Get Adobe Flash player
SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

Srbija ponavlja jogurt i balvan revolucije iz osamdesetih i devedesetih...

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Nakon svake pobjede slave svi Hrvati koji Hrvatsku osjećaju...

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvati bi morali voljeti Hrvatsku onoliko koliko Slovenci i Srbi žude za...

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Sve što je predsjednik HDZ-a izrekao u Velikoj Ludini velika je...

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Tragedija je posljedak nefunkcioniranja...

  • SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:12
  • Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:09
  • Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:52
  • Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:45
  • Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:39

Rijeka - STOP PARTITOKRACIJI - SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI!

 
 
UDRUGA HRVATSKIH DRAGOVOLJACA DOMOVINSKOG RATA GRADA RIJEKE  I BILAJA (GOSPIĆ)
 
"Gdje god bitange dojdu do vlasti, oni u vladu i na priestolje namjeste bitange, i drže ih, i gdje god je bitanga na priestolju,on u vladu i u sabor namješća bitange pa ih drži."
 
„Za stalno svaki sin domovine dužan je služiti svojemu narodu primiti svako mesto, koje odgovara njegovoj sposobnosti, i na kojemu može domovini kakovo dobro izkazati. U tom ga ne smi prečiti njegovo makar temeljito osvedočenje, da obstojeći sustav ne valja, ili da se ne slaže s njegovimi načeli."
 (Ante Starčević, 1893./1894.)
 
Nakon svenarodna izjašnjavanja - plebiscita (1990.) i međunarodnog priznanja (1992.), tek je Domovinskim ratom (1990.- 1995) osigurana samostalna država. Međutim,iako je ostvarena „vjeromimačem” hrvatskih branitelja, njihove stečevine („pravo naroda na svoju državu i demokratski poredak“) nije „perom i knjigom” (o)branila institucionalizirana intelektualna (akademska) elita. Glede si masonsko-boljševičke baštine tako se, umjesto ISPRED, nacionalni panteon (HAZU) našao IZA, pače i PROTIV vlastita naroda. Potonje je, međutim, oblikujući politiku „novoga smjera“ (2000. – 2015.), posebno demonstrirala Goldstein-Pusićkina Erasmus Gilda. Kao odvjetak Lige antifašista jugoistočne Evrope (Titoslavije), uz meinstrem medije, erazmatičku je veleizdajničku ulogu u novije vrijeme preuzela Pusić-Teršeličina Antifašistička liga Republike Hrvatske, koja se (ne)izravno nalazi u funkciji Memoraduma SANU (2).  
http://www.hazud.hr/portal/wp-content/uploads/2015/08/STOP-PARTITOKRACIJI-SLOBODA-HRVATSKOJ-NACIJI.jpg
S obzirom na to, tragom pobude Kraljevske Akademije Zagreb, uz UHDDR-a Grada Rijeka kao izvršna izvoditelja, Koordinacija braniteljskih udruga BASTION VUKOVAR, uz geslo STOP PARTITOKRACIJI – SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI! - u Rijeci organizira MARŠ ODGOVORNE SLOBODE (MOS). Nakon medijski prešućena prvog i skandaloznog vrjednovanja, kao „nacističko-fašističkog“, drugog, u ozračju se Europskog dana sjećanja žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima (23. kolovoza) organizira treći MOS (3). S tim u svezi, glede projekta „Pobjednički velebitski krug (1932. – 1995.)“, tragom “Zagrebačke deklaracije” (2011.) ter „Velebitne“, „Mimarijanske“ i  posebno „Riječke izjave” (2013.), u obzorju se poznatih stekliških načela (v. moto) objavljuje:
 
RIJEČKA IZJAVA – 2
(„ZAUZDAJMO BITANGE!“)
 
1. Sam povod, uzino, predstavlja 110. obljetnica „rođenja” dalekosežne „Riječke rezolucije” (1905.). Uz „Zadarsku rezoluciju” iste godine, „Riječka” je oblikovala politiku „novog kursa” (incl. hrvatsko-srpske koalicije), kojim je trasirana i popločena tragična transputica: prve „versajske” rasne (1918. – 1941.) i druge „jaltanske” rasno-klasne Jugoslavije (1945. – 1990.). Tragom Strossmayer- Račkijeva jugoklerikalizma, što je začet dalekosežnim Bečkim književnim dogovorom (1850.), posijano je tako sjeme „velike istine o jedinstvu jezika, krvi i rase naše kao majke političke ideje narodnog (jugoslavenskog) jedinstva” (Fran Supilo). Po tom kobnom sjemenu, Rijeka je (p)ostala zadnja crta obrane (bastion) jugoslavensko-boljševičke baštine.
 
2. Naime, usprkos tragičnih iskustava rasno-klasnoga jugoslavenskog jedinstva, nakon neosigurana „Tuđmanovog hrvatskog pravca” (1990.-2000.), svjedoci smo lošeg ponavljanja povijesti. Ta je lekcija začeta na poznatom veleizdajničkom skupu „Srbi i Hrvati“ (Muzej „Mimara“, Zagreb, 1993.). Pod egidom  kolonijalne Erasmus Gilda, tada je kreiran „udruženi zločinački pothvat protiv hrvatskog naroda (nacije) i njegove države“. Naime, polazeći od pseudoaksioma „demokracija ili nacija“ (Vesna Pusić), tada su položeni temelji (o)pozicionalne politike „novoga smjera“ (2000.-2015.), što je imenično i pojmovno samo inačica politike „novoga kursa“ (1905.- 1918.). Na taj način, onkraj „zapadno-liberalne“, hrvatska partitokracija promiče i prakticira balkansku „(č)etničku demokraciju“.
 
3. U tom projektu središnje mjesto ima velikosrpska dicta „Srbi kao ključ“, što se posebno demonstrira u kontekstu tzv. „mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja“. Po crti „ubojita spoja politike i lingvistike“ (Branko Pofuk), smatrajući da »nije uvijek moguće i nije uvijek mudro inzistirati na čistim i pojmovima« (iako, prema drevnokineskoj, »pogrješni pojmovi vode u rat«), oblikovatelj spomenute dicte je Milorad Pupovac koji je, uz vodeća „etnobiznismena“ tako i notorni „zločinac za pisaćim stolom“. Naime, izgradbom parapolitičkih ustanova (SNV, ZVO i dr.), spomenutim je „zločinom“ uspostavljen neokhuenovski model („narod u narodu“, odnosno „država u državi“). Pokriven strankom (SDSS) – inače, stranke nedvojbene velikosrpske (vulgo: četničke) posvjedočenosti - koja je u klijentelističko-korupcijskom kolopletu gotovo nezaobilazna stuba u osvajanju vlasti, spomenutim se modelom  sustavno destabilizira nacija i društvo.  
 
4. Velikosrpsku pozadinu Pupovčeva „ključa“, kojim se potire svaka ideja samostalne nacionalne hrvatske države, raskriva poznati „Krestićev poučak“ Naime: „Duhovno jedinstvenim, a vezanim istim ili sličnim nacionalnim interesima i težnjama s ostalim Srpstvom, Srbima Hrvatske bila je strana i neprihvatljiva hrvatska državna ideja. Ne samo stoga što je u osnovi te ideje bilo stvaranje velike hrvatske države, koja je bila u sukobu sa idejom Srba u širenju postojeće srpske države, već Srbi Hrvatske nisu mogli niti hteli da prihvate takvu ideju pre svega zato što je ona pretpostavljala u nacionalnom pogledu jedinstvenu Hrvatsku“ (Vasilije Krestić). Spomentom poučku, posebno,  vjetar u leđa pruža rasno-klasni identitet ZAVNOH-ova Ustava.
 
5. Ukratko, onkraj konstituante, kao normalne političke i društvene zajednice (Slavko Kulić), Hrvatska, doista, funkicionira kao „slučajna država“ (Zoran Milanović). Svjedočimo tako o dramatičnim procesima završne etape nacionalne identifikacije (integracije), gdje još ustavno nije uspostavljerna kategorija političkog hrvatstva. Riječ je o „hrvatskoj naciji“, u koju spada ukupnost pojedinaca, što se pridržavaju jednoga te istoga USTAVA i koja je za razliku od pojedinca (građanina) nositelj suvereniteta. Onkraj hrvatske nacije, po crti konstitucijskoga kaosa, provodeći veleizdajničku politiku „novoga smjera”, (o)pozicijska partitokracija brodi mutnim zapadno-balkanskim vodama, dovevši državu na rub moralnog, društvenog i gospodarskog bankrota. Međutim, svakom se otporu - koji se, uz mainstream medije (posebice Obersnelova „Novoga lista“), obilježava eo ipso nacifašističkim (poput riječkoga MOS-a ) - razdraženo isprječuje boljševičko-antifašističke falanga.
http://www.braniteljski-portal.com/portal-sadrzaj/uploads/2015/08/PXL_220615_109825263-660x413.jpg
6. U tom dramatičnom sunovratu, uz sramnu prešudbu nacionalnih ustanova (HAZU, Matica hrvatska, Družba Braća Hrvatskog Zmaja i dr.), kao glas nacionalne savjesti savjesti, pojavilo se tek Hrvatsko Nacionalno Etičko Sudište. S tim u svezi,  ono je moralno osudilo  veleizdajnički krug  o i oko Erasmus Gilde (Vesna Pusić, Milorad Pupovac, Vesna Teršelič, Stipe Mesić, Ivo Josipović  i dr.), kojim je oblikovana katastrofalna  politika „novog smjera“ (2000. – 2015.). Međutim, veleizdajničku bi listu trebalo proširiti, i prije trećosiječanjske smjene, i posebice glede „državotvornih“ ustavopisaca. Naime, upravo su  nam  potonji podarili Ustav što je, onkraj hrvatske nacije, pisan po mjeri otuđene partitokracije. Paradoksalno,  riječ je o Ustavu u  kojem je većinski narod  sveden na razinu političke manjine u vlastitoj državi.
 
7. U tom dramatičnom kontekstu, iako sustavno „partijski“ raspršene po principu „podijeli pa vladaj“, žarište se otpora prenijelo unutar braniteljskih udruga, kako posebice svjedoči amblematična tzv. „vukovarsko-stožerna“, odnosno „zagrebačko-šatorska pobuna“. Naime, naspram „uguranih“ stranačko- partijskih, organizirani su sve više promicatelji državno-nacionalnih  interesa, stječući na taj način neupitno i mirnodopski kredibilitet u hrvatskom narodu. U tom ozračju, nakon  niza „izigranih“ civilno-građanskih pobuda (npr. Visia Croatica), tragom čuvenih stekliških načela (v. moto), unutar je branitelja osviještena akcija ZAUZDAJMO BITANGE! Riječ je o pobudi koja bi, tragom testirane volje naroda (referendum), po svemu sudeći, mogla biti sudbonosna za hrvatski narod (naciju) i njegovu državu. O čemu se radi?
 
8. Onkraj provedene lustracije, što je unicum glede država tranzcije, mahom je riječ je o uhljebenicima, pače i kriminalcima svih političkih klijentelističko-koruptivnih stranaka, koji su bili prije 1990., i koji dolaze kao „demokrati“ nakon 1990. u mogućnost zasjest na položaje vlasti. Na taj su krojili novi Ustav i Zakone, namjerno na nestručni način, kako bi zacementirali svoje povlastice, sakrili na dulje razdoblje svoja nedjela (npr. Lex Perkovich) tako onemogućili demokratski razvoj Hrvatske Nacije i njezine Države. Uz ino, vladajuća se elita popela na vlast onemogućivši glasanje velikom broju Hrvata u dijaspori, dakle hrvatskih državljana. To su osigurali skandaloznom protustavnom promjenom Ustava (Čl. 45.), kojim je pojedinim hrvatskim državljanima, u dijaspori, biračko mjesto udaljeno i do 3500 km.
 
9. S obzirom na to, glede natjecanja na predstojećima parlamentarnim izborima, trebalo bi odgovoriti: (ne)mogu li sudjelovati bivši obnašatelji izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, prije svega na državnoj razini. Riječ je prvotno o postavama svih hrvatskih nacionalnih Sabora (1990. – 2015), kao i postavama svih hrvatskih Vlada (1990. – 2015.). Duboko smo uvjereni u uspješnost ovoga referenduma i, s tim u svezi, ZAUZDAVANJA BITANGI. Nakon „braniteljskoga“, dobili bismo „bitangaški registar“, kao polazište za lustraciju partitokrata koji su, očito predbježno, lustrirali branitelje i Domovinski rat. U svakom slučaju, kao očigledna mjera ozdravljenja, akcija bi ZAUZDAJMO BITANGE mogla vratiti vjeru i nadu  napaćenom  hrvatskom narodu. Onkraj „bitangaškog“, posebno bi se otvorio prostor glede ostvarbe „demokratskog načela“ (v. drugi moto).
 
10. Po toj crti, tragom spomenutih dokumenata, posebice „Prema povelji vukovarske slobode“, u Rijeci se 18. studenoga 2015. objavljuje VUKOVARSKO-RIJEČKA DEKLARACIJA  (VRD). Uz poznatu „Rezoluciju Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu“ (2009.), spomenuta bi se deklaracija posebno obvezivala gotovo nam prešućenom dokumentu „Sjećanje i pomirenje: Crkva i grijesi prošlosti“ (2000.). Naime, potonji omogućuje raskrivanje pogubnih zabluda Rački-Strossmayerova jugoklerikalizma koji je otvorio prostor velikosrpskom ekspanzionizmu. VRD-abi predstavljala proaktivni dokument kojim bi se, onkraj (o)pozicijske partitokracije, spremno stalo ISPRED vlastita naroda (nacije). S tim u svezi, naspram „konstitucijskog kaosa“, VRD-a bi posebice pozicionirala mjesto „hrvatske nacije“ u revidiranom Ustavu. Zapravo, kao opozit partitokraciji, bez hrvatske je nacije nezamisliva demokracija i, s tim u svezi, opstanak hrvatske države. Naime, odavno je to osviješteno, „bez nje bi domovina naša poput ladje bez sidarah i vesalah, lasno dapače vjerojatno, žrtvom pala tolikim i tako silnim vjetrovom, koji vladaju na uzburkanom sadanjem političkom moru“ (Juraj Haulik, 1861.).
 
11. Iako živimo u doba kad se ruše temelji naše državnosti i opstanka naroda (nacije), ohrabreni civilno-građanskim pobudama te posebice „stožerno-šatorskim“ braniteljskim otporom, duboko smouvjereni: kako, onkraj tuđih kurseva (smjerova), makar se nazivali „novim“, Hrvatska može i mora iznaći vlastiti– HRVATSKI PRAVAC. Štoviše, usuprot udbolikoj nam domaćoj partitokraciji koja se utječe masonoidnim svjetskim bankaroidima - poručuje otac „planetarne Hrvatske“ (Davor Pavuna) - imamo pravo na „suverenu državu i društvo održivog razvoja, istinske demokracije, slobode misli, stvaralaštva i odlučivanja, čistih računa, dostojanstva i blagostanja, u kojoj ćemo svi biti sretni i svoji na svome”. Ni manje, ni više!
 
12. Zbog svega toga, naspram potrošena boljševičkog SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU – koji, potirući antifašističku baštinu seljačko-radničkoga Proštinsko-Labinskog (1921.) i ustaškog Velebitskog ustanka (1932.), razvija boljševička Antifašistička liga Republike Hrvatske – u slobodarskoj Rijeci razvijmo geslo STOP PARTITOKRACIJI - SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI. Nakon korovna „novokursnog“ (1905.) posijmo zdravo sjeme, posvjedočujući da,  naspram „iz tuđe”, hrvatski politički narod (hrvatska nacija), čijom je sastavnicom i etničko-manjinski srpski korpus, ima pravo pisat i „povijest iz vlastite glave”. Naime, ako ikad, obvezuje nas i poznato stekliško načelo: „Tko ne razmišljava, tko ne prispodablja prošlost sa sadašnjosti, taj ne vidi očita čudesa koja mu pod nosom bivaju“ (Ante Starčević).
 
IZVORI:
 
Riječka izjava - www. Hrsvijet.net, 29. srpnja 2013. - Velebitna izjava- www.hrvatski-fokus.hr, 2. srpnja 2013. – Prema Vukovarskoj povelji – www.hu-benedikt.hr/?p=9652 -
[1]Riječka izjava- www. Hrsvijet.net, 29. srpnja 2013. -- Velebitna izjava- www.hrvatski-fokus.hr, 2. srpnja 2013. – Prema Vukovarskoj povelji – www.hu-benedikt.hr/?p=9652 -
-Mimarijanska izjava - www.hazud.ch 17. studenoga 2014. – Vukovarski apel www.peticija24.com/
 

Priredio: prof. dr. sc. Ivan Biondić – IVOT, dopredsjednik ZV Kraljevske Akademije Zagreb, stručni savjetnik UHDDR-a Grada Rijeke i KBU-a  Grada Zagreba, Rijeka, 23. kolovoza 2015.

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Nedjelja, 26/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 895 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević