Get Adobe Flash player
Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad...

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulice Gavrila Principa, Puniše Račića, Vukašina...

Dva brda – dva pogleda na probleme

Dva brda – dva pogleda na probleme

Predsjedničino ukazivanje na probleme traži dodatnu analizu i...

U Srbiji samo normalno nije moguće

U Srbiji samo normalno nije moguće

Hrvatsku se optužuje za vađenje organa!     Bolesna...

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog...

  • Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:54
  • Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:46
  • Dva brda – dva pogleda na probleme

    Dva brda – dva pogleda na probleme

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:38
  • U Srbiji samo normalno nije moguće

    U Srbiji samo normalno nije moguće

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:50
  • Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    četvrtak, 16. studenoga 2017. 13:48

SMJENOM prof. dr. SANDE HAM ministrica znanosti B. Divjak uputila skandaloznu poruku: nezakoniti se rad, opstrukcija i javno blaćenje – ISPLATE

 
 
Nakon što je Ministarstvo financija utvrdilo mnoge nezakonitosti ravnatelja Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željka Jozića, ministrica Divjak na rijetko viđen diletantski i skandalozan način smijenila je dr. Sandu Ham koja je na razne načine upozoravala na to.
Autorski honorari 2013.-2015. Hrvatski pravopis - netto
 
Ministrica znanosti i obrazovanja (MZO) Blaženka Divjak razriješila je31. listopada 2017. Sandu Ham, profesoricu s osječkoga Filozofskog fakulteta, dužnosti predsjednice Upravnog vijeća Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (UV IHJJ) bez obrazloženja te imenovala predsjednicom dosadašnju članicu UV IHJJ-a Vandu Babić, profesoricu sa zadarskoga Filozofskog fakulteta. Profesorica Ham razriješena je dok je bila na bolovanju i na bolničkome liječenju, zbog teške ozljede koju ju zadobila u nesreći tijekom godišnjega odmora na jednome sjevernohrvatskom otoku, sredinom kolovoza. Smjena je uslijedila praktično tjedan dana nakon što je Sanda Ham 22. listopada, na traženje Ministarstva znanosti i obrazovanja, uputila potpuno izvješće od 276 stranica s prilozima o svojemu jednogodišnjem radu u UV IHJJ-a državnome tajniku dr. Tomi Antičiću.
 
Izvješće o radu počinje prikazom orkestrirane kampanje u nekoliko medija (JL, VL, Telegramu i Novostima) protiv njezina imenovanja, bez mogućnosti da se predsjednica UV IHJJ-a brani ili pruži svoj pogled na iznesene optužbe. Hajkom je najprije krenuo Jutarnji list  4. srpnja 2016. Napis je bio naslovljen: Šustarova nova vijeća. Hoće li sporna jezičarka mijenjati pravopis Instituta za hrvatski jezik? Nadovezao se Večernji list, 5. srpnja u intervjuu s dr. Jozićem koji nosi naslov: Dr. Sanda Ham zbog zarade želi srušiti naš pravopis i uvesti svoj. Jozić u tome intervjuu tvrdi da se radi o "klasičnome financijskom sukobu interesa" jer je suautorica pravopisa koji je "izgubio preporuku za uporabu u školama".
 
Tome dodaje kako je "općepoznato i samorazumljivo" da je objavljivanjem besplatnoga pravopisa Instituta na adresi pravopis.hr prije točno tri godine drastično pala prodaja pravopisa od čije je prodaje dr. Ham "ostvarivala materijalnu korist". Koliku je materijalnu korist na "besplatnome"Hrvatskom pravopisu IHJJ-a ostvario samo u jednoj godini dr. Jozić, pokazuje priložena tablica njegovih primanja i troškova. Obračun s prof. Ham u obliku "medijskoga toplog zeca" nastavio se na Internetskome izdanju Telegrama od 8. srpnja 2016. natpisom: U iznimno važan institut Šustar instalirao ženu koja kolege naziva srboljubima, kujama i životinjama,  a zaključen je 9. srpnja Jozićevim intervjuomNovostima SNV Željko Jozić: Šustar se silno kompromitirao. U podnaslovu: Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje: Dopustite da kao doktor znanosti imam mišljenje da je imenovanje Sande Ham, koja je u školskom primjeru sukoba interesa, loša odluka i podvala nekih izdavačkih lobija gospodinu ministru. Na sve što je u nekoliko dana na početku srpnja 2016. objavljeno u medijima pod dirigentskom palicom dr. Željka Jozića nijedan od spomenutih medija nije pokušao osvijetliti s druge strane, jednostavno nije dopustio prof. dr. Sandi Ham da iznese svoju obranu. To nije bio ni prvi ni posljednji pad hrvatskoga novinarstva, naslijeđen iz najolovnijih dana socijalizma.
 
Ravnatelj samovoljno sazvao sjednicu Upravnog vijeća
 
U godinu dana održano je, kako se navodi u Izvješću, sedam sjednica, od toga čak pet e-sjednica UV IHJJ-a. Ravnatelj Jozić i njegove službenice (Tamara Burić i Vesna Žganec), kao i predstavnice IHJJ u Upravnome vijeću, kako piše u izvješću, sprječavale su rad UV IHJJ da je to "prelazilo i granice pristojnosti". Namještenica IHJJ-a Žganec prijavljivala je prof. dr. Marija Grčevića, člana UV-a, "osobi za zaštitu dostojanstva" jer je uporno tražio zapisnike s prethodnih sjednica UV-a. Nakon dugotrajnoga navlačenja oko zapisnika UV-a, proglašeni su tajnima i učinjeni potpuno nedostupni predsjednici UV-a i članu Mariju Grčeviću. Odbila je poslati materijale za sjednicu UV-a koji su se odnosili na pritužbe zaposlenika na rad ravnatelja Jozića. UV IHJJ-a nije imao gotovo nikakvu potporu u administrativnoj službi IHJJ, pa je glavninu materijala za sjednicu sastavljala sama predsjednica UV-a.
 
Bivši predsjednik UV IHJJ-a Alemko Gluhak nikada nije obavio primopredaju dužnosti, tako da predsjednica Upravnoga vijeća Sanda Ham nije mogla steći uvid u prethodni rad Instituta, ni utvrditi je li poslovanje bilo zakonito. Sve to navelo je bivšu predsjednicu Upravnoga vijeća da nakon upravnoga nadzora zatraži i proračunski nadzor. Ravnatelj dr. Željko Jozić, kako stoji u Izvješću, od trenutka imenovanja prof. dr. Sande Ham nije pokazivao interes za suradnju te je sprječavao njezin rad koliko je mogao. Uskraćivao je dokumente i proglašavao ih poslovnom tajnom, uskraćivao uvid u poslovanje, sam donosio odluke o poslovanju te posve privatizirao IHJJ. Za neke odluke tražio je suglasnost Upravnoga vijeća, ali to je bilo minimalno. "U svojoj samovolji ide toliko daleko da on saziva sjednicu UV-a i šalje materijal članicama tražeći da glasuju o tome što on želi (i kako želi, očito).
 
Kada na taj način prikupi tri glasa (jer Vanda Babić imenovana od Ministarstva prihvaća taj njegov način i daje mu glas), tvrdi kako je njegov prijedlog prošao!", navodi se u izvješću i dodaje: "Do danas nije UV dostavio Pravilnik o javnoj nabavi (koji je bio zakonski dužan izraditi do kraja lipnja), a ni rebalans proračuna. Naime, neposredno nakon što je u ožujku prihvaćen proračun za 2017., ravnatelj Jozić otkupio si je automobil kupljen na leasing, makar taj trošak nije bio u proračunu, a znao je da leasing istječe i da će otkupljivati auto. Takve njegove smicalice, a brojne su, ne pridonose razvijanju povjerenja. U smicalice i demagoške poteze pripada i njegov poziv državnoj reviziji (nakon što sam zatražila očitovanje o zakonitosti poslovanja), iako se zna da državna revizija ne dolazi po pozivu ravnatelja - fizičke i/ili pravne osobe. Tim nam je zahtjevom mahao pred nosom kao znakom sigurnosti u zakonitost svojega poslovanja, ali odbijenicu nije spomenuo", stoji u Izvješću predsjednice Upravnoga vijeća.
 
Divjak nagradila opstrukciju prof. dr. Vande Babić mjestom predsjednice Upravnog vijeća IHJJ-a
 
U izvješću o radu UV IHJJ-a, prof. dr. Sanda Ham posebno se osvrnula na suradnju s članovima UV-a, napose s prof. dr. Vandom Babić, koju je  imenovalo Ministarstvo znanosti. "Vanda Babić koja živi i radi u Zadru postavljena je od Ministarstva, ali je suradnja s njom vrlo loša. Izbjegava sjednice UV-a u Zagrebu tako da nemam potporu u njoj ni što se toga tiče jer, povodeći se za njom, sjednicu otkazuju članice iz IHJJ-a, a bez kvoruma sjednica se ne može održati. Osam mjeseci poticala sam ju da napiše izvješće kojega se pisanja prihvatila u srpnju. Napisala ga je tek kada smo o njezinu neradu kolega Grčević i ja obavijestili bivšega ministra Barišića. Njezini su izgovori za nerad doista zadivljujući: 'vruće mi je, pišem knjigu, pišem bilješke za knjigu, idem na godišnji, idem u Boku, tek sada idem na godišnji, imam ispitne rokove, imam obiteljskih obveza...' Ipak, fascinantna je njezina isprika od 24. veljače da ne može nazočiti sjednici jer je bolesna i ide na pretrage i da očekuje od mene minimum ljudskosti i razumijevanja - a u to je vrijeme sjedila u kabinetu ravnatelja Jozića u IHJJ-a u privatnome posjetu. Inače, kolegica Babić ima svojih privatnih poslova s IHJJ-om i često je u IHJJ-u i djeluje na svoju ruku. Očito je glas IHJJ-a u UV-u, a ne glas Ministarstva", upozorava prof. Ham u Izvješću.
 
IHJJ posluje bez programa rada, završni račun za 2016. nije usvojen
 
Predsjednica UV IHJJ-a u izvješću navodi kako je ravnatelj dr. Željko Jozić već dulje tražio da UV odobri završni račun za 2016. i njegovo izvješće o radu za 2016. "Vrlo jasno sam rekla i vrlo jasno govorim i njemu i Upravnome vijeću  da trebamo temelj za to izvješće (inventuru za 2016. i fakture, osobito inventuru knjižnice jer je riječ o temeljnom kapitalu upisanom Aktom o osnivanju IHJJ, a što se faktura tiče, postoji po prilici 10 000 kuna potraživanja IHJJ-a prema Željku Joziću). Da bih uopće stavila na sjednicu UV-a tu točku dnevnoga reda, potrebno je imati barem za početak te dokumente, a kako ih ravnatelj ne da, ne mogu UV uvoditi u nezakonito postupanje. Uz to, UV dužnost je preuzelo prvom sjednicom, dakle, 14. srpnja 2016. O događajima i poslovanju prije toga nadnevka ne znam ništa. Proračun za 2016. usvojen tek u studenom 2016., a 2016. IHJJ je poslovao bez programa rada.
 
Dakle završni račun za 2016. nije usvojen jer ravnatelj Jozić skriva dokumentaciju koja je temelj završnome računu", tvrdi Ham u Izvješću. UV IHJJ više je stegovno tijelo koje prima pritužbe radnika. Ham, međutim u Izvješću upozorava, kako je ravnatelj na sve načine onemogućavao da te pritužbe dođu pred članove UV-a. No kako nema pravilnika o stegovnoj odgovornosti koji regulira to područje, UV IHJJ nije moglo reagirati na pritužbe djelatnika. Kad je konačno došla ta točka dnevnog reda pred članove UV-a, odluka o izradi Pravilnika, sjednica je prekinuta na traženje ravnatelja Jozića (koji uopće nije član UV-a i na UV nema pravo glasa), jer mu je bilo "predugo sjediti", zbog toga što sjednica "predugo traje".
Koliko godišnje stoji ravnatelj IHJJ-a dr. Željko Jozić
 
Kruna pritužaba, kako se navodi, dopis je HHO-a u kojem se upozorava Ministarstvo znanosti i predsjednicu UV-a Sandu Ham da Željko Jozić godinama protuzakonito drži volontera. "Poznat mi je odgovor ravnatelja Jozića na očitovanje koje je Ministarstvo zatražilo od njega. Zgrožena sam demagogijom i poluistinama sadržanima u tom odgovoru", navodi se u Izvješću. U zaključku kaže da koliko njezino skromno poznavanje zakona i računovodstva dopušta, vidi da poslovanje IHJJ-a nije posve zakonito. Znanstvena djelatnost zamire, a osnažuje se izdavačka, što je suprotno djelatnosti IHJJ-a određenoj Aktom o osnivanju i upisanoj u Sudski registar. Međuljudski su odnosi posve narušeni. Rješenje vidim u tomu da se smijeni ravnatelj i izabere novi. Za smjenu ravnatelje stekli su se uvjeti koje propisuje Zakon o ustanovama i Statut IHJJ-a", napisala je prof. Ham u Izvješću.
 
Smjenom prof. Ham okaljan ugled Ministarstva znanosti gore nego ukidanjem Vijeća za normu
 
Ali umjesto smjene Jozića, uslijedila je smjena predsjednice Upravnoga vijeća IHJJ-a koja je svojom zaslugom razotkrila sve nezakonitosti koje su se događale u IHJJ-u. Naime, Izvješće o proračunskome nadzoru Ministarstva financija pokazalo je mnoge nezakonitosti u poslovanju. To je izvješće, naslovljeno na UV i Sandi Ham na ruke, ravnatelj uzeo i odbio dati tada još aktualnoj predsjednici UV-a. Ona se obratila MZO-u tražeći da se na odgovarajući način propita kaznena odgovornost ravnatelja i njegovih najbližih suradnika jer su neovlašteno otvorili tuđe pismo, povrijedili njegovu tajnost i neovlašteno ga zadržali. Time su sebi pribavili korist - pokušali su prikriti nalaz proračunskoga nadzora Ministarstva financija koji nije bio povoljan za njih. Ako bi se potvrdila točnost toga događaja, riječ bi bila o kaznenome djelu iz Članka 142. Kaznenoga zakona RH.
 
Umjesto da se u Ministarstvu propitaju okolnosti toga događaja, smijenjena je ona koja je upozorila na njega. Ministrica znanosti Divjak pokliznula se i okaljala ugled Ministarstva i tom smjenom bacila sjenu na Ministarstvo znanosti i obrazovanja, veću nego što je nekadašnji ministar Jovanović bacio brutalnom smjenom Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika s akademikom Katičićem na čelu. Usput, rad toga vijeća, unatoč javnim obećanjima, nije ponovno uspostavio ni ministar Šustar, ni Barišić. Ne možemo tako nešto očekivati ni od ministrice Divjak pa je najbolje da otiđe s čelnoga mjesta Ministarstva znanosti i vrati se onamo odakle je došla.
 
Svojim potpisom na smjenu prof. dr. Sande Ham nije kompromitirala samo sebe nego i čitavu hrvatsku Vladu jer ako bude ta smjena legalizirana od strane hrvatske Vlade, postavit će se pitanje što uopće znače upravna vijeća u hrvatskim ustanovama, ili još gore, isplati li se boriti za zakonitost ili sve treba prepustiti samovolji pojedinaca i anarhiji koju svojim nečinjenjem često potiče i sama vlast. I odluka o razrješenju napisana je nestručno i čini se, bez osobitoga obzira na zakon. Redoslijedom najprije je imenovana nova predsjednica Upravnoga vijeća IHJJ, a u nastavku se tek može iščitati odluka o razrješenju. Iz odluke se ne vidi je li razriješena predsjednica UV IHJJ-a Sanda Ham ostala članicom Upravnoga vijeća. Ravnatelj Željko Jozić, koji je čitavo vrijeme bio angažiran oko smjene prof. Ham, na mrežnim stranicama IHJJ-a objavio je da je ostala članicom Upravnoga vijeća. To se pak iz papira koji je potpisala ministrica Divjak ne da iščitati.
 
U svakome slučaju, nejasno je tko je treći član Upravnoga vijeća koje imenuje MZO. Ministrica bi mogla znati da bez trećega člana, koje imenuje MZO, UV IHJJ ne može funkcionirati, pa onda ni Institut. Mandat predsjednice Upravnoga vijeća IHJJ-a ne može prestati, ako istodobno ne prestane i mandat članice Upravnoga vijeća. Ministrica kao da nije vodila računa o tome na koji način član Upravnoga vijeća može biti razriješen prije isteka mandata. Zakon to jasno regulira - ako sam zatraži razrješenje; ne ispunjava dužnosti člana; izgubi sposobnost obnašanja dužnosti i svojim ponašanjem povrijedi ugled dužnosti koju obnaša. Stoga se postavlja pitanje: je li ministričina odluka o razrješenju, bez obrazloženja, zapravo u duhu starojugoslavenskih dekreta, zakonita? Nije zaista jasno kako netko može biti razriješen dužnosti predsjednika Upravnoga vijeća i istodobno ostati članom toga istog vijeća? Zakon o ustanovama i Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokoškolskom obrazovanju nedvosmisleno određuje da ustanovama, odnosno institutom upravlja Upravno vijeće. U slučaju IHJJ-a to posljednju godinu nije bio slučaj, prije svega zbog toga što je predsjednici UV IHJJ-a prof. dr. Sandi Ham izostala svaka potpora od strane bivših ministara i aktualne ministrice Divjak. No bez obzira i na sve, priča o IHJJ-u nije završila jer će o svemu, nadamo se, imati što reći i sama prof. dr. Sanda Ham i prof dr. Mario Grčević, član UV IHJJ-a, a moguće i jedina osoba koja je sada odgovorna za zakonitost rada UV-a, nova predsjednica prof. dr. Vanda Babić.
 
Proračunski nadzor upozorio na više nezakonitih postupaka ravnatelja IHJJ
 
Suočena s blokadom rada UV IHJJ-a, Sanda Ham još 9. kolovoza 2016. tražila je od mjerodavna ministarstva upravni nadzor. Još je ministra Šustara pismom izvijestila o mogućim protuzakonitim postupcima u radu IHJJ-a u mandatu ravnatelja Jozića. Sve je bilo uzalud, upozorenja u izvješću o radu podastrtome ministru Šustaru, razgovori s ministrom Barišićem. Svi su ostavljali predsjednicu UV IHJJ-a da se hrva s ravnateljem Jozićem, što je objašnjavano da ravnatelj Željko Jozić (izvršitelj pravopisa po volji SDP-ova ministra Jovanovića) u HDZ-u ima jaku potporu za sve što radi.
 
No nitko nije znao o kojemu je magu riječ. U toj bespomoćnosti i sudarajući se s mnogim nezakonitostima, konačno je pred ljeto zatražila proračunski nadzor, koje je provelo Ministarstvo financija, za razdoblje 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015. Ono je utvrdilo brojne prekršaje, uz ino, da je Hrvatski pravopis IHJJ-a, od studenoga 2013. do 14. prosinca 2015., prodavan u različitim vidovima prodaje po različitim maloprodajnim cijenama bez službenoga cjenika Instituta, koje je trebalo donijeti UV IHJJ-a. Uvidom u snimku stanja prodaje Hrvatskoga pravopisa u 2013. godini putem blagajne kretala se od 60 kuna do 110 kuna.
 
Proračunski nadzor utvrdio je krivi obračun prireza za zaposlenika D. V. kojem je obračunavan u iznosu od 10 posto za Grad Metković, a trebao je biti obračunat po stopi od 18 posto, za Grad Zagreb. Utvrđeno je također da je ravnatelj u dva navrata, 2014. i 2015., sklapao ugovor sam sa sobom o autorskome honoraru. Ravnatelj Instituta, kako se navodi, ne može bez posebne ovlasti Upravnoga vijeća Instituta nastupati kao druga ugovorna strana te s tom fizičkom osobom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime, a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba, jer ravnatelj nije imao pisanu suglasnost Upravnoga vijeća, koju potpisuje predsjednik. Uvidom u ugovor o radu zaposlenice dr. sc. Kristine Štrkalj Despot, više znanstvene suradnice, utvrđeno je da se u ugovoru o radu ne navodi koeficijent složenosti poslova za radno mjesto na kojemu je zaposlena kako je propisano Zakonom o radu. Primjedbe uočene u proračunskome nadzoru odnose se i na zakup prostora na adresi Hvarska 1a, Zagreb te Ulici Republike Austrije 16, Zagreb. Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora mora biti zasnovan ugovorom o zakupu u pisanom obliku. No Institut i Grad Zagreb nisu sklopili novi ugovor o zakupu ili dodatak postojećemu, unatoč tomu što su se bitno promijenile okolnosti iz zaključenoga ugovora (povećanje cijene), a isplata zakupnine poslovnog prostora u iznosu od 97.854,93 kuna nije obavljena sukladno važećem ugovoru o zakupu.
 
Što zaključno reći o svemu? Predsjednica UV IHJJ-a prof. dr. Sanda Ham, nekoliko dana prije razrješenja tražila je od Ministarstva obrazovanja smjenu ravnatelja dr. Željka Jozića zbog sprječavanja rada UV-a, tražila od MZO-a, kao u više pokušaja ranije, da joj omogući normalan rad UV-a. U to je uključila činjenicu da nije obaviještena o Izvješću proračunskom nadzoru IHJJ, koje joj je poslano 31. kolovoza. Tvrdi da se Ministarstvu dopisima, zamolbama i izvješćima obraćala od srpnja 2016., a još 9. kolovoza 2016. tražila upravni nadzor mjerodavnoga ministarstva, ali ono nije reagiralo, kao ni prema ravnatelju Joziću, a nisu odgovorili ni na jedan njezin dopis. Što je bio okidač za smjenu predsjednice Upravnoga vijeća? U MZO-u po svemu sudeći nisu znali da je proveden financijski nadzor pa su računali kako će se njezinom smjenom "smeće" nastalo posljednju godinu u IHJJ-u gurnuti pod tepih. Ali tu se aktualna ministrica Divjak po svemu sudeći preračunala. Smjenom onoga tko je poticao na zakonit rad otvoreno je pitanje što se sve to događalo u IHJJ-u u mandatu ravnatelja Jozića? Na to pitanje dat će odgovor, nadamo se, mjerodavna tijela hrvatske države, uz ine, i Državna revizija kojoj je poslan nalaz o proračunskome nadzoru u IHJJ-u. 
 
Ministarstvo prešutjelo upite Hrvatskog tjednika
 
Hrvatski tjednikujutro 10. studenoga mejlom je Službi za odnose javnošću MZO-a i ministrici uputio nekoliko pitanja na koje do zaključenja lista nije dobio odgovore. Pitanja su bila sljedeća: koji su razlozi za smjenu prof. dr. Sande Ham; koju je poruku tom smjenom MZO uputilo javnosti; je li MZO prihvatilo izvješće koje mu je 22. listopada uputila predsjednica UV IHJJ-a te kani li ministrica ponovno uspostaviti rad Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika?
 

Marko Curać, Hrvatski tjednik

Zašto se priređivači pozivaju na saborski zapisnik koji ne postoji?

 
 
Suvremena literatura kaže da je znameniti saborski hrvatski Kukuljevićev govor zabilježen u saborskom zapisniku.[1] Zanimljivo je zbog toga pripomenuti da suvremena literatura kaže i to da Kukuljevićev govor nije spomenut u zapisničkim zakljčcima toga zasjedanja:
https://www.posta.hr/UserDocsImages/hp/marke/0060.jpg
„Prvi zastupnički govor na hrvatskom jeziku u Saboru 2. svibnja 1843. ostavio je silan dojam na javnost. Budući da temeljem njega nije donesena nikakva odluka, nije bio čak ni spomenut u saborskim zaključcima, no unatoč tome širio se u prijepisima.“ (Kristijan Novak, 2008., „Po rodu, po karvi i po jeziku, Nacionalni identitet u političkim i publicističkim tekstovima Ivana Kukuljevića Sakcinskog“, Povijesni prilozi, br. 34., str. 147. – 174.). Opće je poznato da se u prvoj polovici 19. st. nisu pisali saborski zapisnici u suvremenom smislu, nego su se pisali samo zaključci – dakle, Kukuljevićeva govora nema u saborskom zapisniku. Opravdano je onda zapitati se – koji je tekst poslužio kao predložak za brojne prijepise u 19. st. (o kojima govore svi Kukuljevićevi životopisci ili preređivači) i za brojna izdanja u 20. st.? I zašto se priređivači pozivaju na saborski zapisnik koji ne postoji?
 
Rukopis nije sačuvan, a govor je u cijelosti tiskan u 19. st. u dvama izdanjima – u Branislavu 1844. i u Deželića 1861. Ta se dva izdanja bitno jezično razlikuju, a oba su tiskana za Kukuljevićeva života i uz oba stoji napomena da su otisnuta prema izvorniku. Izdanja u 20. i 21. st. ravnaju se uglavnom prema Deželićevoj inačici, ali jezično su još dodatno mijenjana. Tek je jedno izdanje iz 1999. prema „izvornom obliku, kako je zabilježen u saborskom zapisniku“.[2]
 
Govorim ovdje i o tradicijskim, papirnim izdanjima koja su donekle pouzdana jer su ih priredili stručnjaci, i o mrežnim izdanjima koja se kreću od pouzdanosti i stručne pripreme, do posve amaterskih i pogrješnih tekstova i ocjena. Zanimljiva je i zastrašujuća mrežna stranica[3] u kojoj se prepravljano izdanje govora u potankosti uspoređuje s drugim prepravljnim izdanjem – uspoređuje se tekst govora sa saborske mrežne stranice (pogrješno se naziva transkriptom iz Sabora) s tekstom govora u Stoljećima hrvatske književnosti (uz temeljnu pogrješku da je tekst sa saborske mrežne stranice izvornik) pa se urednici jednog od izdanja, ni manje ni više nego Nikola Batušić i Marko Samardžija, optužuju za krivotvorine i protuhrvatsku djelatnost. Ne bi bilo ovdje mjesta spominjanju mrežnih lakrdija da optužbe nisu tako teške. Bez obzira što su neutemeljene iznesnene su prividno visokostručno, a opasnost je u tom što je online literatura lako dostupna, utjecajna i prihvaćena uglavnom bez ikakve kritičke prosudbe.[4]
 
U Kukuljevićevo je vrijeme poteškoća bilo uopće pronaći tiskaru, a onda tiskaru koja bi imala odgovarajuća slova.  Uz to, tisak je određenih tekstova zaustavljala i cenzura,[5] a kada je o Kukuljevićevu govoru riječ, zbog jake mađarske cenzure nije mogao biti tiskan u Hrvatskoj.[6] Otisnut je u prvom broju Branislava, ilegalnim ilirskim novinama koje su, zbog cenzure u Hrvatskoj, tiskane u Beogradu. Izlazile su samo četiri mjeseca, od 20. studenoga 1844. do sredine veljače 1845. u 13 brojeva i na 52 stranice neprijekidnoga teksta. List se dopremao tajnim putovima u Hrvatsku, a raspačavao se po cijeloj tadašnjoj Hòrvatskoji Slavoniji. Glavni je urednik i autor većine tekstova Bogoslav Šulek.
 
Kukuljevićev je govor objavljen u 1. broju, odmah poslije žestokoga Šulekova protumađarskoga Uvoda. Govor je u Branislavu pogrješno datiran – 12. svibnja (umjesto 2. svibnja), naslovljen je ovako: Govor za uvedenje narodnoga jezika, dàržan od Ivana Kukuljevića Sakc. na saboru kraljevinah Hàrvatske Slavonie i Dalmacie od 12. Svibnja 1843.
 
Sadržaj je govora dobro poznat i često se o sadržaju pisalo. Obično se kaže da Kukuljević traži uvođenje hrvatskoga umjesto latinskoga – svakako je to točno, ali Kukuljević na taj način podiže štit prema mađarizaciji pa je to zaziv protiv mađarizacije kroz poziv da se mrtvi latinski jezik zamijeni živim, hrvatskim.
 
U Branislavu se ne navodi prema kojem je izvoru otisnut govor. Prema Kukuljevićevu rukopisu (koji nama nije sačuvan), prema saboskomu zapisniku (a znamo da zaspisnika u suvremenom smislu tada nije bilo, pisali su se samo zaključci, a Kukuljevićev govor nije spomenut u zakljčcima) ili prema trećem izvoru? Na prvi je pogled apsurdno uopće postaviti takvo pitanje – jer, kad bi zapisnik i postojao, koji bi to sabor u kojoj cenzuriranoj zemlji u ruke ilegalnom časopisu dao zapisnik saborskoga nedopuštenoga govora? Ipak, to je pitanje razložno jer je 1999. u knjizi Glasoviti govori (Zadro, 1999.: 108.), pod naslovom Za uvođenje narodnoga jezika, objavljen govor od slova do slova jednak onomu objavljenom u Branislavu, a uz komentar: „Prenosimo taj govor u njegovom izvornom obliku, kako je zabilježen u saborskom zapisniku“.[7] Na mrežnoj stranici Hrvatskoga sabora[8] ista je ta inačica, ali uz slovne razlike – nema odgovarajućih nadslovnih znakova iznad popratnoga samoglasnika à uz slogotvorno r i rogatoga e, što znači da piše: Presvetli i Harvat umjesto Presvĕtli i Hàrvat. Kako nema nadslovnoga znaka iznad rogatoga e, ono izgleda kao obično e pa ispada da je Kukuljevićev govor pisan ekavicom. Ta je inačica govora još podijeljena i podnaslovima na manje cjeline, tako da doista samo laicima može djelovati vjerodostojno.
 
Jezična obilježja govora objavljenoga u Branislavu  sukladna su ranoj zagrebačkoj školi, odnosno, ilirskoj normi. Kukuljevićevi su svi tekstovi u to vrijeme bili tako pisani. Ono po čem je ta norma izrazito prepoznatiljiva, i ono po čem određeni tekst možemo uvrstiti u ilirsko razdoblje jest osobit
 
a) slovopis – pisanje mukloga è, ò ili à uz r (Hàrvatska – Hrvatska), dvoglasnik se, i dugi i kratki, biježi kao ĕ (presvĕtli – presvjetli,cĕli – cijeli), ć se bilježi i kao ć i kao tj (uzhitjenje – ushićenje), đ se bilježi kao dj i gj (Magjari – Mađari),[9] ne bilježi se (žep – džep)
b) pravopis – morfonološki,[10] ne piše se međuotvorničko j (Dalmacii, Akademii, Aziatski, očiuh)
c) morfologija – stariji padežni nastavci za D, L, I mn. i obvezno genitivno -ah. (kraljevinah – kareljevina, k Slavoncem – k Slavoncima, u očiuh – u očima, pred sakupljenimi slavnimi stališi - pred sakupljenim slavnim stališima)
 
Ako se sva tri navedena temeljna obilježa potvrde u tekstu, s velikom ga sigurnosti možemo svrstati u prvu polovicu 19. st. Tako je i s Kukuljevićevim govorom iz Branislava. To doista jest jezičnonormativni ogled budućega diplomatičkoga jezika kako su ga ilirci zamisli. (bez obzira na sitnije slovopisne nedosljednosti). Potvrđuje se to i u Babukićevoj slovnici iz 1836., ogledu buduće knjževnojezične hrvatske stilizacije – prema Babukićevoj je stilizaciji otisnut i govor u Branislavu. Dobro se to vidi iz samoga govora.
 
Tekst i preslik Kukuljevićeva govora preuzet su iz rada prof. Sande Ham: Kukuljevićev saborski govor iz 1843., Zbornik o Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom, Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenoga skupa, urednik Tihomil Maštrović, ISBN 978-953-7823-05-4, Zagreb, 2011. str. 157. - 182.
 
Bilješke:
 
[1] Zahvaljujem I. Kosiću na sljedećem podatku o Kukuljevićim rukopisima u NSK – U fondu Zbirke rukopisa i starih knjiga pohranjena su dva govora koja potječu iz Kukuljevićeve rukopisne ostavštine, prvi u dvama prijepisima, a drugi je napisan njegovom rukom: 1. Govor Ivana Kukuljevića Sakcinskoga održan 10ga Sarpnja 1843 godine prigodom obćenitog gradomedje Zagrebačke sabora i 2. Govor na glavnoj skupštini Hrvatskoga arkeologičkog družtva 1882.
[2] Ivan Zadro (odabrao), 1999., „Ivan Kukuljević sakcinski“, Glasoviti Govori, Zagreb, str. 108. – 112.
Zadro, 1999.: 108.
[3] http://kovceg.tripod.com/sakcinskijev_govor.htm
[4] Ono što nije online – danas uopće nije; a ono što online jest to doista i jest, bez obzira na pravo stanje stvari do kojega se ne dolazi klikom miša, nego istraživačkim radom na izvorima.
[5] Smatra se da je Kukuljević prvi javno ustao protiv cenzure.
[6] Stjepana je Moyzesa, sklonom ilircima, na cenzorskom mjestu 1843. zamijenio Josip Macsik. Od 1843. do 1845. Macsik je progonio sve hrvatsko (tada pod imenom ilirsko). Smatra se da je njegova cenzorska oštrina i nesminjenost potaknula izdavanje Branislava. U Uvodu ga Šulek posprdno naziva: Mačak, čovjek mačjega imena, brkova, pogleda i prave mačje ćudi
[7] Moguće je da se misli i na tekst govora objavljen u  150. godina hrvatske riječi u Hrvatskom saboru, Zagreb, 1993., str. 9. – 10., a taj je tekst preuzet iz Branislava i prepravljen mu je nadnevak – piše da je govor držan 2. svibnja (što je točno), a u Branislavu stoji 12. svibnja što je, pretpostavljam, tiskarska pogrješka Branislavovih tiskara.
[9] Piše se gj u tuđicama, nazivima država, naseljenih mjesta i njihovih stanovnika. Inače se piše dj.
[10] U svoje vrijeme taj je pravopis nazivan korienskim, etimološkim.

 

Sanda Ham

Ćirilica u Vukovaru nije hrvatska nego srpska ćirilica! Hrvatska ćirilica zapisana je, na primjer, u Poljičkom statutu

 
 
Svi napisi o ekscesu Srpkinje iz Negoslavaca, Dragane Jeckov, u Hrvatskome saboru nemaju nikakve veze s pravima nacionalnih manjina, nego imaju jako puno veze s nepoštivanjem Hrvatskoga ustava. Isto tako nije u pravu nepismeni „jugoslaven“ Boris Dežulović kada lažima pokušava obraniti posrbljivanje Hrvatske i Hrvatskoga sabora. Naime, Dežulović u tekstu pod naslovom 'Živeo hrvatski jezik!' (https://www.portalnovosti.com/ziveo-hrvatski-jezik) besramno i bizantinski laže da je Ivan Kukuljević Sakcinski govori „ekavicom“.
http://www.hkv.hr/images/Davor/vukovar_%C4%87irilica.jpg
Ne samo da Dežulović laže, nego i vrijeđa svakoga tko mu je na putu i tko se ne boji slabašne, popustljive i Miloradu Pupovcu sklone aktualne hrvatske vlasti. U samo nekoliko rečenica u tim velikosrpskim novinama – koje aktualna vlast, a i one prije nje, dobrano zasipaju s milijunima kuna – vrli i propali feralovac vrijeđa odvjetnike, generale Hrvatske vojske, predsjednika i potpredsjednika Hrvatskoga sabora, urednicu na nacionalnoj dalekovidnici... Pogledajte kako to B. D. radi:
 
»‘Ćirilica i kokarda u Hrvatskom saboru!’ vrišti tako vazda na straži budan Zvonimir Hodak, ‘svaka nacija ima jezik, vojsku i policiju!’ prijeti časni zastupnik Željko Glasnović, koordinacija vukovarskih braniteljskih udruga traži od zastupnice SDSS-a javnu ispriku zbog ‘ignoriranja službenog jezika u hrvatskim državnim institucijama’, ‘nasilnog korištenja jezika koji podsjeća na ubijanje i silovanje naših najmilijih’ i ‘grube provokacije u najvišemu državnom zakonodavnom tijelu’, a predsjednik Sabora Gordan Jandroković panično po hodnicima traži pravno tumačenje od nadležnih saborskih službi i odgovor na pitanje nekoga Marijana Majstorovića u nekom Hrvatskom fokusu: ‘Je li dozvoljeno u Hrvatskom saboru govoriti nehrvatskim jezikom?’
Očito, kako vidimo, jest: nehrvatski je, pače srpski ‘dozvoljeno’, dočim nije hrvatski ‘dopušteno’. Kao što je, uostalom, ‘dozvoljeno’ Majstoroviću pitati se ‘zašto se je davne 1843. godine pogibelji izlagao Hrvat Ivan Kukuljević Sakcinski, ako nam tamo neka Srpkinja iz Negoslavaca govori na srpskom jeziku’.
Nesretnog Sakcinskog sjetila se na koncu i kaplarica HTV-a Branka Kukuljević Kamenski, što je – upozorivši u svojoj emisiji Pola ure kulture potpredsjednika Sabora Željka Reinera da je ‘u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo’ – na kraju citirala i taj slavni Kukuljevićev govor iz 1843: ‘Mi smo malo Latini, malo Nijemci, malo Talijani, malo Madžari, a malo Slaveni, a ukupno, iskreno govoreći, mi smo baš ništa.’«
 
Dežulovićevo omalovažavanje Kukuljevićeva govora nije neznanje, ono je smišljeni pokušaj negiranja postojanja hrvatskoga jezika i hrvatskoga naroda. Dežulovićevo omalovažavanje Kukuljevićeva govora nije bezazleno, ono je smišljeni i studiozni memorandumski pokušaj negiranja standardizacije hrvatskoga jezika u XIX. stoljeću, kao i nekoliko stoljeća prije. Svakome stručnjaku (ali i domoljubu, a ne politikantu) nemoguće je povjerovati da je Kukuljević govorio ekavicom (osim da se radilo o kajkavskome - što je u vrijeme standardizacije štokavštine bilo nemoguće), nego je jasno da je riječ o Gajevom pravopisu - koji se, dakako, razlikuje od ovoga današnjeg. Između ostaloga, ključan argument da Kukuljević nije održao svoj govor na ekavici jest taj što je riječ o slovu koje se pisalo kao "e s kvačicom" (jednako kako se danas pišu č, ž, š), a u jezikoslovlju ga nazivamo staroslavenskim glasom jatom (u latiničkoj transliteraciji) i danas se ostvaruje kao jedan fonem, tj. ije/je/e/i (npr. vrijeme, djelo, prelaziti, htio). 
 
Gajev je prijedlog bio etimološki ili korijenski pravopis za razliku od Vukova fonološkog. Gaj: "Govori za uši, piši za oči!", a Vuk S. Karadžić: "Piši kako govoriš, čitaj kako je napisano!". Iako nisam jezikoslovni stručnjak, vjerujem da je riječ upravo o ovome Gajevu rješenju da se piše jedan znak, a izgovara prema potrebi. To se može vidjeti i u drugim primjerima u Kukuljevićevu tekstu (izteklo, stoletja, magjarski) jer još nisu uvedena sva današnja slova. Npr. Ć iz poljskoga (jer ga ilirci kajkavci nisu trebali/poznavali, a slovo Đ također uvodi Srbin Daničić. 
 
Stoga mislim da ne bi trebalo dopustiti feralovcima da šire laži kao što ni ćirilica u Vukovaru nije hrvatska nego srpska ćirilica! Hrvatska ćirilica zapisana je npr. u Poljičkom statutu, a ne na vukovarskim službenim natpisima. (Gdje je sad Matoš iz "Kipa domovine vu početku leta 188*?)
 

Marijan Majstorović

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Četvrtak, 23/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 878 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević