Get Adobe Flash player
Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

Pogledajte kako Jelena brani ubojice hrvatskih redarstvenika, a kroz njih...

Veljko Kajtazi i velikoromske laži

Veljko Kajtazi i velikoromske laži

Godine 1964. Jugoslavija je objavila da je u Drugome svjetskom ratu...

Srpski

Srpski "gubici" idu do 2,5 milijuna!

Taško Vasiljev: Partizanska djeca dobro su izbrojila broj ubijenih...

Politika trula – šport zdrav!

Politika trula – šport zdrav!

Čekam dan kada će hrvatska država početi promišljati kako je...

Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

Nenadana muškost anemičnog Ive, od milja zvanog...

  • Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

    Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

    četvrtak, 22. kolovoza 2019. 10:04
  • Veljko Kajtazi i velikoromske laži

    Veljko Kajtazi i velikoromske laži

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:20
  • Srpski

    Srpski "gubici" idu do 2,5 milijuna!

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:24
  • Politika trula – šport zdrav!

    Politika trula – šport zdrav!

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:16
  • Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

    Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:10

Rijeka - STOP PARTITOKRACIJI - SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI!

 
 
UDRUGA HRVATSKIH DRAGOVOLJACA DOMOVINSKOG RATA GRADA RIJEKE  I BILAJA (GOSPIĆ)
 
"Gdje god bitange dojdu do vlasti, oni u vladu i na priestolje namjeste bitange, i drže ih, i gdje god je bitanga na priestolju,on u vladu i u sabor namješća bitange pa ih drži."
 
„Za stalno svaki sin domovine dužan je služiti svojemu narodu primiti svako mesto, koje odgovara njegovoj sposobnosti, i na kojemu može domovini kakovo dobro izkazati. U tom ga ne smi prečiti njegovo makar temeljito osvedočenje, da obstojeći sustav ne valja, ili da se ne slaže s njegovimi načeli."
 (Ante Starčević, 1893./1894.)
 
Nakon svenarodna izjašnjavanja - plebiscita (1990.) i međunarodnog priznanja (1992.), tek je Domovinskim ratom (1990.- 1995) osigurana samostalna država. Međutim,iako je ostvarena „vjeromimačem” hrvatskih branitelja, njihove stečevine („pravo naroda na svoju državu i demokratski poredak“) nije „perom i knjigom” (o)branila institucionalizirana intelektualna (akademska) elita. Glede si masonsko-boljševičke baštine tako se, umjesto ISPRED, nacionalni panteon (HAZU) našao IZA, pače i PROTIV vlastita naroda. Potonje je, međutim, oblikujući politiku „novoga smjera“ (2000. – 2015.), posebno demonstrirala Goldstein-Pusićkina Erasmus Gilda. Kao odvjetak Lige antifašista jugoistočne Evrope (Titoslavije), uz meinstrem medije, erazmatičku je veleizdajničku ulogu u novije vrijeme preuzela Pusić-Teršeličina Antifašistička liga Republike Hrvatske, koja se (ne)izravno nalazi u funkciji Memoraduma SANU (2).  
http://www.hazud.hr/portal/wp-content/uploads/2015/08/STOP-PARTITOKRACIJI-SLOBODA-HRVATSKOJ-NACIJI.jpg
S obzirom na to, tragom pobude Kraljevske Akademije Zagreb, uz UHDDR-a Grada Rijeka kao izvršna izvoditelja, Koordinacija braniteljskih udruga BASTION VUKOVAR, uz geslo STOP PARTITOKRACIJI – SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI! - u Rijeci organizira MARŠ ODGOVORNE SLOBODE (MOS). Nakon medijski prešućena prvog i skandaloznog vrjednovanja, kao „nacističko-fašističkog“, drugog, u ozračju se Europskog dana sjećanja žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima (23. kolovoza) organizira treći MOS (3). S tim u svezi, glede projekta „Pobjednički velebitski krug (1932. – 1995.)“, tragom “Zagrebačke deklaracije” (2011.) ter „Velebitne“, „Mimarijanske“ i  posebno „Riječke izjave” (2013.), u obzorju se poznatih stekliških načela (v. moto) objavljuje:
 
RIJEČKA IZJAVA – 2
(„ZAUZDAJMO BITANGE!“)
 
1. Sam povod, uzino, predstavlja 110. obljetnica „rođenja” dalekosežne „Riječke rezolucije” (1905.). Uz „Zadarsku rezoluciju” iste godine, „Riječka” je oblikovala politiku „novog kursa” (incl. hrvatsko-srpske koalicije), kojim je trasirana i popločena tragična transputica: prve „versajske” rasne (1918. – 1941.) i druge „jaltanske” rasno-klasne Jugoslavije (1945. – 1990.). Tragom Strossmayer- Račkijeva jugoklerikalizma, što je začet dalekosežnim Bečkim književnim dogovorom (1850.), posijano je tako sjeme „velike istine o jedinstvu jezika, krvi i rase naše kao majke političke ideje narodnog (jugoslavenskog) jedinstva” (Fran Supilo). Po tom kobnom sjemenu, Rijeka je (p)ostala zadnja crta obrane (bastion) jugoslavensko-boljševičke baštine.
 
2. Naime, usprkos tragičnih iskustava rasno-klasnoga jugoslavenskog jedinstva, nakon neosigurana „Tuđmanovog hrvatskog pravca” (1990.-2000.), svjedoci smo lošeg ponavljanja povijesti. Ta je lekcija začeta na poznatom veleizdajničkom skupu „Srbi i Hrvati“ (Muzej „Mimara“, Zagreb, 1993.). Pod egidom  kolonijalne Erasmus Gilda, tada je kreiran „udruženi zločinački pothvat protiv hrvatskog naroda (nacije) i njegove države“. Naime, polazeći od pseudoaksioma „demokracija ili nacija“ (Vesna Pusić), tada su položeni temelji (o)pozicionalne politike „novoga smjera“ (2000.-2015.), što je imenično i pojmovno samo inačica politike „novoga kursa“ (1905.- 1918.). Na taj način, onkraj „zapadno-liberalne“, hrvatska partitokracija promiče i prakticira balkansku „(č)etničku demokraciju“.
 
3. U tom projektu središnje mjesto ima velikosrpska dicta „Srbi kao ključ“, što se posebno demonstrira u kontekstu tzv. „mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja“. Po crti „ubojita spoja politike i lingvistike“ (Branko Pofuk), smatrajući da »nije uvijek moguće i nije uvijek mudro inzistirati na čistim i pojmovima« (iako, prema drevnokineskoj, »pogrješni pojmovi vode u rat«), oblikovatelj spomenute dicte je Milorad Pupovac koji je, uz vodeća „etnobiznismena“ tako i notorni „zločinac za pisaćim stolom“. Naime, izgradbom parapolitičkih ustanova (SNV, ZVO i dr.), spomenutim je „zločinom“ uspostavljen neokhuenovski model („narod u narodu“, odnosno „država u državi“). Pokriven strankom (SDSS) – inače, stranke nedvojbene velikosrpske (vulgo: četničke) posvjedočenosti - koja je u klijentelističko-korupcijskom kolopletu gotovo nezaobilazna stuba u osvajanju vlasti, spomenutim se modelom  sustavno destabilizira nacija i društvo.  
 
4. Velikosrpsku pozadinu Pupovčeva „ključa“, kojim se potire svaka ideja samostalne nacionalne hrvatske države, raskriva poznati „Krestićev poučak“ Naime: „Duhovno jedinstvenim, a vezanim istim ili sličnim nacionalnim interesima i težnjama s ostalim Srpstvom, Srbima Hrvatske bila je strana i neprihvatljiva hrvatska državna ideja. Ne samo stoga što je u osnovi te ideje bilo stvaranje velike hrvatske države, koja je bila u sukobu sa idejom Srba u širenju postojeće srpske države, već Srbi Hrvatske nisu mogli niti hteli da prihvate takvu ideju pre svega zato što je ona pretpostavljala u nacionalnom pogledu jedinstvenu Hrvatsku“ (Vasilije Krestić). Spomentom poučku, posebno,  vjetar u leđa pruža rasno-klasni identitet ZAVNOH-ova Ustava.
 
5. Ukratko, onkraj konstituante, kao normalne političke i društvene zajednice (Slavko Kulić), Hrvatska, doista, funkicionira kao „slučajna država“ (Zoran Milanović). Svjedočimo tako o dramatičnim procesima završne etape nacionalne identifikacije (integracije), gdje još ustavno nije uspostavljerna kategorija političkog hrvatstva. Riječ je o „hrvatskoj naciji“, u koju spada ukupnost pojedinaca, što se pridržavaju jednoga te istoga USTAVA i koja je za razliku od pojedinca (građanina) nositelj suvereniteta. Onkraj hrvatske nacije, po crti konstitucijskoga kaosa, provodeći veleizdajničku politiku „novoga smjera”, (o)pozicijska partitokracija brodi mutnim zapadno-balkanskim vodama, dovevši državu na rub moralnog, društvenog i gospodarskog bankrota. Međutim, svakom se otporu - koji se, uz mainstream medije (posebice Obersnelova „Novoga lista“), obilježava eo ipso nacifašističkim (poput riječkoga MOS-a ) - razdraženo isprječuje boljševičko-antifašističke falanga.
http://www.braniteljski-portal.com/portal-sadrzaj/uploads/2015/08/PXL_220615_109825263-660x413.jpg
6. U tom dramatičnom sunovratu, uz sramnu prešudbu nacionalnih ustanova (HAZU, Matica hrvatska, Družba Braća Hrvatskog Zmaja i dr.), kao glas nacionalne savjesti savjesti, pojavilo se tek Hrvatsko Nacionalno Etičko Sudište. S tim u svezi,  ono je moralno osudilo  veleizdajnički krug  o i oko Erasmus Gilde (Vesna Pusić, Milorad Pupovac, Vesna Teršelič, Stipe Mesić, Ivo Josipović  i dr.), kojim je oblikovana katastrofalna  politika „novog smjera“ (2000. – 2015.). Međutim, veleizdajničku bi listu trebalo proširiti, i prije trećosiječanjske smjene, i posebice glede „državotvornih“ ustavopisaca. Naime, upravo su  nam  potonji podarili Ustav što je, onkraj hrvatske nacije, pisan po mjeri otuđene partitokracije. Paradoksalno,  riječ je o Ustavu u  kojem je većinski narod  sveden na razinu političke manjine u vlastitoj državi.
 
7. U tom dramatičnom kontekstu, iako sustavno „partijski“ raspršene po principu „podijeli pa vladaj“, žarište se otpora prenijelo unutar braniteljskih udruga, kako posebice svjedoči amblematična tzv. „vukovarsko-stožerna“, odnosno „zagrebačko-šatorska pobuna“. Naime, naspram „uguranih“ stranačko- partijskih, organizirani su sve više promicatelji državno-nacionalnih  interesa, stječući na taj način neupitno i mirnodopski kredibilitet u hrvatskom narodu. U tom ozračju, nakon  niza „izigranih“ civilno-građanskih pobuda (npr. Visia Croatica), tragom čuvenih stekliških načela (v. moto), unutar je branitelja osviještena akcija ZAUZDAJMO BITANGE! Riječ je o pobudi koja bi, tragom testirane volje naroda (referendum), po svemu sudeći, mogla biti sudbonosna za hrvatski narod (naciju) i njegovu državu. O čemu se radi?
 
8. Onkraj provedene lustracije, što je unicum glede država tranzcije, mahom je riječ je o uhljebenicima, pače i kriminalcima svih političkih klijentelističko-koruptivnih stranaka, koji su bili prije 1990., i koji dolaze kao „demokrati“ nakon 1990. u mogućnost zasjest na položaje vlasti. Na taj su krojili novi Ustav i Zakone, namjerno na nestručni način, kako bi zacementirali svoje povlastice, sakrili na dulje razdoblje svoja nedjela (npr. Lex Perkovich) tako onemogućili demokratski razvoj Hrvatske Nacije i njezine Države. Uz ino, vladajuća se elita popela na vlast onemogućivši glasanje velikom broju Hrvata u dijaspori, dakle hrvatskih državljana. To su osigurali skandaloznom protustavnom promjenom Ustava (Čl. 45.), kojim je pojedinim hrvatskim državljanima, u dijaspori, biračko mjesto udaljeno i do 3500 km.
 
9. S obzirom na to, glede natjecanja na predstojećima parlamentarnim izborima, trebalo bi odgovoriti: (ne)mogu li sudjelovati bivši obnašatelji izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, prije svega na državnoj razini. Riječ je prvotno o postavama svih hrvatskih nacionalnih Sabora (1990. – 2015), kao i postavama svih hrvatskih Vlada (1990. – 2015.). Duboko smo uvjereni u uspješnost ovoga referenduma i, s tim u svezi, ZAUZDAVANJA BITANGI. Nakon „braniteljskoga“, dobili bismo „bitangaški registar“, kao polazište za lustraciju partitokrata koji su, očito predbježno, lustrirali branitelje i Domovinski rat. U svakom slučaju, kao očigledna mjera ozdravljenja, akcija bi ZAUZDAJMO BITANGE mogla vratiti vjeru i nadu  napaćenom  hrvatskom narodu. Onkraj „bitangaškog“, posebno bi se otvorio prostor glede ostvarbe „demokratskog načela“ (v. drugi moto).
 
10. Po toj crti, tragom spomenutih dokumenata, posebice „Prema povelji vukovarske slobode“, u Rijeci se 18. studenoga 2015. objavljuje VUKOVARSKO-RIJEČKA DEKLARACIJA  (VRD). Uz poznatu „Rezoluciju Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu“ (2009.), spomenuta bi se deklaracija posebno obvezivala gotovo nam prešućenom dokumentu „Sjećanje i pomirenje: Crkva i grijesi prošlosti“ (2000.). Naime, potonji omogućuje raskrivanje pogubnih zabluda Rački-Strossmayerova jugoklerikalizma koji je otvorio prostor velikosrpskom ekspanzionizmu. VRD-abi predstavljala proaktivni dokument kojim bi se, onkraj (o)pozicijske partitokracije, spremno stalo ISPRED vlastita naroda (nacije). S tim u svezi, naspram „konstitucijskog kaosa“, VRD-a bi posebice pozicionirala mjesto „hrvatske nacije“ u revidiranom Ustavu. Zapravo, kao opozit partitokraciji, bez hrvatske je nacije nezamisliva demokracija i, s tim u svezi, opstanak hrvatske države. Naime, odavno je to osviješteno, „bez nje bi domovina naša poput ladje bez sidarah i vesalah, lasno dapače vjerojatno, žrtvom pala tolikim i tako silnim vjetrovom, koji vladaju na uzburkanom sadanjem političkom moru“ (Juraj Haulik, 1861.).
 
11. Iako živimo u doba kad se ruše temelji naše državnosti i opstanka naroda (nacije), ohrabreni civilno-građanskim pobudama te posebice „stožerno-šatorskim“ braniteljskim otporom, duboko smouvjereni: kako, onkraj tuđih kurseva (smjerova), makar se nazivali „novim“, Hrvatska može i mora iznaći vlastiti– HRVATSKI PRAVAC. Štoviše, usuprot udbolikoj nam domaćoj partitokraciji koja se utječe masonoidnim svjetskim bankaroidima - poručuje otac „planetarne Hrvatske“ (Davor Pavuna) - imamo pravo na „suverenu državu i društvo održivog razvoja, istinske demokracije, slobode misli, stvaralaštva i odlučivanja, čistih računa, dostojanstva i blagostanja, u kojoj ćemo svi biti sretni i svoji na svome”. Ni manje, ni više!
 
12. Zbog svega toga, naspram potrošena boljševičkog SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU – koji, potirući antifašističku baštinu seljačko-radničkoga Proštinsko-Labinskog (1921.) i ustaškog Velebitskog ustanka (1932.), razvija boljševička Antifašistička liga Republike Hrvatske – u slobodarskoj Rijeci razvijmo geslo STOP PARTITOKRACIJI - SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI. Nakon korovna „novokursnog“ (1905.) posijmo zdravo sjeme, posvjedočujući da,  naspram „iz tuđe”, hrvatski politički narod (hrvatska nacija), čijom je sastavnicom i etničko-manjinski srpski korpus, ima pravo pisat i „povijest iz vlastite glave”. Naime, ako ikad, obvezuje nas i poznato stekliško načelo: „Tko ne razmišljava, tko ne prispodablja prošlost sa sadašnjosti, taj ne vidi očita čudesa koja mu pod nosom bivaju“ (Ante Starčević).
 
IZVORI:
 
Riječka izjava - www. Hrsvijet.net, 29. srpnja 2013. - Velebitna izjava- www.hrvatski-fokus.hr, 2. srpnja 2013. – Prema Vukovarskoj povelji – www.hu-benedikt.hr/?p=9652 -
[1]Riječka izjava- www. Hrsvijet.net, 29. srpnja 2013. -- Velebitna izjava- www.hrvatski-fokus.hr, 2. srpnja 2013. – Prema Vukovarskoj povelji – www.hu-benedikt.hr/?p=9652 -
-Mimarijanska izjava - www.hazud.ch 17. studenoga 2014. – Vukovarski apel www.peticija24.com/
 

Priredio: prof. dr. sc. Ivan Biondić – IVOT, dopredsjednik ZV Kraljevske Akademije Zagreb, stručni savjetnik UHDDR-a Grada Rijeke i KBU-a  Grada Zagreba, Rijeka, 23. kolovoza 2015.

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Nedjelja, 25/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1851 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević