Get Adobe Flash player

Njegove su slike samo naizgled hiperrealističke, one su izazovne

 
 
Riječki slikar Ivo Kajzer vrlo je ugledni hiperrealist, autor je vrlo opsežnog opusa, marina, mora, brodova, ženskih figura ali i niza portreta ljudi iz svakodnevnog života, njegovih prijatelja i poznanika.
http://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/S/slika%20ivo%20kajzer.png
Taj niz hiperrealističnih portreta izveden u ulju na srednjim i većim formatima platna,muškaraca, žena, mladića sa psom, dječaka, osobito je zanimljiv jer je slikar unio u svoje viđenje blago naznačene naturalističke elemente dajući na taj način slikama malo drukčije značenje jer to nije više ona ista lica kao na fotografiji, to su lica koja govore,emaniraju raspoloženje, malo su drukčija, dublja, složenija, zamršenija.
 
Portret je naravno, najteža slikarska kategorija jer umjetnik mora uroniti preko lica i tijela u skrivenu unutarnjost i zabilježiti je na platnu, u crtežu, u akrilu...mora stvori svoj doživljaj i svoje viđenje osobe.
 
Zanimljiv je i Kajzerov odabir portretiranih lica i njihovih gesta. Kajzer je i s ovim nizom intrigantnih  portreta pokazao koliko mu umjetnost znači i koliko on osobno može doprinijeti suvremenim likovnim gibanjima.
http://metro-portal.hr/img/repository/2019/06/web_image/ivo_kajzer.jpg
Često doživljavamo hiperrealizam kao uljepšanu stvarnost, kao irealnu realnost, dok su Kajzerove slike ipak nešto drugo.
 
Kajzer je vješto upotrebio hiperrealizam kao mogućnost isticanje i iskazivanja osobnog pogleda kako na svijet,tako i na osobe koje je portretirao, na svoj, vrlo osobeni slikarski način. Njegove su slike samo naizgled hiperrealističke, one su izazovne.
 

Miroslav Pelikan

            Za ljubav koja ih kroz život vodi

 
 
                Pri prve ljubavi nasrtaju
                I djeca pjesme skladati znaju.
                Uz pjesmu rastu, pjesmom se bude
                I uče voljeti sve dobre ljude.
https://data.whicdn.com/images/39778927/large.jpg
                I djeca naša, sinovi, kćeri,
                Imaju srce što sve treperi
                I što se sretnoj ljubavi nada
                Jučer i danas. I bilo kada.
 
                Još vrlo rano, sve odmalena
                U djeci traje ili se rađa
                Ljubav od sveg na svijetu slađa.
 
                A kad se ljubav odista zgodi
                I pjesmom bude zapisana,
                Kroz čitav život ona ih vodi.
 

Malkica Dugeč, 13. 4. 2019.

Svi se motivi izdižu iznad površine platna i nekako izdvajaju u zasebni prostor

 
 
Stanislav Lukić, suvremeni je slovenski likovni umjetnik, autor je vrlo osebujnog opusa reljefnih slika, ili slikoskulptura s raznovrsnim temama, od motiva jedra, do figura, mrtvih priroda, izvedenih u kombiniranoj tehnici na platnu.
https://direktno.hr/upload/publish/158036/thumb/61759206-446659132798339-9040326925905559552-n_5cfb9c0b5c5da_970xr.jpg
Središnji motiv se izdiže, nekad izrazitije a ponekad nešto manje, ukazujući na posebnost, na značenje , bilo da je riječ o napetom jedru koje goni silni vjetar ili je to figura osamljene, tajanstvene žene u sumraku ili pak promatramo nježnu, finu mrtvu prirodu s grožđem koje izgleda gotovo prirodno, stvarno ili se pred nama ukazuje bolno raspelo.
 
Lukić ne štedi materijal i njegove su ga slike pune, prepune, izvanredne za taktilno doživljavanje umjetnosti. Na Lukićevim reljefnim slikama ili slikoskulpturama, temeljni motiv izranja poput dupina, ostajući nekoliko trenutaka u zraku, odvajajući se od svoje prirodne sredine, ali opet kapljicama mora vezan.
 
Tako se svi motivi izdižu iznad površine platna i nekako izdvajaju u zasebni prostor ali istodbno i ukorijenjen u podlogu slikoskulpture.
https://direktno.hr/upload/2019/06/62013695_459065468240362_1037561427520389120_n_5cfb9be5185d6.jpg
Cijeli opus Stanislava Lukića obilježen je odmjerenošću i finoćom, njegovi su motivi otmjeni, iznad banalne svakodnevice, izdignuti barem za trenutak, barem koliko traje dupinov skok iz mora.
 
Istodobno, njegove reljefne slike nose pečat, osjećaj neizvjesnosti, dileme, bojazni u suočavanju sa često brutalnom stvarnošću, strah čovjeka od nepoznate sutrašnjice, strah iz davnina upisan u genetsku šifru. Vrlo zanimljivi opus stanislava Lukića upozorava na poziciju čovjeka u sadašnjem svijetu, na poziciju koju će možda imati u budućnosti.
 

Miroslav Pelikan

Napuštene avlije i dvori

 
 
Kao malom Didak mi je reka
Sa Istoka barbari će stići
Ostanite i branit svoje
Sa ponosom i ni kuda ići
https://www.jutarnji.hr/migration_catalog/Image_Archive/vuteks.wide/2432132/alternates/LANDSCAPE_680/vuteks.wide
Odrastali u istom sokaku
Prijatelji, što Vas više nema
Zajedno smo pili momkovali
Starost tužna bez vas mi se sprema
 
Napuštene avlije i dvori
Sada puste ko aveti stoje
Sve je sivo, sunca koda nema
I trešnje su promijenile boje
 
Ni pivo mi nije kao prije
Sam i bez Vas ne mogu ga piti
Svaki rundu pravilo je bilo
Nikad više toga ne će biti
 
Krene suza zbog Vas i sokaka
Starog Dida, Snaša, a i džaka
Ne znam više ni za koga teče
Kud pogledam svuda gore svijeće…
 

Vladimir Živaljić, Vukovar

Anketa

Nakon što je T. Ivić 16. VI. 2019. položio vijenac na kojem piše "Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske", svatko tko i dalje u HDZ-u podržava Plenkovića je izdajnik. Slažete li se?

Ponedjeljak, 24/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1537 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević