Get Adobe Flash player

Marulićevi dani održat će se od 21. do 28. travnja 2018.

 
 
U Ministarstvu kulture Republike Hrvatske održana je 18. siječnja sjednica Vijeća Festivala hrvatske drame „Marulićevi dani“ na kojoj je jednoglasno prihvaćen prijedlog predstava za 28. izdanje festivala izbornice dr. art. Mira Muhoberac, dramaturginje, teatrologinje i kazališne kritičarke. Sjednici je predsjedala pomoćnica ministrice dr. sc. Iva Hraste Sočo, a prisustvovali su članovi Vijeća: zamjenica gradonačelnika Grada Splita Jelena Hrgović, predstavnik Splitsko-dalmatinske županije Tomislav Đonlić, intendant HNK Split Goran Golovko, Trpimir Jurkić, Matko Raguž, dr. sc. Martina Petranović, Ivana Šojat i Marija Tudor. 28. Marulićevi dani će se održati od 21. do 28. travnja 2018. u Splitu.
https://www.scena.hr/wp-content/uploads/2017/11/Marulicevi-dani-1.jpg
Od 54 prijavljene predstave izbornica je odabrala 12 predstava vodeći se temeljnim estetskim kazališnim kriterijima u svim segmentima: kvaliteta, slojevitost i aktualnost teksta, dramaturška raznovrsnost i fokusiranost, posebnost i originalnost redateljskog koda, ujednačenost i izvrsnost glume i visoki produkcijski standardi. Istaknuvši zadovoljstvo kvalitetom cjelokupne kazališne ponude u 2017. godini, izbornica je izabrala predstave različitih, a vrhunskih kazališnih estetika i referiranja na stvarnosnu dimenziju i drugosti našega vremena, a koje će se prikazivati u službenoj konkurenciji:

Marko Uvodić Splićanin, Ol' smo za jedan dan, Hrvatsko narodno kazalište Split; 
Boris Lalić, Mirna Bosna, Kamerni teatar 55, Sarajevo, Bosna i Hercegovina; 
Kristian Novak – Tomislav Zajec, Črna mati zemla, Zagrebačko kazalište mladih;
Srđan Tucić, Povratak, Eurokaz/Hrvatska kuća/ADU; 
Vjekoslav Majer – Krešo Golik – Rene Medvešek, Tko pjeva zlo ne misli, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu; 
Tesla Anonimus, koncept: Filip Šovagović, Gradsko dramsko kazalište Gavella; 
Tomislav Zajec, Ono što nedostaje, Zagrebačko kazalište mladih; 
Kristian Novak, Ciganin, ali najljepšiHrvatsko narodno kazalište u Zagrebu; 
Ante Tomić – Rajko Grlić, Ustav Republike Hrvatske, Satiričko kazalište Kerempuh; 
Željko Zorica Šiš, Ljubavni slučaj Fahrije P., Teatar &TD; Joza Ivakić, Vrzino kolo, Gradsko kazalište „Joza Ivakić“,Vinkovci – Hrvatsko kazalište Pečuh, Mađarska i 
Predrag Lucić, Aziz ili Svadba koja je spasila Zapad, po motivima Pira malograđana Bertolta Brechta, Hrvatsko narodno kazalište Split.
Izvan konkurencije bit će izveden balet Miroslav Krleža – Leo Mujić, Gospoda Glembajevi, Balet Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.
 

Ivica Luetić

Znatiželja je najbolji motiv za slikanje

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Danko Merin, rođen je u Sarajevu 1962. godine. Poslije završene Likovne Akademije u Sarajevu bavi se grafikom, slikanjem, pedagoškim radom, digitalnim dizajnom, umjetničkom keramikom. Slika u tehnikama: ulje na platnu, pastel, akvarel. Član je HDLU-a i Hrvatskog Društva Likovnih Umjetnika Zagreb.
https://likumzg.files.wordpress.com/2017/10/162.jpg
• Gospodine Merine, u vašem opsežnom opusu ističe se nekoliko ciklusa, ponajprije ciklus Vrtova, ulja na platnu. Imaginarni i / ili stvarni motivi? Biblijska simbolika vrta?
- Kada bi umjetnike pitali koje teme i motivi se nalaze u njihovim djelima, njihov najčešći odgovor bi bio: autoportret. Kroz prizore krajolika, cvijeća i povijesnih scena, slikarstvo je samo još jedan način vođenja dnevnika. Osobnog dnevnika gdje se jučer zrcali kao današnje sjećanje i današnji san postaje nijansa za sutra. Tako umjetnost postaje način prisjećanja prošlih iskustava i događaja i dijeli ih kao osobne umjetničke priče sa drugima. Znatiželja je najbolji motiv za slikanje: znatiželja o svijetu, ili o sebi. I naravno strast, strast za slikanjem. Svaki čovjek bez strasti nema u sebi načelo djelovanja, niti motiv za djelovanje.
 
• Koju biljnu vrstu najčešće portretirate?
- (Brokula kaže: "Izgledam poput malog drveta", gljiva kaže "Izgledam kao kišobran", orah kaže "Izgledam poput mozga", a banana kaže: "Možemo li promijeniti temu?) No, šalu na stranu.Boja i oblik uvjetovani su svjetlom obzora kojim se krećete. Sjećam se  sjenovitih šuma i planinskih visoravni Bosne, mediteranskog sunca i smilja na kamenu otoka Lastova, poljskih putova kroz drvorede Lombardije, mistične izmaglice podno istarskih brjegova. Sve su to mjesta na kojim sam živio upijajući boje, mirise i zvukove. Sada živim u malom prigorskom selu nadomak Sv. Ivana Zeline gdje moja supruga njeguje vrt u kojem se raznolikost boja i oblika podrazumijeva. Stvaranje u umjetnosti kao i rad i stvaranje u vrtu povezuje jedna misao a to je potraga za boljim svijetom. Nada u budućnost je u srcu svih vrtova i umjetnosti. Umjetnost kao i cvijeće uvijek čine ljude boljim, sretnijim, korisnim. Kroz prizmu univerzalnog, za čovjeka, ove djelatnosti, postaju sunce, hrana i lijek za dušu. Imaginarni ili stvarni portreti vrta? Svi ti portreti vrtova su na tragu Bremgarten, Hermann Hesse-a.
 
• Drugi je ciklus portreta koje krasi određena bliskost s prerafaelitima.
- Povratak u obilje detalja, intenzivnih boja i složenih kompozicija talijanske umjetnosti Quattrocenta prisutna je u mom radu i razumijevanju likovne umjetnosti. Po mom mišljenju, svrha likovne umjetnosti je stvoriti ljepotu u širem smislu, te harmoniju kojoj su težile tolike generacije slikara u prošlim stoljećima. Odbijanje naučiti iz prošlosti neizbježno će spriječiti da se nešto novo otkrije, budući da su se otkrića uvijek temeljila na otkrićima onih koji su došli prije. Radikalni reduktivizam, konceptualizam, spontane apstrakcije, dekonstrukcije, nisu dio moje likovne prakse. Pitanje je i zašto obrazovani ljudi koji nisu dio umjetničkog svijeta također vole tradicionalni realizam? Komunikacija se može dogoditi samo ako jezik govornika razumije onaj koji sluša. Vokabular likovne umjetnosti su realistične slike koje vidimo posvuda kroz naše živote. Gramatika se sastoji od pravila i vještina potrebnih za uspješno i vjerodostojno prikazivanje slika. Čak i naši snovi i fantazije, kao i sve priče fikcije, koje nisu stvarne, izražene su u našem svjesnom i podsvjesnom umu pomoću stvarnih slika.  Stoga realizam je univerzalni jezik koji omogućuje komunikaciju sa svim ljudima, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Modernizam je, u svojoj potrebi za protjerivanjem bilo čega naizgled neoriginalnog, protjerao sve alate i vještine u kojima se tradicionalno slikarstvo prepoznavalo. Umjesto da slika govori sama za sebe, danas je  potrebno tisuću riječi kako bi se dotaknuo smisao. Zapravo, riječi moraju biti nevjerojatno kreativne i pametne da uvjere inače obrazovane i inteligentne ljude da je tu nešto vrijedno prisutno kad malo ili ništa nema.
 
• Kako pristupate portretu?
- Pravi portret trebao bi, danas i stotinu godina od danas, biti svjedočanstvo o tome kako je ta osoba izgledala i kakva je bila kao ljudsko biće. Pored ovih javnih aspekata identiteta, portreti mogu predložiti unutarnju psihologiju ili stanje uma. Fascinantni su portreti jednog Rembrandt-a, John Singer Sargent-a, pa i  suvremenih umjetnika poput Lucian Freud-a, gdje maestria i pronicanje u psihologiju portretiranih stvara nezaboravne priče. Za sebe kažem da sam još student u traženju prave boje inkarnata, kroz čije  transparentne slojeve treba dosegnuti unutarnja stanja psihe. To mi se čini poštenijim nego da se pod uticajem relativizama i prestiža elitizma  približim "produkciji" nekih umjetničkih praksi praznog platna, praznih soba i hrpe smeća, koja su kao „produkt genija“ bila hvaljena kod nekih modernih kritičara umjetnosti.
https://likumzg.files.wordpress.com/2017/10/anima1cweb.jpg
• Tajanstveni plamen Anime, treći je ciklus.
- Svaka osoba je zagonetka. Vi ste zagonetka ne samo za sebe nego i za sve ostale, a velika tajna našeg vremena je kako prodrijeti u ovu zagonetku. U ovom apsurdu dvojnosti kako bi bili cjelina, kroz proces „pronalaženja“ i u "susretu sa sjenom", moramo prihvatiti svoje, animu i animusa - ujedinjujući nesvjesno i svjesno.Ovu androgenu karakteristiku našeg bića možemo promatrati iz različitih perspektiva duha i tijela. Umjetnosti i umjetnicima nije strana ova potreba za prikazivanjem i definiranjem emocija i saznanja  da je naša unutrašnjost svjetlo i sjena. I slikarstvo pokušava pokazati potrebu za postizanjem ravnoteže između ta dva aspekta ljudske psihe.
 
• Svi su ciklusi izvedeni u različitim tehnikama. Koliko je pojedina tehnika važna za određeni ciklus?
- U pronalaženju svoje tehnike umjetničkog  izražavanja, mislim da me sada najviše zadovoljava klasična uljana tehnika mada mi nisu strane tehnike akvarela, grafike dubokog tiska i akrilne boje. Čak sam jedno vrijeme radio i raku keramiku.  Uljane boje na platnu ili ploči daju mi dovoljno vremena i prostora da dosegnem rezultate kojim težim. Tehnika kao medij ili način slikanja nije toliko važna ako se samo oslonite na taj aspekt rada a izgubite suštinu i snagu jednostavnosti. Drugi ekstrem je jednako tako loš, vidimo ga u mnogim modernim djelima, gdje je koncept važniji od tehnike, što rezultira lošim radovima. Profesionalac bi trebao biti posvećen svladavanju tehnika ne zato što vjeruje da je tehnika zamjena nadahnuća, već zato što želi biti u posjedu punog arsenala vještina kada dođe inspiracija. 
 
• Valja istaknuti snažan ali i odmjeren kolor.
- Boje su nauka za sebe. Ovise o instinktu, raspoloženju, namjeri. Ponekad ovise i o stabilnosti pigmenta i medija proizvođača čije boje koristite J.
 
• Što je trenutno novo u atelijeru?
- Priprema i izrada novog ciklusa slika „vrtovi“, volim vrt i umjetnost jer su to mjesta gdje sam pronalazio sebe kad sam trebao izgubiti sebe. 
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/35279/danko_merin.jpg
• Planovi, izložbe, monografije...?
- U 2018. godini dogovorene su neke samostalne i skupne izložbe. U 2017. godini u galeriji „Kraluš“ pri Pučkom otvorenom učilištu Sv. Ivan Zelina, u kojoj sam angažiran kao kustos, priredili smo devet zapaženih izložbi hrvatskih umjetnika. Ambiciozno nastavljamo i u 2018. godini u promociji likovne umjetnosti i umjetnika Zelinskoj publici a i šire. Vesele me novi susreti i događanja, u Galeriji Kraluš, koja dolaze.
 

Miroslav Pelikan

U zadnje dvije godine izlagao sam u Poljskoj, Austriji, Njemačkoj i sada u Italiji

 
 
Akademski slikar Igor Taritaš (1987.) diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Istaknuti je pripadnik mlađe generacije suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika. S nekoliko izložbi u inozemstvu izazvao je znatan interes javnosti.
http://metro-portal.rtl.hr/img/repository/2017/12/medium/igor_taritas.jpg
• Gospodine Taritaš, istaknuti ste predstavnik najmlađe generacije, trenutno izlažete u Italiji.
- Slike se trenutno nalaze galeriji „Tales of art“ u Imoli. To je grad pokraj Bologne. U galeriji je izloženo 13 slika. Većina radova bila je izložena u ožujku ove godine u Meštrovićevom paviljonu (HDLU) u Zagrebu.
 
• Autor ste zanimljivog, obimnog opusa, reklo bi se i intrigantnog.
- U posljednjih pet godina vrlo sam produktivan. Nakon završetka  ALU-a u Zagrebu bio sam suočen sa istim problemima kao i većina mojih kolega. Većina je  odustala od stvaralaštva a neki su se nastavili boriti. Ja sam odlučio ići težim putem i trud se isplatio. U zadnje dvije godine radove sam izlagao u Poljskoj, Austriji, Njemačkoj i sada Italiji. Kada vam se događaju tako lijepe stvari motivacije i želje za stvaranjem nikada ne nedostaje.
 
• Zanimljiv je motiv pojedinca u utrobi zgrade.
- Motive figura u radovima koristim minimalno. Figure u prostorima tek su metafora određenih stanja i poruka. Figure koje sam slikao nalaze su u ruralnim, monokromnim i derutnim prostorima. Jedan od meni najdražih primjera je figura moje majke kako hrani janje u derutnom pomalo izumirućem prostoru. Propadljivom teksturom želio sam naglasiti izumiranje sela i borba majki da prehrane svoju djecu. Ova tematika bliska mi je jer sam odrastao u manjem mjestu Hercegovcu pokraj Garešnice gdje nas život nije mazio.
 
• Serija izvanredno lijepih građevina nosi posebnu poruku?
- Kada govorimo o prostorima koje slikam, možemo govoriti o dvije vrste prostora. Postojeći prostori koje gradim dekonstrukcijom te nanovo konstrukcijom, te konkretnim primjerima derutnih prostora koji zadržavaju svoj izvorni oblik sa minimalnim intervencijama i izmjenama. Prostori suvremene arhitekture, kako ste ih vi nazvali „izvanredno lijepe građevine“ prikazuju bogate, pomalo kičaste eksterijere. Suprotnost derutnim ruralnim prostorima. U ovom ciklusu radova veliku ulogu u gradnji kompozicije ima i boja. Na slikama prevladavaju uglavnom zagasiti sivi, crni i bijeli tonovi u kombinaciji sa jarkim bojama. To mi se učinilo kao dobar sklad. Uz sivu jarke boje dolaze do izražaja.
 
• Slikate u ulju i akrilu na platnu.
- Većina mojih slika slikana su akrilom na drvenoj (MDF) ploči. U studentskim danima većina nas je slikala na medijapanu jer  nismo mogli priuštiti financije za platna. Ja sam nastavio slikati na medijapanu sve do danas. Drvena podloga je puno čvršća od platna i dopušta mi jednu vrstu agresivnog slikanja, trganja i struganja površine boje sa slike. Također, na neke dijelove ne nanosim boju te kombiniram teksturu drveta sa pastoznim nanosima boje što se pokazalo kao dobar eksperiment. Slikanje na medijapanu navelo me na drugačije promišljanje o slikarstvu. Na nekoliko detalja u slikama zabijao sam i čavle.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/35191/igor_taritas_pharmacy_2017._acrylic_on_wood_88x106_5cm.jpg
• Osobito volite velike formate.
- Istina. Preferiram slikati na većim formatima jer mi dopuštaju slobodniji i aktivniji pristup. Najmanji formati koje radim su otprilike oko 1x1 metar. U velikim, prostranim galerijama slike malog formata izgledaju neprimjećeno. Kao da ih proguta prostor galerije.
 
• Kako doživljavate i vidite gibanja u suvremenoj umjetnosti?
- Na žalost gibanja u umjetnosti određuju galerije i razni umjetnički sajmovi i aukcijske kuće. Nema pravila i kriterija. Ako imate sreće i poznanstva i sa manje kvalitetnim radovima možete izgraditi ime na svjetskoj likovnoj sceni.Žalosno je što danas nema kriterija vrijednosti. Sve se trpa u ladice i traže poveznice sa već viđenim. U skoroj budućnosti  mislim da ne će biti novog Picassa.
 
• Uvijek pitam, ima li umjetnost budućnosti?
- Kada nestane ljudi nestati će i umjetnosti. Sa filozofske strane govorilo se o smrti slikarstva ali to su govorili oni koji nisu slikali. Kreativnost pokreće i stvara.
 
• Što je novo u atelijeru?
- Trenutno radim na skicama za nadolazeće izložbe sljedeće godine.
 
• Planovi, izložbe, monografije...?
- Sredinom siječnja 2018. izlažem na Grand Salonu u Njemačkoj,  grupna izložba na kojoj će sudjelovati oko 50 umjetnika iz 15 zemalja. U travnju samostalno izlažem u Galeriji Škola u Splitu te u lipnju pripremam veliku samostalnu izložbu u Düsseldorfu u Njemačkoj.
 

Miroslav Pelikan

            Nedohvatna okom

 
 
                Ima jedna rijeka
                Što se prijeći ne da,
                Jer je za čovjeka
                Hladnija od leda.
https://mlsphotos.onjax.com/gnmls/16/59/91/165991_0.jpg/t1501805197
                Jedna rijeka ima
                Nedohvatna okom,
                U zdencu dubokom
                Sleđena od zima.
               
                Nitko ne zna kada
                Ni hoće li moći
                Bit čovjeku nada.
               
                Ima, rijeka ima,
                Što se prijeći smije
                Tek u ljudskim snima.
 

Malkica Dugeč, 1. 12. 2017.

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Ponedjeljak, 19/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 631 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević