Get Adobe Flash player

Guranje pjesama

 
 
kad na kraju života
budem pitan
u što sam život potrošio
https://photos4.meetupstatic.com/photos/event/4/2/b/a/event_139637082.jpeg
?
reći ću
sizifov posao sam radio
gurao sam svoje pjesme
 

Nikola Šimić Tonin

Savršenost kompozicija, spontanost, čistoća tonova

 
 
Edouard Boubat (1923. - 1999.), Parižanin studirao je fotogravuru od 1938. do 1942. Sudjelovao je u reviji Realite (Stvarnost) od 1957. do 1970., gdje postaje glavni protagonist "francuske humanističke fotografije". Slavni pjesnik Jacques Prevert je za njega rekao "U zemljama najudaljenijim Boubat je tražio i našao oaze. On je dopisnik mira. Baboutove oči su škrinja u kojoj je sakriveno blago dalekih zemalja pisao je književnik Tahar ben Joulon, dodajući stvari koje mi se ne sviđaju, iako su zvučne.
https://i1.wp.com/www.inspirewetrust.com/wp-content/uploads/2015/04/%C3%89douard-Boubat.jpg?fit=1400%2C700
Marguerite Duras, Fernando Arrabal, Robert Doisneau su kazali lijepih riječi, ali nas zanima što kaže sam Boubat. On kaže da je život ranjivost, kaže da "ponekad zavidi slikarima koji provode nad buketom cvijeća cijelo jutro, pa i duže. Fotograf je kao oblak, gura se naokolo, posve ovisan o vanjskom svijetu. To ponekad doživljavam kao bol i grješku."
 
Kad bismo doživjeli Boubata kao epikurejca koji blazirano uživa u ljepoti i neponovljivosti trenutka bili bi u krivu. On je mnogo više nego pjenušavi galski duh, puno više nego rafiniranost i erudicija, puno više nego izvježbani um profesionalca koji ima ideje jače od dalijevskih, kompozicije čišće od japanskih crtača i Bruegelovskih lovaca. Savršenost kompozicija, spontanost, čistoća tonova koje (iako sam kolorist i pristaša šarenila) priznajem da može dati samo crno bijela fotografija nisu glavne - kroz slike izlazi na vidjelo čovjek, Edouard Boubat.
 
Svakodnevni prizori se pretvaraju u nadrealističku poeziju lišenu banalnosti, kompletna zrelost osobe se vidi u božanskoj običnosti, u licu i očima djeteta i starca, u tijelu žene nalik oblutku voluminoznom kojemu suprotstavlja teksturu pješčane plaže sa naborima i sjenama; tu su i duhovitosti, ekscentričnosti, gipkosti mačke, igri svjetlosti i sjena, geometrizmu koji stvara haiku fotografije - lucidnost koja sa malo kaže puno. Boubat veli za mene je fotografija kao istraživanje, ili hodočašće, ili lov. Volim slikarstvo, volim glazbu, ali fotografija je ono što mi dopušta da izađem iz sebe.
 

Teo Trostmann

Svud same spletke, pohlepa i blud

 
 
Ja gledam, kako srlja ovaj svijet
Bez orijentira u kružnomu pravcu,
Poltronski služeć svom nalogodavcu,
Kao da nitko i ne misli mrijet.
https://www.findshepherd.com/wp-content/uploads/2017/12/The-Lord-Jesus-Being-God-Why-Did-He-Pray-to-God-2.jpg
I HRAM je hladan, ne grije ga žar,
Bez svijetla čami, ovijen u mrak.
U njem se više i ne sklapa brak
Nit bračna ljubav poklanja na dar.
 
Iz mnoge duše istrgnut je Bog.
Svud same spletke, pohlepa i blud:
Pravednik k Nebu vapi uzalud.
Nu, Ti sve motriš sa prijestolja svog.
 
Ti mirno gledaš, strpljiv si i blag.
Svakom stvorenju pokazuješ put.
Niti se svetiš nit si na njeg ljut.
...Svaki Ti stvor je neizmjerno drag.
 
Al' čas će doći za srdžbu i gnjev,
Kad pravda stiže i naplatni dan,
Koji nam nije objavljen ni znan,
Kad munja sjevne svoj posljednji sijev.
 
...Ja gnjevno gledam podno trona Tvog
Nekažnjen porok, razvratnost i strast,
Pogažen ponos, posramljenu čast???
...Hvala Ti, Bože, što ja nisam Bog.


Žarko Dugandžić

      Lako se pamte

 
 
        Riječ je ljepota zemnog života. Riječ svaka pratilja je svih koraka.
        A nije nikla iz pakla mraka . Nije ni varka, igračka neka. Riječ od
        Boga je i stvorena je za čovjeka. Njemu se daje da s njime traje.
        Od njega prima led zima i žar ljeta, sreću i tugu cijeloga svijeta.
        Riječ čovjeku je samo dana da po njoj živi svakoga dana, njoj
        se divi, da umnaža ju i brižno pazi da poticaj mu bude snazi,
        zrcalo duše kroz život cijeli i da ju čovjek s čovjekom dijeli.
          https://mariaortegagarcia.com/wp-content/uploads/2017/12/Squared-images-_-IG-3-300x300.png
        U riječ su pjesnici zaljubljeni, jer godi duši, ljepotom plijeni.
        Kroz riječ uskrsnu i snovi razbijeni, od nje se i livada zeleni,
        vrtovi cvjetni cvatu, obilje zemnih slika blješti u sunca zlatu.
        Pjesničke riječi pamte se lako sve dok ih neznananc neki nije
        uvredom tak'o. Ta blaga, pjesnička riječ ponovljiva je i mila,
        ne sustaje u hodu makar i ranjena bila, jer i tad dobije krila,
        poleti ali se ne sveti i nije zlobna. Ta riječ hrvatska, mila i oko
        srca se svila pa njegovim otkucajima bije. Ni u smrti teška nije.
        U svakoj nevolji pronađe put bolji, jer je po Božjoj volji i ljudskom
        stvoru treba za uspravan hod i putovod. Za let do samog Neba.
       

Malkica Dugeč, 4. 6. 2018.

Anketa

Tko je Andreju Plenkoviću draži?

Utorak, 22/01/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 965 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević