zapamćen po svojim historiografskim radovima cijeli svoj svećenički i redovnički život uspješno je povezivao znanstveni rad i pastoralno djelovanje. Veliki broj znanstvenih radova i knjiga, popularnih članaka, pastoralnih priručnika i nekoliko knjižica pastoralne tematike vezane uz obiteljski život kršćanskih vjernika, propovijedanje, tjedni susreti vjernika koji se dotiču vjerskih, kulturnih i društvenih tema u duhu Drugog vatikanskog sabora, osnovno su obilježje aktivnog djelovanja fra Emanuela u kulturnom i znanstvenom životu Crkve u Hrvata, gdje je uvijek gledao franjevačko poslanje kao ono koje je od svojih početaka bilo u službi poslanja Crkve. Zastupajući ovu tezi, na znanstvenoj razini i u praktičnom radu Hoško je na tradicijama hrvatskog franjevaštva pokazao smjer aktivnog života franjevca u poslanju Crkve, ostvarujući eklezialno obilježje Franjevačkog reda zacrtanog još od samog Franje Asiškog.
 
Njegov iznimno velik historiografski rad obilježava oko 150 bibliografskih jedinica. Većina njegovih radova vezana je uz povijest franjevaca na hrvatskom prostoru, osobito slavonskih franjevaca u 17. i 18. stoljeću. Polazeći od franjevačke povijesti baroknog razdoblja, kako je sam nazivao vrijeme kojim se najviše bavio, Hoško je počeo od tema franjevačkog školstva u vrijeme procvata u 17. i 18. stoljeću dolazeći polako do vremena jozefinizma, koje ga je profiliralo u vrhunskog stručnjaka za povijest jozefinizma u Hrvatskoj na nacionalnoj razini. Pišući o jozefinizmu o. Emanuel je dao novi doprinos shvaćanju ovog temeljnog obilježja hrvatske povijesti kraja 18. i 19. stoljeća. Kao istraživač tzv. bečke škole pristupao je ovoj tematici na tragu sukoba dvaju suprotnih tendencija cezaropapizma i obnovnog katoličanstva. Iza sebe Hoško je ostavio veliki broj monografskih djela od kapitalne važnosti za hrvatsku nacionalnu povijest i povijest franjevaca na hrvatskom prostoru. U nizu vrijednih djela svakako iskače trilogija o kontinentalnim franjevcima u izdanju Kršćanske sadašnjosti objavljena 2000., 2001. i 2002. godine. Na području nacionalne povijesti nezaobilazno je njegovo djelo o biskupu Vrhovcu iz 2009. godine. Bio je glavni urednik i pokretačka snaga kapitalnog biografskog djela za cjelokupno hrvatsko franjevaštvo »Hrvatski franjevački biografski leksikon«.
 
Bio je urednik mnogih zbornika radova, urednik »Riječkog teološkog časopisa«, organizator znanstvenih skupova, publicist i aktivni pastoralni djelatnik, koji je svoja iskustva pretakao i u priručna pastoralna djela. Osim toga Hoško je crkveni povjesničar Trsata i zapadne Hrvatske. Nekim svojim radovima pokazao se i kao vrstan poznavatelj umjetnosti čime je pokazao njegovanje duha suradnje i interdisciplinarnosti. Osobito kao dugogodišnji predavač nacionalne povijesti hrvatskog srednjeg vijeka na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Rijeci i kao suradnik Odsjeka za kroatistiku istoga fakulteta, s kojima je surađivao na brojnim projektima i simpozijima interdisciplinarnog tipa.
 
Posljednje godine svoga života Emanuel Franjo Hoško proveo je na Trsatu, gdje je uz znanstveni rad ostavio doprinos u pastoralu mladih, obitelji i intelektualaca. Kao svećenik i redovnik radio je na evangelizaciji te afirmirao dijalog vjere i kulture. Cijelo vrijeme bio je na službi hodočasnicima i za potrebe Svetišta napisao scenarij za film o Trsatskom svetištu, kao i za film o trećem pohodu pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, kada se papa pridružio stoljetnom nizu trsatskih hodočasnika. Zbog iznimnog znanstvenog, kulturnog, obrazovnog i pastoralnog rada Grad Rijeka uručio mu je 2012. godine nagradu za životno djelo. U obrazloženju nagrade piše kako mu se ona dodjeljuje »za znanstveni rad, izniman doprinos trsatske sakralne baštine te osobno svjedočanstvo kulturi dijaloga«.
 
Od 2008. godine zdravlje fra Emanuela počelo se naglo pogoršavati, iako je i dalje vrlo aktivno djelovao kao znanstvenik i propovjednik Trsatskog svetišta. No gubitak vida posljednje dvije godine onemogućio mu je i taj dio rada, stoga je svoje posljednje godine provodio u miru Svetišta i pod okriljem Majke Božje Trsatske, u okruženju u kojemu se odvijao najveći dio njegova života, od ređenja 1965. godine.
 
Franjevac i svećenik Emanuel Franjo Hoško ostavio je iza sebe izniman znanstveni i pastoralni trag. Spajajući stoljetnu tradiciju i poslanje hrvatskih franjevaca afirmirao se u kvalitetnog i priznatog znanstvenika, izvrsnog pastoralnog radnika i svećenika na tragu obnove Drugog vatikanskog sabora. Znanstveno obrađujući franjevačku povijest na hrvatskom tlu, otvarao je nove prostore za proučavanje crkvene i nacionalne povijesti, a vrijedna iskustva toga rada pretakao u konkretnu životnu stvarnost Crkve. (ika)

U 92. godini preminuo dugogodišnji član i čelnik Hrvatske republikanske stranke

 
 
Prijateljima i političkim suradnicima, te sveukupnoj hrvatskoj javnosti, javljamo tužnu vijest, da je, nakon kratke bolesti, smiren u Gospodinu, u Buenos Airesu u 92. godini preminuo naš prijatelj, poznati hrvatski javni politički djelatnik, dugogodišnji član i čelnik Hrvatske republikanske stranke (HRS), politički pisac i publicist, prof. Kazimir Katalinić (Sušak, 4. ožujka 1927. - Buenos Aires, 31. prosinca 2018.).
https://projektvelebit.com/wp-content/uploads/2017/04/Kazimir-Katalini%C4%87.jpg
Prof. Kazimir Katalinić je rođen 4. ožujka 1927. godine na Sušaku (Rijeka). Državotvornu ideju oca domovine Ante Starčevića o važnosti hrvatske države spoznao je i prihvatio u najranijim godinama i zato je proglašenje Nezavisne Države Hrvatske (NDH), 10. travnja 1941. godine, poput velike većine Hrvata, dočekao s velikom radošću i nadom. Nažalost, nakon propasti NDH 1945. godine, u svojoj 19. godini Kazimir Katalinić je napustio domovinu i otišao u političku emigraciju, najprije u Italiju, gdje je završio gimnaziju, a odatle 1948. u Argentinu. U Buenos Airesu je 1960. godine diplomirao kemiju, a nakon toga ubrzo je postao magistar znanosti. Oženio se mladom Argentinkom, Emom Miranda, koja je zahvaljujući njemubrzo upoznala hrvatski narod i za vrijeme cijeloga života, sve do svoje smrti, bila mu je desna ruka u borbi za slobodnu i neovisnu državu Hrvatsku.
 
Godine 1954. prof. Katalinić je postao član Hrvatske republikanske stranke, koju je, tri godine ranije, 9. siječnja 1951. godine u Buenos Airesu, osnovao hrvatski filozof, politički mislilac i pisac prof. Ivan Oršanić. Nakon učlanjivanja u stranku, prof. Katalinić je brzo postao član Glavnog odbora stranke, a 1958. godine je izabran za tajnika Stranke.
 
Nakon smrti prof. Ivana Oršanića, osnivača i prvog predsjednika HRS-a, prof. Katalinić je zajedno s dr. Ivom Korskym, novim predsjednkom HRS-a, bio postojani i čvrsti stup Stranke. Zahvaljujući njihovoj upornosti i njihovu javnom i intelektualnom prezentiranju idejne važnosti Stranke, u nju su se učlanjivali novodošli i mladi Hrvati iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine.   
 
Prof. Katalinić je 1975. godine u Torontu u ime Hrvatske republikanske stranke sudjelovao u osnivanju Hrvatskog narodnog vijeća, a nakon toga tri puta je bio biran u Sabor Hrvatskog narodnog vijeća. Dugi niz godina bio je tajnik Stranke, a u Hrvatskom narodnom vijeću obavljao je različite dužnosti, kao što su tajnik Sabora i predsjednik Nadzornog odbora. Na II. Saboru HNV-a u Bruxellesu 1977., uz dr. Ivu Korskog i Brunu Bušića, prof. Katalinić je zaslužan za uspostavu koalicije između hrvatskih proljećara i hrvatskih republikanaca, te nekoliko nezavisnih sabornika HNV-a. Bio je to jedan od najpozitivnijih pokušaja u povezivanju tzv. mlade generacije sa starom generacijom. Nažalost, taj pokušaj godinu dana kasnije, Bruno Bušić je platio svojim životom.
 
Kao istaknuti predstavnik HRS-a i HNV-a, prof. Katalinićje posjećivao Hrvate izvan Hrvatske, koji su živjeli na različitim kontinentima i održao im više od stotinu političkih govora i predavanja. No osim ovih govora i predavanja, on je također i pisac brojnih političkih, povijesnih i socioloških rasprava, koje su objavljene u emigrantskom i domovinskom tisku. Neke od njih su bile prevedene na strane jezike, engleski, francuski, njemački i ruski i španjolski.Napisao je i priredio preko 15 knjiga i priručnika, kao npr. „Organizacijski priručnik HRS“ (2 izdanja), „Vizija slobode“ (3 izdanja), „Rađanje države“ (2 izdanja), „Argumenti“ (2 izdanja), te 3 sveska knjige „Od poraza do pobjede, 1945.-1990.“
 
U zadnjih nekoliko mjeseci svoga života neumorno je radio na četvrtom svesku knjige, „Od poraza do pobjede, 1945.-1990.“, ali uslijed iznenadne bolesti, koja je, nažalost, uslijedila smrću, nije mu uspjelo dovršiti četvrti dio knjige.
Neka je vječna slava i hvala našem prijatelju, neumornom hrvatskom političkom djelatniku, Hrvatima u domovini i u svijetu dobro poznatom prof. Kazimiru Kataliniću.
 

Pripadnici Hrvatske republikanske stranke:

Jurica Dragičević, Buenos Aires

Tomislav Frković, Buenos Aires 

Mirko Hasenay, Buenos Aires

Mario Ostojić, Zagreb

Malkica Dugeč, Stuttgart

Ivan Barić, Melbourne

Šime Letina, Washington, DC

Anketa

Treba li M. Bandić podnijeti ostavku na dužnost gradonačelnika zbog odlikovanja Budimira Lončara?

Srijeda, 20/02/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 987 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević