Get Adobe Flash player

Konzervacija je posao, a slikarstvo zadovoljstvo

 
 
Razgovor s Dujom Šuvarom, akademskim slikarom i konzervatorom.
• Pripadate najmlađoj generaciji hrvatskih likovnih umjetnika, imate iza sebe više samostalnih i skupnih izložbi, jeste li zadovoljni ostvarenim?
- Pa mislim da iako jesam mlad ne pripadam baš najmlađoj generaciji hrvatskih likovnih umjetnika budući da imam sad već 33 godine. Osjećam se  zadovoljno jer znam da sam dao koliko sam mogao.  Nakon završenog studija slikarstva prijavljivao sam slike u dosta uvaženih prostora u Zagrebu za samostalne i skupne izložbe, ali bez uspjeha. Sudjelovao sam ipak na skupnoj izložbi pod nazivom "Fragmenti grada" u nekadašnjoj galeriji Pravi put 2007. godine. U galeriji Hrvatsko slovo sa tim ciklusom od 20 slika realizirana je moja prva samostalna izložba pod nazivom "Prizori u nestajanju". Negdje u to vrijeme sam sa istim slikama prošao na natječaju Huntenkunst sajma u Nizozemskoj (u suradnji sa Hdlu-om) sa međunarodnim žirijem. Od oko pedeset prijavljenih primili su nas osam. Mislim da to nešto govori. Moja slika "Ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju" je bila jedna od zapaženijih na Zagrebačkom salonu 2013. godine. Iduće godine sam još imao interaktivnu izložbu "Slagalice" u galeriji Događanja.  Moglo je biti i bolje, ali to je stvar sustava (saloni, galerije i njihovi voditelji i žiriji, država) koji često nije prepoznao i na neki način stimulirao moj rad.
• Diplomirali ste na ALU-u kod profesora Jurića, koliko je on primarno utjecao na Vaše autorsko formiranje?
- Izabrao sam studirati kod profesora Duje Jurića jer mi je on u trenutku odabira djelovao neutralno u smislu da ne nameće studentima svoju viziju kakvo bi slikarstvo trebalo biti, a i djelovao mi je pomalo misteriozno što me privuklo da budem njegov student. Profesor Duje je čovjek od malo riječi sa nekim magnetskim nabojem koji širi oko sebe. To je čovjek koji te neće tapšati po ramenu i govoriti ti da je dobro iako ne misli. Inzistirao je na strogoj radnoj etici, dolascima ujutro. Da, natjerao me je da radim i da često ne budem zadovoljan sa onim što sam napravio i to je pravi put. Slikarske tehnike svi mi studenti manje više već imamo i profesor nije tu radi slikarskog drila već kao nekakav duhovni vodič, što je profesor Jurić nama studentima i bio. Što se tiće slikarskih tema i načina tu nam je ostavljao slobodu da radimo uglavnom ono što želimo tako da njegov način i rad nije imao direktan utjecaj na mene.
 
• Nekoliko godina kasnije diplomirali ste i na susjednom odsjeku za konzerviranje i restauriranje slika.
- Tako je. Diplomirao sam na odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina otprilike 5 godina nakon studija slikarstva (ovaj put uz plačanje). Trenutno sam zaposlen u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zadru gdje odrađujem pripravnički staž.
 
• Što je prvo, slikanje ili konzerviranje?
- Prvo je naravno slikarstvo jer mi ono pruža veće zadovoljstvo od restauracije. Konzervaciju - restauraciju doživljavam kao posao. Na kraju krajeva sve se svodi na to. Zadovoljstvo slikanjem. S druge strane konzervacija - restauracija, kao što i sam naziv govori je poprilično sveobuhvatna djelatnost gdje se kreativnost podređuje pravilima struke. Da vas ne zamaram dalje sa terminima kao što su preventivno podljepljivanje, konsolidacija, rekonstrukcija, nadoknada sloja osnove itd. Trenutačno radim na konzervaciji restauraciji drvenog oltara iz starog grada Paga koji je Hrz uvrstio u program i to je posao koji će trajati godinama.
• Prva samostalna izložba posvećena je nostalgičnoj slici grada.
- Prizori u nestajanju iz 2010. godine u galeriji Hrvatsko slovo suštinski pored svega ostalog govori o protoku vremena i tragu koje ono ostavlja na nekim gradskim mjestima ispred kojih prolaze mlađi prolaznici. Tu je još i neka moja  tehnologija slikanja sa korištenjem voštane paste i pripreme u photoshopu. Sad kad se osvrnem drago mi je da sam naslikao slike i ostvario tu izložbu, međutim taj ciklus slika ima u sebi jednu dozu zadanosti, konačnosti te sam smatrao da trebam ići dalje.
 
• Druga je posvećena slagalicama.
- Interaktivne slike slagalice su imale velik potencijal te su i bile donekle uspješne. Slika sa Zagrebačkog salona iz 2013. "Ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju" je kasnije dodana izložbi " Slagalice" iz 2014. u galeriji Događanja u Kulturnom centru Peščenica. Ta slika se s obzirom na kontekst pokazala poprilično proročanskom s obzirom da EU danas prijeti raspad. Slika "Goodbye mr. Kalashikov" za koju mi je sad žao što nisam napisao i nazvao ju "RIP mr. Kalashnikov" se također pokazala znakovitom s obzirom na pojavu tzv. Islamske države kasnije te godine i svega  što je iza toga slijedilo i čemu se još uvijek ne nazire kraj. Iako slike jesu prošle na natječaju i izložene u jednoj galeriji, na čemu sam zahvan, mislim da su zaslužile veću pozornost s obzirom na istinu koju u sebi nose i rezime svijeta u kojem živim. Slike sam prijavljivao na više zagrebačkih prostora i na nekoliko međunarodnih natječaja. Prije izložbe mi se javila novinarka sa Hrt-a da snimimo intervju međutim nekoliko dana kasnije me nazvala da otkaže. Objašnjenje da ima pretrpan raspored nije neki uvjerljiv izgovor. Kasnije sam ipak snimio intervju sa Z1 televizijom te sa katoličkim radijem i  tjednikom Hrvatsko slovo. Nakon izložbe sam još naslikao i sliku "Galaxy" koja je izložena na Antisalonu (salonu odbijenih sa salona mladih) u Mediki. Na toj slici sam se dosta potrošio, no slika nije imala očekivani odjek.
 
• Treća pripada tajnovitom skladu različiih ljepota.
- Izložba "Zadar i Zagreb - Tajnoviti sklad različitih ljepota" ostvarena je u suradnji sa Hrvatsko - talijanskim društvom iz Zagreba čiji sam član. Izložba je realizirana u našoj maloj obiteljskoj galeriji "Buža" u ulici Mihe Klaića u Zadru. Slika prikazuje moj stariji zagrebački opus i noviji zadarski. Uglavnom su to ulice, vedute i pejzaži iz jednog i drugog grada.
 
• Što Vam je cilj?
- Sa slikom "Ulica kralja Zvonimira" koja je izložena na skupnoj izložbi u domu HDLU-a prošlo ljeto približio sam se tom nekom senzibilitetu, načinu slikanja koji tražim. Nešto kad sam sebe uspiješ iznenadit što je inače dosta rijedak slučaj. To je bila jedna od  mojih rijetkih slika naslikanih sa dozom bijesa. Mama me naime naljutila kritizirajući moj rad kao i puno puta prije. Poput profesora Jurića. Tako da sam sliku naslikao "u dahu" što rijetko puta dobro ispadne. Kasnije sam sliku pokušao ponoviti, ali je rezultat bio nešto slabiji. Cilj je koliko god to pretenciozno zvučalo potraga za savršenom slikom, za savršenim trenutkom. Ponekad se sjetim posljednje Michelangelove skulpture Pieta Rondanini koju je radio od starog rimskog stupa kad je dao taj posljednji izdah svoga genija. Mislim da će vjerojatno moj slikarski izraz biti vezan uz figuraciju, davanja onog osobnog u sliku.
• Novosti iz atelijera..
- Trenutačno radim na slikama i akvarelima manjeg formata koje prodajem u obiteljskoj galeriji u Zadru. Ima tu nešto portreta, pejzaža, veduta i poneki akt. Pripremam neke slike u suradnji sa Hrvatsko talijanskim društvom polovicom lipnja u prostoru Napredak u Bogovićevoj 1 u Zagrebu. Ima među njima jedna pod nazivom "Odlazak" i prikazuje čovjeka sa kapuljačom i torbom na ramenu kako hoda kroz neki šareni pikselni svijet. Možda bi to mogao biti jedan od onih koji napuštaju domovinu u potrazi za boljim životom.
 
• Planovi.
- Plan je još uvijek u izradi, još uvijek tražim taj "biser" zvan smisao bilo da je riječ o umjetnosti ili nečemu drugome. Živjeti u nekom vidu trezvenosti u svijetu punom gluposti i arogancije pored sve tehnologije, znanosti i religioznosti. U životu inače plan je osnovati obitelj, imati neki posao i svojim djelovanjem doprinijeti zajednici u kojoj živim.
 

Miroslav Pelikan

U vrtu perunike

 
 
Sve je ostalo isto.
Gotovo sve na svome mjestu,
samo malo niže
i samo u pepelu i dimu.
https://s-media-cache-ak0.pinimg.com/236x/da/8a/b3/da8ab3065db7506f3c9f0ff03dddb3cd.jpg
U vrtu perunike
bijele, beskrajno nježne
kao anđeli
iza bludnika
pokazuju
kako ljepotu nisu mogli
uništiti.
 

Joso Nekić

             Domoljubi mnogi bjehu

 
 
                I Tin bi nam reći znao
                Da čašica dobrog vina
                Nije sluga zao.
             http://digitalne-knjige.com/oxwall/ow_userfiles/plugins/base/620-SSKranjcevic.jpg
                Katkad Matoš
                Šapne samo
                Da tuđinom ne lutamo
                Dok još dom svoj poznamo.
 
                Cesarića lirska duša
                Često ljudsku savjest kuša
                Pitajući, što će biti
                I da l' smisla ima
                Pred drugima
                Ljubav kriti?
 
                Kranjčević je okusio
                I čežnju i bol
                Žudeći svoj Dom,
                A možda bi sretan bio
                Da ga nije pritajio
                Tek u srcu svom!
 
                Domoljubi mnogi bjehu
                A Gundulić, za utjehu
                Hrvatskome rodu,
                Sva srebra, sva zlata
                Pretočio u slobode odu!
 
                Krleža je rodu dao
                Brojna vrijedna djela,
                Ali nije dočekao
                Nagradu Nobela!
 

Malkica Dugeč, 24. 4. 2016.

U kiparstvu me privlači potenciranje vremenske dimenzije, toliko važne u glazbi

 
 
Suvremeni hrvatski slikar i glazbenik, Vitold Košir, ipak je rijetka pojava u suvremenoj umjetnosti. Djeluje u dvije umjetničke grane, ne odričući se ni jedne, ne dajući prednost ni jednoj.
• Najprije zanimljivost, Vi ste diplomirali na ALU-u u Zagrebu 1989. godine kod prof. Šime Vulasa, a zatim 1991. na Muzičkoj akademiji kod prof. Zlatka Stahuljaka. Izgleda vrlo naporno, no ne ću Vas upitati što je prva ljubav kiparstvo ili glazba?
- Kiparstvo je svakako moja prva ljubav. Glazba je došla ranije kroz obitelj i muzičku školu ali je i ostala neiscrpni izvor poticaja za rad na skulpturi, poimanje strukture i ritma. Posebno me u kiparstvu privlači potenciranje vremenske dimenzije, toliko važne u glazbi. Moje skulpture nose neizbrisiv trag Šostakovića, Placeba, Mahlera, The Clasha i Stravinskog.
• Vratimo se posebnostima i originalnim pristupima Vaših samostalnih izložbi. Samostalno izlažete od 1994. godine, a skupno od 1991. godine. Autor ste nekoliko osebujnih ciklusa.
- Grad i glazba moji su glavni pokretači. U Gliptoteci HAZU-a izložio sam interpretaciju otisaka urbanog života, za Janačekovu „Glagoljsku misu“ gotovo scenografski sam kreirao cijelokupni sakralni prostor. U dubrovačkoj palači Sponza posegnuo sam za izgubljenim dijelovima života Marina Držića. Za mena možda najdražu izložbu u Galeriji umjetnina Split zaronio sam ponovno u glazbu.  
 
• Vaši ciklusi su autorski međusobno isprepleteni no istodobno se doimaju vrlo udaljenima jedan od drugoga?
- Materijali koji me najviše zaokupljaju su tkivo urbanog okruženja u kojem živim.  Asfalt, beton i željezo provlače se kroz sve moje izložbe i kao građevni elementi ali i kao konačno odredište skulptoralne strukture. Svakoj izložbi prilazim kao posebnom projektu i gradim ju kao poseban ciklus. Ipak rado ponovno izložim one skulpture koje su bile vezni idejni element u stvaranju.
• Radite i scenografiju.
- Imao sam ogromnu sreću raditi scenografije i za kazalište – i dramu i balet – i za televiziju. Kreiranje prostora za određenu namjenu zahtjeva poseban pristup likovnosti i duboko poštovanje prema sadržaju i zbivanjima kojima je namijenjen. Uz pokret i svijetlo stvara se magija koju je teško, možda i neprimjereno i gotovo nemoguće postići na izložbama.
 
• Zaposleni ste stalno u Simfonijskom orkestru.
- Član sam Simfonijskog orkestra hrvatske radiotelevizije koji njeguje izvođenje širokog repertoara od rane klasične do nove glazbe. Nazamjenjivo je iskustvo na koncertima biti dijelom izvedbi kompozicija velikih majstora. Tako nakupljenu energiju fantastičan je osjećaj preusmjeriti u kiparstvo.
• Imate i jedan, doista izniman hobi, bavite se sokolarstvom.
- Sokolarstvo je moja najveća strast. Svakodnevno me vraća primarnim instinktima i prirodi. Posvetio sam mu poslijednji ciklus grafika „Poniranje“ izložen u Zagrebu i Splitu a od kojih su tri grafička lista dio postava aktualnog 7. Triennala grafike u Modernoj galeriji.
 
• Kako ste svakodnevno ukomponirali sve te aktivnosti?
- Nemiran sam i patim od pomanjkanja fokusa i koncentracije. Zato uživam u zatrpavanju aktivnostima. U svemu tome ogromna je sreća da se bavim samo onim stvarima koje strastveno volim.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Tko će postati prvak svijeta u nogometu?

Petak, 22/06/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1054 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević