Get Adobe Flash player
Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Plakati nad Uljanikom je isto kao kada je Neron zapalio Rim, pa optužio...

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu izgubila 597.323 osobe, od čega...

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Broj Srba po popisu stanovništva iz 1948. veći za gotovo 700 tisuća...

Etnobiznismen koji mrzi!

Etnobiznismen koji mrzi!

Kada će srpsku manjinu predstavljati oni koji ne mrze...

Diplomatska laž Mate Granića

Diplomatska laž Mate Granića

Sad mi je jasno kako se krivotvori...

  • Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    utorak, 14. svibnja 2019. 09:38
  • Jugostatistika demantira srpske laži

    Jugostatistika demantira srpske laži

    utorak, 14. svibnja 2019. 18:07
  • Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:54
  • Etnobiznismen koji mrzi!

    Etnobiznismen koji mrzi!

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:41
  • Diplomatska laž Mate Granića

    Diplomatska laž Mate Granića

    četvrtak, 16. svibnja 2019. 08:38

O uzrocima požara zasad se niti ne nagađa što daje vrlo visoku vjerojatnost planiranoga terorističkog čina

 
 
Tko bi imao interesa napasti jednu od najljepših svjetskih građevina i simbol francuskog (nekad) katoličkog naroda? Požar je prvo je zahvatio potkrovlje, dio krova i srušio stub kojeg su držala četiri stuba visine 93 metra, o uzrocima požara zasad se niti ne nagađa što daje vrlo visoku vjerojatnost planiranoga terorističkog čina koji je izvela solidna organizacija.
http://www.hawaiinewsnow.com/resizer/IC62AB2KyVYczA3MOyI9mHIzok0=/1200x600/arc-anglerfish-arc2-prod-raycom.s3.amazonaws.com/public/PY6IAMLSYRAQDPTXAOWNUC2A6U.jpg
Francuska je svojom veličinom, prirodnim bogatstvima i ljudskim potencijalom druga po snazi država EU-a. Njezina politika nije samo u posljednje vrijeme hirovita, tako da je teško pogoditi što je neposredni povod mogućem terorističkom činu, pa i sam EU je vodio politiku toplo – hladno prema SAD-u, Rusiji, Kini, arapskim i dr. islamskim zemljama.
 
Ekonomski interesi su na kraju prevagnuli, kao i želja Francuske da u Africi zadrži status velike sile (što objektivno nije) i osim ekonomske bliskosti s bivšim kolonijama riješi i pitanje opskrbe energentima kojima posebno Libija obiluje, a tamo je, kao što znamo, 75 godina mladi general Khalifa Haftar u napredovanju. Koliko ovakav tragičan događaj narušava moć predsjednika Emmanuela Macrona i koliko utječe na smanjenje broja turista, dakle na važan dio francuske ekonomije?
 
Očekuje li se neka reakcija kršćana ili ekstremnih desničara koja bi Francusku uvela u vrtlog međuetničkog i međurasnog nasilja? Može li cilj biti i Vatikan u kojemu osebujni Papa nastoji ublažiti stoljetne napetosti s konkurentskom religijom Islama, s kojom je kršćanstvo stoljećima ratovalo, osobito u dodirnim točkama. U doba frankomasona prije 240 godina Crkve su često gorjele, a i svećenici i časne sestre ubijani; sličan scenarij su priredili komunisti svugdje gdje su vladali (Španjolska, Rusija, Hrvatska, Albanija, Poljska, Kina…), a što se tiče čuvenoga ISIL-a (kalifat!?) ipak su tehnologiju i organizaciju odradili drugi, kao i u slučaju terorističkih organizacija Mlade Bosne (članovi Srbi i pokoji srbofil) i Crne ruke (srbijanski časnici) gdje su izgleda pomoć dobivali od Velike Britanije koja se i danas naziva Velikom. Pucanj u Franza Ferdinanda tada je značio pucanj u svjetski mir, jer ekonomsko jačanje Njemačke i davanje Slavenima u monarhiji status trećeg konstitutivnoga elementa bili bi teška ugroza prevladavajućim imperijalističkim silama, koje su tada uspjele spriječiti ekonomsko povezivanje  Euroazije.
 
Posljedica toga su bili komunizam i fašizam, kao ideologije oblikovane i uzgajane na liberalnom Zapadu. Naravno, ne pada mi na pamet optužiti masone koji su u svakoj teoriji urote dežurni krivci, uostalom i sama Francuska koja je izvjesno žrtva podmukloga napada je u vlasti političara bliskih sa slobodnim zidarima,izuzetak je jedino bio Charles de Gaulle. Čovjek bi trebao biti upućen kao svjetski stručnjaci Inoslav Bešker i Silvije Tomašević da može shvatiti sve frakcije unutar Vatikana, ali i unutar masonstva.
 
Nasrtaji podzemni traju, kako na obitelj, djecu, mladež tako i na državu i njezine ustanove. Dvadeseto stoljeće i u umjetnosti i u svakodnevnom životu je primjer proglašavanja vrijednošću nelijepoga i protuprirodnoga, pa i protučovječnoga; vrhunac sotonizma je podvala kukavičjega jajeta fašizma koji je u ime obrane tradicionalnih vrijednosti (pred nadirućim komunizmom i liberalizmom) ustoličio kult cezarizma i državu pretvorio u "neprikosnoveni" kumir, u božanstvo jedne države, jednoga naroda i jednoga vođe. (Koliko je trebalo Zapadu da osudi Slobodana Miloševića?)
 
Naša Gospa je ranjena nasiljem, drogom, pobačajima, rastavama, propagiranjem spolnih devijacija, prostačkim materijalizmom koji smisao života nalazi u egoizmu i neprestanom životinjskom užitku, kultu moći i relativiziranju morala, razbijanju ljudskoga zajedništva i svemu što arhitekti smrti medijski propagiraju. Problem nisu gladni u Africi, problem je po zvjezdoznancima eutanazija, problem nije nizak natalitet i pad radničkih nadnica, uništavanje sela i odlazak mladih; problem je vjeronauk u školama, problem nije prodaja državnoga zlata i strateških tvrtki - problem je u gay paradi koja nije dočekana pljeskom, problem nisu privatizacija, menadžerske i saborske plaće, te administracija, nego problem je u mirovinama branitelja itd. Zato sam razočaran što uz Amsterdamsku i Rotterdamsku koaliciju nemamo i Notredamsku, pa ću osobno između Zlatka, Ruže i Marijane izabrati Marijanu!
 

Teo Trostmann

Potpisuje ju cijela momčad bivših slavnih Hajdukovih nogometaša

 
 
Velika se graja neki dan digla zbog namjere Milana Bandića da Budimiru Lončaru dodijeli Medalju Grada Zagreba za iznimne zasluge u međunarodnoj afirmaciji Hrvatske, ali je nakon negodovanja s raznih strana sam Lončar to priznanje odbio. Sada je, međutim, doživio pravu satisfakciju. Legende Hajduka su mu čestitale 95. rođendan na posebno dirljiv način s izrazima neskrivenog divljenja.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/97/Aleksandar_Rankovi%C4%87_%281%29.jpg/200px-Aleksandar_Rankovi%C4%87_%281%29.jpghttps://narod.hr/wp-content/uploads/2017/09/Stevan_Kragujevic__Budimir_Loncar__jugoslovenski_i_hrvatski_politicar_i_diplomata.jpg
Aleksandar Ranković Leka i Budimir Lončar Leka
 
Budući da mu rođendan pada na 1. travnja, mnogi su pomislili kako je riječ o prvotravanjskoj šali. Ali nije šala. Čestitku potpisuje cijela momčad bivših slavnih nogometaša: Katalinić, Džoni, Buljan, Bilić, Jerković, Mužinić, Šurjak, Peruzović, Štimac i braća Vujović. Sve je tu, i golman i bekovi i vezni igrači i napadači i neki strateg iz sjene. Nije riječ tek o osobnoj čestitci.
 
Kako je javno objavljena u novinama, i to u Novostima SNV, s kojima je Lončar u posebno prisnim odnosima, postala je javnom činjenicom koja je, stoga, podložna komentiranju. I nije se stalo tek na riječima kurtoazije, već je cijeli sadržaj podulje čestitke napisan tonom političke deklaracije pa i provokacije. Čestitka počinje intimistički sa "dragi barba Leko" pa onda čestitari ističu osjećaj privilegiranosti što su se susretali s njim i što pripadaju zajedničkoj obitelji Hajduka. Među milijunima navijača, kaže se u nastavku, nitko nije bio takvog ranga kao on, šjor Leko, uglednik u svjetskim okvirima, koji je odigrao važnu ulogu u diplomaciji.
 
Budući da se spominje važna uloga u diplomaciji, tekst čestitke mogli bismo dopuniti i sljedećim sadržajem: Iznimno šjor Leko cijenimo vaša nastojanja da do kraja ostanete na braniku Jugoslavije odbivši poziv Franje Tuđmana da se priključite njegovoj avanturi. Pažnje je vrijedna blokada naoružavanja separatista i nacionalista. Bili ste ministrom vanjskih poslova Jugoslavije dok je njezina ponosna armija oslobađala Vukovar, pri čemu vas nije omela ni činjenica da su mnogi navijači Hajduka, zvani Torcida, sudjelovali u bitkama za taj grad.
 
Izniman je i poznati vaš doprinos u borbi protiv kontrarevolucionarnih snaga poslije Drugog svjetskog rata, pri čemu ni vlastitu obitelj niste štedjeli, kao i u borbi protiv neprijateljske emigracije.
 
Za vjerovati je kako mnogi od potpisnika pojma nemaju o političkom profilu "barba Leke“ ili tekst čestitke nisu ni pročitali, već su, kako to često biva, poslužili kao sredstvo manipulacije. Sama čestitka ili deklaracija se nekako uklapa u novi smjer politike kojega su utemeljili Mesić i Josipović u kojemu Lončar, koji im je bio savjetnikom, postaje "in", a Tuđman, čijem spomen(i)ku ne daju mira, "out".
 

Josip Jović, https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/ad-hoc/clanak/id/597929/cestitka-za-barba-leku

Ona je za »backstage«, a protiv »zapozorja«!

 
 
Sanja Modrić je uoči obilježavanja 18. studenoga 2016. u Vukovaru u Novome listu (http://www.novilist.hr/Komentari/Kolumne/Komentar-Sanje-Modric/Ovakve-komemoracije-moraju-prestati) napisala ovo: »Nakon 25 godina, krajnji čas da se i s ovakvim komemoriranjem stradanja u Vukovaru 18. studenoga stane i prestane.Dan Vukovara mora biti nešto sasvim drugo nego što je ovo sada. Sami Vukovarci kažu da im je muka od te atmosfere sprovoda, od tog službenog godišnjeg žalovanja, od smrknutih delegacija, ratnih uniformi i patetičnih govora. Jasno da jest. Taj narod zaslužuje prštavi spektakl radosti, uzleta, ohrabrenja i optimizma. Treba im simbolika perspektive umjesto grobnog pokrova vječne žrtve kojoj nema ni spokoja, ni spasa, za vijeke vjekova. Pustite ljude da se 18. studenoga smiju, puštaju zmajeve, trče maraton, slave uspjehe svojih ljudi u fizici i umjetnosti i da cijeli grad pjeva slobodi, budućnosti i miru. A još prije sljedeće vukovarske obljetnice – spojite škole i vrtiće, djecu Hrvata i Srba, da se zajedno igraju i uče i da skupa mogu voljeti svoj grad«.
https://narod.hr/wp-content/uploads/2016/10/Sanja_Modric-696x425.jpg
Sanja Modrić
 
Zašto podsjećamo na događaj otprije dvije i pol godine? Zato da vidimo kako kod ove jugoslavensko-komunističke novinarke postoji kontinuitet u razaranju hrvatske države i u mržnji prema svemu hrvatskom. Pogledajmo kako je 2. IV. 2019. jako ružno napisala o dr. Ivanu Šreteru, dr. Sandi Ham, hrvatskom jeziku, hrvatskim riječima... (http://novilist.hr/Komentari/Kolumne/Komentar-Sanje-Modric/SANJA-MODRIC-Siljotina-na-misniku).
 
Sanja Modrić (Zagreb, 1954.) pisala je u Borbi, Slobodnoj Dalmaciji, Jutarnjem listu…, od 2010. godine piše za Novi list, a od 2015. i za Autograf Ive Josipovića. I ta i takva jugonostalgičarka vrijeđa vrijedne ljude koji se bez pomoći države bore protiv srbizacije i anglizacije hrvatskoga jezika. Smetaju joj časopis Jezik i prof. Sanda Ham, koja je nastavila tamo gdje je započeo legendarni jezikoslovac Stjepan Babić. Pođimo redom. Sanja Modrić na početku članka pamfleta natječaj Jezika za pronalaženje riječi koje bi zamijenile brojne neadekvatne i ružne engleske riječi kaže da je to "najjeftinija estrada", "provincijski natječaj". U izrugivanju pronalaženje zamjedbenih hrvatskih riječi njoj je to "izmišljanje" novih riječi koje bi "trebalo dekretom ucijepiti u hrvatski jezik". I onda počinje s dobro nam znanim jugo-lažima i tvrdnjom kako do sada nijedna pronađena riječ nije zaživjela u praksi. Evo još nekih umotvorina i izmišljotina Sanje Modrić: "cajkaške igrice s jezikom", "ordinarna sprdačina", "komične novokovanice"… Oni koji šalju svoje prijedloge u natječaju Jezika za nju su "takmičari" i "ingeniozni sudionik ovog cirkusa".
 
I onda ulazi u područje u kojem je najobičnija amaterka zadojena mržnjom prema svemu hrvatskom. Bolji joj je pojam »radioaktivna tvar« od »zračila«. Bolji joj je »paintball« od naziva »bojomet«. Smeta joj riječ "mišnik" za podlogu za računalnoga miša. Smeta joj riječ »bilješkinja« za »javnu bilježnicu«, a smeta joj prelijepa i adekvatna riječ »zapozorje« za ružni »backstage«
 
Glavnu urednicu Jezika Sanda Ham Sanja Modrić vrijeđa i naziva pogrdnim imenima. Piše da je ona "prostački aferašila", ona koja "frankenštajnovski pumpa umjetnu krv u živo i toplo meso narodnog i književnog jezika", "čistunski ordinira po hrvatskom leksiku"… I na kraju još jednom ulazi u krajnju banalizaciju svega hrvatskoga i pritom pokazuje sve svoje neznanje. Postavlja dva pitanja, jedno gluplje od drugoga koja smo do sada mogli čuti: "Kako se, naime, »na hrvatskom« kaže teća, rajngla, šerpa? I kako to da se svi mi služimo nekom od te tri tuđice od kojih je prva iz Italije, a druge dvije iz njemačkoga, kao što su se njima služile i generacije prije nas?" I ne samo da postavlja glupa pitanja, ona i laže kako je svojstveno njezinom svjetonazoru. Piše da časopis Jezik »izlazi zahvaljujući financijskoj potpori iz budžeta Ministarstva kulture«, a prešućuje, laže da je to isto ministarstvo, kojem je na čelu njezina ideološka drugarica Nina Obuljen Kořinek, ukinulo mu potporu jer se Jezik i njegova glavna urednica jezikoslovka Sanda Ham ne uklapaju u politiku dekroatizacije Ninina šefa Andreja Plenkovića.
 

Zrinko Horvat

Anketa

Tko Vam je draži od političarki?

Ponedjeljak, 20/05/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 743 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević