Get Adobe Flash player

Ciklus ženskih likova s karakterističnim slikarskim rukopisom

 
 
Dubrovački slikar Lukša Obradović, u posljednje je vrijeme izazvao osobitu pozornost svojim opusom, posebice nakon izložbe u Sponzi, kada se predstavio s nizom slika u tehnici ulja i akrila na platnu s raznolikim motivima i simbolima Grada ali i nizom portreta žena.
http://metro-portal.rtl.hr/img/repository/2018/04/medium/luksa_obradovic__13e.jpg
Ciklus s motivima žena vrlo je opsežan u Obradovićevom djelu, riječ je ponajprije o poznatim ali i imaginarnim ženskim likovima, koje je slikar vješto i nadahnuto uklopio u svoju priču o Dubrovniku, dajući im često nedvosmisleno i simboličko značenje, koje očitavamo na njihovim licima, u raznovrsnim emotivnim reakcijama i stanjima. Njegovi likovi žena su ozbiljni, ponekad i zli, tajanstveni i ne odviše prijateljski nastrojeni, one su nositelji loših vijesti, vjesnici nepogoda, njihove pogledi ne nose ljubav, naviješćuju tugu.
 
Ipak, Obradović je konstruirajući niz lica, izgradio i dostajanstvenost likova, one s mukom i teškoćama nose svoju sudbinu, šireći njezin mračni utjecaj. U toj galeriji možemo zapaziti i prave ljepotice ali i likove koje je groza posve preuzela (vjerojatno je tada slikar razmišljao o ponekom kazališnom komadu), likove koje susrećemo svaki dan ali i lica koja se rijetko mogu vidjeti.
 
No, čini mi se da je temeljna karakteristika njihova tajanstvenost, to su žene koje nešto prikrivaju, skrivaju i stoga je njihovo tajanstvo tako očito i tako teško, njihove su emocije često lažno intonirane.
https://www.dulist.hr/wp-content/uploads/2018/02/luksa-obradovic-5.jpg
Mi pamtimo samo zagasiti sjaj njihovih tamnih očiju, muklu tišinu koja je bešćutno obavilo njihovo uzdrhtalo i napeto tijelo u nemoći i muci ali i upite koji se tako jasno uočavaju, dilemu koja razara. Obradović je sjajno realizirao niz takvih tajanstvenih ženskih likova, vješto ih slažući, jedna iza druge, poput listova, stvarajući atlas tajanstvenog.
 
Lukša Obradović je svoj atlas tajanstvenih žena protkao svojom prepoznatljivom kolorističkom paletom, odmjereno i pažljivo. Ciklus ženskih likova s karakterističnim slikarskim rukopisom Lukše Obradovića vrlo je nadahnuto izveden, profesionalno i vješto.
 

Miroslav Pelikan

Stvaralačke tišine

 
 
u tišini
stvaralačke tišine
tišinim stihove i rime
strah me je izgovorene riječi
ustrašit će ih
mogle bi mi pjesme pobjeći


 

Nikola Šimić Tonin

Temeljna karakteristika vizualnih aspekata mojih djela uvijek je bila i ostala potreba da se stvori nešto novo

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, keramičar svjetrskoga glasa, Hanibal Salvaro, od krajem travnja ove godine predstavlja se u zagrebačkoj Gliptoteci s novom samostalnom izložbom.
http://www.urbancult.hr/Images/im.ashx?Id=59396
• Gospodine Salvaro, krajem travnja ove godine predstavljate se u zagrebačkoj Gliptoteci s novom samostalnom izložbom. Što izlažete?
= To je recentni ciklus trodimenzionalnih skulpturalnih uradaka pod nazivom arvinie. Za izradu ovih uradaka utrošeno je dosta domišljatosti, emocija i vremena kako bi se moglo prići realizaciji, uz logističku potporu tvrtki Beton-Lučko, Holcim, Inker, Kamini Kodrić, Klesarstvo Stipe Lucić i Wienerberger. Sve je to na neki način moj atelje, koji mi je omogućio završetak ovog ciklusa. Ali tu nema realizacije po principu komad po komad. To ustvari nalikuje organizaciji putovanja jumbo aviona od San Franciska do recimo Frankfurta. Kada avion jednom poleti tada se vidi rezultat tek kada prizemlji, a potom „putnici“ prolaze razne formalnosti i polako dolaze na odredište tj. ovaj put u Gliptoteku HAZU i mogu se susresti sa znatiželjnicima od utorka 24. travnja do nedjelje 13. svibnja 2018.
 
• Što je temeljna karakteristika Vašega djela?
= Temeljna karakteristika vizualnih aspekata mojih djela uvijek je bila i ostala potreba da se stvori nešto novo. Barem u mojem slučaju, skoro ništa nije rezultat nekakvog racionalnog razmišljanja nego odraz shvaćanja i uvjerenja kako je jezik vizualnog stvaralaštva neovisan o realnom, da ne govorimo verbalnom izrazu i komuniciranju. Jer stvaralaštvo je uvijek u nultom trenutku jedno ništa, koje s vremenom, makar ne uvijek, bude prihvaćeno kao nešto.
 
• Kako pristupate motivu?
= Budući je motiv nešto određeno ili zadano, to znači kako u ishodištu mojih radova nema realno odabranih ili zadanih motiva, ali ima apstraktnih, tj. ništavnih promišljanja, kakvih zna biti u glazbi ili u matematici iracionalnih brojeva. Pristalica sam teze ako stvaralaštvo, invenciju i talent zamjeni struka da tada nastaje jalova bruka.
 
• Vi ste hrvatski umjetnik keramičar sa svjetskim ugledom. Nije bilo lako doći do toga stupnja?
= Ustvari je puno lakše nego što se misli. Prije svega vrijedna djela se skoro u pravilu stvaraju lakoćom i nisu izmućena jer su rezultat hrabre stvaralačke igre, a ne nekih jako „mudrih“ razmišljanja. Jedina zapreka mogu biti tehničko financijski uvjeti. Recimo, nakon bogatog spoznajnog iskustva mogu meritorno kazati kako Hrvatska ima natprosječno veliki postotak vrlo inventivnih i talentiranih kipara, uz istovremeno očajnu logističku potporu. Mi potrošimo milijune za neke drugorazredne vodoskoke, a za taj novac smo mogli mapraviti možda par stotina javnih skulptura. Djela koja su rezultat velikog „intelektualnog napora“ su skoro u pravilu drugorazredna, makar nekada ponegdje imaju i pozamašnu verbalnu podršku.Kako na sreću još uvijek postoje i osobe i organizatori umjetničkih priredbi kojima je jedino važna vrijednost djela, a ne tko je autor, to se još uvijek mogu postizati i neki međunarodno priznati rezultati.
http://metro-portal.rtl.hr/img/repository/2018/04/medium/hanibal_salvaro.jpg
• Što uopće mislite i kako doživljavate suvremenu umjetnost?
= Na ovo pitanje nije lako odgovoriti jer se pod ovim pojmom u mnogim zemljama misli na različite stvari. No potpuno su ustvari nevažni nazivi. Važan je samo rezultat. Ali kako imamo sustav financiranja, koji je importiran još 1945. iz SSSR-a, zemlje s planskim gospodarstvom, pa odatle i s planiranjem stvaralaštva, to mi ne kupujemo dobru gotovu robu nego financiramo zgodno objašnjene programe, pod uvjetom da su ih pisali znanci i prijatelji raznih „stručnih“ vijeća. Oni čak imaju napisane neke kriterije. Za krepat. Pa da je Tesla morao ispunjavati neke „stručne“ kriterije za stvaralaštvo, nikad ga nebi bilo. Zato je i otišao u Ameriku, a danas ga tisuće mladih slijedi. Stoga u takvoj konstelaciji može biti dosta korisno proglasit se „suvremenim umjetnikom“ i time postati dostojan financiranja, jer se financira i taj segment umjetnosti.
 
• Na koji bi se način moglo poticati stvaralaštvo?
= Kao prvi izbaciti iz upotrebe pojmove kao što su „kriteriji“, pogotovo pisani, i „prioriteti“. Treba potpuno ukinuti financiranje programa, nego ih samo eventualno kreditirati, a na kraju godine ih dovesti u konkurentan odnos s nekreditiranim na temelju ostvarenih rezultata. Takav pristup bi mogao biti jako poticajan, naročito za mlade i perspektivne.
 
• Je li umjetnost općenito u krizi u ovim vremenima kada je svijet globalno selo?
= Potpuno je nevažno da li je globalno selo. Važno je koliko je seljačina i na kojim pozicijama su u društvu. Barem u Hrvatskoj je likovna umjetnost, obzirom na destimulirajuće zakone i destruktivnu te neinventivnu obrazovnu i kulturnu politiku, na zaista zavidnoj razini. Tome dosta pridonose i otvorene granice te suvremeni mediji. Kada bi organizacijska logistika bila na nivou stvaralačkog potencijala velikog broja naših umjetnika tada bi u kratkom vremenu mogli postati svjetski relevantna umjetnička destinacija i ishodište suvremene umjetnosti, barem prema mojm spoznajama i poimanju toga pojma.
 
• Vrlo ste aktivni i kao organizator umjetničkih okupljanja.
= Organizator sam postao iz dva razloga. Prvi je što oni koji bi trebali organizirati važne izložbe to ne rade i drugi je što po edukaciji nisam likovnjak, nego umjetnik diletant i poslovni čovjek. A zašto to ne rade. Zato što nemaju ni gdje ni kod koga to naučiti. Tako sam smislio Svjetski triennale male keramike, zatim Antiratnu likovnu keramičku radionicu ALKER, Međunarodnu izložbu keramike i stakla MIKS, Svjetsku izložbu male i minijaturne keramike LILLIPUT CERAMICS, Hrvatski triennale keramike i još stotinjak izložaba.
 
• Što je novo u atelijeru?
= Baš i nije novo, a to je zato što nemam atelijera. Obraćao sam se na razne strane, ali nikakvog odgovora. Makar bi bio zadovoljan i s potpuno derutnim prostorom. Valjda smatraju da ne mogu baš svim mladićima udijeliti prostor. Pa čekaju da malo ostarim. Ili si možda bezrazložno umišljam kako bi i ja trebao dobiti neki atelijer. Zato radim po tvornicama.
http://fama.com.hr/wp-content/uploads/2018/04/Arvinie.jpg
• Planovi, izložbe, radovi, monografije...?
= Nakon Gliptoteke izlažem u talijanskom gradu Gualdo Tadino, jer sam tamo prošle godine dobio Premio „Carriera“, zatim u Gradskom  muzeju Čakovec, pa u jednom art skvoterskom prostoru u Zagrebu tijekom srpnja, potom u Galeriji Zlati ajngel u Varaždinu. Početkom rujna je Praznik gline Zagreb Clay Fest, sredinom listopada MIKS 18 i potom oko dva-tri mjeseca u Indiji gdje ću predstaviti izložbu hrvatske i slovenske keramike, držati workshope i imati na raspolaganju atelje. Istovremeno ću surađivati na pripremama za izdavanje monografije o mojem djelovanju tijakom 60 godina, a koje je krenulo na nagovor moje sestre kiparice Lidije Salvaro.
 

Miroslav Pelikan

Nada Marinković o Josipu Kosoru i Miroslavu Krleži

 
 
Dragocjeni odlomak iz djela Nade Marinković "Sećanja na Krležu" dobio sam od sjajnog retoričara i intelektualca Dubrovčanina Stijepa Rudenjaka, koji me doduše ponekad naježi jakobinštinom, ali što ćete, filozofi i umjetnici su posebna čeljad. Slijedi odlomak iz djela gđe Marinković.
http://fama.com.hr/wp-content/uploads/2016/02/Josip-Kosor.jpg
"Vi ste sreli Kosora, Krleža mijenja temu, uvrstili ste ga u Vašu knjigu "veličina"; kako ste došli na ideju da ga potražite? U to vrijeme i ja sam kontaktirao s njim preko direktora dubrovačke galerije, Branka Kovačevića (slikar, rodom Hvaranin, op. T.T.) - Kosor je bio sasma zaboravljen."
"Hamza Humo kojega sam srela u Sarajevu, znajući da idem u Dubrovnik savjetovao mi je da svakako potražim Kosora. Pričao mi je o silnom utjecaju koji je Josip Kosor izvršio svojim realizmom i originalnošću na pisce Moderne, o njegovom ugledu u to vrijeme".
"To je bila istina. Donio je duh novog u našu zagušljivu sredinu, unio je u pisanu riječ postojeću stvarnost, a na scenu putenost, strast, krvavi ljudski život... Njegova drama "Požar strasti" igrala se po čitavom svijetu, od Pariza do Kijeva, zasipali su ga pohvalama, cvijećem, novcem dakako, družio se sa Reinhartom, Bahrom, Zweigom, Stanislavskim, Gorkim... Bio je ličnost, svojevrsni pojam."
 
"Zašto se izgubio, što se sa njim dogodilo? U svojim utiscima ja sam stavila da su ga omamili uspjesi,miris i hlad lovorika, novac što ga je previše posjedovao..."
"U prvom redu bila je kriva njegova nemirna krv, nomadski život, odsustvo strpljenja i discipline, mediteranska opuštenost... Potom, što je još značajnije, naša duhovna klima, ljudi teško podnose da se netko uspne, i to tako visoko kao on što je. Trebalo je samo malo pogriješiti - a on je to činio češće i više - pa da ga se gurne tamo odakle je krenuo.
On je to dopustio, nije se borio, pao je u fjaku, rano se prepustio letargiji... Ja lično dosta mu dugujem; nastojao sam da nešto od njegove vatre i simbolike unesem u svoje dramske tekstove...
 
"Posjeta Kosora ostala mi je kao nezaboravni dojam... Bilo je to četrdeset i osme (1948., op. T.T.), Branko Kovačević je došao po mene u "Excelsior", te smo polako, nogu pred nogu otišli do onog živopisnog dubrovačkog tramvaja koji nas je do Lapada dovezao... Kosor je živio u malom palacu ispred kojega je bio vrt i prema ulici lijepa željezna ograda. Dočekala nas je njegova supruga, nekada slavna ljepotica, još uvijek dekorativna izgleda. Pripremila je i pravi umjetnički program nama u čast. Započeli su svirati glasovir, pjevati, a Kosora niotkud...
Ma dajte mi Kosora rekoh, radi njega sam i došao... Lako ćemo poslije sa koncertom... Tada me odvedoše u susjedni salon, gdje je jadan i zimogrožljiv, ogrnut pledom, s uzbuđenim sjajem u očima i drhtavom ispruženom rukom, sjedio moj nekadanji inspirator, veliki dramski pisac Josip Kosor".
Krležin glas je pun topline, sjetnih preljeva, njegove oči su još mekše no inače. Ne krije da je bio veoma uzbuđen, dirnut, da mu se dugo potom - u očima i u sluhu - zadržao Kosorov lik i kantilena njegova dubrovačkoga govora, ona njegova ponosita suzdržanost na sve što je pratilo ravnodušnost sredine prema njegovu djelu, tugu njegova usamljeničkoga života u gradu čiji je morao biti ponos.
"Ne znam zašto i sad kad netko spomene Dubrovnik, kada pomislim na taj grad, ja uvijek najprije vidim u njemu Kosora onakvog kakvog sam ga doživio u njegovoj naslonjači ispletenoj od trske, očiju što su se žarile kao u groznici, pa tek onda sve ostalo: Revelin, Stradun, Orsan i Boninovo..."
Krleža je svoj dug Kosoru punom mjerom vratio, nastojeći da to bude i nešto kao dug opće zahvalnosti: neposredno poslije susreta u Dubrovniku predložio je Kosora za akademika; najprije je postao dopisni, zatim redovni član."
 
Završavam njen citat napomenom da je naš prvi moderni pisac koji je stjekao svjetski uspjeh upravo potaknut od Stefana Zweiga da objavi "Požar strasti", naturalistički roman u kojem dobri i blagi seljak Hilarije doživljava i trpi zlo od svoga susjeda koji ima manire pračovjeka, da bi na kraju taj tihi i mirni čovjek počinio zločin i stvar se jeziva tragedija, kao u Goyinim slikama i Baudelaireovom pričama kada se sile tame urote,ili pastiri krvavo potuku.
Nagovještaj je to stoljeća obilježenom strojevima, revolucijama, socijalnim darvinizmom, ničeanstvom, ponorom Europe i onim što se mladom Krleži moglo svidjeti a to je antitolstojevština, pa i kritika kršćanstva. A ja kažem ako se Europa ne vrati kršćanskim svojim korijenima opet ćemo uroniti u poživinčenu epohu. A i Crkva i politički moral se moraju vratiti izvoru čovjekoljublja! I Krleža je zapao u melankoliju, rezignaciju i stvaralačku krizu koja je trajala desetljećima, nakon Zastava i Areteja!
 

Teo Trostmann

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Utorak, 22/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1242 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević