Get Adobe Flash player

Kolor je vrlo odmjeren, boja je pozorno nanesena, potez je lagan i nježan

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Ivo Kajzer iz Rijeke, poznat je i cijenjen po svom obimnom i složenom  opusu temeljenom na motivima mora, od mora samoga, preko mornara i ribara, brodovlja do luka,po nizu precizno izvedenih slika, u ulju na platnu, različitih dimenzija u hiperrealističkoj maniri. U Kajzerovom opusu posebno se ističe ciklus brodovlja, čamaca, brodica, usidrenih u sigurnoj lučici ili pak o skupini brodova izvučenih na suho, koji se doimaju kao davni grčki brodovi s pedeset vesala s kojih su malo prije iskočili ljuti ratnici, s kacigama ukrašenih konjskom grivom  u potrazi za zlatnim gradom.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/34759/ivo_kajzer_na_kraju.jpg
Kajzer osobito voli portretirati male lučice u kojima svoju sigurnost pronalazi nekoliko čamaca, na ovim slikama oni miruju, spavaju i obnavljaju svoju snagu za novi susret s morem, s različitim licima mora koje nije uvijek ugodno i dobrostivo. To su mjesta koja jedva bilježe protok vremena, vrijeme je na ovim slikama današnje ali to isto tako može biti i trenutak od prije više desetaka godina ili čak i više. Sve miruje, gotovo bez zvuka, sunčano je i veoma toplo, i more miruje, nema ljudi, sklonili se od žege, tek se ponegdje začuju galebovi i možemo ih vidjeti kako se strmoglavljuju prema vodi, prema plijenu. Gotovo idilična atmosfera, svijeta koga se rado prisjećamo i koga danas ima u malim količinama. Kajzer vrlo osjećajno  slika svijet naših sjećanja.
 
Ponegdje na Kajzerovim slikama možemo opaziti zaposlene ljude oko brodova, grubih dlanova, lica opaljenog suncem, šutljive, uspravne. Kajzer katkad naslika scenu s izvučenim brodovima na kopno, u prvom je planu, istaknut, ponosni pramac i taj mali brod, nevelike dužine i ograničene moći plovidbe, pokazuje svoj neuništivi i neustrašivi karakter nesavladivog.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/38026/ivo_kajzer.jpg
Često sam pomišljao kako Kajzer namjerno slika utihnute lučice, spokoj i mir, željeći upozoriti na razornu moć mora, nekontrolirani bijes prirode i malu mogućnost čovjeka da se odupre svemu tome, ali ipak čovjek se stoljećima odupire nevolji koju nose valovi, vjetar, bura i čini suživot s morem mogućim i trajnim. Kolor Ive Kajzera je vrlo odmjeren, boja je pozorno nanesena, potez je lagan i nježan, naravno jer ovo je vrlo emotivno slikarstvo, iskreno i vrlo snažno.
 

Miroslav Pelikan

Uz godišnjicu smrti poznate i hrabre Hrvatice Ivone Dončević

 
               
                Prije samo čet'ri ljeta
                Otišla je s ovog svijeta.
                Za nju, noću niti danju,
                Crkve zvona
                http://3.bp.blogspot.com/_MdakPLzVHVo/R2r-qlP8gDI/AAAAAAAAADM/VBgwws2c8Ck/s200/ivona.jpg
                Nije bilo s nebosklona.
                Ime njeno je IVONA .
                Po djelima još od rana
                Hrvatima bješe znana.
                Voljela je snagom svom
                Svoj hrvatski dragi dom
                I daleko, u tuđini
                Slobodu je samo snila
                Napaćenoj Domovini.
                Ponosna je žena bila.
                Hrvatica rodu vjerna.
                Krasila ju hrabra djela
                A i ljubav neizmjerna.
                Bješe žena dobra, smjela
                I u svaki teški čas
                Dobrim djelom rodu spas.
               
                Prije samo čet'ri ljeta,
                Na Dan pobjede - OLUJE,
                Što ju Hrvat gord svetkuje,
                Otišla je s ovog svijeta
                Hrvatica dušom svom.
                Grob hrvatski sad joj - dom.
                Vječnost tu ju obasjava,
                A san prošli posta -java.
                Za mir vječni od Ivone
                S Katedrale zvona zvone.
                Tiho zvone.. zvone.. zvone..
 

Malkica Dugeč, 5. 8. 2018.

Otavijevićev akt je vrlo otmjen, privlačan, izrazitih atributa ali i istodobno nedvojbene pripadnosti prostoru, okolišu...

 
 
Slikar Neven Otavijević, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik iz Zadra, autor je vrlo decentnog opusa ulja. Izlagao je više puta samostalno, vrlo zapaženo. Ovih se dana susrećemo s nekoliko novih uljanih slika, koje su rezultat uspješnog kontinuiranog rada u atelijeru, u ne idealnim slikarskim uvjetima.
http://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/S/SLIKA%20NEVEN%20OTAVIJEVI%C4%86%205.jpg
Otavijević ostaje vjeran svom izboru , izrazitom ali i profinjenom koloru, u tretiranju motiva krajobraza u koji je vrlo vješto, suvereno utkao figuru akta. Jedno prožima drugo. Priroda se pretače u obrise tijela. Lijepa nagost izranja iz krajobraza. Riječ je i o dvojnosti bića i nature, riječ je i o univerzalnosti jednine.
 
Otavijevićev akt je vrlo otmjen, privlačan, izrazitih atributa ali i istodobno nedvojbene pripadnosti prostoru, okolišu u kojem se nalazi i kojem pripada. Vrlo neobična kombinacija koja nameće pitanje, što je prvo, akt ili krajobraz? Ili je ipak riječ o različitim pojavnostima prirode, okoliša, svijeta oko nas.
 
Čisti, neprijeporni dijelovi krajobraza u potpunosti pripadaju prepoznatljivom rukopisu slikara, skupina sukladnih ploha boje, koje nastavaju i druge slike iz novijeg opusa, čineći čvrstu pozadinu, temelj na kojem se uzdiže nekoliko vitkih stabala, koja su vrlo vjerojatno do malo prije nalikovala tajanstvenoj skupini zatečenoj u veseloj vilinskoj igri, četiri mlade djevojke opijene plesom. A sada su to izvijena, poput zanosnih tijela, tanka stabla u mističnoj šumi.
http://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/S/slike%20nevena5.jpg
Dosta često, Otavijević slika propeto, izvijajuće drveće, portretira ga i doista, svako njegovo stablo ima neku svoju posebnost, drugačije je, reklo bi se, kako su ta stabla slična ljudima i nose njihove karakteristike. I kada slika grad, prazne ulice omeđene sačuvanom i zanimljivom arhitekturom u sličnom kolorizmu, s ponekom figurom koja promiče, ne možemo se oteti dojmu, kako su i slike gradova i prirode i aktova obilježene specifičnim, nečujnim mirom, tihim skladom nenarušenih relacija. Otavijevićeve slike nose obilježje mira, harmonije, tihog sklada, nježnog ali uočljivog kolora, ponekad i pritajene ljepote.
 

Miroslav Pelikan

Svojim pripovijedanjem autor ostavlja pečat vjere u ljude i ljudsko

 
 
Jere Bilan, pripovjedač – svjetionik nad morem, u zbiric Svjetionik (Vlastita naklada, Zadar 2018.) priča iznad kog se kao valovi izdižu priče osvijetljene Jerinim pripovjedačkim umijećem: Konop, Svjetionik, Sat, Dva ribara, Ribarnica u Taormini, Razlomak, Banka, Slikar, Ljubav, Kromosomi, Božji prst, Ljubav dva kapetana, Lička mećava, Rigel, Gospodin Soo.
http://morski.hr/wp-content/uploads/2018/10/Jere-Bilan-Blitvenica-e1538977227998.jpg
Da su ostale u mraku, u dubinama mraka, gluho i daleko bi bilo, da do njih nikad nije došlo, potopljene zaboravom, nekazane, neispričane, nenapisane… da ih nije izvukao iz dubine mraka oštrinom svoga pripovjedačkoga pera, osvijetlio im put bjelinama stranica knjige, hvala Jeri što bio im je svjetionik, bogateći nas. Vrijedilo je oknjižiti ove priče.
Bio sam na otočiću-svjetioniku Blitvenica, nedaleko otoka Žirja, lovio sam lignje i bila je noć. Počeo sam pozornije promatrati tu snažnu zraku svijetla koja sa svjetionika kruži morem i pomislio sam da izgleda kao ruka pružena pomorcima. Božja ruka koja spašava živote, jer treba znati da je to jedan od 48 austrijskih svjetionika na Jadranu. Lako je danas kad postoje sateliti, no pomorci su nekad bili dezorijentirani na moru, a ova zraka sa svjetionika je bila ruka spasa koju su prihvaćali i bivali spašeni. Ta je noć bila svojevrsni okidač da ću svoje priče ozbiljno napraviti. Pa moja prva knjiga se i zove „Svjetionik“, a od svih priča najdraža mi je upravo ona koja nosi to isto ime. Glavni likovi te priče su Sefardi, jedna obitelj koju pratim kroz četiri generacije. Ta priča šalje dobru poruku. – Jere Bilan.
Svojim pripovijedanjem Jere ostavlja pečat vjere u ljude i ljudsko. Zatvara se u svoje intimno carstvo, blistavo carstvo Mediterana, mora, škoja, težaka… ljudi i obala… i iz njih izvlači najljepše niti svoga pripovjedačkoga pleta.
Sve nastaje iz konkretne asocijacije, ali u mojoj mašti pretvara se u nešto drugo. Lani sam na tankeru došao skroz do ruskog Novorosijska, prošao sam pet mora, Jadransko, Jonsko, Egejsko, Mramorno i Crno, duh Mediterana osjetio sam u njegovoj punini. Posljedica toga je da su i neki lokaliteti i likovi mojih priča razasuti Mediteranom.
 
 
Simbolika priča u „Svjetioniku“ je višeznačna, no ono što je moja intencija u svakoj priči je da svojom edukativnošću i zanimljivošću čitatelja odvede negdje drugdje, gdje nikada nije bio. Da čitatelj u priču bude uvučen, da ga ponese i da osjeti emociju. Kada se to posloži, to ima smisla, priča ima svrhu, nema ispraznosti i otišli smo 'iznad radara.'- Jere Bilan.
U moru riječi Jere uspješno navigava – plovi do svoga cilja – priče. I priča zasvijetli. Zazvijezdi se na književnome nebu, skupljena s drugim pričama – Svjetionik. Njegova priča nije opis jednog jedinog trenutka koji probudi inspiracija. Prva zapisana misao oboji taj trenutak inspiracije različitim bojama koje slaže po nijansama i njihovoj srodnosti ispreplićući  ih u priči. Više nijansi plave: beskraj mora, nebeskog svoda, zvijezda, zvjezdanoga neba. Te nijanse imaju inspirativni karakter i vode kroz taj trenutak. Inspiracija nije jednostrana i nije ista kod pisanja svih priča Svjetionika. Te nijanse su uvijek različite i uvijek iznova pokreću svijet u njemu, svijet mediteranskog čovjeka. Njihove karaktere. Životne filozofije. Osobitosti.  Osobnosti. Žilavost, dosjetljivost i opstojnost, na tom škoju, moru, ubirući plodove škoja, plodove mora i bivajući stoljećima uspravan i gord. Svoj na svome. I u bijelom svijetu on je svoj, isti takav. Otišao sa škoja, ali škoj nije niti će ikada otići iz njega. Na zalasku života, kao na zalasku dana sunce moru, vrati se tom istome škoju da se ugasi na njemu.
Jerin dar pisanja je urođen. Čitajući njegove priče uviđamo kako uživa svakom porom svoga bića da svoja iskustva i doživljaje pretvori u priču unoseći svu strast pisanja i da to iskustvo nesebično podjeli. „Otvori nam oči“. 
 
U Jerinoj individualističkoj filozofiji svakodnevnice “koja sve opravdava”, i u “kojoj se sve može”. Iz perspektive običnog, malog, čovjeka u ime “ljudske duše” zasvijetliše Jerine priče. Ukoričen svijetli Svjetionik.
Jere Bilan zaljubljenik u sve što je uz more povezano. Rođenjem bodul, a opredjeljenjem učitelj u Pomorskoj školi, Bilan se i nije mogao svojim prvijencem pojaviti s nekom drugom tematikom.
- Njegovo poznavanje mora je fascinantno. On i more se druže, vole, i u potpunosti razumiju, pa je i psihologija likova koji žive na moru, uz more i od mora izvrsno razrađena. Njegovi likovi su fino iznijansirani, gradi ih kroz opise njihovih stanja i susreta, ali i u ovisnosti od sredine u kojoj žive i krajeva koje upoznaju. U svakoj je priči poruka i ona je krešendo priče. Stoga je ova knjiga edukativna i poučna, duboko moralna i humana - Drago Marić.
 

Nikola Šimić Tonin

Anketa

Vjerujete li A. Plenkoviću kada kaže da nema opasnosti od tzv. Marakeške deklaracije?

Srijeda, 21/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1085 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević