Get Adobe Flash player

Murtićev potpis na prosjakovim slikama

 
 
Jednog ljetnog popodneva, dok još nisu bile velike gužve oko portretiranja, odlučio sam izaći u grad, i malo se razveseliti prije večere i spavanja. U sredini inače zimi monotonoj za poluditi, u proljeće već potpuno razbuđenoj a ljetnoj vrevi i gužvi turista kupanju i moru te večernjim izlascima, ne može se odoljeti.
https://rtl-cdnstatic.r.worldssl.net/image/thumbnail-c36480e33b9b81a42df35f936dd2a210_view_article_new.jpg?v=20
Tako sam prešao legendarni zadarski most, s kojega je kao i s rive i popularni režiser Alfred Hitchock uživao gledati poznati zadarski zalazak sunca, pa došao na “Narodni trg”, gdje sam primijetio veliku gužvu ljudi svijeta i novinara koji su kolali gore-dolje, non stop ulazeći unutra van praveći tako još veću zbrku. Pogledah na plakat. Na njemu bijaše MURTIĆ - umjetnik svih vremena, a pogledom kroz staklo čak sam i ugledao Edu Murtića kako uvodno otvara svoju izložbu u zadarskoj “GRADSKOJ LOŽI”, inače stalnom izložbenom mjestu zadarskog MUZEJA GRADA.
 
Dakle, tu na zidiću ipred “LOŽE “nikoga, baš nikoga. I najednom dođe neki frajer, smotanog izgleda, rasta oko 1 i 60, ricaste guste crne kose, neobrijan, s blokom crteža formata A3, u kojima su bili uljni pasteli, ma svi kao da ih je MURTIĆ slikao. Mom prijatelju, starom profesoru i kolegi crtaču portretisti s trga, padne na um sjajna ideja.Šapnuo je i meni, a objasnio došljaku.
- Čiji su to radovi?!, - otpočnem ja.
- Moji, odgovori siromašni čovjek, bez kune u džepu, koji je došao na trg, prodati nekome svoje slike, tako da i on, i njegova obitelj imaju “za kilo kruha”, što se reče.
- Odsad više, nisu tvoji!
- Nego čiji?! - unezvjereno čovjek pogleda profesora.
- Pa to je jasno, Murtićevi valjda?!
Hajde, lijepo tamo unutra, vidiš da Murtić potpisuje ljudima svoje kataloge, neka potpiše i tvoje slike, kao svoje, reče mu profesor, inače humorist i zafrkant da ga nema nadaleko, ali ovaj ‘bijedni prosjak’ to nije znao. I ode on stvarno. Profesor i ja, iz vanjskog stakla smo se osmjehivali, da vidimo što će biti od spaćke koju mu je on namjestio. Potpisao mu je! On je bio sav oduševljen od sreće, a mi u totalnoj nevjerici da se to dogodilo.
 
- Brže pričaj, što je bilo, reče profesor.
- Potpisao mi je svih šest slika! - reče siroti čovjek, koji je bio tako mršav, da je skupa s posteljom valjda imao oko 40 kila.
- Nemoguće! To je Edo Murtić! Kako ti je ON mogao potpisati! Ja ti ne bi potpisao, ja, ja... počne se profesor pjeniti. Ja sam profesor Likovnog...
- Profesore smirite se! Niste ovdje u pitanju Vi, nego život ovog čovjeka i njegove obitelji, dajte da nešto zaradi da ne bude gladan, makar i ilegalno, rekoh tužnim glasom u pola glasa, jer mi silno dođe žao tog čovjeka.
- Evo što ćeš, nemamo vremena, šapne mu brzo profesor!
****
- Čije su ovo slike?! - pita neki fino odjeven gospodin s naočalama, našeg poznanika koji je vani prodavao svoje slike, kao murtićeve.
- Pa zar nevidite, MURTIĆEVE! Ovo su njegovi originali u uljanom pastelu!
- Kupujem odmah, koliko koštaju, pošto su sinko, viči! - reče bogataš, hvatajući se svoje debele lisnice.
- 300 DM (Dojč Marka) svaka, reče prosjak ponosno, ne računajući da će išta prodati. Kupujem svih šest, pakiraj slike!
Na te riječi, čovjeku poteku dvije velike suze iz oba oka istodobno, ali je bio okrenut nama, te ih brže bolje obrisao, slike zapakirao i uzeo novac, a bogataš je otišao sa slikama. Uvjeren da su MURTIĆEVE.
Hehe. Koji lik. Ali gledajte ljudi: LOVA JE TU! Ja to NIKAD NE BI IMAO DA NIJE BILO VAS! Molim Vas - podijelimo to!... A ne ne ne, ne! Odlučni smo bili profesor i ja. Mi smo dobro situirani, a i zarađujemo od PORTRETA NA TRGU, zar ne vidiš?! Ta je LOVA potrebna upravo tebi sinko. Uzmi lovu i briši, nama ne treba ništa. Jedino ako ćeš piće platiti, ali i to je - drugi put! A sad briši da te ne otkriju, što prije.
- Hoću, hoću! - reče bradati prosjak i već se uputi!
- Stani! - Čekaj, nisi nam objasnio jednu stvar.
- Recite slobodno!
- Kako si obrlatio MURTIĆA da ti potpiše svih šest?!
- FINO! Rekao sam mu da sam njegov veliki OBOŽAVATELJ i da pogleda moje radove, te da mi se potpiše za uspomenu, a onda ću ih ja uokviriti sebi doma...
- Daj ne seri! - prekine ga profa. ISTINU!
- Rekao sam mu da nemam ni za CIGARETE, ako mi može potpisati, to njemu ne bi bio nikakav gubitak, a pomogao bi siromaha!
- Aha! Tako da! Vidiš da ISTINA PROSVJETLJUJE PUT! Sinko, bježi, i nemoj nikome pričati o ovome. Poglavito, nemoj lagati i krasti u životu, to će te skupo stajati, budeš li takav i dalje.
Hvala, hvala! - reče, pogleda nas još jednom i pobježe u mrak.
*****
Nekoliko mjeseci kasnije, crtali smo na trgu. Taman sam bio na upola nekog portreta, žene koja je htjela izgledati, baš kao Julia Roberts s portretnog izložbenog plakata, kad me profesor prekine: Julije ostavljaj sve. Pogledaj novine. CRNA KRONIKA i veliki naslov UHIĆEN MURTIĆEV PLAGIJATOR I PREVARANT M. M., a ispod slika onog jadnička. Tužio ga je onaj bogataš kojem slike nisu trebale za stan, ili kuću već daljnju preprodaju tj. šverc. E tu smo se već snuždili, ali nastavak crtanja poboljšao nam je dan. Prosjaku ionako nismo mogli više pomoći.
*****
- Kolega!Kolega!, obrati se mlada plavuša sva u prekrasnoj bjeloj haljini s šeširićem na glavi. Kolega, profesore Borise! Stigao je novi DIREKTOR naše Škole za Primijenjenu umjetnost - Zadar. Traži Vas.
- Zašto mene?!
-Ne znam! odgovori plavuša i sjuri se niz stube dalje prema ulaznim vratima, i svom autu.
- Hmmm! To mi je sumnjivo! Traži da me vidi, godina još nije počela! Idem ga smjesta potražiti! Kuc-kuc! Da! Uđite kolega, to ste Vi! - Kad ga je profesor ugledao imao je koga i vidjeti: - bio je to onaj BOGATAŠ s madežom na desnom obrazu i okruglim naočalama, a ternutno je pušio HAVANNU i pio WHISKY slaveći svoju novu rolu, ulogu direktora umjetničke škole.
-S kime imam čast, reče profesor.
- Dimitij Kugolofsky - reče direktor. Pravi sam Hrvat, nego eto, dugogodišnji život u Moskvi, kao veleposlanika lijepe naše, donio mi je brojne probleme, o kojima bolje da neznate, te sam stoga promijenio ime.
- U redu, a kojim povodom me zovete?!
- Od sada, vidjevši vaše rezultate znam: bit ćete moj zamjenik, i plus toga imat ćete novu katedru, nastavni kolegij STRIPA. Uz kolegu s faksa, koji to već radi na FRANKOFONSKOM kolegiju.
- Uhhhh! Nije to loše, pomisli prof. Boris.
Nazdravimo! - reče, držeći se rukom za srce, kao da mu je pao neki “kamen sa srca” i točeći si čašu whiskeya, a direktor mu je već nazdravljao, dimeći HAVANNU, igledajući uglavnom kroz prozor, prema sunčevim tragovima na moru.
(Cijela priča, plod je mašte, svi likovi, osim stvarnog umjetnika, izmišljeni su.)
 

Julije Jelaska, Dobropoljana na Pašmanu, 3. 2. 2018.

Njegovo djelo posvećeno je životu i svetosti života

 
 
Peter Weisz, umjetnik je međunarodnog ranga i ugleda, državljanin više država (Hrvatska i Izrael), građanin i obitavatelj mnogih mjesta, širom svijeta, trenutno je u atelijeru u Slavonskom Brodu, gdje marno slika, onako nekoliko dana zaredom, žestoko i slobodno, prebirući po svojim mislima, slušajući glazbu, prelistavajući i zagledajući u brojne crteže, koji su srećom zabilježili niz važnih trenutaka dok je cijeli događaj izblijedio i zaboravilo se na njega,promatrajući slike na zidovima i samo za tren pomišljajući kako bi možda bilo dobro da je taj zadnji potez izveo sporije ali snažnije, ali sada, čekaju ga mnogi prazni listovi papira, različiti formati platna, potpuno novi i čisti za prihvat sjećanja, na dijeljenje uspomena i zbivanja koja se ne mogu zaboraviti jer ona  su neizblijediva.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/35398/peter_weisz_4.jpg
Peter Weisz realizirao je obimno djelo, slika odavno, u svakoj prigodi, gotovo ponekad i bez pravoga povoda, realizirajući niz figurativno nefigurativnih ciklusa, na pojedinim slikama apstrakcija je nasuprot figuracije, na drugima su čvrsto prepleteni u vrtlogu strasti odvijanja života i prisjećanja raznovrsnih fragmenata jasnih ili skrivenih lica, otvorenih pogleda, glasno izrečenih riječi, povika ili šapta, ponegdje u tami, u mraku, u muku. Zanimljiva kompozicijska rješenja Petera Weisza, nevakidašnje simbolike, primjerenog kolora, koji je točno, vrlo precizno određen, ni preslab, ni agresivan, odmjeren, dolikuje, odgovara atmosferi, tempu gibanja, ritmu vibracije kararakteristične za svaku sliku, pojedinačno.
 
Opus Petera Weisza iznimno je zanimljiv, postavlja mnoštvo pitanja dok mi, gledatelji u slikama tražimo elemente koji bi nas upućivali na cjelinu pravog, cjelovitog odgovora. Zanimljiv je i položaj raznolikih tijela koji se pojavljuju na Weiszovim slikama, riječ je o oblicima koji lebde (održavaju se na određenoj visini bez kretanja), nošeni na nevidljivim krilima, na magičnim vjetrovima, negdje u prostorima između svijetova, na početku ili kraju, u središtu praznine, u tami, širom otvorenih očiju, bez glasa, kao jasni i nedvojbeni simbol jedino žive zajedničke memorije, koja će sve nadživjeti i sačuvati svoj glas, svoj krik za budućnost.
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Krešimir Ivić, dugi je niz godina nazočan na aktualnoj umjetničkoj sceni, redovito izlažući na brojnim samostalnim izložbama, predstavljajući svoj bogati koloristički opus vrlo specifičnog i karakterističnog rukopisa, niz ciklusa krajobraza, gradskih veduta, aktova. Jednako tako Krešimir Ivić je poznati hrvatski glazbenik, sudjelovao je u radu nekoliko popularnih glazbenih grupa, u razdoblju od više desetaka godina a da bi se u posljednje vrijeme posvetio sviranju u vlastitom jazz triju, izvodeći većinom jazz standarde.
 
Nedavno je u svome domu, u Bosanskoj ulici, u Zagrebu, u kući u kojoj živi, uredio prostor u prizemlju i u nekoliko prostorija predstavio svoju najnoviju slikarsku produkciju s odabranim radovima iz prošlih razdoblja, izloživši niz ulja i akrila na platnu ili na velikim formatima papira i kartona, kako bi se mogao dobiti kvalitetan uvid u opus umjetnika i u njegove sadašnje artističke preokupacije. I doista, zidovi ovih prostora tapetirani su mnogim platnima i papirima, osobito se ističe crvena boja, koju u posljednje vrijeme slika.
http://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2018/01/20170106_182521-1024x577.jpg
Slikar ostavlja bojom svoj trag na bjelini platna, svjedočeći o dobroj komunikaciji sa svojom nutrinom, slušajući je, često joj se prepuštajući, tražeći u dubinama sjećanja odgovore na upite koji se pojavljuju danas, prijeteći ili se radujući. Ciklusi Petera Weisza gledatelja ne ostavljavaju ravnodušnim, naprotiv snažno potiču na promišljanje o dužini dana i kratkoći življenja, o ljepoti i tuzi, o sreći i bolu, radosti i nesreći, dok prozirni oblak lebdi iznad nas. Peter Weisz je autor opusa koga možemo nazivati i slikarstvo života jer je djelo posvećeno životu i svetosti života, neprocjenjivoj vrijednosti života svakog pojedinca i neopisivost žalosti kada se život ugasi.
 

Miroslav Pelikan

Prostor u Bosanskoj postaje jedinstven slikarsko glazbeni prostor za okupljanje dugogodišnjih znanaca i prijatelja

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Krešimir Ivić, dugi je niz godina nazočan na aktualnoj umjetničkoj sceni, redovito izlažući na brojnim samostalnim izložbama, predstavljajući svoj bogati koloristički opus vrlo specifičnog i karakterističnog rukopisa,niz ciklusa krajobraza, gradskih veduta, aktova. Jednako tako Krešimir Ivić je poznati hrvatski glazbenik, sudjelovao je u radu nekoliko popularnih glazbenih grupa, u razdoblju od više desetaka godina a da bi se u posljednje vrijeme posvetio sviranju u vlastitom jazz triju, izvodeći većinom jazz standarde.
http://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2018/01/011.jpg
Nedavno je u svome domu, u Bosanskoj ulici, u Zagrebu, u kući u kojoj živi, uredio prostor u prizemlju i u nekoliko prostorija predstavio svoju najnoviju slikarsku produkciju s odabranim radovima iz prošlih razdoblja, izloživši niz ulja i akrila na platnu ili na velikim formatima papira i kartona, kako bi se mogao dobiti kvalitetan uvid u opus umjetnika i u njegove sadašnje artističke preokupacije. I doista, zidovi ovih prostora tapetirani su mnogim platnima i papirima, osobito se ističe crvena boja, koju u posljednje vrijeme slikar ozbiljo proučava, istražujući kroz slikarske postupke njezine mogućnosti i njezinu nedvojbenu temeljnost.
 
Odmah do galerijskog prostora, Ivić je uredio i opremio potrebnom opremom glazbeni studio predviđenom za muziciranje, snimanje i slušanje glazbe, brojnim uređajima, klavijaturama, gitarama, kontrabasom (koga izvrsno svira u jazz ansamblu), Krešimir Ivić ističe, kako je riječ o privatnom prostoru, predviđenom za druženja, razgovore o slikarstvu i glazbi, posebice upozoravajući kako je riječ o jedinstvenosti dva, samo naizgledna razdvojena i samostalna prostora jer je on je sam i slikar i glazbenik i tako je i ovaj prostor sačinjen od dva dijela, cjelina, postaje jedinstven slikarsko glazbeni prostor za okupljanje dugogodišnjih znanaca i prijatelja, koji većinom imaju slične, ali ne iste stavove i ideje općenito o umjetnost i danas i kroz proteklo vrijeme.
http://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2018/01/008.jpg
Prožimanje različitih umjetnosti, slikarstva i glazbe, samo ističe njezinu iznimnu poziciju segmenata kulture pa i u ovakvim privatnim druženjima i okupljanjima. Naravno takva su okupljanja idealna i za kontakt s novim djelima iz atelijera ali i za zajedničko uživanje u muziciranju, znajući kako kultura i u ovakvom obliku nema alternativu. Krešimir Ivić ima tu rijetku sreću, baveći se i glazbom i slikarstvom, jedino ne znajući što je najprije, slikar ili glazbenik, mada mi se čini kako je  to nevažno, ionako sve to potječe od samo jednog čovjeka.
 

Miroslav Pelikan

Djelo splitskoga umjetnika Feđe Aarona Bučića i komparatistice književnosti i fonetičarke Dunje Lakuš

 
 
„Hrvatski brevijar“, djelo splitskoga umjetnika Feđe Aarona Bučića i komparatistice književnosti i fonetičarke Dunje Lakuš, u izdanju Zaklade Rhema, predstavljeno je 12. veljače 2018. godine u Gradskoj knjižnici Marko Marulić u Splitu. Uz autore o knjizi su govorili recenzenti akademik Nenad Cambi i fra Ante Vučković te ravnateljica zaklade Rhema Mirjana Topčić. Radi se o monumentalnom djelu izdanom na 3000 stranica, podijeljenom u četiri sveska, u kojima je predstavljena hrvatska povijest kroz znamenite ličnosti i njihova književna djela, primarno ona u kojima se zrcali vjera hrvatskoga naroda. Tu su i brojne molitve hrvatskim blaženicima i svecima te Majci Božjoj, a posebnost ovoga djela je paralelna uporaba dva hrvatska pisma – glagoljice i latinice.
http://laudato.hr/cmstemplates/files/df/df39967a-187e-4bca-a3fd-73027d7abf40.jpg
Da je Hrvatski brevijar zaista nešto posebno ističe u svom pregovoru dr. Adalber Rebić: „Pred sobom imamo veličanstveno djelo koje su uredili ljudi zauzeti za kršćansku duhovnost. Odlučili su sastaviti ovaj veliki hrvatski katolički molitvenik kojemu smo dali naslov „Hrvatski brevijar“. Prvotni naslov ovog djela bio je Molitvenik hrvatskog naroda. Međutim, ovo je djelo doista daleko više nego molitvenik, već po svojem obujmu, po svojoj raznolikosti. Ono obuhvaća sve od povijesti hrvatskog naroda pa do popisa svetaca i književnih izreka naših pjesnika i književnika. Stvarno, to djelo sadrži sve što jedan Hrvat, katolik, treba znati. To je neka vrsta hrvatskog katoličkog duhovnog leksikona. U njemu ćete naći sve što vas zanima u pogledu kršćanske, poglavito katoličke duhovnosti u Hrvata, sve od osnovnih molitava do hrvatske povijesti. Zato što je to zbirka svega što predstavlja hrvatsku duhovnost i hrvatsku narodnu kulturu nazvasmo ga „Hrvatski brevijar“.“
 
U poglavlju Povijest hrvatskog naroda i njegove vjere iznesena je kratka povijest našeg naroda, njegovo srastanje uz Crkvu s naglaskom na glagoljicu i djelovanje popova glagoljaša, nositelja vjerskog, kulturnog i društvenog života. Kako bi se dodatno istaknula važnost glagoljice za vjerski i nacionalni identitet našeg naroda, latinični tekst u cijeloj knjizi prati tekst tiskan glagoljicom, pa je Brevijar ujedno i najveća do sada tiskana knjiga na glagoljici. Nakon najvažnijih molitava i mise slijedi pobožnost Isusu Kristu, njegovoj Krvi, Muci, Ranama i Imenu, pobožnost koja uz molitve Isusu uključuje i Križni put za hrvatski narod, potom slijede poglavlja posvećena Presvetom Trojstvu, Duhu Svetom i Svetom Križu. U dijelu knjige pod nazivom Blažena Djevica Marija – Kraljica Hrvata opisano je više od stotinu dvadeset Gospinih svetišta diljem krajeva u kojima žive Hrvati, s velikim brojem molitava posvećenih Majci Božjoj. U poglavljima Sveci u hrvatskim srcima i Blaženici – blago i blagoslov hrvatskog naroda opisani su životi svetaca i blaženika najštovanijih u hrvatskom narodu te molitve kojima im se narod obraća za pomoć i zagovor. Nakon toga slijedi poglavlje o slugama i sluškinjama Božjim i hrvatskim mučenicima koji su život položili za vjeru u Isusa i Gospu.
 
Posebno poglavlje posvećeno je Grkokatoličkoj crkvi u Hrvata, nakon čega slijedi izbor iz hrvatske duhovne poezije od Šibenske molitve iz 14. stoljeća do suvremenih autora. Kroz Brevijar je opisana i pobožnost hrvatskog naroda izvan domovine, od moliških i gradišćanskih Hrvata, preko Bunjevaca i Šokaca u Vojvodini, do Janjevaca, Bokelja i Hrvata u Rumunjskoj. Dodanu vrijednost „Hrvatskog brevijara“ čini nekoliko stotina fotografija crkava i svetišta koje svjedoče o snazi vjere hrvatskog čovjeka, baš kao i trenuci molitve, predaje, zavjeta i zahvale Bogu uhvaćeni objektivom fotografskog aparata.
 
Fra Ante Vučkoviću svom je osvrtu govorio o važnosti i potrebi molitve, a upravo ovo djelo može pomoći u izgradnji osobnog odnosa s Bogom i napredovanja u molitvenom životu. „Kada se na jednom mjestu nađe sabrano tako puno molitava, onda se najprije probudi zahvalnost za tako sabrano bogatstvo raznovrsnih načina molitve. Istodobno se probudi i svijest kako je molitva daleko važnija od njezina oblika. No, kako se na molitvu ni ne odvažujemo ako se ne oslonimo na neki oblik, ovaj molitvenik bi mogao biti od velike pomoći svima kojima se produbila potreba za molitvom. Trud oko ovako velikog i neobičnog molitvenika nošen je osobnim susretom s Bogom. Samo osobni susret sa Stvoriteljem i njegovom dobrotom mogu u čovjeku probuditi volju da radi nešto što nikada nije planirao i da to radi s ljubavlju za koju nije znao da leži u njemu. Usto, tko je osobno pokrenut odnosom s Bogom, vrlo brzo otkrije da, kada želi nešto dragovoljno dati drugima, ima puno ljudi koji žele to isto. Tako je i rad na ovom molitveniku  privukao različite ljude s različitim nadarenostima. Svi su tekstovi tiskani i u glagoljici. Ona je kao zaboravljeni dio identiteta hrvatskog naroda. Onaj mali broj koji je čita sad bi mogao i neopazice uroniti u molitvu. A oni koji mole, a ne čitaju je, mogli bi preko molitve doprijeti do svojih korijena pisanih ovim pismom. Dopiranje do vlastitih korijena također je molitva. Tko god je ikada ozbiljno molio otkrio je kako ga je molitva dovela bliže k sebi, drugim ljudima i Bogu. Ovaj molitvenik sabire na jednom mjestu mnoštvo postojećih molitava. Tko će, kada i kako preko njih uči u osobni odnos s Bogom, nitko ne može znati. Jer molitva je kao dobrota. Čovjek je učini bez ikakva razloga i očekivanja. A onda jednom, na nekom neočekivanom mjestu i na nepredvidljiv način, ona rodi drugom dobrotom. I ove bi molitve mogle pronaći još nepostojeće molitelje i roditi još neizrečenim molitvama“, rekao je fra Ante.
 
Zakladu Rhemaje osnovala grupa ljudi koja nastoji u svoje živote ugrađivati kršćanske vrijednosti. Zaklada je osnovana  sa svrhom promicanja kršćanskih vrednota, potpore u duhovnom rastu i formaciji, promicanja ekumenskih vrednota i dijaloga među vjerskim zajednicama, promicanja kulture dijaloga, tolerancije i snošljivosti među raznim društvenim skupinama i promicanja obiteljskih vrjednota.
 

Nives Matijević

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Četvrtak, 22/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1344 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević