Get Adobe Flash player
Što Plenkovića uopće interesira?

Što Plenkovića uopće interesira?

Banalno, nespretno i glupo laganje javnosti predsjednika Vlade i...

Martinje u Draganovom klubu

Martinje u Draganovom klubu

Svi premijeri, predsjednici, vlade i vlasti su ga...

Što se kuha u susjedstvu?

Što se kuha u susjedstvu?

U Hrvatskoj nema plana, nema strategije, niti imamo jedinstvo nacije u...

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Izrežirana predstava od koje hrvatski građani ne će biti obeštećeni...

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Budući Hrvatska nema registar stanovništva, pod pritiskom EU-a o...

  • Što Plenkovića uopće interesira?

    Što Plenkovića uopće interesira?

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:08
  • Martinje u Draganovom klubu

    Martinje u Draganovom klubu

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:02
  • Što se kuha u susjedstvu?

    Što se kuha u susjedstvu?

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:43
  • Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:40
  • Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:30

Analiza očekivanih posljedica saborskih izbora

 
 
Rezultati parlamentarnih izbora za novi, 10. saziv Hrvatskoga državnog sabora, općepoznati su, a za koji dan će biti vjerojatno poznat i novi sastav Vlade RH. Pa same rezultate izbora je bespredmetno „analizirati“ budući da su takvi kakvi su, i možda bi prije trebala biti predmetom nekih sociološko, psihološko, psihijatrijskih istraživanja, obzirom na ponovnoj niskoj izlaznosti na glasanje, i obzirom na same rezultate glasanje, no ova analiza ima drugu namjeru, a to je pozabaviti se vjerojatno mogućim i očekivanim posljedicama završenih parlamentarnih izbora. To mi se čini potrebnim, budući da se mediji općenito bave komentiranjem rezultata izbora, predizbornim obećanjima, razlozima „potopa“ pojedinih 'lista' i nabrajanjem potrebnih reformi, a čini se nitko se ne bavi  sagledavanjem mogućih realnih posljedica ovakvih rezultata parlamentarnih izbora.
https://informer.rs/data/images/2020-07-22/358389_hrvatska_f.jpg
A pitanje koje bi se trebalo svakako postaviti je, koje se posljedice mogu očekivati od Sabora, buduće „plenkovićeve“ Vlade i od samog Plenkovića, kada nije praktično izvršeno ni jedno predizborno obećanja Plenkovića iz prošle izborne kampanje, kada ne da nije izvršena, već nije ni započeta niti jedna ozbiljnija strukturna reforme u državi. Jer Hrvatska se za prošli četverogodišnji mandat Vlade Andreja Plenkovića nije pomakla s dna liste triju najneuspješnijih država EU-a, a posebno po pitanju zauzdavanja korupcije i reformi u sektoru državne uprave, posebno u pravosuđu i hipertrofiranom obujmu broja i troškova državnog i javnog sektora. A o tome da se i po pitanjima BDP-a, nezaposlenosti, iseljavanju kao u vrijeme Juge, i stanja realnog gospodarstva, nalazimo na dnu liste 27 država EU-a da i ne govorimo!
 
A. Što očekivati u radu hrvatskog državnog Sabora u novom mandatu?
1. Obzirom na činjenicu da je Plenković dobio mandat za sastavljanja nove Vlade  'oslanjajući se ' na tanušnu većinu od jedne(1) „ruke“, koju čine 66 HDZ-ovskih ruku stranačkih „zombi vojnika“, 8 ruku predstavnika nacionalnih manjina, te ruke Čačića i Štromara, čije su stranke Reformisti i HNS osvojili po 1 mandat na izborima, odnosno ukupno 35.785 ili 1 posto glasova biračkog tijela RH, rad u novom sazivu Sabora ne će se razlikovati od načina rada u dosadanjem Saboru, ili bolje rečeno dosadanjim Saborima, jer se odluke obzirom na „relativnu“ većinu HDZ-a na izborima, opet budu donosili sa 66 HDZ-ovskih zombi-ruku, uz asistiranje do 76 potrebnih ruku, onih koje je Plenković već „kupio“ da glasaju za sve one prijedloge koje „njegova“ Vlada bude podnosila Saboru na izglasavanje, odnosno protiv svih amandmana koje podnosi oporba, bez obzira jesu li prijedlozi oporbe dobri ili nisu dobri. Budući da 'klub' nacionalnih manjina, koje čine okosnicu Plenkovićeve  saborske većine, nije stranka koja ima neki program ili svjetonazor, već je skup „etnobiznismena“, jasno je da će se opet raditi o tomu da će se 'trgovati' sa zastupničkim „žetončićima“, što je jasno od početka, budući da će se, vjerojatno ne bez 'ucjenjivanja', dogoditi da SDSS-ovac Boris Milošević postane potpredsjednik Vlade, što je u Beogradu već oduševljeno prokomentirano sa „Ustaše će poludjeti!“, i velikim uspjehom Milorada Pupovca!
 
2. Obzirom na ovako 'sklepanu' saborsku većinu s klubom manjinaca i još nekoliko 'kupljenih' ruku, nije za očekivati da će se predizborna obećanja HDZ-a glede provođenja strukturnih reformi u društvu i gospodarstvu, početi ostvarivati. A svi oni zahtjevi i prijedlozi iz oporbe da se krene sa reformama bit će odbijeni ili ne će biti uvršteni u dnevni red rasprava u Saboru.
 
3. Nije za očekivati da će Sabor donijeti bilo kakve odluke u svezi konkretne strategije u borbi protiv korupcije, dapače to se pitanje ne će moći raspraviti u Saboru, jer nikada ne će biti uvršteno u dnevni red saborskih rasprava.
 
4. Nije za očekivati da će se u Saboru  uopće raspravljati o obećanju Plenkovića da se izvrši temeljita revizija sadanjih koeficijenata plaća u državnoj i javnoj upravi, na osnovi kojih se 'vrjednuju' pojedini poslovi, a radi kojih je nastao najdulji štrajk u povijesti Hrvatske, zaposlenika u sustavu javnog obrazovanja.
 
5. Nije za očekivati da će u Saboru biti uvršten u dnevni red, promjena izbornog zakona, budući da HDZ-u za sada odgovara i postojeći, budući da se sada može postati „relativnim pobjednikom“ i sa svega 17 posto osvojenih glasova biračkog tijela RH.
 
6. Sa sigurnošću se može očekivati da će biti nastavljeno trgovanje zastupničkim „žetončićima“, da bi se 'podebljala' saborska većina od 76 ruku, na način viđen u prošlom mandatu Sabora.
 
7. Nije za očekivati da će Sabor donijeti bilo kakvu konkretnu odluku o strategijama razvoja hrvatskog gospodarstva, veće zaposlenosti, manjeg „bježanja“ iz Hrvatske i katastrofalnog demografskog stanja u Hrvatskoj.
 
8. I što očekivati od Sabora u komu će se donositi samo one odluke koje će dopustiti zastupnici manjina? Biti će to prvi Sabor u povijesti Hrvatske u kojem će o sudbinama Hrvata odlučivati nehrvati, pa čak i mrzitelji Hrvata!
 
9. Od ovakvog Sabora iluzorno je očekivati da će staviti na dnevni red i donositi neke odluke u svezi zataškavanja svake odgovornosti za to što je INA izgubljena za Hrvatsku, što je postupak nabave borbenih zrakoplova vođen diletantski, što su svezi afere Agrokor, grupa Borg i vanjski konzultanti bili nerealno visoko nagrađeni, što je Uljanik namjerno uništavan, što se Jakovčićevo u Istri svima općepoznato korupcionaško- klijentelističko-polukriminalno djelovanje nikada nije došlo na dnevni red i razmatalo u Saboru, što se afera vjetroelektrane svela na „pedra“ u osobi Josipe Rimac, i što će se suđenja Sanaderu, Vidoševiću i ostalim „velikim ribama“ voditi još godinama do zastare i vjerojatne odštete istih za „pretrpljene duševne boli“, uz Plenkovićev izgovor da institucije trebaju raditi svoj posao bez uplitanja Vlade ili Sabora, prešućujući da iste te institucije počinju djelovati tek kada od njega dobiju za to 'zeleno' svjetlo!
 
10. Za očekivati je da će Plenković nastaviti 'docirati' Sabor o „postignućima“ politike “njegove“ Vlade i njega osobno o tomu da je za Hrvatsku najbolje da bude što manje hrvatska, a što više 'euroslavija', bez suvereniteta u svim važnijim sektorima funkcioniranja države i društva.
 
B. Što očekivati u mandatu buduće Plenkovićeve Vlade?
1. Obzirom na dosadanja iskustva, kada Plenković sa svojom Vladom nije ispunio niti jedno obećanje dano u svojoj predizbornoj kampanji, i obzirom na činjenicu da je Plenković tijekom prošlog mandata promijenio 14 od 20 ministara u svojoj Vladi, što ukazuje na neumješnost u izboru osoba podobnih za ministarske funkcije, nema niti jednog razumnog razloga, da se očekuje da će mu novi izbor ministara biti puno kvalitetniji. Biti će to osobe odabrane ne po sposobnosti obnašanja funkcije, već po kriteriju bespogovorne odanosti i poslušnosti Plenkoviću.
 
2. Kako god Plenković bude u Saboru obrazlagao svoj izbor ministara, ostaje činjenica da u novoj Plenkovićevoj Vladi ne će biti niti jedne jedine osobe koja se u svome životopisu može pohvaliti nekim konkretnim uspjesima u svom dosadanjem radu. No, očito Plenkoviću to odgovara, jer je on takav tip 'menadžera', koji oko sebe ne trpi sposobnije od sebe, koji imaju neki svoj osobni i stručni integritet, već okuplja samo one koji su od njega, po njegovoj prosudbi, manje sposobni, i sa kojima može lagano manipulirati.
 
3. Što očekivati od nove Vlade Andreja Plenkovića, u kojoj će notorni SDSS-ovac biti potpredsjednik za društvena pitanja i ljudska prava? U kojoj će Radovan Fuchs biti ministar znanosti i obrazovanja. U kojoj će Tomislav Ćorić biti ministar gospodarstva, energetike i okoliša. U kojoj Nina Obuljen Koržinek ostaje ministrica kulture. U kojoj će Darko Horvat biti ministar graditeljstva i državne imovine. I u kojoj je Zdravko Marić, financijski strateg Ivice Todorića, i dalje ministar financija. Od ovakve Vlade može se očekivati samo zabrana i kazna za uporabu ZDS u bilo kojoj prigodi, anatemiziranje Domovinskog rata kao izraza „mržnje“ prema Srbima, dalje urušavanje našeg sustava obrazovanja, nove afere u gospodarstvu, energetici i zaštiti okoliša (pod uvjetom da Božinović ne „stisne“ medije da ne smiju biti istraživački novinari), izdašno financiranje svega što je protuhrvatsko u kulturi, kaos u raspolaganju državnom imovinom, i gubljenje svakog ozbiljnog državnog suvereniteta na područjima bankarstva, porezne politike, i vanjske politike, te još brže raslojavanje hrvatskog društva na puno onih koji nemaju, i malo onih koji imaju i previše, pa time dovoditi do što bržeg i što većeg iseljavanja iz Hrvatske.
 
4. Može se očekivati da nova Vlada Andreja Plenkovića ne bude ništa različita od njegove prošle Vlade, bit će to Vlada na čijim će sjednicama ministri biti 'vrtni patuljci' zaduženi da na Plenkovićevo pitanje tko se slaže automatski dižu ruke i ne usuđujući se da nešto pitaju ili predlože. I bit će to Vlada koja dostavlja Saboru uvijek mišljenje da se nijedan amandman na bilo koji prijedlog Plenkovića odnosno „njegove“ Vlade, od strane bilo koga ne prihvati, ako to Plenković  nije dopustio.
 
5. Bit će to Vlada u kojoj će se članovi Vlade morati odreći svoje savjesti, budući da Plenković ne podnosi one koji govore i čine ono što im savjest nalažem budući da je on to već jednom javno "komunicirao" u prošlom mandatu, da u Saboru njegova većina ne smije glasati prema svojoj savjesti, već prema zaključcima rukovodstva stranke.
 
C. Što očekivati od samoga Plenkovića nakon izbora?
1. Na osnovi dosadanjih iskustva s Plenkovićem kao osobom čiji je temeljni svjetonazor EU poslušništvo, koji je ekstremni birokrat i formalist sa hipertrofiranim egom, koji je u osnovi EU-ov poslušnik komu smeta svaka, makar i  natruha o državnoj suverenosti i domoljublju, od Plenkovića se može očekivati daljnji „razvoj“ tih svojih osobnih karakteristika i pojačano, a do sada prikriveno iskazivanje ambicija za jačanje svoga kulta ličnosti, na tragu bolesnih ambicija da bude „državnik“ poput Tite i Tuđmana, bez temeljnih uvjeta da to bude.
 
2. Prethodno opisani profil Plenković prikriva neprekidnom retorikom, zapravo lažima o tomu da je demokrat, da radi sve u općem interesu i u interesu većine građana, te da je štovatelj hrvatskih žrtava Domovinskoga rata, i „čuvar“ hrvatske suverenosti. Međutim, to što je protivnik promjene izbornog zakona i demokracijom smatra „pobijediti“ na parlamentarnim izborima uz 621,008 dobivena glasa od 3.667.904 birača s pravom glasanja, što čini 17 % od broja građana s pravom glasanja ili 36 % od broja građana izišlih na izbore, i što je protivnik svih referendumskih izjašnjavanja građana, pa i po cijeni da se rezultati referenduma institucionalno falsificiraju, najbolji su pokazatelji njegovog poimanja demokracije.
 
3. Na osnovi onoga što je rečeno u prethodnim točkama, za očekivati je da:
3.1. Plenković hitno i rafiniranim sredstvima učini sve da „kupi“ još koji saborski „žetončić“ kako bi „podebljao“ svoju saborsku većinu.
3.2. Plenković će nastaviti i još više pojačavati napore da iz HDZ-a, i iz javnosti „ukloni“ iskazivanje svih natruha o takvim vrijednostima kao što su domoljublje, suverenitet i hrvatske tradicionalne kulturološke vrijednosti.
3.3. Plenković će kao svoj prioritet u svom novom mandatu, nastaviti javnost „uvjeravati“ odnosno lagati javnost, što je jasno dokazao i predstavljanjem svoga „programa“ za iduće četiri godine mandata, koji je galimatijas svih mogućih želja radi „mazanja oči“ građana, i od čega će malo što biti ostvareno, jer zapravo ne želi reforme, jer da ih je želio uradio bi to u prošle četiri svoga mandata, ali će djelatno sprječavati sve vladine resore da rade na izradi dokumenata strateškog razvoja pojedinih sektora gospodarstva i društva i definiranju prioriteta u provođenju tih reformi. To je potvrdio u prošlom mandatu, kada je utrošeno puno novaca i vremena na lošu reformu obrazovanja, bez analize stanja i sustavnog pristupa tome poslu. A to je rezultiralo s najvećim štrajkom djelatnika u obrazovanju u Hrvatskoj, i javno ispregovaranim floskulama o „zemlji znanja, školom za život, obrazovanjem za zanimanja koja još i ne postoje, i potrebom cjeloživotnog obrazovanja“.
3.4. Plenković će se kao i do sada hvaliti s „postignućima“ u povlačenju novca iz EU-ovih fondova, ali će nastaviti s trošenjem tih novaca na infrastrukturne projekte, projekte u turizmu i na potpore u poljoprivredi na način da je i EU bio primoran da nam uputi opomenu da se EU novac troši netransparentno i nenamjenski, a ne za jačanje realnog proizvodnog sektora i konkurentnosti. Dapače, trošenje novaca iz EU-ovih fondova postalo je jedno od značajnih uzroka razvoja korupcije.
3.5. Plenković ne će ništa poduzeti u svezi izrade konkretne strategije borbe protiv korupcije, već će to pravdati tezom o beskompromisnoj borbi protiv korupcije i tezom preuzetom od Milana Bandića i Stipe Mesića „Neka institucije rade svoj posao!“, pri čemu će institucijama biti u tajnosti 'naloženo' da se ne diraju u kao medvjedi „zaštićene“ poduzetnike i „velike igrače“, koji ostvaruju profite putem sudipništva u javnim nabavama za državni i javni sektor. Pri tome će se na „bojanjima tunele“, suvišnim savjetničkim uslugama, uvozom roba kojom se koja uništava domaća proizvodnja, prije svega u poljoprivredi, odvijati i dalje korupcionaški biznisi, bez da se ijedna naša institucija osjeća odgovornim za to, i pozabavi time, a sam Plenković najmanje.
3.6. Plenković ne će pokrenuti realizaciju obećanja da će se pristupiti reviziji koeficijenata za poslove u državnom u javnom sektoru, jer bi time bilo „pogođen“ veliki broj uhljeba koji čine HDZ-ovu glasačku „vojsku“ na izborima.
3.7. Plenković ne želi i ne će pokrenuti nikakve  reforme organizacijskog i teritorijalnog ustroja hrvatske državno-javne uprave, budući da bi i to pogodilo puno HDZ-ovskih uhljeba u državnim, gradskim, općinskim i županijskim organima vlasti, institucijama i službama. Dokaz tomu je njegov lukavi potez smanjivanja broja ministarstava, bez ikakve namjere smanjivanja broja djelatnika i troškova po ministarstvima, što će biti razvidno pri izradi državnog proračuna za 2021. godinu.
3.8. Plenković će putem raznih poluga svoje moći, utjecati na to da mediji i dalje „hrane“ javnost s lažnim podacima o tomu da se povećava zaposlenost u Hrvatskoj, da „milostinju“ od desetak kuna povećanja prihoda hrvatske sirotinje proglase njegovom „brigom“ za hrvatsku sirotinju, dok istovremeno, kako to narod govori i dalje bude „obilato hranio debele guske“ hrvatskog društva.
3.9. Plenković će na prethodno opisani način „hraniti“ našu javnost lažima o potrebi veće poduzetničke inicijative i bolje poduzetničke „klime“, dok istovremeno ne čini ništa konkretno da radi korupcijske „hobotnice“ u Hrvatsku ne dolaze ozbiljni strani investitori, dapače neki i odlaze iz nje, a mogući domaći poduzetnici u svom poslovanju upravo korupciju smatraju najvećom smetnjom u svome poslovanju, te u dostupnosti bankarsko-investicijskim sredstvima.
3.10. Plenković će i dalje za sve probleme i za sve što je loše optuživati okolnosti, oporbu, i nerazumni, lijeni i nerazumnu protupoduzetničku klimu u hrvatskom narodu, pripisujući sebi zasluge za „postignuća“ i ne smatrajući se odgovornim ni za što, pa ni za očito lažno obećanje za povrat INA-e u hrvatsko vlasništvo, za takav izbor ministara u prošlom mandatu od kojih je od njih 20 morao mijenjati njih 14, za sramotu u postupku propale nabave borbenih zrakoplova od Izraela, za neriješene granične i ine sporove sa susjedima, ili za tavorenje Hrvatske na dnu liste država EU-a po BDP-u, po borbi protiv korupcije, i po odlasku naših građana iz Hrvatske.
 
Rezime onoga što Hrvatsku i najveći broj hrvatskih građana čeka u novom mandatu Plenkovićeve Vlade i Sabora, moglo bi se opisati kao:
-Konačno gubljenje i posljednjih ostataka onih prava, koja neku zemlju čini suverenom u gospodarskom i društvenom smislu, i u svemu podložnom direktivama iz EU-a.
-Netransparentno trošenje proračunskih sredstava i sredstva iz EU-ovih fondova, uz lažiranje podataka o načinu njihovog trošenja.
-Pojačane korupcionaške radnje, obzirom na značajan priliv sredstava iz EU-a.
-Daljnje „ukotvljenje“ Hrvatske na dnu liste država EU-a prema uspješnosti, prema najrelevantnijim pokazateljima uspješnosti neke države, uz preuzimanje posljednjeg mjesta od Bugarske po neuspješnosti.
-Pojačan uvoz i smanjenje izvoza u svim sektorima hrvatskog gospodarstva.
-Povećanje nezaposlenosti.
-Institucionalno sprječavanje referendumskih izjašnjavanja.
-Problemi u isplati mirovina, radi zloporaba sredstava mirovinskih fondova.
-Povećana proračunska izdvajanja za potrebe funkcioniranja organizacija nacionalnih manjina u Hrvatskoj.
-Odbijanje vladajuće većine i Plenkovića, da se krene u ozbiljno reformiranje sustava pravosuđa, izbornog zakonodavstva, i reforme teritorijalnog ustroja Hrvatske, te revizije sustava koeficijenata plaća u državnom i javnom sektoru.
-Zaustavljanje pokušaja ozbiljnih zahvata u borbi protiv korupcije i kriminala u sustavu javne nabave, a i općenito.
-Zaustavljanje ili prekid svih sudskih postupaka i istražnih postupaka, u aferama Todorić, Vidošević, Rimac, Jakovčić, Vrdoljak, Bandić…, uz vjerojatnu obvezu da se oni „obeštete za duševne boli“.
 
Dao Bog da nemam pravo, ali mi se čini da će stvarna događanja u idućih četiri godine, uveliko potvrdite ovdje iznijete pretpostavke, na osnovi kojih većinu hrvatskih građana ne očekuje ništa dobro, ali imat će ono za što su odlučili time glasujući za one za koje su glasali da vladaju njima, i time što nisu izašli na glasanje, i omogućili da njima vlada HDZ sa 17 posto dobivenih glasova od ukupnog broja građana s pravom glasa. Pa ako je to demokracija za koju se navodno borilo u domovinskom ratu, onda neka nas Bog sačuva od nje!
 

Laslo Torma, dipl. ing.

U kući kao u kavezu

 
 
Prestrašeni starci
Zbunjena djeca
Izbezumljeni mladići
Zatvoreni u svoje domove
Zatvoreni kao u zatvoru.
https://cdn11.bigcommerce.com/s-sabbaqv0i5/images/stencil/1000x1000/products/360/1854/Adeeing-Transparent-Pet-Bird-Bath-House-with-Hanging-Hooks-for-Parrots-Cockatiels-Parakeets__75893.1566468178.jpg?c=2&imbypass=on
Pa i zatvorenike puštaju van
da u krugu prošetaju.
Malo humanosti, tjelovježbe
pa nazad u ćeliju.
 
Ali ovo?!?
Nije zatvor, ali kazna je.
Čudno stanje.
Zatvoreni u svome domu.
Ni čitanje knjige, ni glazba
niti najbolje jelo ne prija.
 
Dokle će tako?
Dok korone bude volja!
Djevojke bi suncu i povjetarcu
dale da im miluje obraze nježne.
Htjele bi mirisati cvijeće
jer proljeće je.
 
Al u kući kao u kavezu
mora se ostati
dok se lijek ne pronađe
koji će biti jači
od opake i podmukle korone.
 
A što ako se ne nađe?
Suživot sa njome?
Sa koronom?
Pa nemamo ni protiv raka
lijeka ni cjepiva.
Živimo i polako umiremo
sa njim.
 
Ali korona?
Nismo spremni taj suživot
prihvatiti.
Što nam preostaje?
Boriti se?
Pokoriti se pravilima igre?
Poluditi?
Znanstvenike slušati?
 
Strpljivi biti i
Svemogućem vjerovati, jer
ON je prava nada
ON je pravi glas
u Božje vrijeme doći će nam spas
Sigurno će doći!

 

Marija Fabek

Obrazovati Hrvatsku vladu i Hrvatski sabor u iseljeništvu

 
 
Razgovaramo s dr. sci. Ivicom Ivom Josipovićem, koji kao nezavisni znastvenik iintelektualac aktivno sudjeluje u artikuliranju interesa u sklopu Hrvatskoga Svjetskog Sabora, čiji primarni predmet istraživanja obuhvaća različite aspekte suvremenog hrvatskog društva, te državne i političke organizacije. Svojim radovima iz oblasti tehnokratskog i birokratskog društva (hrvatskog) i problemima političke organizacije suvremene hrvatske države, kao i pitanjima suvremenih političkih fenomena, pokazao je duboke probleme/ disfunkcionalnost u ostvarivanju izvornog modela hrvatske države. S Josipovićem razgovaramo o problemu dvije Hrvatske, jedne koja se može locirati na samu matičnu Hrvatsku i drugu, koja se može smjestiti u prostor hrvatskog iseljeništva.

• Gospodine Josipoviću, molim Vas da čitateljima objasnite što podrazumijevate pod pojmom "dvije Hrvatske"?
- Pojam "dvije Hrvatske" označava postojanje matičnog hrvatskog naroda koji živi, i s formalno-pravne strane ostvaruje političku vlast unutar hrvatskih teritorijalnih granica i drugo, pripadnike hrvatskog naroda tzv. hrvatsko iseljeništvo, koje živi i djeluje u drugim zemljama, uključujući i Hrvate u BiH. Pod pojmom prva Hrvatska treba dakle razumijevati postojanje nezavisne i formalno-pravno samostalne hrvatske države, s odgovarajućim prostornim teritorijom i pripadnicima hrvatske nacije koji nastanjuju taj teritorij i čine tzv. hrvatsku maticu. Pod pojmom druga Hrvatska treba podrazumijevati prije svega hrvatsko iseljeništvo koje živi i djeluje u drugim zemljama. To je Hrvatska koja nema svoj teritorij, državno-pravno ustrojstvo, već se isključivo temelji na pripadnicima hrvatskog naroda koji su iz ekonomskih ili političkih razloga pronašli sugurno utočiste u drugim zemljama, pri čemu su zadržali uske obiteljske i sve druge veze s maticom. Druga Hrvatska ima prije svega simbolično značenje kojim je označavaju pripadnici hrvatske nacije locirani u drugim zemljama. Prema tome, pod pojmom dvije Hrvatske treba podrazumijevati podjelu pripadnika hrvatske nacije koji žive u Hrvatskoj, kao matici i dijela istog nacionalnog korpusa koji žive u drugim zemljama.
 
Dvije Hrvatske – jedno nacionalno biće
 
• Zašto ste uopće uveli pojam "dvije Hrvatske"?
- Tu se postavlja niz temeljno teorijskih i praktičnih pitanja kao što su je li primjereno govoriti o postojanju dvije Hrvatske i ukoliko jest, koje bi bile njihove karakteristike. Prvo, prva ili prava Hrvatska predstavlja međunarodno-pravni subjekt s određenim teritorijem i većinskim hrvatskim pučanstvom. Druga Hrvatska bi prema predloženoj podjeli trebala obuhvaćati još uvijek neutvrđeni broj pripadnika hrvatskog naroda i njihovih potomaka koji žive u drugim zemljama a na različite su načine vezane za maticu. Druga Hrvatska dakako nema atribute međunarodno-pravnog subjekta već predstavlja hrvatsko iseljeništvo i određene organizacijske oblike kao što su udruge, klubovi i slični oblici organizacijsko-interesnog povezivanja hrvatskog iseljeništva. Među njima, to jest između dvije Hrvatske, svakako postoje značajne razlike u ideološkom i političkom pogledu, zbog čega je i opravdano razlikovati dvije Hrvatske. U mnogim ideološkim i političkim pitanjima, stavovi i mišljenja hrvatskog iseljeništva znatno se razlikuje od stavova i mišljenja vladajućih političkih struktura u Hrvatskoj. Ukoliko se može govoriti o ideološkim i političkim razlikama izmedju hrvatskog iseljeništva i pojedinih socijalnih grupa koje su nositelji političke vlasti u Hrvatskoj, prije svega kada se radi o definiranju izvornih principa suvremene hrvatske države i ostvarivanja nacionalnih interesa, u toj mjeri se može opravdano govoriti i o postojanju dvije Hrvatske, kako na teorijskoj tako i na empirijskoj razini.
 
• Koje su razlike koje postoje između dvije Hrvatske?
- Prva i osnovna razlika proizlazi iz karaktera suvremene hrvatske države odnosno metode kojom je izvršeno razdruživanje s tzv. drugom Jugoslavijom. Temeljni problem druge Jugoslavije proizlazi iz činjenice, koja je lako dokaziva, da se radilo o umjetnoj tvorevini i drugo, što su određene ideje i koncept tzv. Velike Srbije doživjeli oživotvorenje u političkim programima S. Milođevića i njegove klike, pri čemu treba ponovno naglasiti da su idejni tvorac ovog koncepta “Srpska akademija nauka i umetnosti”, te da je operacionaliziran od strane Miloševićeve supruge Mire Marković. Još uvijek neke političke strukture u Hrvatskoj imaju problema da razumiju problem i javno se odrede prema ovom pitanju. Drugo, formiranje i uspostavljanje suvremene hrvatske države krajem 90-ih godina, tekao je u pravcu uspostavljanja državne organizacije na temelju izvornih principa odnosno po mjeri hrvatskog naroda i slijedom hrvatskih nacionalnih interesa. Međutim, taj je proces prekinut i model napušten smrću prvog hrvatskog predsjednika, i koincidira s dolaskom političkih faktora koji napuštaju model izvorno hrvatske države i hrvatskih nacionalnih interesa. Takva politika se još uvijek provodi. Sve je to uvjetovalo promjene u odnosima između Hrvatske kao matice i hrvatskog iseljeništva. U prvim godinama od uspostavljanja suvremene hrvatske države, hrvatsko iseljeništvo, koje je dalo veliki doprinos, ljudski i materijalni, u stvaranju iste, neposredno je sudjelovalo u izgradnji državne organizacije, premda ne u dovoljnoj mjeri. Dolazi do prekida i naglog zaokreta što se podudara s izlaskom na javnu političku scenu snaga koje su de facto doživjele poraz u domovinsko-obrambenom ratu. Prvi indikator je bila promjena izbornog zakona i marginalizacija hrvatskog iseljeništva. Vlastita iskustva hrvatskog iseljeništva uvjetovalo je i njihovo distanciranje od aktualnih političkih snaga u Hrvatskoj, prije svega prema politici dvije stranke. Aktualne političke strukture provode politiku prema kojoj se ne smije dozvoliti previše utjecaja hrvatskog iseljeništva na politički život i prilike u Hrvatkoj. Sve je to dovelo do polarizacije između Hrvata u Hrvatskoj i Hrvata u iseljeništvu, svakako uključujući i Hrvate u BiH, dakako u režiji glavnih političkih čimbenika. To dovoljno govori o razlikama između dviju Hrvatski i opravdanosti podjele i korištenja pojma “dvije Hrvatske”.
 
• Koji su osnovni zahtjevi hrvatskoga iseljeništva?
- Osnovni zahtjevi hrvatskog iseljeništva su, i to je ono u čemu se razlikuju dvije Hrvatske, prvo, povratak na izvorne principe suvremene hrvatske države (o čemu sam već pisao), redefiniranje hrvatskih nacionalnih interesa u skladu s interesima hrvatskog naroda i realne politike, hrvatsko iseljeništvo traži društvene, gospodarske i političke promjene kao temeljni uvjet napretka čitavog društva, uspostavljanje proporcionalno primjerene zastupljenosti hrvatskog iseljeništva u Hrvatskom saboru (hrvatsko iseljenistvo traži da se izvrši terensko istraživanje kojim bi se točno utvrdilo koliki je broj hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka), traži da se po uzoru na brojne europske države, uvede dopisno i elektroničko glasovanje, uvođenje zakonski obavezujućeg izlaska na izbore za lokalnu samoupravu i Hrvatski sabor, traži priznanje Hrvatske pravoslavne crkve, uvođenje obveznog vojnog služenja u Hrvatskoj vojsci u trajanju do četiri mjeseca, traži da se preispituje položaj i odnos Hrvatske prema članstvu u EU-u, traži da se afirmiraju nacionalni interesi približavanja državama sa sličnim ili identičnim svjetonazorskim pogledima i sličnog geostrateškog položaja. Sve su to elementi koji pokazuju prirodu razlika između prve i druge Hrvatske.
 
Ulaskom u EU državom vladaju tehnokratsko-birokratske strukture
 
• Kako opisujete stanje suvremenog hrvatskog društva i države?
- Ukratko rečeno, dijagnoza nije optimistična. Naime, cijela paleta socijalnih, društvenih, gospodarskih i političkih odnosa nedvojbeno govori u prilog teze da se izvorni model hrvatske države dovodi u pitanje već tri desetljeća, naročito od vremena pristupanja Hrvatske članstvu u EU. Tehnokratsko-birokratske strukture su postale dominantne, odstupa se od izvornih nacionalnih interesa i Hrvatska se postupno pretvara u koloniju njemačkog i uopće stranog kapitala. Hrvatska se po svemu sudeći nelegalno odrekla znatnog dijela gospodarskog i državno-političkog suvereniteta pristupanjem EU-u, što je otvorilo širi prostor za nekontroliran priljev stranog kapitala sumnjivog podrijetla. Izvlačenje kapitala iz Hrvatske odvija se na različite načine, legalne i nelegalne, pri čemu treba posebno istaći odlazak obrazovanih socijalnih grupa u koje je država uložila znatna sredstva, pri čemu najviše koristi ima Njemačka. Kolonijalni položaj Hrvatske prema drugim državama, posebno Njemačkoj, manifestira se kroz sustavno uništavanje poljoprivredne proizvodnje, stimuliranja modela u kojem je turizam značajan izvor državnih prihoda i uništavanja industrijske proizvodnje. To vodi k pretvaranju Hrvatske u “servis-državu” krupnih multinacionalnih kompanija. To su neki od krupnijih pokazatelja kompletnog urušavanja suvremene hrvatske države. Toga je hrvatsko iseljeništvo itekako svjesno i nastoji predočiti vlastima u Hrvatskoj scenarij koji može dovesti u pitanje temeljne vrijednosti suvremene hrvatske države. Kao posljedica odsustva nacionalnog konsensusa o strateškim nacionalnim interesima, pojedini politički faktori i stranke preferiraju interese koji su u suprotnosti s izvorno hrvatskim nacionalnim interesima. Recimo, umjesto da se reafirmira članstvo unutar Višegradske grupe, pojedine političke stranke inzistiraju na daljnjem prijenosu nacionalnog suvereniteta na nadnacionalne institucije. Dalje, sustav parlamentarne i višestranačke demokracije duboko je kompromitiran i korumpiran postojećim ustavnim odredbama, nekim ustavnim rješenjima i naročito postojećim izbornim zakonom kojim se Hrvati de facto stavljaju u neravnopravan položaj prema pripadnicima nacionalnih manjina.
 
Ugled i značaj HDZ-a znatno se smanjio
 
• Kakvo je stanje u hrvatskom iseljeništvu?
- Pod pojmom hrvatskog iseljeništva podrazumijevaju se pripadnici hrvatskog naroda i njihovi potomci koji žive i djeluju u drugim zemljama a na različite su načine vezane za maticu. Hrvatsko iseljeništvo može se podijeliti u, grubo rečeno, dvije grupe: u prvu grupu spadaju oni koji su napustili Hrvatsku ili teritorije koje nastanjuju Hrvati (kao što je BiH) prije 90-ih godine. Jedan dio je otišao iz čisto ekonomskih razloga pri čemu je značajan dio otišao iz političkih (politička emigracija). Sada već možemo govoriti o njihovim potomcima. U drugu grupu ili val iseljavanja mogu se stvrstati Hrvati koji su otišli nakon uspostavljanja suvremene hrvatske države. Za razliku od prve grupe koja je utočište našla primarno u prekomorskim zemjama kao što je Kanada, Australija, Amerika, Argentina, Brazil i slično, pripadnici druge grupe su se uglavnom orijentirali na zapadnoeuropske države kao što je Njemačka ili Austrija. Ako se isključi period formiranja suvremene hrvatske države koji se poklapa s aktivnim sudjelovanjem hrvatskog iseljeništva u Domovinsko-obrambenom ratu i stvaranje državno-pravnih i političkih institucija, što se istovremeno poklapa i sa znatnom materijalnom potporom mladoj državi koja je stizala iz hrvatskog iseljeništva, već tri desetljeća aktualne političke vlasti u Hrvatskoj provode politiku separacije hrvatskog iseljeništva od matice. Hrvatsko iseljeništvo je svjesno toga i također je počelo pokazivati svojevrsnu odbojnost prema praktičnim oblicima političke vlasti u Hrvatskoj, što koincidira s vladavinom dvije stranke, te se manifestira na nekoliko razina: prvo, financijska potpora aktualnim političkim strukturama znatno je manja (naravno nedostaju podaci o tome), ugled i značaj HDZ-a znatno se smanjio temeljem iskustava hrvatskog iseljeništva, kritički odnos prema aktualnim političkim strukturama postao je znatno otvoreniji, što je sveukupno dovelo do “zahlađenja” odnosa s aktualnim vlastima u Zagrebu, kojima je očigledno hrvatsko iseljeništvo postalo opterećenje i balast. I zaista se stječe dojam, a dokazi su dakako brojni, da vladajuće političke strukture u Hrvatskoj (dakako to se ne odnosi na cjelokupno hrvatsko pučanstvo) već određeno vrijeme iz sve snage nastoje eliminirati hrvatsko iseljeništvo s hrvatske političke scene.
 
Pripadnici hrvatskog iseljeništva su itekako svjesni ovakvih loših namjera i loših politika, što je prouzročilo svojevrsno distanciranje i kritički odnos prema nositeljima političke vlasti u Hrvatskoj. Vrlo je loša nemjera da se među hrvatskim pučanstvom unese sjeme razdora, što se dijelom i uspjelo kroz izjave, primjera radi, da hrvatski iseljenici budući ne plaćaju poreze u Hrvatskoj nemaju tu šta tražiti. Drugim riječima, nepoželjni su. Dnevna politika, uz zdušnu medijsku podršku, uspjela je među pojedinim socijalnim grupama proširiti takvu tezu, koja je naravno sasvim pogrhešna i neutemeljena. Treba istaći da ovakve zle namjere veoma negativno utječu na odnos Hrvata u Hrvatskoj prema Hrvatima u BiH i onima koji žive u drugim zemljama. Time se pojačavaju ionako prisutne podjele među Hrvatima. Ponovno ističem da su dva temeljna dokaza o lošim namjerama političkih struktura u Zagrebu, prvo smanjenje broja zastupnika iz hrvatskog iseljeništva u Hrvatskom saboru, i drugo, odbijanje da se uvede dopisno i elektroničko glasovanje.
 
Hrvatski Svjetski Sabor nikada nije iznevjerio iseljene Hrvate
 
• Kako ocjenjujete ulogu i poziciju Hrvatskoga Svjetskog Sabora?
- Hrvatski Svjetski Sabor je izvorno koncipiran kao oblik interesnog povezivanja hrvatskog iseljeništva i Hrvata u matici - Domovini. Kroz više od dva desetljeća kako postoji i djeluje, praćeno usponima i padovima, sačuvan je prvobitni integritet i koncept, naime da se preko ovog pokreta artikuliraju interesi i pojača povezivanje Domovinske i iseljene Hrvatske. Značajna odlika Hrvatskog Svjetskog Sabora je u tomu što je uspio okupiti priličan broj nezavisnih znanstvenika i intelektualaca iz Domovine i iseljeništva, kojima je osnovna metoda kritički pristup društvenim i političkim problemima Hrvatske i njenog iseljeništva. Naravno, pokret nema nikakvu potporu aktualnih državnih i političkih institucija premda vrši vrlo značajnu i pozitivnu ulogu u povezivanju domovinske i iseljene Hrvatske. Izostanak bilo kakve novčane podrške u neskladu je s izdašnim financiranjem (kapom i šakom) udruga koje ne promoviraju hrvatske interese. Ujedno, postojeće državne organizacije kao što je “Hrvatska matica iseljenika” pod značajnim je uplivom dvije glavne političke stranke i stoga ova organizacija nije u stanju na odgovarajući način sudjelovati u realizaciji stvarnih interesa hrvatskog iseljeništva. Ova bi se organizacija (Hrvatska matica iseljenika), trebala pozitivno odrediti prema pitanju promjene izbornog zakona i podržati uvođenje dopisnog elektroničkog glasovanja za hrvatsko iseljeništvo.
 
Dok s jedne strane aktualne političke strukture (čitaj: SDP i HDZ) nastoje na sve načine, uključujući prljavu propaganda, isključiti i marginalizirati hrvatsko iseljeništvo s hrvatske političke scene, s druge stgrane, hrvatsko iseljeništvo svakodnevno i u svakoj prilici jasno pokazuje povezanost sa Domovinom. Hrvatski Svjetski Sabor na vlastiti način doprinosi, uz odsustvo državne materijalne potpore, toj vezanosti hrvatskog iseljeništva s Domovinom, kroz organiziranje različitih susreta u Domovini i drugim zemljama, razmjenom iskustava i mišljenja putem elektroničkih medija, promoviranjem u vlastitoj sredini hrvatskih nacionalnih interesa kao i drugim oblicima intelektualnog rada pojedinih članova. Sabor je svojim dosadašnjim radom opravdao postojanje i u značajnoj mjeri doprinio zbližavanju domovinske i iseljene Hrvatske. Ovaj pokret predstavlja značajnu “krovnu” organizaciju koja može pozitivno doprinositi jačem i kvalitetnijom povezivanju Hrvata u Domovini i izvan, a naročito treba raditi, uz potporu organizacija i institucija u Domovini na vraćanju i integraciji hrvatskog iseljeništva u Domovinu. Stoga Hrvatski Svjetski Sabor predlaže da se formira posebno ministarstvo ili povjereništvo koje bi se stvarno bavilo ovim problemom. Hrvatsko iseljeništvo je čuvar hrvatskih tradicijskih i političko-državnih vrijednosti i može u značajnoj mjeri doprinijeti gospodarskom razvoju. Pretpostavka je, a to se treba i dokazati, da hrvatsko iseljeništvo raspolaže značajnim financijskim bogatstvom, te bi se ono moglo označiti kao “bogati brat”. Međutim, postoje brojna negativna iskustva hrvatskog iseljeništva u tom dijelu. Naročito želim naglasiti dosadašnji ogroman trud i napor koji je uložio gospodin Niko Šoljak, koji se može smatrati utemeljivačem Hrvatskog Svjetskog Sabora, i koji već dva desetljeća s velikim uspjehom radi na promoviranju ovog pokreta, posebno s aspekta gospodarskog razvoja o čemu se čitatelji mogu detaljnije upoznati na odgovarajućim internetskim poveznicama. Hrvatski Svjetski Sabor može se smatrati kao značajan i pozitivan čimbenik društvenih i političkih reformi u Hrvatskoj.
 
Produbljuju se ideološke i političke razlike
 
• Interesantno bi bilo da čitateljima predočite posljedice tzv. dvije Hrvatske.
- Ukoliko se dokaže da postoje dvije Hrvatske, jedna koju čine Hrvati koji žive u Domovini i druge koju čine hrvatski iseljenici koji žive u drugim zemljama i ukoliko se pokažu stvarne razlike u ideološkom, političkom igospodarskom smislu, to bi značilo postojanje dva odjeljena dijela hrvatskog nacionalnog korpusa. Posljedice su vrlo negativne i zadiru u suštinu hrvatskog nacionalnog i političkog bića. Prvo, to bi značilo da se istvarno priznaju razlike ideološke i političke prirode, na odnos hrvatskog iseljeništva prema pitanju suvremene hrvatske države i njenog ustrojstva. Hrvatsko iseljeništvo inzistira na izvornom hrvatskom modelu što može biti drugačije prema gledanju određenih socijalnih grupa koje vrše političku vlast u Hrvatskoj. Nedvojbeno da prva Hrvatska, predvođena već dva i više desetljeća dvjema strankama, ide u pogrješnom pravcu: vladavini tehno-birokratije, postupnom gubljenju nacionalnog suvereniteta na unutarnjem i vanjskom planu, značajnom odstupanju od nekih osnovnih hrvatskih nacionalnih interesa, kao što su položaj Hrvata u BiH i odnos prema hrvatskom iseljeništvu, gospodarsko propadanje i zanemarivanje gospodarskih prednosti kao što je poljoprivreda i slično. Drugo, produbljuju se ideološke i političke razlike između socijalnih grupa koje obnašaju funkcije političke vlasti i pripadnika hratskog iseljeništva: preveliki utjecaj post-modernih europskih teorija u obliku suvremenog fašizma odnosno antife, što dovodi do zatomljivanja izvorno hrvatskih tradicijskih vrijednosti koje proizlaze iz kršćanske humanističke filozofske i političke misli, praćeno pasivizmom i apatijom nekih socijalnih grupa, kao i nedovoljnim aktiviznom Katoličke Crkve.
 
Treće, ukoliko se to može i stvarno dokazati, a mislim da može, tada se nameće zaključak da hrvatsko iseljeništvo posjeduje legitimitet da izrazi vlastite interese, koji su zapravo identični interesima Hrvata u Domovini, kroz različite organizacijske oblike u koje može spadati i formiranje vlade u hrvatskom iseljeništvu i Hrvatskog sabora u iseljeništvu ili druge Hrvatske. Ne treba zaboraviti činjenicu da, kada bi se došlo do točnih podataka o broju hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka, pokazalo bi se da skoro polovina pripadnika hrvatske nacije predstavlja hrvatsko iseljeništvo. Naravno, aktualne vlasti u Hrvatskoj ne žele provesti takvo istraživanje jer bi se njime utvrdio točan broj hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka što bi dodatno potkrijepilo opravdanost zahtjeva za povećanje broja zastupnika u Hrvatskom saboru ili pristupanju organizacijskom ustrojstvu Hrvatske vlade i Hrvatskog sabora u iseljeništvu. Ukoliko se nastavi negativan odnos nositelja političke vlasti u Hrvatskoj prema hrvatskom iseljeništvu, bojim se da će se opisani scenarij stvarno dogoditi što bi bilo tragično za malobrojnu i ugroženu hrvatsku naciju u Domovini i izvan.
 
• Što treba činiti da se ovakav scenarij ne ostvari?
- Prije svega odgovornost je na strani aktualnih političkih vlasti u Hrvatskoj. Kao što je već konstatirano, već dva desetljeća djeluje protuhrvatska struja koja između ostalog teži marginalizaciji i otežanom uključivanju hrvatskog iseljeništva u izbornim i drugim procesima (stranački inženjering). U tomu značajnu ulogu imaju društveni mediji i tisak koji slijedi upustva dnevne politike. U skladu s tim, najviše mogu učiniti da se ne ostvari gore opisani scenarij, oni koji su “zamutili” vodu i love u mutnom. Prije svegao misli se na političke stranke koje pod svaku cijenu žele i rade na tomu da očuvaju vlastitu političku dominaciju na hrvatskoj političkoj sceni. Dakle, politički odnos dvije vodeće stranke prema hrvatskom iseljeništvu, uključujući i Hrvate u BiH, treba se promijeniti tako što će prvo, zakonski regulirati dopisno i elektroničko glasovanje kao znak dobre volje i promjene političkog odnosa prema pitanju hrvatskog iseljeništva. Sve to podrazumijeva reformu izbornog zakona. Hrvatsko iseljeništvo oduvijek je, pa tako i danas, izražavalo i pokazivalo spremnost da se aktivnije uključi u politički život. Međutim, ono je svjesno da su krajem 90-ih godina zaustavljeni pozitivni procesi društvenih i političkih reformi, što je podrazumijevalo aktivnije sudjelovanje hrvatskog iseljeništva u kreiranju državnog i političkog ustrojstva suvremene hrvatske države, da bi se danas moglo konstatirati da su takve reforme u cijelosti napuštene što je utjecalo na odsustvo primjerenog razvoja odnosa između Domovine i iseljene Hrvatske. Dakle, odgovor na pitanje što činiti da se opisani scenarij ne dogodi, znači primarno promjenu nacionalne politike i strategije odnosa prema iseljenoj Hrvatskoj, na čemu najviše mogu uraditi, kao što sam rekao, politički faktori koji određuju karakter političkog života u Hrvatskoj. Prvi potez trebaju učiniti glavni politički akteri u Hrvatskoj. Ukoliko se to ne dogodi u dogledno vrijeme, hrvatsko iseljeništvo ima legitimitet da pristupi odgovarajućem organizacijskom ustrojstvu koje bi omogućilo nacionalno okupljanje u iseljeništvu, kroz obrazovanje Hrvatske vlade i Sabora u iseljeništvu kao prikladnih oblika interesnog povezivanja hrvatskoga iseljeništva.
 

Niko Šoljak

Anketa

Tko je naredio uhićenje predsjednika Uprave JANAF-a?

Ponedjeljak, 28/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1536 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević