Get Adobe Flash player

Idejni koncept izložbe osmislile su Branka Brekalo i Nela Žižić

 
 
Izložba „Marjan – što jest i tu je“- Marjanske slike ili o Marjanu kao slikarskom nadahnuću, otvorena je u utorak, 18. lipnja u splitskoj Galeriji Emanuel Vidović. Idejni koncept izložbe osmislile su Branka Brekalo i Nela Žižić, a autorica i kustosica izložbe je Nela Žižić. Stručni suradnici na izložbi su Sanja Brbora (književnost) i Siniša Vuković (glazba), a autori likovnog postava Helena Tresić Pavičić, Nela Žižić i Mirko Gelemanović. Kako se izložba odvija povodom obilježavanja šezdesetogodišnjice donošenja odluke o devastaciji Sustipanskog groblja, posvećena je Dušku Kečkemetu i Tonču Petrasovu Maroviću, splitskim intelektualcima koji su digli glas protiv tog bezumnog čina.
https://www.radiodalmacija.hr/wp-content/uploads/2019/06/Marjan.jpg
Izložba je dio višegodišnjeg projekta na kojem su okupljene splitske kulturne i muzejske ustanove (Javna ustanova Marjan, Muzej grada Splita, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika i Arheološki muzej u Splitu), a obuhvaća izbor slikarskih, književnih i glazbenih djela s temom Marjana koja su nastajala od 18. stoljeća do danas. Dio izložbe posvećen slikarstvu obuhvaća umjetničke slike kojima su motiv ili tema Marjan i njegova grobišta, plaže i crkvice. Najstarija slika na izložbi je ona iz 1837. godine koju je naslikao Antun Barač, a prikazuje slikara i njegovu djecu kako plaču nad grobom njegove supruge na Sustipanskom groblju. Prvu duboko osobnu slikarsku i poetsku viziju Marjana dao je najznačajniji predstavnik splitske moderne, Emanuel Vidović, a svoj doprinos marjanskoj ikonografiji dali su i njegov suvremenik Ante Katunarić te njegovi učenici Jerolim Miše i Josip Botteri, kao i talijanski đak Marino Tartaglia.
 
Na izložbi su zastupljena i djela slikara stasalih pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća koji su u svom izrazu povezali lokalnu tradiciju sa suvremenim likovnim jezicima udaljujući se od realističkog slikanja krajolika, pa tako i Marjana. Tako marjanske motive nalazimo na slikama Ljube Ivančića, Matka Trebotića, Petra Jakelića, Jakova Pavića, Josipa Botterija Dinija i Frane Missije, ali i kod onih koji su se na splitskoj likovnoj sceni pojavili sedamdesetih godina, kao što su Mladen Sasso i Ante Mandarić. Kronološki pregled marjanskih slika završava se s generacijom slikara koja se je javila krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, s djelima Hrvoja Maka Peruzovića, Ane Marije Botteri Dini i Mladena Čulića, slikarima koji se u duhu postmoderne slobodno služe formama i stilovima iz prošlosti, ali ih prilagođavaju svom temperamentu i osobnosti. Hrvoje Peruzović i Ana Marija Botteri unose u slike simboličke elemente koji marjanskim krajobrazima daju obilježja posvećenih prostora, a Mladen Čulić kombinira elemente fotografskog realizma i impresionistički pristup stvarnosti u slikama preplavljenim svjetlošću i radošću življenja.
 
Segmente izložbenog postava koji se odnose na Marjan u književnosti posjetitelj će naći na zidu i samostojećem stupu, u dvjema audiovizualnim prezentacijama, te u vitrini s knjigama. Obuhvaćen je korpus raznovrsnih tekstova u rasponu od gotovo sto i pedeset godina, a indirektno čak i više. Prednost je dana ponajprije autorima koji toposMarjana prikazuju kao mjesto za kontemplaciju ili pak mjesto ugode i idealan krajolik. Riječi su to uronjene u modrozelene dijelove spektra boja, riječi što opojno mirišu po bilju, riječi iz kojih dopire šuštanje bora, cvrkut ptica ili šum mora. Posjetitelji se mogu podsjetiti kako se o Marjanu pisalo od Luke Botića do Jakše Fiamenga te doznati tko je 1924. pjesmom Marjan štitio, tko je s kim Marjanom šetao, o kojoj se marjanskoj biljci najčešće pjevalo.
          
Dio izložbe posvećen glazbi prezentira poznate «instrumentalne i vokalne pohvale gori ponad Veloga Varoša» (Siniša Vuković), primjerice, narodni napjev Merjane, Merjane, moj debeli lade, koji je zapisao skladatelj Josip Hatze te napjev Marjane, Marjane koji je melografirao Jakov Gotovac. Uz narodne, tu su i originalne skladbe Ljube Stipišića Delmate koji je za soliste i muški zbor na stihove Luke Botića 1982. godine skladao kompoziciju Oj Marjane, samotna planino, kao i skladbu Zaplakalo dite na Žudinski kanap 1970. godine. Skladbu Santa Maria della salute za soliste i muški zbor, a na stihove Tonka Maroevića posvećene Tonču Petrasovu Maroviću, skladao je Siniša Vuković.
Instrumentalna djela posvećena Marjanu uključuju poznatu koračnicu za limenu glazbu Marjane, Marjane skladatelja Antuna Kopitovića, kao i oratorij Staro groblje na Sustipanu za veliki orkestar, mješoviti zbor i soliste don Šime Marovića iz 1993. godine, koji je kao i poema Tonča Petrasova Marovića Sonata za staro groblje na Sustipanu inspiriran devastacijom Sustipanskog groblja.
Ovom izložbom želi se skrenuti pozornost publike na Marjan kao višestoljetnu umjetničku inspiraciju te tako dati još jedan prilog osvještavanju građana Splita o višestrukim vrijednostima tog brda i o potrebi njegove zaštite od daljnjih devastacija svih vrsta.
Izložba se može pogledati do 15. rujna 2019. godine.
 

Nives Matijević

Slike svjedoči o autorovoj imaginaciji temeljene na nezaustavljivosti gesta

 
 
Novi ciklus doista velikih formata tekućih akrila na platnu (150 x 120) slikar Mladen Žunjić posvetio je Jacksonu Pollocku, umjetniku čiji angažman osobito uvažava, posvećujući mu niz novih slika.
https://direktno.hr/upload/2019/06/zunjic_3_5d02215088116.jpg
Žunjić i u ovom ciklusu istražuje krajnje ili izvedive mogućnosti kako pojedinih boja, zatim sinergije boja, uz klasične motive oblika, mrlja, linija, obojanih ploha, na površini od gotova dva četvorna metra, gdje mora posložiti svijet nastao kolorističkom, oslobađajućom erupcijom.
 
Žunjićeve slike i nadalje nose pečat živosti i optimizma, snage, volje, odlučnosti, ne priznavanje limitiranosti, one svjedoči o autorovoj imaginaciji temeljene na nezaustavljivosti gesta. Žunjićeve slike doista emaniraju energiju, ona izranja iz  oslobođene nutrine i širi se izvan formata slike u svim pravcima i ravnomjerno i neravnomjerno i jako i nježno.
 
Žunjićeve slike obilježene su optimizmom i životnom snagom, neiscrpnim gibanjem, često i kaotičnim i nepredvidljivim, moguće s katastrofalnim posljedicama što izaziva kretanje lave od grotla i širi se nezaustavljivo.
https://www.zagrebonline.hr/wp-content/uploads/2019/06/20190501_152544.jpg
Eksplozija kolorističkih linija, ovala,mrlja, koji katkada odaju dojam disharmoničnosti svijeta u nastajanju ili u nestajanju, temeljni je dojam koji ovaj ciklus ostavlja na promatrača jer ove Žunjićeve slike upozoravaju na ključni trenutak ljudske povijesti, ukazuju na prijelomni trenutak kada se valja odlučiti kako sačuvati život i okruženje za budućnost.
 
Ciklus Mladena Žunjića posvećen  umjetniku svjetskog renomea Jacksonu Pollocku izvanredan je hommage slikara slikaru.
 

Miroslav Pelikan

Izložba hrvatskoga slikara u Galeriji umjetnina Split

 
 
U splitskoj Galeriji umjetnina je u utorak, 18. lipnja 2019. godine otvorena izložba radova Arsena Roje pod nazivom „Zatvaranje kruga“, kojom se ovaj umjetnik po prvi put predstavlja u Hrvatskoj i rodnome gradu. Splitska izložba objedinjuje crteže na papiru u kombiniranoj tehnici na tragu estetike pop arta koje je Roje izveo u Splitu 1965. i 1966. godine pred odlazak u inozemstvo i izbor iz njegova posljednjeg ciklusa Body Parts slikanog mahom uljem na platnu tijekom posljednjih godina života, a riječ je o ostarjelim, izrađenim dijelovima tijela. Naziv izložbe je „Zatvaranje kruga“. Kako kaže ravnatelj Galerije umjetnina i kustos izložbe Branko Franceschi: „Spajamo početak i kraj, Split i Los Angeles, mladog i zrelog umjetnika.“
https://www.galum.hr/site/assets/files/1657/arsen_roje_crtea_3_4_1966.1000x0.jpg
Rojini temeljni umjetnički nazori započeti su u domaćoj sredini njegovog duhovnog formiranja, kako bi se potom dalje razvili u New Yorku i Los Angelesu, gdje nastaje njegov znameniti plakat za film M.A.S.H. i sve naredne slikarske serije. Ipak, on nikada nije postao, jer to zapravo nikada nije ni mogao biti, pravi američki umjetnik.
 
Ostao je u suštini po naravi svoje kulture europskim umjetnikom, zacijelo prije svega zato jer je u svoje slikarsko djelo, poglavito ono iz posljednjih godina, unio i upisao vlastitu, moglo bi se reći tragičnu egzistencijalnu sudbinu. U vrijeme nedugo prije i tijekom Rojina boravka u New Yorku i Los Angelesu, na američkoj umjetničkoj sceni od sedamdesetih do devedesetih godina prošloga stoljeća odvijaju se burna zbivanja nastanka i brze smjene niza vodećih pravaca poput pop arta, minimalizma, postslikarske apstrakcije, hiperrealizma, konceptualne umjetnosti, performansa, primijene fotografije, eksperimentalnoga filma i videa u novim umjetničkim praksama, sve to unutar veoma moćnog muzejsko-galerijskog, tržišnog i masmedijskog sustava koji surovo prevladava nad svakom, čak i najistaknutijom pojedinačnom umjetničkom pozicijom. „(S)naći se u takvim bespoštedno konkurentskim umjetničkim prilikama za svakoga aktera ovoga sustava izazov je proboja, uspjeha, afirmacije i opstanka. Roje je od početka svoga sudjelovanja na toj sceni dobro znao u što se upušta, prihvatio je nametnutu mu životnu borbu svjestan da od nje ne može i ne smije biti nikakvoga uzmicanja“, piše u predgovoru izložbe 'Zatvaranje kruga' njezin kustos Ješa Denegri, kojemu je Roje, kako navodi, drug iz davnog zajedničkog školovanja u splitskoj realnoj gimnaziji.
 
Sredinom šezdesetih godina, još za boravka u domovini i prije odlaska u Pariz, Roje započinje seriju crteža tušem i temperom na standardom papiru 84x60 cm. Kasnije ih nosi po svijetu i pokazuje u Parizu i New Yorku, a prvi put su izloženi tek sada u Splitu, odakle su otišli prije pedeset godina. Crteži su rađeni po fotografijama iz novina i magazina, zamišljeni kao plakati bez praktične upotrebe i pokazuju koliko je Roje u to vrijeme bio zaokupljen i ponesen slikama iz zapadne, posebno američke popularne kulture, kao željenom projekcijom u jedan svijet znatno drugačiji i privlačniji od onoga okolne i zatečene realne svakodnevice. U Parizu ih pokazuje galeristi Michael Sonnabend, u čijoj je galeriji tada bila u tijeku izložba Andyja Warhola. Sonnabend ih gleda sa zanimanjem, ali im zamjera kontekstualnu metaforu kojom se ovi crteži razlikuju od tipičnog pop arta', navodi Denegri, dodajući da poslije dvogodišnjeg boravka u Parizu Roje definitivno napušta Europu i 1968. stiže u New York. Uspijeva naći posao kao grafički dizajner filmskih plakata i već 1970. radi antologijski plakat za kultni film Roberta Altmana 'M.A.S.H.', za koji dobiva uglednu Motion Picture Advertising Award za najbolji filmski plakat 1970. godine.
 
Po dolasku u Los Angeles Rojini slikarski početci su nesigurni, koleba se između apstrakcije i figuracije, izdržava se radeći i dalje filmske plakate za Universal Studios i 1977. dobiva nagradu za Fellinijev film 'Casanova'. Radeći za film Roje ubrzo sakuplja značajnu zbirku fotografija iz klasičnih američkih filmova i postupkom uvećavanja fotografskih snimaka odabranih kadrova počinje raditi slike, najprije akrilikom, a onda uljem na platnima različitih formata koje ponekad slika u originalnoj crno-bijeloj verziji, ali najčešće im dodaje boju. Slikanje po fotografijama čini koincidenciju njegovog slikarstva s trendom američkog hiperrealizma i fotorealizma od čijeg se postupka 'hladne' impersonalne realizacije znatno razlikuje i odvaja 'vrućim' postupkom slikarskoga rukopisa. No još bitnija razlika među njima jest u tome što su za Roju ovi prizori zapravo metafore složenih međuljudskih psiholoških stanja i raspoloženja umjesto doslovnog prenošenja i preuzimanja nekih konkretnih stvarnosnih motiva. Tim slikama Roje uspijeva zainteresirati Ivana Karpa, poznatog njujorškog galerista koji je podržavao Jaspera Johnsa, Royja Lichtensteina i Andyja Warhola dok je vodio galeriju Leo Castelli, a kasnije je otvorio vlastitu galeriju pod nazivom O. K. Haris. Karp Roji 1984. priređuje prvu samostalnu izložbu, čime počinje njihova duga suradnja.
 
Roje, međutim, navodi Denegri, u slikanju filmskih fotografija ne nalazi dubinsko zadovoljenje pa između 2003. i 2006. dolazi do vrlo radikalne tematske promjene u njegovom slikarstvu. Umjesto prizora iz holivudskih filmova, odjednom u središte njegove slikarske ikonografije ulaze prikazi detalja dijelova vlastitog tijela u izrazito krupnim planovima predočenih iz različitih rakursa – prsti na rukama deformirani od crtanja, nokti prljavi od boje, plave žile na rukama i stopalima, noge izmorene od hodanja, stomak koji se s godinama širi, leđa bolna od stajanja pred platnom, sve to predstavljeno u slikama velikih formata s dozom Rojinog crnog humora.
 
Posljednji Rojin slikarski ciklus 'Body Parts' prikazan je posthumno u Los Angelesu, najprije u sklopu skupne izložbe 2008., a onda kao samostalna izložba 2009., obje u okviru Galerije Peres Projects. 'Hiper – i fotorealizam definitivno su završeni pokreti, Roje dakle njima ne pripada, nadilazi ih svojim jedinstvenim realizmom pokazujući kako i koliko stilski koncept realizma – ukoliko je u nj unesena nesuzdržana, čak i samorazorna strast za nastankom djela – može biti izrazito subjektivan i individualan. Od svojih prethodnih slika rađenih po filmskim fotografijama Roje je zadržao jedino utisak i učinak krupnog plana kao operativnog izražajnog sredstva, ali ga je istodobno, unatoč maksimalnoj preciznosti predočenog motiva, preusmjerio ka dramatičnim iskazima svojevrsnog (neo)ekspresionizma svojstvenog aktualnoj duhovnoj atmosferi kraja 20. stoljeća i novog milenija. Finale jedne riskantne životne i umjetničke pasije zaista nije mogao biti drukčiji nego što će to biti u slučaju ovog završnog i zaključnog poglavlja Rojina ukupnog slikarskog i crtačkog opusa', zaključuje Denegri.
 
Arsen Roje (Split, 1937. - Los Angeles, 2007.). kratko je pohađao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu prije nego se preselio u Pariz 1966, potom 1968. godine u New York, da bi se 1971. godine konačno nastanio u Los Angelesu gdje je živio do svoje smrti 2007. godine. Izlagao je na skupnim i samostalnim izložbama diljem SAD-a, a predstavljale su ga galerija Ivana Karpa O.K. Harris u New Yorku i Perez Projects u Los Angelesu. prestižnu nagradu Motion Picture Advertising Award osvojio je dva puta, i to za plakat filma Roberta Altmana M.A.S.H. 1970. godine, te film Casanova Federica Fellinija 1977.
Izložba je otvorena do 28. srpnja 2019. godine.
 

Nives Matijević

Oblici crnila u ovome ciklusu poprimili su najrazličitije oblike

 
 
Novi ciklus ulja i akrila na velikom formata (100 x 90) suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika, slikara Mladena Žunjića nosi intrigantni, misteriozni naziv Perspektiva , naime iznad podloge smeđe crvene boje gomilaju se čudesni oblaci tamnih oblika, linija, ovala, u neobičnom kovitlacu, u sinergijskom gibanju crnila, oblacima crne boje, jasno naznačujući ograničenost svijeta ispod njih, limitirajući ga.
https://direktno.hr/upload/2019/06/20190528_172110_5cfba241e50a8.jpg
Oblici crnila u ovome ciklusu poprimili su najrazličitije oblike, od oka do slova, od ravne crte do roja uznemirenih insekata, od brojeva do mrlja, u kovitlacu iznad primirene, gotovo posve mirne površine ploha crvene i smeđe boje.
 
Očiti antagonizam dva svijeta u jednoj slici, očituje se lako, posve je vidljiv, tama, crnilo, prijeti svijetlijim plohama boje, plašeći ih svojim jasno čitljivim kretanjem i gestama, dok donji svijet miruje. Promatrajući smireni svijet dvije boje, crvene i smeđe, u podlozi, nakon stanovitog vremena otkrivamo kako ta mirnoća ispod brzo krećućih crnih formi, otkriva predatora, krajnje fokusiranog na skok koji će uslijediti i udariti na gibljive forme.
 
Predator, grabežljivac, bez pokreta, čeka najpovoljniji trenutak kada će se munjevito zariti u oblake crnih oblika i utažiti i utoliti i žeđ i glad.
https://direktno.hr/upload/2019/06/20190523_144112_5cfba2342ee00.jpg
Vrlo zanimljiv motiv sukoba, borbe, uništenja, Žunjić je prikazao na sebi svojstven način progovarajući jezikom boja i oblicima koji su česti u njegovom slikarstvu, oblicima riječima. Veliki format je i ovdje omogućio umjetniku iznimnu slobodu u kreiranju ideje o dvije razine, o plijenu i lovcu, o dva lica življenja.
 
Žunjić vješto i bez imalo ustezanja koristi jednako žestoko  i boje i motive u svom kontinuiranom likovnom istraživanju, realizirajući obiman i kompleksan opus ulja i akrila na velikim formatima platna.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Nakon što je T. Ivić 16. VI. 2019. položio vijenac na kojem piše "Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske", svatko tko i dalje u HDZ-u podržava Plenkovića je izdajnik. Slažete li se?

Ponedjeljak, 24/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1462 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević