Sve se može riješiti disperzijom knjiškog izdavaštva na hrvatske udruge

 
 
Otvoreno pismo „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, DSHV-u, HNV-u, svim udrugama u Srijemu, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika povodom predstavljanja knjiške produkcije Hrvata u Vojvodini za period 2014.- 2015. (poslano 23. listopada 2015. u 14.00 h)
http://www.croinfo.rs/wp-content/uploads/2014/12/Hrvatska-citaonica_Logo.jpg
U okviru ovogodišnje manifestacije „Dani Balinta Vujkova“ u Subotici, koja traje od 22.-24. listopada, a u nemogućnosti da prisustvujem svim događanjima samo zbog velike udaljenosti, opredijelio sam se za onaj koji mi je najinteresantniji i o kojem sam već pisao. To je predstavljanje knjiške produkcije vojvođanskih Hrvata 2014.- 2015. u Hrvatskoj čitaonici u Ul. Bele Gabrića 21. Govoreći i o drugim stvarima vezanim za Hrvate u Vojvodini upravo sam  potencirao negativne posljedice koncentracije svih takvih sadržaja u Subotici (i na sve manji broj ljudi), koja je najudaljenija od svih nas u Vojvodini, o cijeloj Srbiji da ne govorim. A ako se ovako značajan događaj sve više povlači u prostornu anonimnost, sadržajno u sve manju jasnoću i transparentnost onda je knjiška produkcija Hrvata ovde u velikom problemu.
 
I sve je bilo očekivano. Počevši od toga da zaposleni u Gradskoj knjižnici u centru Subotice, u kojoj su čak izložene knjige iz opusa književne produkcije vojvođanskih Hrvata, ne znaju gde je Hrvatska čitaonica! Kada sam rekao koju ulicu tražim našli su je tek na kompjutorskoj animaciji karte grada Subotice. Krećući se kolima u tom pravcu i usput pitajući gde je Hrvatska čitaonica niko od Subotičana to nije znao, sve dok jedan prolaznik nije rekao da je ona kod mesare „Matijević“. Dalje sam pitao za mesaru (mesnicu) „Matijević“ i svi su znali gde je, no predhodno namjerno pitajući gdje je Hrvatska čitaonica, što opet nitko nije znao! Tek pred samom mesarom „Matijević“ jedan prolaznik je rekao da je Hrvatska čitaonica tu odmah iza mesare! Radi se o rodnoj kući Balinta Vujkova, manjoj i skromnoj, reklo bi se klasičnoj seoskoj kući adaptiranoj u čitaonicu u koju stane par desetina ljudi. Uz sav pijetet prema Balintu Vujkovu i razumijevanje gospođe Čeliković da joj zidovi te kuće život znače (treba imati na umu da smo mi u Srijemu ostali bez tih zidova koji su nam život značili) ovo ipak nije prostor za jednu od najznačajnijih manifestacija kada je u pitanju pisana reč Hrvata u Rep. Srbiji. Unutra, uz dvadestak slušatelja, poznata lica nekolicine djelatnika na kulturno-naučno-književnom polju Hrvata u Vojvodini na čelu s gospodinom Tomislavom Žigmanovim, koji se, simbolično ovom lokalitetu, smjestio još i u sam ćošak tijesne prostorije.
http://www.hnv.org.rs/images/udruge/h_citaonica.jpg
Tu nije bilo ni jedne knjige iz opusa predmetne knjiške produkcije i prikazani su nam u nejasnoj koncepciji slajdovi sa snimkama nekolicine knjiga odabranih u već poznatom maniru. Čuli smo u izlaganju i naslove nekih od tih knjiga da bi se naglasak dao na statistički pregled čega je što, uz obrazloženje da su knjige izložene upravo u onoj knjižnici u kojoj nisu znali gde će se o njima, mislim knjigama, govoriti. A i tamo je nedostajao veliki broj knjiga. Na kraju nismo saznali ni ono o čemu sam već postavljao pitanje u „otvorenim pismima“: kompletan i jasan pregled svih knjiga iz opusa knjiške produkcije Hrvata u Vojvodini za 2014. i 2015. godinu, te na osnovi kojih kriterija je u uži izbor za najbolju knjigu došlo sedam naslova, koji su objavljeni ranije u „Hrvatskoj riječi“. Adekvatno svemu bilo je vidno i odsustvo društveno-kulturno-političke elite (uz par izuzetaka gostiju iz Zagreba), koja se nije udostojila zavlačiti u Ul. Bele Gabrića 21.
 
Čuli smo, međutim, nešto od nepremostivih problema izdavaštva knjiga, posebno hrvatskih ovdje, što je nesporno, kao i da u tome poslu ima sve manje pregalaca, što je takođe nesporno. Povodom toga našao sam za potrebnim da na tom skupu kažem da bi se problem djelomično mogao riješiti disperzijom knjiškog izdavaštva na hrvatske udruge, posebno one koje imaju literarnu sekciju, navodeći jaku literarnu sekciju od petnaestak aktivnih članova u našem  HKUPD „Stanislav Preprek“ u Novom Sadu.
http://www.rtvcitysubotica.com/vesti_foto/836_vesti_th.jpg
Međutim, u stremljenjima k tome nailazimio na potpuno nerazumijevanje ljudi u vlastitoj kući koji bi trebalo upravo suprotno da se ponašaju. U pitanju je direktno i grubo miješanje neke inače nerazumljive i neartikulirane politike u hrvatskom nacionu ovdje u kulturni prostor. Tako imamo predsjednika udruge, jednog vijećnika iz HNV-a i voditeljicu sekcije, kao članove Upravnog odbora, koji jednostavno nadglasavaju dva člana Upravnog odbora iz literarne sekcije u svakom pokušaju unprjeđenja našeg rada. S druge strane za našu već tradicionalnu zbirku poezije „Preprekovo proljeće“ od HNV- ove smo godine dobili samo 20.000 dinara, a pokušaj da počnemo izdavati i zbirku proze, također se opstruira sa svih strana. I umjesto pomoći udrugama na tom planu „oni gore“ se sve više uvlače u sebe i sve uvlače u sebe kao crna rupa u svemiru, što ne smeta Slavenu Bačiću da se na proslavi rođendana bana Jelačića nedavno u Petrovaradinu hvali kako Hrvati u Vojvodini danas imaju preko četrdeset udruga.
 
Gospodine Bačiću, niste vi stvorili te udruge svojim radom i zalaganjem, to su te moćne klice pojedinaca entuzijasta koje niču iz hrvatskog naroda po cijeloj Vojvodini, a kojima vi ne pomažete, iako znate da rade u nepodnošljivim uslovima, počevši od prostorija i sredstava, do ignorantskog odnosa prema njima. To važi i za Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, čitaj Tomislava Žigmanova, a koji bi sada trebalo da nam sredi i onu nerazumljivu i neartikuliranu političku scenu Hrvata u Republici Srbiji. Možda direktno miješanje politike u kulturu donose boljitak, što se do sada nigdje i nikada nije dogodilo. No, čuda se događaju (u nadi da nam i matica pomogne).
 

Branimir Miroslav Cakić (adresa poznata redakciji)