Get Adobe Flash player

Četiri desetljeća promišlja strategije unaprjeđenja hrvatskog školstva

 
 
Nikica Simić: Reformske priče, Hrvatsko književno društvo Ogranak Zadar,Biblioteka Donat, Zadar 2020.
Nakon Heraklita mračnog u hrvatskom školstvu, pred nama je i druga knjiga profesora savjetnika, Nikice Simića, Reformske priče. Hrvatsko književno društvo, treće književno društvo u RH, po broju članova, izdavačkoj djelatnosti, ostvarenim projektima, književno-znanstvenim manifestacijama, pjesničkim maratonima, pjesničko-književnim smotrama, i iznad tog mjesta, utočište je vizionarima, slobodnomislećim autorima, ni jednoga jedinoga trenutka nije dvojilo stati ili ne iza ove vrijedne i značajne knjige: Heraklit Mračni u hrvatskome školstvu (Heraklit je život proveo u rodnom Efezu, živeći povučeno, razočaran u demokratsko državno uređenje). Jednako tako i iza Reformskih priča.
Stati iza čovjeka koji je čitav svoj život posvetio školstvu, sportu, i nadasve i prije sveg učenicima. Koliko je samo znanstvenika, doktora znanosti iškolovao ovaj vrstan profesor, pisac udžbenika, vizionar u pravome smislu te riječi.
https://film-mag.net/wp/wp-content/uploads/2016/07/NST_Nikica_Simic.jpg
Ne tako davno, revolucionarne: Lekcije iz Finske, uzdrmale su svijet školstva. Poruka daje drugačiji (i bolji!) svijet obrazovanja moguć još uvijek zvoni u ušima onih koji žele čuti, i djelovati.
Nikica Simić jedan je od profesora koji su takvom djelovanju posvetili čitav život; više od četiri desetljeća promišlja strategije unaprjeđenja hrvatskog školstva – kao profesor, kao mentor, kao ravnatelj i – možda najvažnije – kao roditelj. Ova je knjiga istodobno osobna ispovijest i povijest obrazovnih reformi – a prvo lice jednine knjigama daje hrabrost, snagu i autentičnost rijetko viđenu u pisanju o ovim temama.
Kroz upečatljive anegdote, široke iskustvene uvide, ali i disekciju službenih dokumenata, Simić pokazuje kako su odnosi između djece i roditelja, djece i škole, škole i roditelja, škole i društva u kojem živimo – neraskidivo povezani.
 
U tom je smislu i ova knjiga esencijalno štivo za sve društvene aktere: profesore, roditelje, djecu, kreatore sustava; sve one kojima je do toga društva stalo. I naposljetku, uz analizu brodoloma hrvatskih obrazovnih reformi, uz britku i konstruktivnu kritiku sustava, Simić se ipak uvijek vraća temelju svoje filozofije, a to je ljubav – ljubav prema djeci, prema profesorskom pozivu i prema društvu kao takvome, jer bez ljubavi nema istinske revolucije.
Knjiga je namijenjena obrazovnim vlastima, roditeljima, učenicima, studentima. Nastojala se skrenuti pozornost čitatelja na loše stvari u obrazovnom sustavu. Napisana je u dva djela, u prvom se daje zanimljiv pristup obrazovnim pitanjima, djetinjstvu autora, osobnim iskustvima.
Djelo je pisano dinamično, autor putuje iz sadašnjosti u prošlost, govori iz različitih perspektiva, sebe kao učenika, roditelja, profesora, ravnatelja.
 

Nikola Šimić Tonin

            Na napuštenu domovinu

 
 
                Pogledima iz tuđine,
                Riječju, djelom, srcem cijelim
                Svaku stopu Domovine,
                Svaku suzu, molitve i uspomene
                Pratim, ćutim i s njom dijelim.
                Promičem i zbilju njenu
                Znojem, slavom okrunjenu.
https://i.guim.co.uk/img/media/7ad96ec7973f27b69496d71a651b43974610fbc6/0_0_5491_3295/master/5491.jpg?width=700&quality=85&auto=format&fit=max&s=08f3c0f981727ec66dd75120909daa0f
                S njome bdijem. Njoj se divim.
                Njoj se klanjam. Za nju živim!
                Kadikada u snu vidim
                Kako zlobnik grob joj kopa.
                Briše ime, branitelja trage stopa.
                A svijet šuti. I Europa.
                Tad zaplačem, jer se stidim
                Podlog djela, podlih čina
                Od susjeda i tuđina.
                Kad sred zbilje njoj zaželim
                Da slobodna, sretna traje
                Za buduće naraštaje,
                Crne slutnje, suze crne
                Nad njom nebo tada lije
                Pa mi nada zadnja trne.
                I mira u srcu nije!
 

Malkica Dugeč, 30. 6. 2017.

Nije mi jasno zašto ljudi, kada žele uvrijediti ili omalovažiti nekoga kažu: 'Baš si konj!'

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Goran Žigolić, poznat po izvrsnom ciklusu aktova i suptilnih veduta i naravno vrlo osobenih skulptura brodova, predano radi na novom ciklusu akvarela s motivom konja.
https://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/foto/slika%20goran%20%C5%BEigoli%C4%87%20DSC_2120.JPG
• Gospodine Žigoliću, gdje pronalazite Vaše konje?
- Prvo morate znati da sam rođen u Đakovu, a to znači da sam u doticaju sa konjima od malena. Posjete ergeli u centru Đakova, ili na Ivandvoru bili su česti. Mogu reći da mi djeca, kad god je prilika, odu do rođake Ivane koja ima konje u Strizivojni, i timare ih, jašu... To znači da sam mogao osjetiti tu životinju izbliza, dirati ju, opipati njušku, grudi, promatrati kako se kreće, na kraju kakva mu je anatomija, kosti, tetive koje su najvažnije... glava je posebna priča...
Konji nisu izmišljeni, ništa što je živo ne radim iz glave, to ne ide. Svi akvareli su nastali sa fotografija, ili sam ih sam fotkao, ili netko drugi.
Neke sam fotkao i  tu, na hipodromu Zagreb. A neki su s rodea u SAD-u.
 
Zašto konj kao motiv?
- Zašto konj? (najteže pitanje je najjednostavnije). Otprilike isto kao i akt, .izazov, živo biće... živo biće dobiti u njegovom karakteru je teško. Zato što svak zna kada nešto ne štima. To se odmah vidi. Kompleksno je slikati živo biće, pokret, mišiće i kosti, tetive. Tisuće je načina da se naslika loše, a puno manje  da je dobro... da je to konj u svom karakteru, biću, baš konj. Treba puno toga znati da je tamo, i ako ne vidiš sebe ali si svjestan da je tu negdje  npr. lopatica, preko nje su mišići, ali znaš kako funkcionira... i uz sve skupa treba slikati lepršavo, brzo, osjetiti... jako zeznuta stvar. A kod akvarela još teže. Ovdje govorim o karakteru bića životinje. A karakter čovjekov, lice, to je stepenica više... tu igra i psihologija. Zato ne znam da li je uopće moguće dobro portretirati čovjeka, ako ga se, barem donekle, ne pozna. Nisam siguran.
 
Konj je doista zasebna priča.
- Konj je elegantna životinja kao lav, kao mačke, samo konja vidimo češće, to je jedan fantastičan izdanak evolucije. Kako izgleda, kako se kreće...
kad prolazi, osjetiš divljenje, strahopoštovanje... I mrav je fantastično biće, ali premali je, pa to ne zapažamo. Konj je ogroman. Fascinira veličinom. Kad se popneš na njega...visoko, kao na  balkonu, ali taj balkon je strašno pokretan, snažan, brz, nepredvidiv, a topao, živ.
 
Je li konj težak motiv za slikanje? 
- Kao i sve. Jest. Meni je sve teško za slikanje. Zato što je to ozbiljna stvar. To je rad. Trud. To ne znači da mi je muka kad idem slikati. Nikako, radost je. Ali je teško jer očekujem od sebe više. Teško je naslikati dobru sliku. To je možda točnije rečeno. Nastojim ga hvatati u pozama koje su drugačije, neobičnije možda, možda najviše ističu, pomažu konju biti konj na papiru. (ha, ha)
https://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/foto/slika%20goran%20%C5%BEigoli%C4%87IMG_9277.JPG
Mnogi su suvremeni hrvatski slikari rado slikali konje, Dubravka Babić, Sirotić, pokojni Marko Kern, Berber... Kako Vam se njihovi radovi sviđaju?
- Postoji razlika u tome što želite reći i na koji način, i koliko u tome uspijevate. Svi pobrojani slikari su govorili na svoj način. Ja govorim na svoj.  Teško mi je reći. Ima slikara na svjetskoj sceni koji su mi fantastični, ali sam možda tu ograničen jer tražim radove slične mojima, nesvjesno naravno... ne znam što je tu uzrok, a što posljedica. Što se tiče konja, za mene postoje drugačiji, meni bliskiji. Npr, Jean Louis Sauvat, Sally Martin.
Za kraj. Nije mi jasno zašto ljudi, kada žele uvrijediti ili omalovažiti nekoga kažu: „Baš si konj.“ Nikakvog smisla nema. Konji bi imali više razloga reći jedan drugom suprotno.
 

Miroslav Pelikan

Izložba je bila zaista pun pogodak jer je uljepšala jedan vrlo prometan zagrebački punkt

 
 
Razgovor s Hanibalom Salvarom, likovnim umjetnikom, keramičarom svjetskoga glasa.
https://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/foto/hanibal%20salvaro%20DSC00040.jpg
• Poštovani gospodine Salvaro, iako je zbog Corone skoro cijela izlagačka aktivnost trenutno obustavljena, na žičanoj ogradi Tehničkog muzeja Nikola Tesla izložena je i ove godine dosta zapažena slikarska instalacija, koja je potpuni antipod tmurnom izgledu ulica s djelovima srušenih dimnjaka, crijepovima,opekama, šutom i drugim materijalima koji svjedoče o nedavnom potresu. Budući ste organizator i kurator izložbe molimo Vas za kraće pojašnjenje?
-Zahvaljujući Prof. emeritusu Ana Mariji Grancarić sa TTF, koja je prije par godna osnovala Hrvatsku udrugu za boje HUBO, saznao sam kako se Međunarodni dan boja već deset godina obilježava 21. ožujka. Budući su boje zaista važne u likovnom stvaralaštvu to sam osmislio i organizirao prvu međunarodnu izložbu digitalnih otisaka ZAGREB FULL COLOR 19, koja je, zahvaljujući susretljivosti i dobranamjernosti Tehničkog Muzeja Nikola Tesla, prošle godine bila izložena skoro 40 dana s djelima 31 umjetnika iz 10 zemalja. Izložba je bila zaista pun pogodak jer je uljepšala jedan vrlo prometan zagrebački punkt. Ovaj neuobičajen koncept i način izlaganja je ukazao kako je Zagreb još jednom dobio nešto novo što se uklapa u tradiciju vizualnih događanja kao što su bili grupa Zemlja, Exat 51, Triennale naive, Nove tendence, Zagrebački salon, ZGRAF i Svjetski riennale male keramike i da je s mnogo razloga međunarodno poznat kao važna izložbena destinacija već 100 godina.  
Međunarodna izložba digitalnih otisaka ZAGREB FULL COLOR postavljena je 21. ožujka, dan prije potresa, na ogradi Tehničkog muzeja Nikola Tesla i tako po drugi put obilježila Međunarodni dan boja. Mogu se vidjeti djela 67 umjetnika iz 15 zemalja, od SAD (Havaiia), Argentine, Urugvaja i Kanade preko Portugala, Rusije, Italije, Slovenije, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Kosova i Albanije do Indije. Ovom izložbom se također obilježava 70 godina osnutka ULUPUH-a i 75 godina pobjede nad fašizmom i nacizmom.
 
• Pristup izložbi je izvrstan.
-Kako živimo u opasnim vremenima Corona virusa to se izložba moći vidjeti iz vozila u prolazu, posredstom interneta i facebooka, te možda i nekim TV prilogom.
https://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/foto/slika%20hanibal%20s%20DSC00053.jpg
• Međunarodni žiri dodijelio je nagrade.
-Međunarodni žiri s članovima iz Hrvatske, Indije, Italije, Portugala, Rusije  i Slovenije, među kojima je i predsjednica Međunarodnog saveza za boje gospođa Maria João Durão iz Portugala, dodijelio je prvu nagradau i Zlatnu plaketu Ireni Kljajić (Hrvatska) i 4 srebrne plakete: Eduardo Andaluz (Argentina), Sandra Ban (Hrvatska), Alesandar Bunčić (Srbija) i Mario Rosanda (Hrvatska).
Također bih posebno spomenuo slikare Vinka Fištera, Đurđicu Horvat, Franu Grbića, Marinka Jelaču, Koraljku Kovač, Marcelu Munger, Zoltana Novaka, Borisa Ljubičića, Bruna Paladina, Stojana Spegela i Vilka Žiljaka.
Postav ove ulične izložbe ostaje otvoren do polovice lipnja, a u međuvremenu će se tiskati reportažni katalog u kojem će se osim izloženih radova ogledati i aktualna situacija izazvana pandemijom corone i potresom.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Tko nadzire DORH?

Srijeda, 03/06/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1032 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević