Get Adobe Flash player

Nastja Dadić Radić – Izložba slika i instalacija "Mjesec u škrapi"

 
 
Izložba slika i instalacija likovne umjetnice Nastje Dadić Radić pod nazivom „Mjesec u škrapi“, otvorena je u petak, 11. listopada 2019. godine u prostorijama Francuske alijanse u Splitu. Izložbu je otvorio i veoma pregledno obrazložio likovni kritičar Tonči Šitin, koji je ujedno i autor predgovora u katalogu i postava izložbe.
https://novosti.ultra-sailing.hr/wp-content/uploads/2016/09/Slika29.jpg
Nakon diplomiranja na Filozofskom fakultetu 1975. život Nastje Dadić Radić vezan je uz pedagoški rad u stručnim školama Splita s različitim likovnim predmetima. Ako se tomu doda zahtjevni aranžersko-scenografski rad, kao i neprekidna izlagačka aktivnost u zemlji i inozemstvu, donekle se mogu razumjeti ne samo kompleksnost i heterogenost stilskih amplituda i slikarskih preobrazbi već i pokušaji lirskih redukcija i sažimanja slike, dolaska do svojeg rukopisa i znakovlja. Među izazovima koji su ocijenjeni kao uspjelo rješenje dekorativne ikonografske invencije prepoznatljive i koherentne simbolike svakako je slikaričino utjelovljenje Marulićeve 'Judite' iz 1994. godine.
 
Nastja Dadić Radić spada u one slikare kojima se ne žuri, brzina produkcije i izlaska na tržište nisu osobine njezinog rada i karaktera, ona ostaje nosilac autentičnog osobnog rukopisa i dubokog intimnog znakovnog sistema u kojemu se zrcale kvalitete njezina slikarstva: imaginativna poetika koja traži svoj prostor u izmicanju od predmetnog svijeta prema  slojevima lirske apstrakcije i apstraktnog ekspresionizma, zadržavajući dostatnu mjeru svoje slikarske samosvojnosti.
 
U pluralističkoj klimi nakon povlačenja velikih slikarskih utjecaja, Nastja radoznalo i uporno traži svoja rješenja koja bi bila oslobođena imperativa viđenog, uputila se prema svojim unutarnjim vrijednostima, imaginaciji i osjećajima a ne konkretnim stvarima.  Paul Klee, ne slučajno, upozorava da „umjetnost ne služi ponoviti viđeno, već da se nevidljivo učini vidljivim.“ Stoga u procesu sabiranja brojnih iskustava, onih koja su vezana raznim životnim i drugim okolnostima ali i nezaobilaznim referencijalnim poticajima, Nastja prepoznaje osobne znakove i metafore, traži polja slobode u kojima bi propitala sve svoje egzistencijalne uloge.
Umjetničku zrelost i prepoznatljivu osobnost Nastja je stjecala nenametljivo, izolirana u atelijeru u kući podno Marjana ili otoku Šolti. Dotadašnja evolucija je potisnuta bez osvrtanja i kao da se odjednom otvara intimna priča novog tematskog ciklusa koja je okrenuta univerzalnom govoru apstrakcije.
 
„Prostor koji se našao pred Nastjom je more koje se utkalo u njezin život kao Arijadnina nit, sve je zanjihano, sve vibrira u ovoj mitskoj arkadiji. I dok su drugi u paklenoj vrućini skakali u more, Nastja kao da je bila obuzeta škrapama, promatra ih odozgo a kristalno more nudi dioptriju ovoj improviziranoj i fantazmagoričnoj sceni koja skriva dubinske prostore. Mirnoća i tiha svečanost prizora privlači i druge škrape koje se međusobno razumiju, njihova ljepota nije ovozemaljska, sve tone, morske alge i svilene niti vlasulja, tamne friži davnih sudara, nepoznati svijet irealne zbilje. One škrape koje su svojim vidljivim gornjim dijelom ostale iznad površine mora svjetlije su a raspored kamena podsjeća na tijelo žene posebno u triptihu i dolasku u Žustovu. Plitke škraparice slikane su tamnijim bojama i doimaju se kao svojevrsna metafizička čvorišta dok su motivi okićenog ježinca i mjeseca u škrapi pravi mali biseri u ogrlici ovog umjetničkog arhipelaga koji je tako osamljen, gotovo dramatičan u samoprijegornoj trpnji. Raspoređujući prostor u svojoj uvali na Šolti, Nastja se zapravo bavi atmosferom i ugođajem, ali ono što se dohvaća okom ili uhom ima smisla samo ako su angažirana sva naša čula i duhovna energija. Tomu pridonosi i staklena instalacija sa zelenim trakovima koje skrivaju tajne morskog raslinja ili borova koji dežuraju na rubu između otoka i mora.
 
Mogli bismo kroz analizu pojedinačnih elemenata uočiti tehnološku inovaciju, stilski odmak i konceptualni ulog tako da se Nastjin kreativni obrazac pokazuje kao validni trag duhovne, intelektualne i poetske dimenzije njezinog mikrosvijeta. Ma koliko se Radićeva trudila oko svakog likovnog detalja, ona se kao umjetnica najviše realizira duhom slike u kojemu hedonistički kolorizam gradi arhitektoniku prostora, dok se snaga javlja iz dugogodišnjeg likovnog pedagoškog rada s djecom i mlađim umjetnicima.“ (Tonći Šitin)
Izložba se može razgledati do 7. studenog 2019. godine.
 

Nives Matijević

Impresija na Tihobite Ivana Tomljanovića

 
 
Jednosmjerna vizualnost, dobroj slikarskoj realizaciji ne bi trebala biti cilj. Tihobiti (mrtva priroda) Ivana Tomljanovića. Fizička koloristička podređenost mora dati još nešto kako bi mnoga značenja pronašla put raznih psiholoških osobnosti, koje bi konkretnu oslikanu misaonost prepoznali u poistovjećenju estetskoga doživljaja. Emocionalni govor boja koje konkretiziraju izvanjsku stvarnost može stanje nadahnuća izraziti kao najsnažnije emocionalno kazivanje, koje se izrazilo da bi nas pozvalo na razgovor duša, koje niti jedan izgovorni izraz ne može ostvariti. Egzistencijalni trenutak, simbolični izraz stanja konkretnog umjetnikovog umjetničkog trenutka odabire ili potiskuje boje nijansirajući stanja umjetnikovog doživljaja ponuđene stvarnosti subjektivnim okom pronalaženja smislova, uvjetovanih konkretnim poticajem, u paleti provokativnih trenutaka kao izvorišta poticaja za slikarski odgovor, a sposobnost sretnog sintetiziranja duhovnosti i umijeća jedinstven umjetnički doživljaj – sliku. 
http://www.nmz.hr/files/g/old-galleries/1200x900-2/12977053_1136049263113749_2106511508556731401_o_1460019713.jpg
Tiha značenja.Boje raspoloženja, boje izraza, boje poruke koja izaziva, boje provokacija u osebujnijim osobnim načinima, humani hitci u duhove koji traže, propituju se i u traženjima rastu, stvarajući svoj metodički način definiranja povezivanja izvanjskog i unutarnjeg na svim razinama osjećajnosti, čulnosti i duhovne simbioze predodređenog i pronađenog u beskonačnim suodnosima stvari, ljudi i pojava, stanja koja u kontinuitetu vremena nekom novom početku traženja postaju polazišna, stvarna točka, sastavni dio ukupnih umjetničkih postignuća.
 
Svrha ostvarenog jezikom, zvukom, slikom ili sublimiranjem svih vidova izražavanja umjetničkog izraza, podrazumijeva očekivane i neočekivane reakcije, posljedice odraza objekata, osobnosti koje postaju doživljajni subjekti. Jedan pogled na svijet, prikazujući pasivnost i objektivno trajanje. Stanje stvaranja otvara mjesto pitanjima, odgovorima, izrazima želje za nadrastanjem svega što mislećem čovjeku nije primjereno, dostojanstvu očovječene mogućnosti koja se postupno pretvara u stvarnost.
 

Žaklina Kutija

Samostalna izložba Dajane Radoš 'Matricis – Grafičke mijene'

 
 
Samostalna izložba „Matricis – grafičke mijene“ likovne pedagoginje i grafičarke Dajane Radoš otvorena je u srijedu 2. listopada 2019. u Sveučilišnoj galeriji 'Vasko Lipovac'. Izložba naziva „Matricis – grafičke mijene“ nastavak je istoimenog ciklusa riječke umjetnice koja se po prvi put predstavlja splitskoj publici. Osim grafika na izložbi su izložene i popratne umjetničke knjige. Radovi su nastali u razdoblju od 2016. do 2019. godine.
https://unist.hr/Portals/0/EasyGalleryImages/1/3119/IMG_8703.jpg?w=880&h=450&mode=crop
Autorica Dajana Radoš predstavlja se radovima iz grafičkog ciklusa naslovljenog „Matricis“, karakterističnog postupka kombiniranja grafičkih tehnika dubokog tiska, kojim se intenzivno bavi od 2016. godine pa sve do danas.  Na izložbi se mogu vidjeti grafički listovi većeg formata izvedeni u tehnici bakropisa i rezervaša, potom i  grafičke knjige, nastali kao rezultat aktivnosti otiskivanja zapisa procesualnog i slojevitog interveniranja na grafičkim matricama. Metodom kojom je autorica, u otkrivanju i traganju za grafičkim znakovima u mijenama, preobrazbama i promjenama, razvila karakterističan apstraktan rukopis gorljivog senzibiliteta ka izražavanju novih, beskompromisnih i slobodnih vizualnih oblika.
Ciljevi grafičke posvećenosti Dajane Radoš otkrivaju se u bilježenju komponiranih slojeva intervencija na matricama, koje osvaja i na koje djeluje različitim postupcima. Sadržaje svojih grafika ne temelji na stvarnosti preuzetoj iz okoline, već dopušta da se apstraktni grafički oblici na matricama razvijaju samostalno kao učinak autoričinog zahtjeva za odabirom znamenitijih fragmenata i jedinica grafičke vizualne slike kojima, prolaskom vremena i pomnom obradom, dopušta izaći na vidljivost površine.

Kadriranje grafičkog lista otkriva međusobnu povezanost i procesualni slijed intervencija koje nastaju na matricama jednakih veličina. Ishodišna točka i začetak procesa rada svake matrice, a time i grafičkog otiska, označava postupak otiskivanja crteža valjanjem keramičke oble prošupljene forme izdubljenih utora po grafičkoj matrici. Riječ je o tehnici rezervaša,  nanošenja mrlja i linijskih sekvenci smjesom šećera, vode i cink oksida. Uporaba keramike kao alata u izvedbi grafike karakteristika je cjelokupnog ciklusa autorice, ujedno i osnova nakon koje slijede procesi intenzivnog brušenja, kemijskih intervencija na matricu, korištenje pijeska, asfalta, ali i otisaka vlastitog dlana u obradi ploče pripremljene za otisak. Otisci grafičkih listova funkcioniraju kao dokumenti jednog stanja, nakon kojeg autorica ponovno intervenira na iste matrice u potrazi za daljnjim razvojem oblika. Time je na otisnutim grafičkim listovima moguće pratiti zapise promjena nastalih u različitim fazama obrade pripadajuće matrice; od začetaka i „crteža keramikom“ do postupaka brušenja i modificiranja prvotnog crteža radi kreiranja novih gestualnih linijskih i organskih oblika, ujedno i novih potencijalnih grafika. Dio grafičkih listova Radoš razvija kombiniranom tehnikom rezervaša, bakropisa uz uvođenje  drvoreza. Otiskivanjem godova stare murve uspostavljen je još jedan sloj na grafičkim listovima, a naglasak je postavljen na kolorističkim sekvencama te kompozicijskim promjenama izlazaka otiska iz formiranog kadra grafičke slike.
 
„Grafike iz ciklusa „Matricis“ autorice Dajane Radoš označavaju zapise jednog jedinstvenog trenutka u procesu rada. Riječ je o zabilježenim procesualnim stanjima, nastalim uslijed intervencija u fizičku strukturu matrice, te slojevima naknadnih promjena koje su se daljnjom obradom na matrici objelodanile; po sistemu jedna matrica – višeslojnost obrade i otisaka faza razvoja grafičkih znakova. Proces kontinuiranih obrada jednih te istih matrica, nadogradnja i praćenje morfoloških promjena u različitim stupnjevanjima i intenzitetu pojavnosti grafičkih znakova, nameće pitanje o mogućnosti reproduciranja potpunog/konačnog otiska.  Pri čemu bi konačni ili potpuni reprezentativni zapis totaliteta označio grafički otisak ukupnosti svih faza i postupaka intervencija. U tom smislu, inzistiranje na procesualnom iskazu, od zapisa u svjetlijim i latentnijim formama, preko snažnije i dramatičnije opstojnosti, inzistiranje na daljnjoj obradi i naglašavanju postojećih oblika te linijskih grafičkih sekvenci, u konačnosti vodi do njihovog potpunog nestajanja ili do cikličke preobrazbe u posve nove grafičke oblike i strukture.“ (Nadežda Elezović)
 
Dajana Radoš rođena je 1982. u Rijeci. Diplomirala je 2011. godine na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci te stekla pravo na zvanje i akademski naziv magistra likovne pedagogije. Od 2014. godine asistentica je na Katedri za grafiku na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Priredila je desetak samostalnih izložbi i sudjelovala na više od osamdeset skupnih,žiriranih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Taiwan, Italija, Rumunjska, Makedonija, Srbija, Slovenija...). Za svoje radove dobila je nagrade i priznanja. Vodila je i sudjelovala u organizaciji više likovnih radionica i umjetničkih projekata. Članica je likovnog udruženja HDLU Rijeka. Od 2016. godina intenzivno radi na ciklusu radova pod nazivom „Matricis“, grafikama u tehnikama dubokog tiska, dimenzija 100 x 70 cm. Pored grafičkog medija, umjetnički izraz gradi grafičko - prostornim objektima, umjetničkim knjigama i keramiko-skulpturama.
 

Nives Matijević

Crni mramor

 
 
Prozirna stasa, ozbiljna lica,
sasvim tiho na prstima šeta
vrijeme između grobnica
u kojima prošlost spava
U crnini crnoga mramora
radoznalo gleda imena blijeda
onih što im se u snovima
https://grad-busovaca.com/wp-content/uploads/2019/05/svi-sveti-gradsko-groblje-carica-busovaca.jpg
uvela ljubav okameni
Laganim korakom, kao da lebdi
iznad tišine grobova
osluškuje šaputanje duša
u plamenu dogorjelih svijeća
Na miris smrti pogled mu drhti,
u grču mu lice problijedi,
prepade se samrtnih misli,
zar su i moji dani odbrojani?
U vitkim visinama čempresa
vjetar tiho rekvijem pjeva,
utjehom ga okrijepi, ako imaš dušu,
nikad ne ćeš umrijeti!
Duša nije samo tek zaspala sjena,
ona je živi svjedok i opomena:
Vječnost je uvijek jača
i od smrti i od vremena!
 

Mijo Arapović

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Petak, 22/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1450 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević