Get Adobe Flash player
Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zastupnica Strenja Linić s kulenom napala kolege anesteziologe iz...

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Servilni europski poslušnik i okrutni domaći...

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Hrvatski narode, vadi glavu iz pijeska     Zbog...

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Domoljubnim Hrvatima prijeti onaj koji je uništio Istru i...

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Sve što radi je čista prijevara, obmana, silovanje zdrave pameti,...

  • Zašto nije spomenula krčki pršut?

    Zašto nije spomenula krčki pršut?

    četvrtak, 18. listopada 2018. 16:57
  • Plenković - despot u svilenim rukavicama

    Plenković - despot u svilenim rukavicama

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:22
  • Tko podržava Andreja Plenkovića?

    Tko podržava Andreja Plenkovića?

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:18
  • Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:16
  • Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    četvrtak, 18. listopada 2018. 18:48

U Teatru EXIT premijera predstave Dvije crte plavo

 
 
U četvrtak 27. rujna 2018., s početkom u 19 sati, u Teatru Exit, Ilica 208 u Zagrebu, premijera je predstave Dvije crte plavo. Predstava Dvije crte plavo namijenjena je učenicima završnih razreda osnovne škole i srednjoškolcima, roditeljima i odgajateljima te odgojno-obrazovnim djelatnicima, a nastala je u cilju podizanja svijesti mladih o važnosti i nužnosti odgovornog spolnog ponašanja u prevenciji maloljetničkih trudnoća.
https://teatarexit.hr/wp-content/uploads/2018/09/DCP_Social_TPK_web-banner-450x4501.png
U Hrvatskoj je prema posljednjim statističkim podacima prosječna dob u kojoj djevojčice stupaju u spolne odnose 17 godina, dok dječaci postaju spolno aktivni sa 16 godina. Prošle su godine 987 tinejdžerica postale majke, a 157 njih odlučilo se za prekid trudnoće, pri čemu više od 90 posto svih tih djevojaka nije željelo ili planiralo trudnoću. U predstavi se otvoreno progovara o problematici maloljetničkih trudnoća kroz priču tinejdžerice Vite pred kojom je, nakon što sazna da je trudna, odluka koja će joj zauvijek promijeniti život. Emotivan nastup mlade glumice Sare Moser snažno prikazuje niz strahova s kojima se suočavaju mladi koji se nađu u sličnoj situaciji.
 
Nakon svake će se izvedbe održati i razgovor s gledateljima na temu odgovornog spolnog ponašanja i iskustava iz vlastitog života ili okoline. Razgovor će voditi psihologinje Silvija Stanić i Marina Trbus iz Udruge roditelja „Korak po korak“ iza kojih je dugogodišnje iskustvo rada na prevenciji rizičnog spolnog ponašanja mladih te pružanja pomoći maloljetnim i mladim roditeljima.
 
Predstava je nastala u koprodukciji Teatra Puna kuća, Teatra Exit i Gradskog kazališta Sisak po motivima iz istoimenog romana autorice Rosie Kugli. Partneri su projekta Udruga roditelja „Korak po korak“, Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade te Lelo Hex, a sufinanciraju ga Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Gradski ured za kulturu grada Zagreba i Grad Sisak. Režiju i dramaturgiju potpisuje Frana Marija Vranković, glume Sara Moser i Svetlana Patafta, autor je glazbe Lazar Novkov, dok je kostime izradila Anamarija Filipović Srhoj.
 

Vedrana Reberšak

Bolno sjećanje na 35 hrvatskih mučenika, visokih časnika, generala i pukovnika Hrvatske vojske u NDH

 
 
Ponedjeljak, 24. rujan 2018.
73. obljetnica
1 9 4 5 .  - 2 0 1 8.

B O L N O   S J E Ć A N J E

Sveta misa zadušnica
u Bazilici Srca Isusova,
 
Palmotićeva 31 u Zagrebu

 
služit će se
u ponedjeljak, 24. rujna 2018. u 19 sati
 
za 35 hrvatskih mučenika, visokih časnika, generala i pukovnika Hrvatske vojske NDH, koji su nakon Bleiburga, 7. srpnja 1945. godine, iz zagrebačkog zatvora Nova ves, uz sva usputna ponižavanja i vrijeđanja, otpremljeni vlakom u Beograd, gdje im je upriličeno takozvano suđenje, i gdje je 18 generala osuđeno na smrt, što je uz teška mučenja izvršeno upravo 24. rujna 1945. godine.
https://i0.wp.com/kamenjar.com/wp-content/uploads/2016/09/domobranski-oficiri.jpg?w=700
Za tjelesne ostatke im se ne zna. Ostali su osuđeni na tešku robiju, gdje ih je većina umrla ili ubijena.

Ti časnici mučenici su:
 
Artur Gustović, Đuro Grujić, Tomislav Sertić, Ivan Markulj, Ivan Tomašević, Slavko Skoliber, Zvonimir Stimaković, Mirko Gregorić, Bogdan Majetić, Franjo Dolacki, Muhamed Kromić, Antun Nardelli, Julio Fritz, Josip Šolc, Vladimir Metikoš, Rudolf Lukanec, Miroslav Schlacher, Ivan Severović, Romuald Manola, Ivan Kurelac, Dragutin Mesić, Rudolf Setz, Mićo Mičić, Zvonimir Jakšić, Vladimir Majer, Petar Sabljak, Anđelko Grabić, Ivan Pojić, Nikola Mikec, Zlatko Šintić, Franjo Džal, Antun Schuh, Hinko Hubl, Julio Niderlender, Dragutin Čanić
 
Hrvatski rodoljubi, dođite na svetu misu i pozovite prijatelje!
Svi Hrvati Domovine i svijeta, sjetimo se svetim misama zadušnicama hrvatskih mučenika u Beogradu!
 

Poštovatelji

Vinko Vice Ostojić i prijatelji


Kako su nas ubijali...

Mjesec svibanj u domovini Hrvata je najljepši mjesec u kojemu sve cvjeta i rađaju se novi životi. Ali na žalost hrvatski narod nikada neće moći zaboraviti najstrašniji svibanj 1945. kada je cijela Hrvatska pretvorena u stratište i poprište pokolja jugokomunističkog ustvari velikosrpskog genocida nad Hrvatima. Kao jedna od potvrda tome slijedi i ovaj zapis jednoga od rijetkih preživjelih. Njegovi zapisi ostaju u crnoj kronici hrvatskoga naroda tih zločina nad Hrvatima.
 
Dana 7. 7. 1945. svanulo je divno jutro. Kroz rešetke malih prozora "Nove Vesi" u Zagrebu tek se nazirala zora. U sobi tiho disanje hrvatskih uznika. Tek pokoji bi se trznuo u snu vjerojatno sanjajući o svojima kod kuće koji ne znaju što se s njima dogodilo niti gdje se sada nalaze, da li su na životu ili ne. "Diži se, brže, ustajte koljači!", prolama se najednom hodnikom i već se otključavaju teška vrata uzničke sobe. Jedan partizan od kojih petnaestak godina, sa šmajserom ulazi u sobu i nastavi nas buditi najpogrdnijim psovkama i lupanjem kundakom po nogama. Začuđeni što to ima značiti, jer do sada su one koje su odvodili na strijeljanje u grupama prozivali i odvodili uvijek oko ponoći. Dižemo se još sneni i užurbano oblačimo ono malo odjeće što nam je još ostavljeno. Isto nas je začudilo kada je komesar stigao i počeo prozivati.
 
1. Artur Gustović, 2. Đuro Grujić, 3. Tomislav Sertić, 4. Ivan Markulj, 5. Ivan Tomašević, 6. Slavko Skoliber, 7. Zvonimir Stimaković, 8. Mirko Gregorić, 9. Bogdan Majetić, 10. Franjo Dolacki, 11. Muhamed Kromić, 12. Antun Nardelli, 13. Julio Fritz, 14. Josip Šolc, 15. Vladimir Metikoš, 16. Rudolf Lukanec, 17. Miroslav Schlacher, 18. Ivan Severović, 19. Romuald Manola, 20. Ivan Kurelac, 21. Dragutin Mesić, 22. Rudolf Setz, 23. Mićo Mičić, 24. Zvonimir Jakšić, 25. Vladimir Majer, 26. Petar Sabljak, 27. Anđelko Grabić, 28. Ivan Poić, 29. Nikola Mikec, 30. Zlatko Šintić, 31. Franjo Džal, 32. Antun Schuh, 33. Hinko Hubl, 34. Julio Niderlender, 35. Dragutin Čanić. Ukupno nas 35. Bili smo svi visoki časnici Vojske NDH. Sami generali i pukovnici koji smo se tada nalazili u Novoj Vesi u Zagrebu. Ostali su samo pukovnici Švarc, Gestaldić i Lorin te mlađi časnici. Nakon proziva podijeliše nam svakome po pola kile kruha i po jedan komadić marmelade. Potom nas odvedoše u dvorište zatvora koje je bilo načičkano s partizanima sa šmajserima i torbicama za kruh, po čemu smo odmah zaključili da se radi o nekom maršu. O maršu u nepoznato, vjerojatno na strijeljanje. Ali zašto po danu i to sa kruhom i marmeladom? Pa niti komesarovo mitingovanje nije nam objasnilo cilj našega puta. I da će svatko biti na licu mjesta strijeljan koji se ne bude pokoravao nalozima pratnje.
 
Iz zgrade smo pošli jedan iza drugoga u jednoredu, na razmaku od dva koraka, a pored svakoga po jedan partizan s lijeva i jedan s desna. Na zagrebačkoj katedrali je upravo otkucavalo četiri sata ujutro. Ulice su bile puste. Naši koraci odzvanjaju uobičajenim ritmom, jedan-dva. Jer smo još uvijek bili vojnici. Ako netko od nas pogleda lijevo ili desno, prolazeći pored kuće kojega znanca, ne bi li ugledao poznato lice i u nadi da ga dotični vidi i javi njegovima da je još živ, odmah dobiva kundakom u rebra, uz najpogrdnije psovke i prijetnje da će ga strijeljati ako samo još jednom pogleda na stranu.
 
Na Jelačićevu trgu skrećemo prema Zrinjevcu. Sada znamo, idemo prema kolodvoru. Dakle, nekamo ćemo putovati. Ali kuda? Na kolodvoru nas strpaše u jedan vagon za stoku. Zatvoriše vrata i prozore. Uskoro nas priključiše za jedan vlak koji nas odmah nekuda poveze. To je za mnoge bio posljednji rastanak sa Zagrebom. Naš vlak vrlo sporo napreduje. Svaki čas zastajemo. Na kolodvorima se čuje kako se plešu partizanska kola. Drugoga dana pred večer stigosmo u Osijek. Ovdje nas po prvi put puštaju iz vagona da se napijemo vode i ostalo, jer smo bez ičega kupajući se u znoju ljetne žege. Nakon jednoga sata krećemo dalje. Sada nam ostavljaju prozore otvorene, pa nam je ipak malo udobnije. Ali i to nam se osveti. Skoro na svakoj postaji viču žene i muškarci: "Ustaše vode na sud. Da im oči iskopamo. Mi ćemo im suditi!" To sve bacajući kamenje i blato na naše prozore, tako da smo sakrivali glave rukama.
 
Tako je išlo sve do sljedećega podneva, kada stigosmo u Zemun, na kolodvor. Sada nam tek posta jasno da nas vode u Beograd na suđenje, da nam sude Srbijanci, u čijoj zemlji kao hrvatski vojnici nismo nikada bili. Kada smo izišli iz vagona, skupila se oko nas masa srbijanskog naroda. Svi mlataraju štapovima i šakama, pljujući po nama hrvatskim časnicima, uz najpogrdnije srbijanske psovke, tražeći da nam oni odmah sude. Slučajno se okrenuh prema našemu vagonu i tada mi posta jasno zbog čega ono po kolodvorima pri prolazu našega vagona. Na vagonu je bilo bojom ispisano "Vodimo ustaške koljače na suđenje!", "Smrt Ustašama!", kao i druge slične parole. I to sve ogromnim slovima. Stražari su očito uživali sa srbijanskom masom koja nas je dočekala na kolodvoru u hrvatskom Zemunu. I jedva su nas uspjeli čuvati od te gomile. I tako krenusmo u koloni po dva put zemunskog mosta. Ispred naše kolone vozi se jedan partizanski oficir koji stalno pojačalom ponavlja: "Narode vodimo ustaše, dođite ih vidjeti!" I zaista narod se skupljao sa svih strana cijelim našim putem do beogradskog kolodvora pa i dalje do našega zatvora. U početku se čuje samo pokoje mrmljanje i povik protiv nas. Što smo se više približavali središtu Beograda to masa postaje sve veća i otrovnija. Pred samim beogradskim kolodvorom dođe do vrhunca napetosti strasti i psovki Počeše nas zasipati kamenicama od kojih jedna pogodi i stražara.
 
Tek tada komesar naredi stražarima da potjeraju ljude od nas, ali kamenice sipaju po nama kao kiša. Jedan oveći kamen pogodi Julija Niderlendera i pukovnik odmah pade. Iza smrtnog udarca po Julija stražari uzeše oružje "na gotovs" po naredbi komesara. Po nama kamenje više prestade padati, niti ima više smrtnih slučajeva. Tako stigosmo u logor na Banjici. Pukovnik Julio umre pola sata nakon našega dolaska u Banjicu. Jedva smo ga nosili, jer smo bili na izmaku snaga. U logoru na Banjici nas svakoga dana posjećuju neki Srbijanci sa psovkama i najpogrdnijim uvredama, a Srbijanke su još prostije. Nakon nekoliko dana premjestiše nas u Dobrinjčevu ulicu a potom u Đusinu u sudski zatvor. "Posjete" ne prestaju. Konačno početkom rujna, dođe nas posjetiti i javni tužitelj partizanski pukovnik Crnogorac Malović. I reče nam kako čaršija traži da nam sudi kao što se sudilo i nekakvom četničkom centralnom komitetu Srbijanaca, te da više nismo zarobljenici nego ratni zločinci. To nas naivne malo i ohrabri, jer smo mislili da će nas ipak na sudu suditi čemu do sada nismo bili navikli. Pored toga suđenje četničkom komitetu nije bilo drastično. Samo jedan je bio osuđen na smrt i pomilovan, a koliko nam je poznato nekima su bile izrečene minimalne kazne od šest mjeseci zatvora.
 
Dana 13. rujna počelo je suđenje sada trideset i četvorici hrvatskih generala i visokih časnika Vojske NDH u Beogradu. I to suđenje je bilo javno. Gradska općina stavila je na raspolaganje svoju veliku dvoranu za suđenje hrvatskim časnicima u Beogradu. Dovode nas u maricama. Masa srbijanskog naroda s obje strane, sve do prvog kata gdje nam sude. Ulaze suci. Na čelu im predsjednik partizanski pukovnik Hrnčević, bivši domobranski sudski časnik. Dodijelili su nam čak i branitelja i sudi se "po zakonu"... Javni tužitelj je Crnogorac pukovnik Malović. On traži za svakoga od nas osim apotekarskog pukovnika Pajića, smrtnu kaznu.
 
Nakon pročitane optužnice koju nismo mogli niti shvatiti, niti razumjeti slijedi ispitivanje pojedinaca. Neki od nas su se počeli pozivati na svjedoke, što se nikome nije dopustilo. Samo je sud dovodio nekakve svoje svjedoke koje nitko od nas nije nikada niti očima vidio. Tako je to išlo punih sedam dana, cijeli tjedan. Još uvijek smo vjerovali da ćemo se ipak moći braniti. Neki se počeše žaliti protiv novinarskih izmišljotina dočim nas pukovnik Hrnčević uvjerava da ćemo to moći reći kasnije u obrani. Na kraju sedmoga dana svi su rekli svoje. Jedino se pukovnik Miletić drži svoje uloge branitelja i na kraju hoće dokazati kako djela navedena u optužnici uglavnom ne postoje niti u dokazima i da se nama zapravo ne bi smjelo niti suditi, jer da smo vojni zarobljenici. Svi ostali branitelji govore kao i javni tužitelj. Jedan poručnik poče riječima kako ga je sram braniti nas hrvatske ustaše, najzloglasnije koljače. Njega pukovnik Hrnčević ne prekida kao pukovnika Miletića, kojemu je zabranio govoriti.
 
Nakon te sudske ceremonije pozvaše prvo generala Gustovića. "Da li se osjeća krivim?" Odlučnim "Ne!" odgovori ovaj hrvatski general. "Dobro, sjednite!" Više mu ništa ne dozvoli reći general Hrnčević, osim te jedne jedine riječi "Ne". Osamnaest hrvatskih generala osudiše na smrt, dok je najmanja kazna bila tri godine strogog zatvora. One koje osudiše na smrt odmah povezaše lancima i staviše u smrtne okove smrtne ćelije u Đusinoj ulici. Pri povratku srpska masa u Beogradu nas tuče i pljuje po nama, kao i po svima od rodbine koji su bili došli na suđenje. Sve molbe za pomilovanje su odbijene. Smrtne presude su izvršene 24. rujna. Ostali smo otpremljeni u zatvor Srijemske Mitrovice. Nakon odsluženih godina robovanja ili s pomilovanjima pušteni. U zatvoru su umrli general Dolacki i pukovnik Šintić, dok je u zatvoru ubijen pukovnik Čanić. Odmah poslije izlaska iz zatvora umro je general Lukanec.
 
I zemni ostaci pobijenih hrvatskih generala i visokih časnika leže u Beogradu i Srbiji. Kada će biti vraćeni i dostojno sahranjeni u svojoj zemlji Hrvatskoj?


Vinko Vice Ostojić razgovor vodio s anonimnim sudionikom događaja

Poznat pobjednik književnog Natječaja Gradske knjižnice Kaštela »Natječaj za najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman«

 
 
Rukopis šibenskog autora Tomislava Bašića "Otok" (Siget) proglašen je najboljim rukopisom pristiglim na Natječaj za najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman”, kojega je GKK raspisala u povodu svoje 20. obljetnice, s ciljem poticanja književnog stvaralaštva na temu hrvatske povijesti. Roman “Otok” je na Natječaj stigao pod zaporkom “Vespa Mandariana”. Tu je odluku donijelo Povjerenstvo književne nagrade u čijem su sastavu: Nevenka Nekić, književnica, publicistica, povjesničarka i slikarica; Đuro Vidmarović, predsjednik Društva hrvatskih književnika, književnik, publicist, književni i likovni kritičar, prevoditelj, povjesničar i diplomat; Miroslav Međimorec, književnik, publicist, diplomat, kazališni i filmski redatelj i Renata Dobrić, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela.
http://cdn-kastela.r.worldssl.net/images/stories/novosti/2018/09/gkk-konferencija/mala.jpg
Odluka je objavljena na tiskovnoj konferenciji održanoj u srijedu, 19. 9. 2018. u 9.00 sati u Gospojskoj štradi u Kaštel Sućurcu, pokraj spomen obilježja fra Bernardinu Sokolu i podno najstarijeg obrambenog kaštela u Kaštelima, utvrde koju je 1392. godine sagradio splitski nadbiskup Andrija Benzi kako bi zaštitio seljake naselja Putalj, smještenog na obroncima Kozjaka oko crkvice sv. Jurja, koju je davne 839. g. dao sagraditi knez Mislav. Nizom dodatnih zahvata, kula je postala naselje uz more (današnji Kaštel Sućurac, prvi u nizu od sedam Kaštela). O Kaštilima je pisao i Andrija Kačić Miočić: “Oko morja varoši bijeli: / Po imenu zovu se kašteli. / Tvrde kule, visoci palaci, / I u njima sileni junaci.“
 
U ime Gradske knjižnice Kaštela kao organizatora Natječaja i u ime Povjerenstva odluku o odabiru najboljeg romana obrazložila je Renata Dobrić, ravnateljica GKK, dok je u ime Grada Kaštela, koji je pokrovitelj novčane nagrade, Knjižnici, ravnateljici, autoru i romanu čestitke uputila dogradonačelnica Jadranka Matok Bosančić, izrazivši pritom oduševljenje književnim Natječajem na temu hrvatske povijesti, a uz pomoć kojega Kaštela, pored ostalog, postaju vidljiva i kao mjesto poticanja kulturnog i književnog stvaralaštva. Zadovoljstvo što sudjeluje u ovako velikom projektu na nacionalnoj razini izrazio je i Zoran Bošković, direktor nakladničke kuće Naklada Bošković, koja će roman objaviti u sunakladništvu s Gradskom knjižnicom Kaštela.
Autoru će biti dodijeljena novčana nagrada u iznosu od 10.000,00 kn (deset tisuća kuna), a roman će biti objavljen u nakladničkoj kući Nakladi Bošković u sunakladništvu s Gradskom knjižnicom Kaštela. Pokrovitelj glavne nagrade je Grad Kaštela.
Premijerno predstavljanje nagrađenoga romana “Otok” i autora Tomislava Bašića bit će održano u prosincu 2018. u Kaštelima na Dan Gradske knjižnice Kaštela, a u povodu obilježavanja njezine 20. obljetnice i u organizaciji Gradske knjižnice Kaštela.
 
O nagrađenom romanu
 
Prosudbeno Povjerenstvo ocijenilo je kako je roman “Otok” izuzetno zanimljiv hrvatski povijesni roman nadahnut dvjema obljetnicama: 450. obljetnicom Sigetske bitke i 950. obljetnicom grada Šibenika. Autor je, uz pomoć glavnog junaka Jakova, kroz višeslojno i lako čitljivo djelo uvjerljivih dijaloga i izvrsnom karakterizacijom likova, iznimno vješto povezao jug i sjever Hrvatske, istkavši pritom nepretencioznu i uvjerljivu neplaniranu životnu pustolovinu glavnog lika, kojega je sudbina odvela na mjesta o kojima nije mogao niti sanjati.
Autor se trudi slijediti povijesne činjenice linearnim pripovijedanjem, vjeran jasnom kazivanju. Za širu sliku vremena i atmosfere uvodi u radnju oko pada Sigeta razne osobe koje i nemaju izravne veze s događajem (npr. Fausta Vrančića i druge javne osobe provjerljiva identiteta). Svoje mjesto su našli i mali ljudi koje sudbina nosi od mora do Sigeta. Dobiva se približna slika hrvatskoga feudalnoga društva, Turaka i njihovih odnosa unutar vojne hijerarhije, kao i atmosfere u opsjednutom Sigetu i ljudi oko Nikole Šubića Zrinskog. Autor je nastojao spojiti južne i sjeverne hrvatske krajeve, pri čemu je ukazao na njihove razlike i sličnosti. Mjestimice je tekst prožet humorom, a ne nedostaje ni akcije u stilu “Gospodara prstenova”.  
 
O Natječaju GKK "Najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman"
 
U povodu svoje 20. obljetnice Gradska knjižnica Kaštela raspisala je Natječaj za najbolji (izvorni) neobjavljeni hrvatski povijesni roman pisan na hrvatskomu jeziku. Na Natječaj je pristiglo 15 rukopisa, a pored najboljeg odabranog rukopisa “Otok” (Siget) autora Tomislava Bašića iz Šibenika, Povjerenstvo je pohvalilo i rukopis “Tlo boje krvi” (Priča o Bitci na Krbavskom polju) autora Marina Pelaića iz Splita.
Svrha natječaja jest obogaćivanje žanrovske raznolikosti hrvatske književnosti te poticanje zanimanja za hrvatsku povijest, povijesni roman i književno stvaralaštvo. Cilj natječaja jest i upoznavanje šire javnosti s događajima iz hrvatske povijesti na što zanimljiviji način, a što bi trebalo biti postignuto upravo kroz ovakvu formu.
Natječaj je bio otvoren od 5. travnja do 5. srpnja 2018. godine, a Gradska knjižnica Kaštela je  Natječaj za najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman raspisala i iz razloga što se upravo u Kaštelima, kolijevci hrvatske državnosti, čuva prijepis Trpimirove darovnice iz 852. godine (rodni list hrvatske državnosti), u kojoj se po prvi put spominje ime HRVAT. Ovom darovnicom je knez Trpimir splitskoj nadbiskupiji darovao crkvicu na Putalju, na padinama Kozjaka, koju je knez Mislav sagradio davne 839. godine.
 
„Kaštela su poznata kao mjesto bogato kulturnom i povijesnom baštinom – možemo se pohvaliti starohrvatskim crkvicama na padinama Kozjaka i kaštilima na morskoj obali; Kaštela su mjesto kojim su kročile stope prvih hrvatskih knezova i prvih hrvatskih vladara, i Kaštela su kolijevka hrvatske državnosti. Ovim Natječajem Kaštela su postala i mjesto u kojem se potiče čitanje i književno stvaralaštvo na temu burne i slavne hrvatske povijesti, koja obiluje neiscrpnim temama, o kojima se nedovoljno piše na originalan, zanimljiv i istinit način.
 
Nadam se kako će Kaštela narednih godina u Hrvatskoj postati prepoznatljiva i po ovome Natječaju i kako će se uz pomoć istog povećati vidljivost Kaštela na kulturnoj mapi Hrvatske.  Ovim Natječajem GKK daje svoj doprinos razvojnoj strategiji poticanja čitanja, i na ovaj način se trudimo staviti čitanje i književno stvaralaštvo u centar kao poželjnu aktivnost svih generacija. Od srca čestitam svim autorima, čestitam pobjedniku Natječaja Tomislavu Bašiću i njegovom Otoku, čestitam pohvaljenom autoru Marinu Pelaiću, čestitam Povjerenstvu na izvrsno obavljenom časnom zadatku i odabiru najboljeg romana, zahvaljujem Gradu Kaštela na pokroviteljstvu i svekolikoj podršci, Nakladi Bošković čestitam što će u svojoj nakladi objaviti izvrstan roman, ali čestitam i svim knjižnicama, knjižničarima i knjižarima, jer su dobili izvrstan roman kojega će moći ponuditi na čitanje čitateljima. Iznad svega čestitam čitateljima, jer su dobili kvalitetno, edukativno, zanimljivo i napeto štivo na temu hrvatske povijesti, jer ovaj roman, u kojemu autor promiče istinske životne vrijednosti, u skladu s kojima hrvatski narod živi od 7. stoljeća, vjerujte mi, nećete moći ispustiti iz ruku sve dok ne dođete do posljednje stranice“, istaknula je Renata Dobrić, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela
 
U ime Naklade Bošković, Zoran Bošković istaknuo je kako od srca čestita Gradskoj knjižnici Kaštela i ravnateljici Renati Dobrić na raspisivanju vrijednog Natječaja na nacionalnom nivou, na kojega je stigao respektabilan broj romana. „Moram izraziti i zadovoljstvo što će ovo biti drugi roman autora Tomislava Bašića kojega će tiskati Naklada Bošković, ovom prilikom u sunakladništvu s GKK, jer je i Bašićev prvi roman „Sinovi sv. Josipa“ iznimno dobro prihvaćen od strane čitatelja. Vjerujem kako će Natječaj GKK postati tradicionalan i kako će se dogodine na istog javiti još više autora“, rekao je Zoran Bošković, uputivši čestitke Gradskoj knjižnici Kaštela i Tomislavu Bašiću.
 
U ime Grada Kaštela dogradonačelnica Jadranka Matok Bosančić istaknula je kako čestita i Knjižnici i ravnateljici R. Dobrić na ovom izvrsnom projektu, u kojemu Grad Kaštela sudjeluje s velikom radošću, jer se ovim Natječajem u Kaštelima potiče razvoj kulturnog turizma.
 „Veliko je zadovoljstvo podržati ovako vrijedan kulturni projekt na nacionalnom nivou. Nadam se kako će Natječaj Gradske knjižnice Kaštela postati tradicionalan te kako će se dogodine javiti još više autora koji će napisati kvalitetne romane utemeljene na hrvatskoj povijesti. Nadam se i kako će u tim budućim romanima biti što više tema povezanih uz Kaštela, kaštelansku kulturnu baštinu i kaštelansku povijest. Grad Kaštela će ovaj jedinstveni projekt i dalje s radošću podržavati, jer se istim potiče čitanje i književno stvaralaštvo. Nadam se kako će ovogodišnji najbolji roman biti rado čitan i kako će putem njega biti proširena priča o Kaštelima kao o mjestu koje potiče kreativno kulturno stvaralaštvo. Čestitam i Gradskoj knjižnici Kaštela na izvrsnoj ideji, Nakladi Bošković koja će tiskati nagrađeni roman, svim autorima koji su romane poslali na Natječaj, Povjerenstvu koje je odabralo najbolji roman i naposlijetku, od srca čestitam ovogodišnjem pobjedniku Natječaja“, istaknula je dogradonačelnica Jadranka Matok Bosančić.
 

Renata Dobrić

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Ponedjeljak, 22/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 955 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević