Križni put "Stopama pobijenih" Đurmanec-Macelj

 
 
Današnje spomen područje Maceljsko gorje je najveće stratište Križnog puta u Hrvatskoj. Ekshumirane su 1163 žrtve. Iskapanja su zbog nepoznato poznatih razloga obustavljena. Prema pričanju svjedoka, pretpostavlja se da bi trebalo otkopati još 130 grobnica s 13.000 žrtava. Oni koji su prošli zloglasno Tezno i krenuli prema jugu, završili su ovdje. Druga velika stratišta u Hrvatskoj su prema Varaždinu: Dravska šuma i rijeka Drava.
Drava voda ona se ne pije,
to je krvca naše mlađarije.
Dravo vodo utišaj valove,
da pokupim kosti draganove.
http://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/08/01_Stopama_pobijenih_Macelj_2015_Djurmanec.jpg
Na glavnoj komemoraciji u Macelju, 7. lipnja ove godine misu će predvoditi biskup Mile Bogović. Ovih dana, u subotu 21. ožujka, u organizaciji Udruge Macelj 1945., je održana tradicionalna manifestacija KRIŽNI PUT „STOPAMA POBIJENIH“, ĐURMANEC-MACELJ. Najprije križ, pa djevojke sa svijećama, pa prvopričesnici, pa krizmanici, pa ženski svijet, pa muškarci… pravio je red domaći župnik, koji je sa svojim gostom fra Miljenkom Stojićem iz Širokog brijega, predvodio veliku procesiju od blizu 1000 hodočasnika. Na čelu procesije je išao i veliki hrvatski barjak koji je i pored oltara bio armiran s križem. Fra Miljenko je još predvodio i svetu misu, pa ćemo mi to zabilježiti onim pjesničkim izražajem koji je bio najdraži ovdje stradalim iz njegova podneblja, uključujući i tri svećenika iz njegove provincije. Zbog molitve uz Maceljske križe, i fra Stojić iz Širokog stiže. Među hodočasnicima se nalazio i svenazočni 91-godišnji Vinko Vice Ostojić, koji se, kao hrvatski vojnik, s puno sreće provukao kroz iglene uši Blajburškog pakla. Dok sam živ, moje mjesto je ovdje i na sličnim komemoracijama, kaže on. Divni domaći ljudi, na postaje križnog puta, pred hodočasnike iznose kolače, sokove…
 
To su isti oni koji su nekada, uz rizik vlastitog života, hrvatskim zarobljenicima dodavali kruha i vode. Uz ovu kolonu molitve, mira, ljubavi i praštanja, ali bez zaborava, brežuljci našega dragog pitomog Hrvatskog Zagorja, bi za par mjeseci, mogli promatrati i jednu potpuno drugačiju, s izokrenutim vrijednostima Kumrovečku kolonu, kolonu protuhrvatske mržnje, koja bi došla slaviti gore opisani zločin i onoga koji ga je zapovijedao.
 
Najnoviji trendovi s Pantovčaka, ali i iz Banskih dvora (odričem se teška srca ekstremne ljevice), bi mogli biti nagovještaj da se već jedanput i po postojećim zakonima, u Hrvatskoj zaustave te civilizacijsko sramotne manifestacije. Ako bi se preko imena trgova, ulica, škola… nastavilo sa slavljenjem njegova imena, nama ne preostaje ništa drugo, nego da zapjevamo.
I mi ćemo mali prilog dati,
dva ć'mo grada imenom mu zvati.
Titov Macelj i Titovo Tezno,
te gradove gradio podzemno.
 

Žarko Marić