Get Adobe Flash player

Iznenada, nepovratno, stari se svijet odjednom gubi i nestaje u procijepu novoga vremena

 
 
Već neko vrijeme u opusu slikara Mladena Žunjića povremeno se uočavaju vrlo uzbrkani, uznemirujući motivi, silne količine oslobođene energije koja se slobodno nezaustavljivom brzinom širi u svim pravcima.
https://lh3.googleusercontent.com/proxy/MfgNu3S4kVwtmfCxBvFXV4PKC8KlGyaoeEKpvMXjkNAscm4AgigHQbykjjU8hPckgGr_7LqofhpqSQgiMH2HM4xsKHpWjVUehvsUIJcuAg4DzMa3qV5z3GUVjTGDz-TRXwmk
Tako je i posljednji ciklus slika na uobičajeno velikom formatu posvetio, slučajno, apokalptičnim događanjima koja prate čovjeka od njegova postanka, kroz zapamćenu, zapisanu povijest. Žunjić je i inače sklon bilježenju i suočavanju s gledateljem  energetskih naboja, koji uvijek, doista uvijek izviru iz slike i slijevaju se u okolni volumen. Naravno i kolor je osobit, istaknut, niz dominantnih boja susreće se i kovitla u prostoru ostavljajući jake kolorističke tragove.
 
Svijet u promjeni, čovjek u mijeni, iznenada, nepovratno, stari se svijet odjednom gubi i nestaje u procijepu novoga vremena. Oslobođena energija stvara nove oblike, novi život kola.
https://www.politikaplus.com/img/s/600x315/upload/images/gallery/foto/alika%20mladen%20%C5%BEunji%C4%87%2020200104_132044.jpg
Žunjić ističe u prvi plan eksploziju boja, njezine erupcije, čudesno nezadržive i neodgodive pojavnosti u suvremenom svijetu na koje čovjek nije uvijek spreman i često ostaje bez odgovora, iznenađen i bez riječi dok prasak i buka traje ispod obojanog neba.
 

Miroslav Pelikan

Buvina je koristio zlatne listiće visoke čistoće

 
 
Vratnice Andrije Buvine svojevrsna su ikona koju na prvi pogled dobro poznajemo. Iako obnovom 1908. godine bitno izmijenjene u skladu s pogledima vremena, izvedena je virtualna rekonstrukcija njihovog izgubljenog izgleda temeljem podataka iščitanih iz njihove strukture i na njihovim dijelovima koji su danas dio fundusa Muzeja grada Splita. Multimedijalnom izložbom Muzej grada Splita predstavlja rezultate niza istraživačkih slojeva i provedenih restauratorskih radova, složenih dokumentacijskih postupaka sabranih u obliku 3D projekcije, prikaze i arhivske fotografije vratnica, kao i povijesne alatke za obradu drva.
https://www.jutarnji.hr/incoming/pokazanje-u-hramu-finalnojpg/7326471/alternates/FREE_580/pokazanje-u-hramu-FINALNO.jpg
U Europskoj godini kulturne baštine, Hrvatski restauratorski zavod i Institut za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fisković organizirali su međunarodni znanstveno-stručni skup i izložbu „Drvene romaničke vratnice splitske katedrale – istraživanje, restauriranje, zaštita”. Skup i izložba zaključak su četverogodišnjeg programa Hrvatskog restauratorskog zavoda u koji su bila uključena multidisciplinarna istraživanja, konzerviranje, restauriranje i zaštita jednoga od iznimnih umjetničkih djela splitske, ali i europske srednjovjekovne baštine – drvenih vratnica splitske katedrale koje je izradio majstor Andrija Buvina 1214. godine.
 
Istraživanje je dovelo do niza novih spoznaja o vratnicama pri čemu je intrigantan podatak da se Andrija Buvina u spisima spominje kao slikar, no nikada nismo vidjeli kolorizam njegovih vratnica jer je 1908. uklonjen. No zahvaljujući suvremenim, gotovo forenzičkim tehnikama, restauratorica Žana Matulić Bilač je uspjela s raznih dijelova vrata izdvojiti sitne čestice pigmenata i virtualno rekonstruirati polikromiju uz pomoć slikara Mladena Čulića, odnosno razotkriti kako su vrata izgledala kada su postavljana prije 800 godina.
„Uz pomoć posebnih svjetala i povećala sam na tri reljefa uspjela detektirati dovoljno tih ostataka boje iz 13. stoljeća da bih mogla zaključiti kako su izvorno izgledali. Detektirani pigmenti su poslani na posebne rendgenske i kemijske analize u laboratorije Restauratorskog zavoda u Zagrebu i Tehnološkog fakulteta u Münchenu koje su potvrdile da je doista riječ o pigmentima koje je koristio Andrija Buvina. Na nekoliko mjesta je u literaturi bilo zapisano da su bile zlatne, a mi sada znamo da su bile obojane u zlatnu i cinober crvenu boju uz koje su za neke detalje korištene i indigo plava, azurit plava, zelena, smeđi i crveni oker, ugljeno crna, siva… Buvina je koristio zlatne listiće visoke čistoće. U to su se vrijeme neke boje uvozila iz Azije, neke iz Italije, a znamo da se plavi azurit nabavljao iz bosanskih rudnika bakra. Zelena boja je vrlo rijetka u dalmatinskom slikarstvu toga vremena. Kada smo saznali kojim je sve bojama oslikao svoje reljefne prikaze, napravili smo virtualnu sliku koja nam pokazuje kako su vratnice originalno izgledale“, kaže Žana Matulić Bilač.
 
Vratnice splitske katedrale romaničkog majstora Andrije Buvine svečano su postavljene 23. travnja 1214. godine. Visoke su 5,24 metra, a široke 3,51 metar. Nastale su po narudžbi nadbiskupa Bernarda koji je htio staviti naglasak na Kristovu ljudsku prirodu Krista i time se suprotstaviti hereticima koji su je negirali te približiti njihov sadržaj širokom krugu ljudi. Tako su i nepismeni slojevi mogli naučiti vjerske istine o Isusu Kristu. Dvokrilne vratnice izrađene su od orahovine na podlozi od hrastovih dasaka. Imaju 28 četvrtastih udubenih polja (kaseta) simetrično raspoređenih u parovima po sedam na svakom krilu. Na sjecištima zajedničkog im okvira, optočenog reljefnom viticom lozice, izvedene su plastične kuglice. U srcolikim svinućima lozice nižu se grozdovi s malim likovima berača plodova ili životinja koje trgaju, odnosno ptica koje zoblju grožđe. U drugoj varijanti iz kružnog prepleta grančica izviru polulikovi stvarnog ili maštovitog obličja koji drže pupove i lišće. Svaka je kaseta još omeđena skošenim daščicama optočenim motivom akantusove povijuše antičkog nadahnuća, a ritmički je izmjenjuje geometrizirani pleter nalik predromaničkim klesarijama. Gustoća pravilnog ukrasa i njegova duborezna razvedenost ostvaruju, igru svjetla i sjena, što je nekoć pojačavala bikromija dekora dok su kasete bile pozlaćene. Na lijevome krilu vratnica odozgo prema dolje složeni su prizori iz Kristova djetinjstva i djelovanja – od Navještenja do uskrsnuća Lazara, a na desnome su prizori muke i smrti do Uzašašća. Tako je u četverostrukom nizu, preglednom poput slikovnice za srednjovjekovne vjernike, ostvaren ključni program kršćanske ikonografije. Poredak prizora objašnjava simboliku novozavjetnog ciklusa u cjelini kakva nije dana ni na jednome srodnom ostvarenju evropske stare umjetnosti. Vjerojatno je nadbiskup Bernard iz Perugie, koji je tada stolovao u Splitu, programirao sadržaj i izgled spomenika.
 
Na vratnicama je moguće utvrditi nekoliko izvora majstorova nadahnuća: antiknu dekorativnu plastiku Dioklecijanove palače, poglavito okvire ulaza u Jupitrov hram-srednjovjekovnu krstionicu, i sam mauzolej, te poznavanje reljefa s rimskih sarkofaga u Dalmaciji. Otud potječe mjestimično odijevanje likova u legionarske oklope koji se izmjenjuju sa suvremenim srednjovjekovnim nošnjama. Slično je Buvina obogatio svoj arhaizirajući izraz predromaničkim motivom pletera. Time je dokazao živo poniranje u nasljeđe sredine, a ujedno i samostalno proširivanje iskustava romaničke umjetnosti na našem primorju. Podrobniji uvid u Buvinino umijeće pružaju cjelovite kompozicije figuralnih prikaza. Na njima se očituje dvojnost ikonografskih predložaka bizantske umjetnosti s primjerenom statičnošću u prikazivanju, te zapadnjačke narativnosti i razvijenije slikovitosti, što ukazuje da je Buvina sudjelovao u preobrazbi romanike na Jadranu koja se u XIII st. sve smjelije odricala bizantskih predaja. Njegov se rad u znanosti tumači pojmom pokrajinskog oblikovanja i činjenicom da je Buvina kao slikar na specifičan način shvaćao plastiku. Stoga su svi reljefi uz pojednostavnjenje sitnoplastičkih formi rezani u duhu dvodimenzionalnog uplošćivanja, a uz linearnu stilizaciju koja je oznaka ranoromaničkog kiparstva.
 
Poštivao je zakon kadra pri gustom popunjavanju zadane površine, primjenjujući k tome tzv. hijeratsku perspektivu više negoli je pazio da likovi budu u stvarnim međusobnim razmjerima. Pozadine su plošne i uglavnom prazne, dok likovi izbijaju u prvi plan zaobljenom modelacijom. Mjestimično nužna arhitektura – dana u vidu pokućstva – naivno upućuje na zatvorenost prostora, a krajolici su svedeni na puke oznake kako se to i običavalo u ondašnjem prikazivanju okolice događaja iz vjerske povijesti. Buvina je, kao slikar po odgoju, neke prizore lišio ikonografski prilično važnih pojedinosti. Ne može se sa sigurnošću reći koliko je u tome bila odlučna riječ crkvenih glavara kojima se pripisuje zamisao cjeline, a koliko razina majstorova razumijevanja propisanih sadržaja. Čini se da on pri izvedbi nije imao predložaka, nego se osobnim iskustvom, što uključuje samosvojan odnos prema stvaralačkom poslu, upustio u izvršenje zadatka.
 
Njegovo je djelo vrhunski domet našega srednjovjekovnog kiparstva iz početka XIII st. Uz osobni rezbarski rukopis Buvina je stvorio oblikovno uravnoteženu i plastički skladnu te vizualno nadasve efektnu cjelinu, zbog čega se vratnice splitske katedrale opravdano drže remek-djelom evropske romanike. Za nas su one dragocjene utoliko više što se na svijetu sačuvao posve malen broj sličnih spomenika. Drvena građa suodredila je uz ostalo likovni, pa u užem smislu riječi i stilski oblik vratnica kako u cjelini tako i u pojedinostima, ali su one prvenstveno ogledalo sposobnosti majstora. O njegovoj likovnoj moći svjedoči i činjenica da je utjecao na izraz suvremenih umjetnika u zavičaju. Na kamenoj plastici zvonika splitske katedrale, kao i na rezbarijama drvene ograde oltara iste crkve (poslije ugrađenih u korska sjedala), prepoznaje se njegov utjecaj. Po svemu tome Buvina se opravdano ubraja među vodeće umjetnike u srednjovjekovnoj Dalmaciji.
 
Ova izložba ne priča samo o Buvininu velebnom djelu, nego i o kompleksnim restauratorskim radovima koje je proveo restaurator Švimberský 1908. godine pod paskom konzervatora Centralne komisije u Beču i don Frane Bulića, njihova povjerenika u Splitu. Danas, nakon „restauracije restauracije“ koje se prihvatila Žana Matulić Bilač, možemo razumjeti po čemu je taj zahvat bio istinski međaš suvremene restauratorske prakse, ali i u kolikoj mjeri nam je ograničio mogućnost doživljaja originalne polikromije koja je cjelini vratnica i svakom figuralnom polju davala karakter monumentalnog reljefnog tepiha, te koliko nam je umanjio osjećaj izvornog plasticiteta Buvinina kiparskog duktusa. Današnje restauratorske metode omogućavaju da dođemo do vjerodostojnih virtualnih rekonstrukcija i da shvatimo stvarne zanatske i umjetničke domete Andrije Buvine. Cijeli kaleidoskop novih spoznaja koje se podastiru ovom izložbom potvrđuju davno izrečenu tvrdnju Maxa Dvořáka da su Buvinine vratnice u europskoj romaničkoj umjetnosti unikum i jedan od najvažnijih dokumenata za povijest srednjovjekovne plastike uopće.
 

Nives Matijević

Duge kolone, roblja do groblja

 
 
I tako...
Prođe ''španjolka''
I tuberkuloza,
Dođe nam sida,
Ebola i zika
I podigoše
Bezbroj spomenika,
Al' to ne biješe dosta.
https://enrs.eu/media/cache/thumbnail_530_325/uploads/media/5c5affc31ae70-graeberfeld-der-tuebinger-soldaten-des-1-weltkriegs-auf-dem-stadtfriedhof-ca-1921-tgv051.jpg
...Jer, oni na vrhu PIRAMIDE
Ne znaju, što je to skrupuloznost,
Al'znaju i vide
Da im pripada moć
Pred kojom strah
Uzima mah
I svaki dan i noć
Nova fora,
Pred kojom mora
Udahnut posljednji dah
Bezbrojni rob.
 
Odavno oni  kopaju grob
Za višak na planetu.
I dobro prate
Plod korone
I duge kolone
Roblja--do groblja.
 
Kad puste virus
Onda ''tobože''
Pronađu lijekove,
Da bi ih mogli
Za ''opće dobro''
Koristiti kroz vjekove
Ama baš svi.
 
I to je siguran put
Do cijepljenja
I čipiranja
I neizbježnog
Ispiranja
Mozga.
 
I već su podlegli mnogi,
Da tako mora bit,
Jer na planetu živi
Prevelik ljudski broj.
 
...Ali, što ne ubiju virusi,
To čine ''ljudi''u bijelu.
U  uglađenom odijelu,
Koji oskvrnuše
Utrobu majke,
Al' za njima se ne dižu hajke,
Jer oni ''štite'' ''žensko pravo''
Pa se i sam đav'o
Zaprepašteno smijucka.
 
Slijedi li APOKALIPSA?


Žarko Dugandžić, Perth

             Hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu

 
 
                Krenuli smo u nevrijeme
                Da sijemo dobra sjeme.
                Ne bojmo se. Niknut hoće
                Kad mu pravo dođe vrijeme
                I nestane bola, zloće.
https://hrvatski-vojnik.hr/wp-content/uploads/2019/11/592-pula-4.jpg
                Krenuli smo. Stali nismo,
                Jer nam vjera snagu daje
                Da se ide, i ustraje,
                Protiv mržnje, protiv zlobe,
                Da nam djeci bolje bude,
                Mira, sreće za sve ljude,
                Da se lanci ropstva zdrobe.
 
                Krenuli smo ne znajući
                Hoćemo li s puta sići
                Ili ćemo ići, ići.
                Željni mira, pitke vode,
                Ili ipak živi stići
                Do slobode?! 
 
                Krenuli smo svi u nadi
                Da smo jaki, da smo mladi,
                Da i nama već se dani.
                "Pravda je na našoj strani",
                Mislili smo. Zato nismo
                Ni sumnjali, niti stali.
                Nismo kleli ni plakali.
                Krenuli smo. Hod još traje.
                Ljubav za dom, sanja da je,
                Ne umire. Besmrtna je!  
 

Malkica Dugeč, 2. 11. 2017.

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Četvrtak, 09/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1243 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević