Srbijanski kulturni centar u Pekingu zatvoren

 
 
Nakon što je otvoren Kulturni centar „Ivo Andrić“ Republike Srbije u Pekingu, (kud) baš na 29. 11. 2018., pisali smo o tome na ovim stranicama o, najmanje dvije škandalozne činjenice: imenu pekinškog centra, a to je trebao biti tek prvi takav u svijetu, s imenom Ive Andrića, te o tome kako je otvoren uz crnogorske gusle i guslara. Treću škandaloznu činjenicu smo pretpostavljali, naime kako naša ministarstva, vanjskih poslova i kulture te diplomacija, nisu kod Kineza zbog srbijanskog prisvajanja Ive Andrića prosvjedovali dok su se Crnogorci zbog guslara žestoko bunili. Nedavno, 11. lipnja 2019., srbijanski mediji javljaju kako su Kinezi „stavili katanac na 'Ivu Andrića'“. Srpski kulturni centar privremeno su zatvorili.
https://ocdn.eu/pulscms-transforms/1/lzqk9lMaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvWlRZN01EQV8vNDc5OTA0ZDkxNDE2OGM4ZjE5ZDBhMDFmM2U4MjFkMTMuanBlZ5GTAs0C5ACBAAE
Kvaka je, navodno, u statusnom i poreznom kineskom „grmu“. Po kineskim zakonima i takvi centri moraju biti u potpunosti ustrojeni kao kineske pravne osobe. To podrazumijeva i Kineza direktora, ili barem nekoga tko zna kineski, pretpostavljam. Formalni problem je i ćirilica na žigu Centra. Kineski propisi naime zahtijevaju žig na kineskom. Tako se, usput, brani i suverenitet i identitet velike, prastare nacije i države, a kamo li se ne bi trebali braniti, brinuti se o njemu, male poput hrvatske. Primjerice, kad su imena tvrtki u pitanju teško je naći hrvatsko ime u Hrvatskoj. Budući su naši zaduženi svojedobno, očito, propustili prosvjedovati zbog prisvajanja Ive Andrića, sad imaju priliku za „popravni“. Ivo Andrić je prvenstveno jugoslavenski pisac i podjednako pripada Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Crnoj Gori, a njegovo djelo je jednostavno predmet sukcesije. Po ničemu on nije ekskluzivno srbijanski, ni po tematici njegovih djela (Bosna, univerzalno) ni po podrijetlu (Hrvat iz Travnika) književnu karijeru počeo u Zagrebu, nije se izjašnjavao kao „Srbin“…
 
Ukoliko ga žele prisvojiti mogu ga Srbijanci prisvojiti kao - diplomata. „Hoće“ li ga pritom, ili ne će, kao neki muslimanski fundamentalisti u bošnjačkom dijelu BiH, a ima i ovdje pametnjakovića (neznalica) koji bi ga se odrekli, potpuno je nevažno: on je „predmet“ sukcesije. Uostalom kao i jugoslavenska ideja, kao i, prije nje južnoslavenska, itd. Kad već domaćini Kinezi usklađuju rad  Srpskog kulturnog centra (srbijanskog) s kineskim zakonima prilika je da iz žiga i iz „firme“ izbace Ivu Andrića. Ne vjerujem kako je njima, koji imaju dugoročni grandiozni plan novoga Puta svile, „pojasa i puta“, u interesu da se, uz put, miješaju u probleme tipa čiji je Ivo Andrić, naročito kad nije ekskluzivno srbijanski i time štete svojim interesima. U tom zadatku važno im je pročitati „znakove pokraj puta“, inače bi mogli zalutati ma kako veliki bili. Zašto bi, još na kineskom, na žigu, figurirala obična laž o Ivi Andriću. Laž i krađa, gerilska, preciznije tipična četnička.
 

Mato Dretvić Filakov