Get Adobe Flash player
Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Hrvatska aktualna vlast ne smije više olako prelaziti preko stalnih...

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Uz zadržavanje razmjernog izbornog sustava trebamo imati 3 izborne...

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Zdravko Marić je sve znao...     Teškoće u...

Omerta na hrvatski način

Omerta na hrvatski način

Žao mi je predsjednika Vlade Plenkovića što su ga...

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

U Hrvatskoj nisu ugrožena prava nacionalnih manjina. Ugrožena su prava...

  • Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:15
  • Sve nas je manje – a birača sve više!?

    Sve nas je manje – a birača sve više!?

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:14
  • Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 11:24
  • Omerta na hrvatski način

    Omerta na hrvatski način

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:12
  • Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:08

Trebamo kao i Finci istražiti stanje u svojem školstvu i postići konsenzus svih društvenih aktera

 
 
Bit ću ironičan i zamisliti sljedeći slučaj. Dođe bolesnik/pacijent liječniku. Ovaj ga niti ozbiljno ne pogleda, a kamoli pregleda. Liječnik mu istog trena napiše recept s nizom lijekova. Bez pretrage, bez dijagnoze, bez konzultacija s drugim liječnicima i bez imalo svijesti/znanja o pacijentu i njegovom reagiranju na propisane mu lijekove. (Možda je alergičan na neke od njih??!!) Što reći o takvom liječniku? Što reći o takvom liječenju? Je li to liječnik ili nadriliječnik kojega treba prijaviti liječničkoj komori? I biste li vi povjerili ili dopustili liječenje bilo koga takvom liječniku, a kamoli vaših najdražih?
https://d1x7wtd7o9kqaz.cloudfront.net/app/uploads/2013/05/mladini%C4%87_petart-2.jpg
Petar Mladinić
 
Što reći o eksperimentalnoj provjeri reforme? Nikada, ali nikada nitko nije proveo istraživanje/pretrage o stanju u našem školstvu nego je javnost uvjeravana s kojekakvim argumentima (floskulama) u izmišljenu dijagnozu! Nakon toga je samorazumljivo „propisivanje lijekova“ od strane tih istih. Zbog uvjerljivosti takvog „znanstvenog“ pristupa, a da bi prizvuk bio prihvatljiv onima koji odlučuju, a ne znaju o tome skoro ništa, kreće se u „eksperimentalnu provjeru lijekova“. Ali i eksperimentalna provjera lijekova traži preciznu dijagnozu na koju se lijek odnosi kako bi se moglo pratiti utjecaj lijekova na bolest. Što mislite: hoće li takav eksperiment biti pozitivno ocijenjen? I tko će ga ocijenjivati? Koliko je takav pristup reformi loš govore činjenice kad ga se usporedi s drugim područjima ljudske djelatnosti. Može li građevinar započeti graditi zgradu, a da nema projekt osmišljen u svim detaljima?
 
Reforma još uvijek nije završno elaborirana. Nedostaju mnoge činjenice i dokumenti kao i pravna regulativa! I to je nepobitna činjenica! Može li građevinar graditi zgradu ako nema niti građevinski materijal? Naravno, to je retoričko pitanje! Ide se u eksperimentalnu provjeru nečega što još nije završeno, a ni ne zna se kako će izgledati. (To podsjeća na jednog bivšeg ministra koji je propisao da udžbenici novi moraju biti usklađeni s pravopisom koji još nije bio stupio na snagu!) Ili neki znaju kako će to na kraju izgledati?! Nema udžbenika, a ni priručnika! A i oni moraju proći javno i „tajno“ recenziranje i proceduru donošenja odluke o njihovoj prihvatljivosti, uporabi i nastavničkom odabiru.
 
Kako se mogu pošteno donositi odluke o nečemu što objektivno ni ne postoji?! Minimalno vrijeme za pripremu kvalitetnih udžbenika u proceduri koja je na snazi u RH jedna je do dvije godine. Osim toga, ova je procedura neprirodna i antipoduzetnička s birokratskim nametanjem pravila i suprotna tradiciji pisanja udžbenika. Netko me pitao bih li pristao da moje dijete bude obuhvaćeno ovakvim eksperimentiranjem. Kao roditelj, ali i školnik koji je proveo sav svoj radni vijek u školstvu, nikada ne bih pristao na nešto što nije argumentirano, objektivno obrazloženo i transparentno prezentirano (s mogućim dobrim i lošim stranama) i kada mi nije dano razumno vrijeme za odluku. A svega toga u nametnutoj situaciji nema! I još se ponose time!
 
Moja bivša gimnazija ima iskustvo kurikulnih promjena u niz predmeta i međupredmetnih područja. U europskom smo projektu Afirmativna nastava i inovativno učenje i poučavanje u okviru HKO-a – ulaganje u budućnost (kolokvijalno nazvanom IPAQ Peta,) koji smo planirali i projektirali 18 mjeseci, a onda ga realizirali daljnjih 18 mjeseci i u kojem je sudjelovalo 5 hrvatskih gimnazija i PMF u Zagrebu te preko 1000 učenika i 1200 nastavnika pokušali dobiti iskustvo i iznjedriti dokumente za 7 predmetnih kurikula i međupredmetnih područja (vidi materijale i dokumente na web stranici http://ipaq.petagimnazija.hr/). Objavili smo i dvije knjige itd. Neobično je da su se sada prijavili u projekt koji je sušta suprotnost tom našem projektu i iskustvu. Brzo će se vidjeti i uvidjeti promašenost takve nepromišljene odluke.
 
Roditelje se nije ni pitalo, niti ih se može pitati jer se uključivanje Pete gimnazije odnosi na buduće učenike 1. razreda. Ako se u natječaju za upis učenika u 1. razred eksplicitno naznači eksperimentiranje i ako se naznači da se ne zna kako će to izgledati na maturi, onda će se vidjeti kako te činjenice utječu na strukturu upisa. Meni se čini da se to ne će naznačiti i da će mnogi roditelji kvalitetnih učenika odustati od upisa svoje djece u Petu ili će donijeti odluku na povjerenje u kvalitetu dosadašnje škole i njezinu tradiciju koja ne korespondira s ovim eksperimentom. A kad otkriju disonantnost bit će kasno! Potpuno je nejasno (barem javno!) kako će se eksperimentalni programi i dostignuća vrjednovati u svjedodžbama, na maturi i na upisima na fakultete nasuprot onih učenika koji  nisu u eksperimentu. To bi trebalo unaprijed elaborirati, a ne naknadno! (Takvu smo priču već vidjeli kad su se nakon upisa djece u osnovnu školu mijenjali uvjeti i bodovi za upis u srednju školu i koja je iznjedrila mnoge probleme za koje nije nitko nikada odgovarao). Narod bi rekao: „Vuk pojeo magare!“
 
Što bi trebalo učiniti s kurikulnom reformom? Nisam prorok, ali znam što su, primjerice, učinili Finci. Oni su istražili stanje u svojem školstvu (u svim dijelovima). O tom su stanju i nezadovoljstvu raspravljali 20-ak godina dok nisu postigli konsenzus svih društvenih aktera (političkih stranaka, sindikata, sveučilišnih institucija, roditelja, lokalne zajednice itd.). Nakon što su osmisli projekt reforme krenuli su postupno i doveli do promjena koje zdušno svi podupiru i stalno javno i transparentno se brinu i kontroliraju realizaciju i njezine učinke/rezultate. U skladu s rezulatima tih kontrola i istraživanja popravljaju i dorađuju svoje školstvo. Uzgred, jedno od najcijenjenijih i najbolje plaćenih poslova u Finskoj je učiteljsko zanimanje. Ali i odgovornost! Usporedite to s našom stvarnošću i prezentiranim planovima!!!
 
Sve činjenice i trendovi ukazuju da mi tako ne radimo. Čovjek se može zapitati: zar smo mi gluplji ili je nešto drugo po srijedi? Odgovor prepuštam čitateljima! U nas nema konsenzusa, nema uvažavanja argumentacije i kritike, stalna i beskonačna žurba, nametanje svojih rješenja uz opće ignoriranje onih koji nisu „pri vlasti“ itd.
 
Nisam prorok, ali ovo ne valja! I nisam jedini koji to vidi! Postići će se možda neki djelomični uspjesi/pomaci kojima će se zamaskirati neuspjeh moderniziranja školstva. A gdje je tek u svim tim naznačenim ishitrenim promjenama sveučilišna zajednica? To je tek priča za sebe i nije u kontekstu ovog osvrta! Dakle, temeljne činjenice o stanju u našem školstvu nema jer se nije to ni istražilo, niti se ne namjerava istražiti tj. postaviti objektivna dijagnoza.
 
Promjene i procedure koje nam se prezentiraju i medijski nameću odnose se na zamišljenu stvarnost, a onda iz te nerealnosti/virtualnosti  izvode sljedeći „logični“ koraci koji čak nisu utemeljeni ni na važećim zakonskim pravilima. Tko argumentirano i iskustveno „posumnja“ u „carevo novo ruho“ proglašava se nepodobnim  ili ga se ne želi u svojem timu! Može li RH „iznjedriti“ dijete koje će „otvoriti“ oči caru i njegovoj sviti???
 
Nisam prorok, ali ću završiti ovaj osvrt narodnom poslovicom: „Vrč ide na vodu dok se ne razbije!“ Samo tada današnjih aktera ne će biti ni blizu kako bi odgovarali za neuvažavanje svih onih koji žele dobro i našoj djeci i našoj zemlji, a koji nisu njihovi istomišljenici ili nekritični podržavatelji. Kada znanstvena zajednica bude podržavala i provodila znanstvene kriterije (a svi su ministri posljednjih godina bili znanstvenici), a političari demokratske uzuse javne rasprave i težnju za argumentiranom raspravom i željom za zajedničko osmišljavanje našeg školstva moći ćemo nazrijeti „svjetlost na kraju tunela“. Do tada smo „osuđeni“ na beskonačno ponavljanje propisivanja lijekova bez dijagnoze iliti na slučaj virtualnog bolesnika.
 

Petar Mladinić

Podnosim ostavku na članstvo u HDZ-u nakon najnovijeg silovanja demokracije od strane predsjednika A. Plenkovića

 
 
OTVORENO PISMO – HDZ-u Stara Trešnjevka Zagreb, Park Stara Trešnjevka 2, 10 000 Zagreb, predsjedsniku Temeljnog ogranka Juri Ivančiću, vrhu HDZ-a, Utemeljiteljima HDZ-a i predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću
Drage i poštovane kolegice i kolege, prijatelji,
podnosim ostavku na članstvo u HDZ-u – istupanjem iz stranke, nakon "ovog silovanja demokracije u RH od strane vrha stranke na čelu sa Predsjednikom Andrejem Plenkovićem", ove skandalozne i sramotne ratifikacije I.K.-a - "Velikokoalicijske prljave igre HDZ/SDP i partneri", te jedne usko interesne "igre" protiv hrvatskih interesa većine u RH (Grevio, rodna ideologija). Sve to se drsko i bahato pa i "nasilno" isceniralo tako da je jedna "manjina u RH silovala većinu!- Ističem ponovno  protiv stava većine u Hrvatica i Hrvata u RH, protiv stava Katoličke Crkve i pape Franje koji su protiv I.K.-a
https://www.nacionalno.hr/wp-content/uploads/2018/04/tonko-martinis.jpg
Tonko Martinis
 
Stoga ja ističem podnosim ostavku na članstvo u HDZ-u. Nisam ni sudjelovao u ovoj blamaži (bio samodlučno protiv I.K.-a!) i ne želim dalje sudjelovati u toj skandaloznoj priči ni takovoj kontra-Tuđmanovoj suverenističkoj politici. Dakle vidimo ratifikacijom I.K.-a su pogažena i minirana dva temelja HDZ-a demokršćanstvo i narodnjaštvo. Dakako i domoljublje i bogoljublje. Kolega Andrej  Plenkoviću vaš „boljševičko-komunistički stav i ponašanje, lažno i prijevarno umotan u runo europskog neoliberalnog lošeg demokrata“, vaš stav diktatora i riječi „Ja mogu što hoću“ – vrlo brzo će od HRVATSKOG NARODA (VEĆINE) doživjeti katastrofalan poraz, ma koliko se vi i „Gremiji“ koji su vas kao čovjeka i vaš tim potpuno svjetonazorski oprečnim temeljima HDZ-a „instalirali u HDZ“, ma koliko se vi danas *smijali  narodu i stotinama tisuća prosvjednika/Zagreb, Split/ protiv vaše katastrofalne politike u ovih cca 16 mjeseci koja je sa I.K. prelila čašu strpljenja Hrvatica i Hrvata(većine) .
 
Kolega Andrej vi možete što hoćete a tu katastrofu vidimo i kroz I.K. Vi možete ignorirati nas u HDZ-u mnoge domoljube, ignorirati ih i konrta-HDZ-ovom izvornom politikom tako doslovno „tjerati i otjerati iz HDZ-a“ – stvarajući potpuno i doslovno lijeviji HDZ od samog SDP-a! Vi ste sjajan Titov pionir i sljednenik( kaliko ste po tom pozitivni pročitajte na netu moje argumentirane postove, kolumne i blogove o zločincu i ubojici Hrvata Titu).Da vas podsjetim Zoran Milanović je kao predsjednik Vlade RH odbio I.K. Dakle kolega Andrej vi možete što hoćete ali to ne možete dokle hoćete jer je iznad vas VRHOVNA VLAST HRVATSKI NAROD! A IZNAD HRVATSKOG NARODA JE SAMO BOG!!
 
Nisu naši gospodari kolega Andrej:  EU, EK, Gremiji i masoni MMF, bankaroidi, frau Merkel i herr Junker .. ni itko drugi -  već kolega Anderj Plenković iznad HRVATSKOG NARODA VRHOVNE VLASTI U HRVATSKOJ NEZAVISNOJ, SLOBODNOJ, SUVERENOJ I DEMOKRATSKOJ DRŽAVI (KOJOJ VI I VAŠ TIM VIDIMO LOŠE I NA ŠTETU SLUŽITE vidimo to i ratifikacijom I.K) JE SAMO BOG! KAO KOLEGA VAS RAZUMNO I ARGUMENTIRANO POZIVAM KOLEGA I PREDSJEDNIČE HDZ-a I VLADE RH ANDREJ PLENKOVIĆ, PODNESITE ODMAH OSTAVKU I RASPIŠITE IZBORE I TAKO SMANJITE DALJNJE ŠTETE, KROZ PROTUHRVATSKE UCJENE I UNIŠTAVANJE HRVATSKE SA OVOM NELUSTRIRANOM „YUGO NEPRIRODNOM KOALICIJOM MENTALNIH KOMUNISTA“!
 
 Vi lažete i podvaljujete većini Hrvatica i Hrvata(ljudima i ženama obrazovanim zdrave i bistre pameti), diskreditirate znanost i struku po pitanju I.K, veći ste katolik od Pape Franje po pitanju I.K. podvaljujete i bezočno lažete svim tj. većini katolika i Katoličkoj crkvi u RH, intelektualcima i meni, dakle „lažima glumite da zastupate neku stabilnost? Čega? – valjda brze propasti Hrvatske!- dok podvaljujete većini koja je protiv I.K. osobama pametnijim i školovanijim po ovim pitanjima od vas, za razliku od vas osobama sa integritetom - da mi ne razumijemo dobro kao vi(valjda vašom „Luciferevom providnošću“), da ne razumijemo dobro I.K kao Gremiji/masoni, EK i Junker  Istanbulsku(gender, Grevio

POLEMIKA - Kada hrvatsku književnost promoviraju obožavatelji Vojislava Šešelja

 
 
Hrvatska je književnost u Vojvodini živa! O njezinoj vitalnosti ne bi trebalo posebno „trošiti“ vrijeme. Ni riječi! Isto tako, književnost je najrazvijeniji dio umjetničkih sastavnica kulture Hrvata u Vojvodini. Ne od danas. Niti od jučer! Dokaz toga jesu brojnost i vrsta objavljenih publikacija. Dokaz jest i veliki broj osoba koje sudjeluju u ovdašnjem književnome životu – i to u svim segmentima književničkoga soja: bilježimo ih u rasponu od etabliranih književnika i gotovo klasika pa do književnika u pokušaju i naivaca.
http://www.ico.rs/wp-content/uploads/2014/11/promocija-seselj.jpg
Ima i mladih, ali još više onih u poodmakloj dobi. I njihovih je svih djela, među kojima po broju prednjače pjesme, najviše od svih stvaralačkih umjetnosti... Riječju, književnost među Hrvatima u Vojvodini plodna je vlastitim sadržajima, gusta sa sudionicima i bogata u svojim ishodima.
 
Nerazvijen književni sustav i slabosti autoreprezentacije
 
Pa ipak, to ne znači da književnost Hrvata u Vojvodini nema i svojih slabosti. Najprije o zacijelo najvažnijoj – ona je još uvijek književnost bez svih elemenata sustava! Primjerice, još uvijek izostaje kritički percipirana cjelokupna vlastita povijest. Spomenimo i nedovoljno razvijene strukturalne čimbenike kada je riječ o respektabilnijoj samostalnoj opstojnosti (npr. neriješeno pitanje diseminacije knjiga) i ozbiljnijem vlastitom predstavljanju (npr. tragično mali broj književnih večeri).
 
Razlog tako čemu – nerazvijenosti književnoga sustava – da se tumačiti i nepovoljnim povijesnim nasljeđem. Naime, tek nakon raspada socijalističke Jugoslavije, u uvjetima nemogućnosti neposredovanoga naslanjanja na hrvatski književni sustav i ekstremnog eksluzivizma srpskoga književnoga sustava, hrvatska je književnost u Vojvodini tijekom 1990-ih, u društveno veoma nepovoljnim okolnostima, postupno zadobivala vlastiti samostalni institucionalni okvir, a konture sustava, napose dijelove autoreprezentacije, ubrzano razvija tek nakon pada režima Slobodana Miloševića. No, ovaj proces, unatoč svim naporima, do danas nije do kraja završen.
 
Pod autoreprezentacijom razumijevamo, pak, relativno samostalan sustav različitih institucija i razvijenih segmenata kulturne scene (udruge, nakladništvo, časopisna produkcija, predstavljanja u javnosti, književne manifestacije i susreti, čitateljska publika te, na koncu, nagrade i druge valorizacijske prakse, sve do procesa kanonizacije), čija se osnovna misija sadržava u osiguravanju organiziranog, kontinuiranog, pluralnog i javnog opstojanja i pulsiranja književnog života na hrvatskom jeziku u Vojvodini, i to u vlastitoj punini bogatstva. No, sadašnja je konstelacija, rekli smo, drugačija – dok je književnih djela baš dosta, drugih je književnih instituta i praksi među vojvođanskim Hrvatima nedopustivo malo.
 
Strategije pristupa valorizacijskim praksama
 
Govoreći konkretno, književnost Hrvata u Vojvodini još i danas pulsira i očituje se bez čvršćeg i trajnijeg okvira valorizacijskih nastojanja! Drugim riječima, književnost se među Hrvatima u Vojvodini često zna iscrpljivati u činu književnoga stvaralaštva i prateće naklade književnih djela, dok su strukture i sastavnice književne percepcije i valorizacije (književna kritika istih djela u periodici i novinstvu, kritička sažimanja opusa pojedinaca, prikazi značajnih fenomena u književnim opusima više osoba, kritički pregledi povijesti književnosti itd.) uvelike izostajali i još uvijek izostaju. Temeljni razlog takvom, priznajmo, nepovoljnom stanju hrvatske književnosti u Vojvodini pripisujemo malobrojnim stručnim i obrazovanim recipijentima te odsustvu središnje valorizacijske ustanove – katedre za hrvatski jezik i književnost na nekom ovdašnjem sveučilištu.
 
Naravno, oba su momenta – i izostanak valorizacijskih praksi i visoko neobrazovana čitateljska publika – i više nego posljedično uočljiva u vidu, recimo, objave književnih djela često upitne vrijednosti, čija se onda uloga u ovdašnjem hrvatskom kulturnom prostoru nadaje više nego upitnom. Stoga se mnogi sudionici književnoga života među Hrvatima u Vojvodini trse nadomjestiti spomenutu strukturalnu slabost. Pri tomu se mogu, čini se, registrirati sljedeće strategije. Prva je fatalističko mirenje s postojećim stanjem, u stilu „zašto se tim suviškom književnog stvaralaštva uopće baviti – važno je da mi imamo djela za objaviti! Imamo i mi Hrvati tušta i debeli knjiga! Valorizacija nam jednostavno nije potrebna.“ Ova logika mišljenja prisutna je kod neprofesionalnih nakladnika, razdraganih kulturnih poslenika slabije naobrazbe te stvaratelja bez rafiniranijih estetskih kriterija. I ona je još uvijek relativno najraširenija!
 
Drugu strategiju primjećujemo u opredjeljenju da se situacija glede ovoga problema počne planskim pristupom sustavno, no postupno mijenjati. I to ne samo na način ukazivanja na potrebu razvijanja valorizacijskih praksi u hrvatskoj književnosti u Vojvodini, nego i djelatnom provedbom kritičkog iščitavanja književne produkcije, uz redovite objave takvih napisa u periodici i drugim publikacijama, uz uključivanje sve većeg, a napose obrazovanijega i mlađega naraštaja, broja takmaca. Ova se strategija da prepoznati u uređivačkoj politici Časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ.
 
Na koncu, u književnosti Hrvata u Vojvodini bilježimo još jednu strategiju. Ona, u formalnom smislu, priznaje da je prezentacija i valorizacija književne prakse i više nego potrebna, no realizaciju iste ostvaruje ne toliko i ne samo na nakaradan, nego, smijemo reći, i po mjesnu hrvatsku književnost poguban način. I u ovome napisu upravo je o njoj riječ, a vezuje se uz djelovanje Hrvatskog kulturno-prosvjetno-umjetničkoga društva Stanislav Preprek iz Novog Sada (osnovano 2005.) u području „književnosti“ (recimo odmah i izričito, na temelju iščitanih njihovih publikacija, estetski često upitne kvalitete – tu nije i ne može biti riječ o main streamu umjetničke hrvatske književnosti u Vojvodini!) u posljednje četiri godine. Društvo je tijekom svojega rada objavilo petnaestak knjiga, uglavnom poezije, no želi se nametnuti kao stožerno mjesto hrvatske književnosti u Vojvodini.
 
Glavni valorizator opčinjen „likom i djelom“ Vojislava Šešelja (sic!)
 
Vjerojatno svjesni važnosti naznačenih deficita hrvatske književnosti u Vojvodini a vođeni gorljivim entuzijazmom voditelja Preprekova Književnoga kluba, uvukli su, od 2015. godine, kao jednog od glavnog predstavljača i vodećeg recenzenta svojih književničkih napora, kako sami vole isticati „književnog kritičara mr.“, Pavela Domonjija. Naravno, samo po sebi, reklo bi se, ništa neobično. Štoviše, dobro je da hrvatsku književnost u Vojvodini čitaju i (pr)ocjenjuju i osobe koje pripadaju drugim kulturnim krugovima. Istina, može biti nejasno što se ovaj vremešni kritičar tek sada počeo zanimati za književnost Hrvata u Vojvodini, ali i ne mora, jer znatiželja kritičara i magistara nije nužno vezana uz dob. Isto tako, može se činiti čudnim stanoviti monopol „predstavljača i kritičara“ Domonjija na Preprekova izdanja, ali i ne mora, s obzirom na činjenicu da hrvatska književnost u Vojvodini nije baš prijemčiva pa na tržištu nema previše kritičarskih interesenata.
 
Bilo kako bilo sa spomenutim pitanjima i prijeporima, činjenice jesu da je „književni kritičar mr.“ Pavel Domonji pod starost počeo sustavnije pratiti i referirati se na jedan mali, može se reći neznatni, dio hrvatske književnosti u Vojvodini – onaj koji producira i promovira Književni klub HKPUD-a Stanislav Preprek iz Novoga Sada, spram čijeg djelovanja nastupa posve afirmativno kako u svojim javnim nastupima na predstavljanjima tako i u svojim, istina ne previše inventivnim niti u književnom smislu relevantnim, recenzijama koje se objavljuju u Preprekovim publikacijama. I to, također, nije ni na koji način upitno!
 
Upitnim se, pak, nadaje sljedeće: narečeni „književni kritičar mr.“ Pavel Domonji član je, prema napisima iz medija kojima je vjerovati, ni manje ni više nego Srpske radikalne stranke, bio je čak i njihov kandidat na proteklim izborima za pokrajinski parlament, a usto gorljivi je promicatelj i hvalitelj „lika i djela“ predsjednika srbijanskih radikala Vojislava Šešelja. Štoviše, veći je broj njegovih knjiga i preveo na slovački jezik! Riječ je o onom istom Vojislavu Šešelju, za kojega se dobro zna što je o Hrvatima ne samo govorio i što danas govori, nego što je sve spram Hrvata, pa i onih u Vojvodini, činio u prvoj polovici 1990-ih! A činio je to i u Hrtkovcima, zavičaju voditelja Književnog kluba ove udruge! Za ta je „djela“ Vojislav Šešelj optužen za ratne zločine pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu!
 
No, takvo što Preprekovom „književnom kritičaru mr.“ Pavelu Domonjiju nije problem. Štoviše, predstavljao je on, među ostalim, u Odžacima knjigu Vojislava Šešelja, obratimo pozornost dobro na naslov, Srpski narod mora da oslobodi Republiku Srpsku Krajinu, ustvrdivši tom prigodom da je „Šešelj svojim knjigama dao nemerljiv doprinos modernoj političkoj misli i modernoj političkoj istoriji, ne samo srpskog naroda, već i Evrope i sveta“ (vidi: http://www.ico.rs/u-odzacima-promovisane-dve-nove-knjige-vojislava-seselja/, pristupano 7. IV. 2018.). Ili, na tribini, Oslobodite Šešelja u Novom Sadu u jesen 2014. isti je Domonji izjavio: „Šešelj je genije pravde. Njegova beskompromisna borba je u službi svoga naroda i to je ono što mu daje snagu. Vojislav Šešelj raskrinkava i naše političare, koji su u službi stranaca i rade protiv interesa sopstvenog naroda. On je svedok istine koji u potpunosti razobličava Haški tribunal i spolja i iznutra. Njega održava stvaralaštvo: širina duha, stvaralačka imaginacija i aktivnost njegove duše“ (http://www.rtv.rs/sr_lat/vojvodina/novi-sad/protestno-vece-i-setnja-za-seselja_530665.html, pristupano 7. IV. 2018.).
 
Štetočinstvo književno-kritičarskih usluga
 
Naravno, politička stajališta ne moraju uvijek biti od presudne važnosti za kvalitetu posla kojim se čovjek bavi. Također, politička stajališta ne moraju a priori biti ni u kakvoj korelaciji s estetskim svjetonazorom i ishodišnim kritičkim vrednovanjima umjetničkih djela. Isto tako, politička stajališta ne moraju nužno biti u funkciji ograničavanja slobode nečijeg djelovanja. Pa ipak, iznesena načela itekako mogu biti i više nego prijeporna kada je riječ o konkretnom angažmanu „književnog kritičara mr.“ Pavela Domonjija u Književnom klubu HKUPD-a Stanislav Preprek iz Novog Sada. Takvo što smatramo na temelju sljedećih razloga:
 
Najprije ćemo ukazati na onaj koji smjera na meritum – na stručnost, koji se mora označiti isključivo negativnim. Naime, „književni kritičar mr.“ Pavel Domonji u svojim objavljenim recenzijama u Preprekovim izdanjima i javnim nastupima očituje visok stupanj neznanja kada je riječ kako o generičkim, tako i o aktualnim kontekstima književnosti čije autore predstavlja. Jer, od književnoga kritičara s titulom magistra, a ne tek pohvalitelja „pjesništva“, osobito vodećih ljudi Preprekovaca, očekuje se daleko više – recimo, situacijsko smještanje objavljenih poetskih ostvaraja u cjelinu hrvatskoga pjesništva kako u dijakronijske, tako i u sinkronijske koordinate, ili točnije diferencirajuće određivanje poetike zastupljenih autora u odnosu na glavne tendencije hrvatskoga pjesništva u Vojvodini. Budući da tako što i u elementarnome izostaje, Domonjijevo „kritičarsko“ pačanje u hrvatsko pjesništvo u Vojvodini smatramo ne samo i ne toliko jalovim, nego i posve nepotrebnim, jer u sebi ne sadržava nikakve novume. Ili se smjera na nešto drugo? Možda je njegovo pohvalno „kritičko“ pisanje o djelima često sumnjive kvalitete zapravo valorizacija upravo takve književnosti koja će potom u srbijanskim krugovima biti proglašena main streamom umjetničke hrvatske književnosti?!
 
Drugo, valja imati na umu i posljedice njegova „književnoga rada“ na ideologijskome planu, planu glede kojega i književnosti moraju računati! Jer, ni one nisu imune od konkretnih društvenih užljebljenja. Naravno, ovdje ne računamo toliko na eventualnu političku korektnost Domonjijevih napisa – tu je on posve zahvalni suradnik, koliko na slanje poruka situiranih u šire društvene kontekste. Recimo, hrvatska književnost u Vojvodini nije dorasla samosvojnosti i kritičarskoj samostalnosti nego kao služinčadska mora biti, mazohistički dakako, navezana na resurse književne scene u Srbiji. U protivnom, Preprekovci bi registrirali nedavno preminuće barda hrvatske književnosti u Vojvodini, inače njihovog sunarodnjaka, Petka Vojnića Purčara te mu odali, makar odlaskom na sahranu, minimalnu počast.
 
Naime, i to je treći naš temeljni prigovor praksi Preprekovaca, očito nedorasla i infantilna djelovanja u području književnosti. Djelovanja koje namjerno izostavlja navezanost na hrvatsku književnost u Vojvodini i njezine resurse, bilo da je riječ o drugim sredinama (recimo, Subotica) ili o postojećim književno-kritičarskim imenima (recimo, Zvonko Sarić), te je, dakako, lažno i sektaški čini neintegrativnom. Jer, ovako uspostavljena i kritički (pozitivno) vrjednovana može se za nekoga, napose one koji hrvatsku književnost u Vojvodini ne poznaju – a takvi su gotovo svi!, nadavati kao jedina i kao relevantna! Svega toga napose trebaju biti svjesni književni krugovi u Hrvatskoj te oni koji dodjeljuju novac za kulturne programe Hrvata u Vojvodini. Oni i samo oni moraju biti svjesni da njihova pomoć ovome nastojanju jest samo odmoć Hrvatima u Vojvodini i njihovoj književnosti!
 

Tomislav Žigmanov, glavni i odgovorni urednik Časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ; http://zkvh.org.rs/index.php/vijesti/aktivnosti-zavoda/4699-kada-hrvatsku-knjizevnost-promoviraju-obozavatelji-vojislava-seselja

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Petak, 25/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1225 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević