Get Adobe Flash player

Izložba Napinjanje teksta Anabel Zanze u Galeriji umjetnina Split

 
 
„Napinjanje teksta“ naziv je izložbe kojom je Anabel Zanze retrospektivno pokazala svoj dosadašnji umjetnički rad. Izložba je otvorena u petak  5. travnja 2019. u Galeriji umjetnina u Splitu, a ostaje otvorena do 28. travnja.
https://www.galum.hr/site/assets/files/1645/moji_zapisi_1_ulje_na_platnu_2015_200x250_mm_m.1000x0.jpg
Izložba predstavlja stotinjak radova (kolaža, slika u ulju i akrilu) nastalih u razdoblju od 1996. do 2019. godine u kojima se slovo i tekst prepoznaju kao temeljne osobine umjetničkog stvaralaštva Anabel Zanze. Uz djela, u vitrinama su izložene fotografije umjetnice u radu, rječnici, knjige, boje i alati kojima se Zazne koristi pri izradi djela te arhiva koja dokumentira proces nastanka rada.
„Moje se likovno djelovanje zasniva na kombiniranju slike i teksta, zadiranju leksičkog u vizualno, igri s leksičkim kao likovnim elementom. Takvim načinom rada dolazi do 'prelijevanja žanrova': tekst, koji primarno pripada knjizi, časopisu ili novinama, na slikarskome platnu poprima drukčiju funkciju od one na koju smo navikli. Postaje glavnim sadržajem slike, odnosno: njezinim lajtmotivom“, rekla je autorica.
 
Analitičko slikarstvo koje po mnogim svojim značajkama promatramo u širem kontekstu konceptualne umjetnosti istodobno je postupcima dematerijalizacije umjetničkog djela. Vjerojatno se možemo prikloniti tezi, da konceptualnu praksu i analitičko slikarstvo identificira 'posvećenost jezičnim problemima' i 'interpretacija umjetničkih aktivnosti kao specifičnih i autonomnih praksi'. Sagledavamo ih u mogućoj vezi sa 'strukturalističkim avanturama 20. stoljeća', osobito lingvističkim strukturalizmom, a na tragu čega je moguće govoriti o djelu Anabel Zanze. Slikarstvo Anabel Zanze moguće je razmatrati unutar šireg polja prakse koja se temelji na analizi, u sklopu onih postupaka koji mediju ne prilaze sintetizirajući doživljaje ni iskustvo viđenog i proživljenog. Slika postaje tekst (ili njegov dio) ; ona je uputa za rukovanje, svedena na opis koji čak ne mora biti ni u kakvoj vezi s onim što uobičajeno podrazumijevamo pod tim pojmom. Upravo na tragu toga Anabel Zanze upornim, često samozatajnim načinom istražuje mogućnost slike. Izražava se ne samo pikturalnim sredstvima, kolažem, kombinacijom crteža, grafita, papira, ulja i akrilika, u tehnikama frotaža i slično, nego joj pristupa kao sugovorniku. Za Anabel Zanze slika je polje u koji se upisuje tekst – njezin, tuđi, preuzet i privremeno prisvojen, tipografski zasićen do te mjere da je ponekad teško prodrijeti do značenja koje bismo proglasili definitivnim. Način upisivanja kojim se koristi ovisan je o ritmu njezina prodiranja kroz tekst, razumijevanja, i na kraju – interpretacije koja je često svedena na odabir odlomka, rečenice, nekad samo jedne riječi.
 
Kustosica izložbe i autorica predgovora u katalogu izložbe Sandra Križić Roban, istaknula je kako su pred nama radovi koje ćemo osim što ih gledamo, poželjet i čitati, no ta nas želja neće daleko odvesti. „Iako bi se u povodu ove izložbe mogao očekivati neki standardniji pregled, recimo nešto poput rekapitulacije učinjenog (ispisanog i naslikanog) ili kronološki uređen zapis koji će čitatelju omogućiti nadzor nad opusom slikarice, pred nama je sve samo ne to. Čitanju ovog osebujnog teksta, labirinta sazdanog od znanja i muke koji računa na aktivnog i zainteresiranog gledatelja, pristupala sam ovisno o raznim okolnostima, među kojima one iz privatnog života svakako treba uzeti u obzir.“
 
Anabel Zanze nastoji potaknuti zainteresirana promatrača na višeznačna putovanja po labirintima slova, riječi i rečenica, na otkrivanje različitih konotacija koje će odgonetnuti u većoj ili manjoj mjeri, ovisno o svome znanju, snalažljivosti, intuiciji, pa i koncentraciji. Gledatelja koji se još uvijek zna i želi 'igrati' riječima i njihovim značenjima, koji će se upustiti u neizvjesno putovanje gusto ispisanim redcima koje nikamo ne vodi. Jer pred slikom stojimo sami, fokusiramo se na polje omeđeno rubom, napetu ravnu površinu na kojoj ne prepoznajemo naslikane oblike već vizualne znakove svijeta koji se reprezentira na posve drugačijoj osnovi. Do neke mjere ostajemo nesigurni u ono što vidimo, no upravo je nesigurnost ponekad jedini način kako gledatelja potaknuti da stalno iznova propituje što vidi i što od viđenog razumije.
 
Težina teksta i težina fonta su u korelaciji. Za prijepis teškog, tektoničnog fonta (slike Tekstura, Crvena, Polja) odabire teoretski, tematološki esej, dok je kod 'lakših' tekstova mekši, zaobljeniji oblik slova prikladniji zapisima u kojima se obraća pojedinim umjetnicima referirajući se na njihove radove. Frekvencija znakova u tim zapisima ovisi o omjeru broja rezultata i broja pokusa, pri čemu su podaci o pokusima uredno posloženi u mapu i svjedoče o pozornim izračunima koji nastaju dok razmišlja o slici, planirajući njezinu kompoziciju i harmonične odnose koje želi postići. Na tim radnim papirima umjetnica bilježi mjere slova i one razmaka, njihova širenja po platnu u redcima koji ovise o odnosu vremena i brojanju.
 
Tekst se nudi kao tekst za gledanje. Ponegdje se može čitati, a na nekim drugim mjestima, određenim zahvatima, Zanze namjerno otežava čitanje slike kao štiva, jer joj nije stalo do toga da slika bude reprodukcija odabranog teksta. Zato koristi 'pogreške' u pisanju, izostavljanje pojedinih slova ili redaka i slično da pokaže kako slikovni tekst nije isto što i knjižni tekst. I nije samo riječ o odabiru fonta i gustoći pisma, spajanju riječi ili izdvajanju pojedinih slova prema nekom samo njoj razumljivom rasporedu, pri čemu nastaje nešto poput teško razumljivog rebusa. Tekst je kadriran poput prizora snimljenog fotoaparatom iz kojeg uvijek nedostaje dio. Jer aparat – koliko god da osigurava pogled u ono u što je netko gledao – izdvaja ono što više nije moguće 'ugurati' u kadar.
 
Između mnogih postupaka koji karakteriziraju njezino stvaralaštvo, arhiviranju treba posvetiti dodatnu pozornost. U Anabelinu vizualnom arhivu nalazi se i osobit moiré uzorak koji nastaje interferencijom dvaju uzoraka ili rastera, čiji pomak stvara osobite optičke senzacije. Iako Rastere, ciklus u kojem su djela posvećena književnicima i arhitektima, Anabel Zanze ne povezuje izričito s ovim uzorkom, u prepletu linija i njihovoj međusobnoj napetosti dolazi do vizualnih senzacija koje nas mogu podsjetiti na princip nastanka moiréa. Iako se u svojim postupcima ponavlja, repetirajući ponekad kompozicije u većem i manjem formatu, ili ih u trenucima predaha skicirajući u takozvanim Pozivnicama, Anabel ne odustaje od procédéa ili teme. Njezin je izbor logičan, čvrsto utemeljen u jeziku kao signalu. Jer, tako se upotrebljavaju ove riječi.
 
Anabel Zanze rođena je 1971. godine u Dubrovniku, gdje je pohađala osnovnu i srednju školu (prirodoslovno-matematičkoga smjera.) Godine 1991. upisala se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (grafički odsjek) i diplomirala, u klasi prof. Ante Kuduza, 1996. Između 1998. i 2004. predavala je likovnu kulturu u osnovnoj školi Marina Držića u Dubrovniku. Od 2004. živi i radi u Zagrebu. Članica je Hrvatskoga društva likovnih umjetnika (HDLU) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU). Nastupala je u istaknutim hrvatskim muzejima i galerijama moderne i suvremene umjetnosti na samostalnim i skupnim izložbama. Njezina djela čuvaju se u tim muzejima i galerijama te u hrvatskim i stranim privatnim zbirkama. Uvrštena je u knjigu Sandre Križić Roban Hrvatsko slikarstvo od 1945. do danas. Odgovornost slike u vrijeme nestrpljivog pogleda.
 

Nives Matijević

Nefigurativni svijet

 
 
Zagrebački slikar, autor znatnog i zanimljivog opusa, Mladen Žunjić nedavno je pokazao dio novoga ciklusa, izrazito kolorističkog i naravno,  ulje i akrili na velikom formatu platna.
https://direktno.hr/upload/publish/152170/20180424-081817_5caa088106cce.jpg
Novi ciklus čine slike posvećene pojavi pomicanja tektonskih ploča, izazivačima potresa, tsunamijima. Raznobojne plohe različitih oblika i veličina egzistiraju na površini platna, doista poput tektonskih ploča i jasno je vidljivo, one se pomiču, gibaju, lijevo, desno, gore, dolje, brže, sporije, gibaju se stalno,kontinuirano  gibanje je ključna karakteristika.
 
Žunjić se vješto i suvereno igra, poigrava i s bojama i s pomičućim plohama tajanstvenog, nepoznatog i nepredvidivog svijeta. Naravno, sve dosadašnje cikluse pa i ovaj povezuje iznimna energija koja struji gotovo na svakoj Žunjićevoj slici, gotovo da se može opipati, vidjeti, osjetiti. Ta energija klizi kroz sve razine slike, istječe van, uvlači se u nevidljivu dubinu slike.
 
Snažan, vrlo dobro odabran kolorit i dalje je vrlo bitna odrednica ovoga slikarstva jer Žunjić i ne želi drugačije slikati, žestoki,naglašeni kolor njegov je trademark. Nefigurativni svijet i na ovim je slikama definiran kroz slikarevu igru s raznovrsnim elementima koje je na svoj način kombinirao u jedinstvenu cjelinu tektonskih ploča i njihovih pomicanja.
https://direktno.hr/upload/2019/04/20190206_200021_5caa07f86fdd8.jpg
Naravno, Žunjićeve motive možemo tumačiti i čitati kako tko želi i može jer svatko ima svoj ključ za odgonetavanje simbolike. S druge strane Žunjićev kolor je iznimno optimističan, njegove slike emaniraju doista, samo pozitivnu energiju.
 

Miroslav Pelikan

Pusti ih nek' pričaju

 
 
Pusti ih nek' pričaju,
jer ljudi su zli.
Sve su moje riječi samo za te stih…
I sva moja čula poklonit ću tebi…
…Čak ni čulo sluha,
ne rabim za njih.
http://data.whicdn.com/images/10448032/girl-love-nature-peace-sweet-Favim.com-57611_large.jpg
Pusti ih nek' pričaju,
to je njihov život.
Samo neka mene ostave na miru.
Nestvarno al' jesu,
za mene su ništa.
Ne vidim se s njima u istome điru.
 
Pusti ih nek' pričaju,
jer ne znaju drugo.
Osnove života moraju naučit .
Dragocjen mi svaki,
trenutak je s tobom…
Sa razinom njihovom ne želim se mučit.
 
Ma pusti nek' pričaju.
U zabludi žive…
Svakako ne možeš doprijeti do njih.
Živimo po svome samo tebe ćutim,
Misao na tebe svaka mi je stih.
 
Jedina vjeruj mi, ja živim sa stihom!
 

Vladimir Živaljić

Obojane plohe fine, delikatne palete, vijugavi pravci koji se probijaju između tih neobičnih oblika

 
 
Slikar Ranko Ajdinović, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, pripadnik je mlađe, agilne generacije, izlagao je na nizu samostalnih, zapaženih izložbi u domovini i svijetu.
http://m.metro-portal.hr/img/repository/2019/04/web_image/ranko_ajdinovic_2.jpg
Već je dulje vremena zaokupljen radom na novom ciklusu, simboličnog naziva Unutarnji pejzaži. Riječ je o akrilima i kombiniranim tehnikama  na srednjim i većim formatima platna, izrazito nefigurativne motivike,mada se na pojedinim slikama može opaziti i blaga figurativna nazočnost, osobito u detaljima.
 
Ajdinovićev svijet čine obojane plohe fine, delikatne palete, vijugavi pravci koji se probijaju između tih neobičnih oblika ili ih čak spajaju u jedinstvenije cjeline, tvoreći složeni svijet imaginarnih konstrukcija, duboko skriven, svijet koji se teško i mukotrpno otkriva u slici s naizgled vrlo simplificiranim motivima.
 
Važan element u ovom ciklusu jest izraziti osjećaj optimizma, koji izvire iz doista svakog kutka slike, optimizam teče na blagosti kolora i oblika. Istodobno dubina i volumen obojanih ploha djeluju na promatrača vrlo sugestivno i dok koncentrirano ponire u plavi ili ljubičasti ili zeleni kvadrat, pravokutnik, razmišlja  o vlastitim dilemama i upitima, tražeći odgovore.
 
Na Ajdinovićevim slikama, posebno na ovom ciklusu može se osjetiti i ritam glazbe, ponekad usporen, ponekad ubrzan i kao da je pred nama partitura glazbenog djela a ne akril na platnu s obojanim plohama umjesto nota.
http://akademija-art.hr/wp-content/uploads/2019/04/Ranko-Ajdinovi%C4%87-Unutarnji-pejza%C5%BEi-2-840x596.jpg
Novi ciklus slikara Ranka Ajdinovića iako još nije posve definiran, djeluje vrlo uvjerljivo, ozbiljno, sa slikama koji odišu harmonijom ali i mirom, svečanom tišinom koja se neprekidno širi. Ajdinović slika, to je posve razvidno, neopterećen gibanjima i stalnim nedoumicama u aktualnoj umjetnosti, slika ono što osjeća, ono što prirodno izvire iz njega.
 
Ovaj bi ciklus svakako valjalo prikazati ili barem odabir u reprezentativnom galerijsko muzejskom prostoru u kojem bi njegova kompleksnost došla do punog izražaja.
 

Miroslav Pelikan

Više članaka ...

  1. Babilon
  2. Kartija moga dida

Anketa

Za koga ćete glasati na izborima za Europski parlament?

Četvrtak, 25/04/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 734 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević