Get Adobe Flash player

U očima suznim

 
 
U očima suznim nestalo je smijeha
Ostavile suze otvorene rane
Jedinca mi ova teška sudba uze
Majka sine, tvoja, živi teške dane
Za dušu se tvoju uvijek Bogu molim,
a znam da ti oči nikad vidjet ne ću
Godine me stižu, ti mi se ne vraćaš...
Tko će majci, mili, zapaliti svijeću??!!
http://www.zagorje-international.hr/wp-content/uploads/2016/04/Kri%C5%BE-1.jpg
Svaki dan si sa mnom, a prolaze ljeta
Kraj bijeloga križa majka svijeću pali
Umrla bih rado samo da mi kažu
Gdje su te zlotvori mlada zakopali
 
U očima suznim nestalo je smijeh
Ostavile suze otvorene rane
Jedinca mi ova teška sudba uze
Majka sine tvoja živi teške dane
 
Svaki dan si sa mnom, a prolaze ljeta
Kraj bijeloga križa majka svijeću pali
Umrla bih rado samo da mi kažu
Gdje su te zlotvori mlada zakopali
 

Vladimir Živaljić

            Stara potkrovlja

 
 
                Korovovi, krovovi stari..
                (Ah, tko još za krovove mari?)
                Kad sunce zamijeni kišu
                Još žive.Blistaju. Dišu.
http://licegrada.hr/wp-content/uploads/2017/05/krovovi-stara-vlaska-23052017-3.jpg
                Krovovi dušu imaju!
                Na njima rode prebivaju,
                A u starim potkrovljima
                I djece novorođene ima.
 
                Krovovi, krovovi stari
                U modre visine streme
                I snuju buduće vrijeme.
 
                Ako ih jednom i sruše,
                (Veliki malene guše)
                U vječnosti žive im duše.
 

Malkica Dugeč, 26. 8. 2018.

Znanstveno-stručni skup posvećen životu i radu Anatolija Kudrjavceva

 
 
Obilježavajući desetogodišnjicu smrti poznatog splitskog teatrologa, književnika, kritičara, prevoditelja, sveučilišnoga profesora i istaknutoga društvenog kroničara, Anatolija Kudrjavceva (1930. – 2008.), Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu i Književni krug Split, organizirali su 26. listopada 2018. u Zavodu za znanstveni i umjetnički rad HAZU-a u Splitu znanstveno-stručni skup posvećen njegovu životu i radu.
http://photos.geni.com/p13/2e/2a/c7/c6/5344483da8b2e781/umro_anatolij_kudrjavcev2-2_thumb_large.jpg
Skup je organiziran s ciljem kako bi se osvijestio i utvrdio znanstveni i kulturni doprinos Anatolija Kudrjavceva i odala počast ovom istaknutom kroničaru grada Splita druge polovice XX. i početka XXI. stoljeća. Izlaganja na Skupu obuhvatila su područja i teme autorova djelovanja: književnost, teatrološke studije i kazališne kritike, publicistički opus i uredničku djelatnost. U sklopu skupa postavljena je i prigodna izložba fotografija Hommage Tolji Kudrjavcevu autora Feđe Klarića. Dekanica Filozofskog fakulteta u Splitu, prof. dr. Gloria Vickov je u pozdravnoj riječi istaknula Anatolijevo znalačko i nepotkupljivo kritičko pero, pozvavši da i ovaj skup učvrsti vjeru u obrazovanje novih mladih naraštaja koji će  pokušati dosegnuti vrsne Toljine zapise i prosudbe.
 
Anatolij Kudrjavcev rođen je 26. listopada 1930. u Solinu. U Splitu je završio gimnaziju 1949. i Višu pedagošku školu 1952. te diplomirao južnoslavenske jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru 1963. Doktorirao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1982. disertacijom Književnost kao autentični, integralni i kreativni dijagnostičar bitnih pretpostavki splitske tipičnosti. Godine 1982. izabran je za docenta, a 1989. za izvanrednog profesora na Filozofskom fakultetu u Zadru. Bio je zaposlen kao nastavnik hrvatskog jezika u gimnaziji na Korčuli (1952. ‒ 1955.), u osnovnoj školi u Trogiru (1955. ‒ 1960.) i u Trgovinskom školskom centru u Splitu (1961. ‒ 1977.). Od 1977. godine do umirovljenja radio je kao sveučilišni profesor na Pedagoškoj akademiji (od 1998. Visoka učiteljska škola) i Odjelu za humanističke znanosti (od 2005. Filozofskom fakultetu). Na Filozofskom je fakultetu u Splitu do kraja života bio vanjski suradnik.
 
Uz redovni posao bavio se režijom i glumom u amaterskim kazalištima. Godine 1968. Kudrjavcev se počinje baviti kazališnom kritikom, a svoje kritike i feljtone redovito objavljuje u Slobodnoj Dalmaciji, postavši najtemeljitijim kroničarom splitskoga kazališnog života druge polovice 20. stoljeća (izabrane kritike objavljene su u knjizi Gledalac sa zadatkom, 1983.). Kao vrstan poznavatelj kazališnih ansambala i repertoara u Hrvatskoj dao je znatan doprinos proučavanju hrvatske dramske književnosti u suvremenom kazalištu, posebice teatrološkim raspravama u Danima hvarskog kazališta (2000-2007). Krajem šezdesetih godina, uz Petra Brečića i Dalibora Foretića, Kudrjavcev čini veliki trojac hrvatske kazališne kritike. Kudrjavcev je često bio član stručnih žirija i selektor kazališnih festivala. Godine 1980. dobio je Sterijinu nagradu za kazališnu kritiku, jednu od najprestižnijih kazališnih nagrada na području bivše Jugoslavije.
 
O splitskom HNK je rekao: „…Između splitskog teatra i mene ne postoji nikakav sukob jer za sukobljavanje vazda trebaju biti nazočne dvije strane. Ja se, zapravo, nisam ni s kim sukobljavao, a nikada ne sudjelujem ni u polemikama. Za mene ne postoji klasični i moderni teatar, nego samo dobar i loš. Uostalom, mnoge su supermoderne predstave dobile moje najviše kritičarske ocjene. To je stvar kriterija, a ne ideologije ili prohtjeva. A što se tiče kazališta, pogotovu splitskog, ono uvažava samo one koji ga hvale, pa makar kritike pisale osobe bez teatarskog iskustva i čvrstoga estetskog stava“.
Bio je aktivni član Društva hrvatskih književnika. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima iz područja književnosti i teatrologije. Objavljivao je eseje, feljtone i putopise u književnim časopisima i u novinama, u Mogućnostima, Kolu, Kulturnoj baštini, Oku, Prologu, Smotri, Vijencu, Zadarskoj reviji i dr. Prevodio je s ruskog, talijanskog i engleskog jezika. Osim kazališnih eseja i kritika objavljivao je teatrološke studije, eseje, putopise i kozerije, a posebno se bavio prošlošću i sadašnjošću Splita i mitologijom života na Sredozemlju. Bio je jedan od pokretača i urednika kultnog splitskog humorističkog lista Berekin, za koji je napisao velik broj tekstova, a pod pseudonimom Žbirac godinama je pisao za Pomet, satirični podlistak Slobodne Dalmacije. Kudrjavcev je bio i urednik izdanja splitskog Književnog kruga, a napisao je brojne recenzije, predgovore i pogovore, predstavio je velik broj knjiga i uvijek rado pomagao neafirmiranim književnicima i poticao njihov rad.
 
„…O novomu svijetu i međuljudskim odnosima najviše mi je rekao i pojasnio književnik Marcel Proust, dok mi je o dramskom kazalištu najtemeljitije pouke dao A.P. Čehov. Svi ostali velikani prošlih razdoblja ipak su mi znatno dalji. Možda bi nam od tih davnih najbliži bio Miguel Cervantes, ali i za njega smo postali prebrzi i prepovršni.“
Kudrjavcev je bio zaljubljenik u splitsku povijest, subkulturu i mentalitet stanovnika grada. Bio je i strastveni kroničar rodnog grada i taj je dio svoga opusa ispunio ljubavlju i smislom za oslikavanje životnih anegdota u mediteranskom podneblju. U svojim djelima ulazi pod kožu grada Splita, u tijesne „kale, konobe i šufite“. Posvećen istraživanju i popularizaciji autentičnih tradicija splitskoga mentaliteta i prostora, u knjizi Vječni Split (1985) u zapisima putopisaca analizira svakodnevicu, društvene rituale i antropologiju Splita ranog 20. stoljeća. Splitsku urbanu svakodnevnicu opisuje i u fikcionalnim pričama Sitnice: starinske priče (1987), nadahnutima djetinjstvom u Velom Varošu. U kulturnopovijesnoj studiji Ča je pusta Londra... (1998) donio je opsežnu dokumentacijsku i faktografsku građu koja svjedoči o društveno-političkim zbivanjima i istaknutim pojedincima u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. U knjizi U potrazi za izgubljenim Mediteranom (2001.) objavljene su izabrane kolumne iz Slobodne Dalmacije, u kojima je tematski zaokupljen baštinom i mitologijom staroga i novoga Splita. Šaljive kolumne o splitskoj prošlosti i suvremenosti, pisane arhaičnom splitskom čakavštinom, sabrane su u izdanju Povist Splita šćeto neto i splitske face (2006).
Kudrjavcev je bio rado viđeno lice na splitskim ulicama i trgovima. Pripadao je generaciji koja je stvarala i proslavila legendarni splitski picigin na kupalištu Bačvice, svakog je dana obilazio uličice Velog Varoša u kojem je proveo svoje djetinjstvo, šetao po Marjanu, a znao je i loviti ribu u splitskoj luci. Družio se i prijateljevao s vrhunskim hrvatskim intelektualcima, ali je uživao i u susretima i razgovorima s običnim ljudima.
 
„…Split mi je sve. Vatalo, kukalo, na pike, franje, špale, to ti je kad cente tučeš o zid, pa se približiš na pedalj njegovoj i onda nosiš, papagalo ke ora že, kolo kolo išulanca, zogarela, konop... To su mi slike grada u kojemu je vladalo siromaštvo, di su žene u Velome Varošu na prage prodavale ravanele i pomidore, to su ćakule i karanje s ponistre na ponistru... bančići isprid vrat, smij, batude, tombula u dvor, a okolo prajci, tovari, kokoše, oni mirisi i vonji...“
Kudrjavcev je umro u Splitu 23. ožujka 2008. godine, a kazališni kritičar, pisac i dramaturg Jasen Boko u nekrologu je napisao: „Split je izgubio svog najvjernijeg kroničara i zaljubljenika, kazalište ostaje siromašnije za glasni kritički sud, a tisuće studenata koji su se u Toljinim predavanjima susreli možda prvi put s pametnim, kritičkim razmišljanjima o kazalištu i dječjoj književnosti izgubili su profesora koji ih je zapravo učio kritički razmišljati o pravom životu, onom koji izviruje ispod puke pojavnosti stvari. Tragajući za Vječnim Splitom i izgubljenim Mediteranom, Tolja je obilježio ovaj grad.“
 

Nives Matijević

Umjetnost armenskoga slikara Grigora Handžjana

 
 
Grigor Handžjan je rođen 29. studenoga 1926. god. u Jerevanu, Armeniji. Roditelji su mu, Sepuh i Vergine, diseljenici iz Jerznka, sadanjega turskoga grada Erzincan. Roditelji su dugo živjeli u Vanu, u Turskoj. Ruski časnici još su prije početka pokolja 1915. godine savjetovali obitelj Handžjan da ode u istočnu Armeniju. Grigor je četvrto dijete u obitelji Handžjan. Godine 1945. Grigor je završio Umjetničko učilište P. Terlemezjana u Jerevanu. Studirao je od 1945. do 1951. god. u Erevanskom umjetničkom institutu.
https://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/17/Grigor1.jpg
Član je Udruge armenskih slikara od 1953. god., a od 1982. god. član je Akademije znanosti SSR Armenije. Handžjan je poznat kao slikar, knjižni ilustrator i dizajner velikih tapiserija iz armenske povijesti. Počeo je svoje stvaralaštvo kao slikar, a zatim kao grafičar i ilustrator armenskih knjiga. Kasnije armenska povijest postat će mu glavnim predmetom njegova umjetničkoga interesa.
 
Ilustrirao je roman "Rane Armenije" (1959.) Hačatura Abovjana, poemu "Neprestani zvonik" (1968.) Parujra Sevaka, skice za tapiserije "Vardanank" (Avarajrska bitka 451. s Perzijancima) i "Armenska abeceda" (1981.). Od 1970-ih godina mrtva prirodu postaje jedna od glavnih tema njegovih radova. Grigor Handžjan je preminuo 19. travnja 2000. godine u Erevanu.
 

Artur Bagdasarov, HKV

Anketa

Vjerujete li A. Plenkoviću kada kaže da nema opasnosti od tzv. Marakeške deklaracije?

Srijeda, 21/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1148 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević