Get Adobe Flash player

Žunjić slika razigrani, stvarno nestvarni krajobraz sa životnom rijekom koja teče polovicom platna…

 
 
Novi ciklus akrila na platnu, 120 x 100 cm, slikara Mladena Žunjića, vrijednog i istaknutog hrvatskog likovnog umjetnika, iznimno je zanimljiv, ponajprije po dojmu koje primarno slike ostavljaju. Rekli bi, zgodni kolaži, ljepljeni elementi, različite formi na dominantnoj površini koju čine ili se sučeljavaju dvije boje ili pak samo jedna, tvoreći dvostruki ili jednostruki svijet egzistencije, one gore i ove dolje s fluktuirajućim oblicima između.
https://www.zagrebonline.hr/wp-content/uploads/2020/06/20200503_160637-scaled.jpg
Vrlo živahan svijet, optimističan,  osvijetljen, sve je vidljivo i opazivo, nema skrivenog, nema višestrukih tumačenja. Pred nama je jasna površine različitih sklopova boja koje pak čine jedinstvenu cjelinu umirujućeg i opuštajućeg volumena, u kome ne postoje iznenađenja, neugodnosti.
 
Žunjić slika razigrani, stvarno nestvarni krajobraz sa životnom rijekom koja teče polovicom platna, mirno, stalno, bez prekida, bez promjena gibanja. U seriji slika vrlo različitih nefigurativnih motiva, Žunjić gotovo uvijek istražuje motivske mogućnosti do krajnjih granica, slikajući slojevitu različitost ali i blisku pripadnost teme, eksperimentirajući s kolorom, s kojim se zapravo igra ili poigrava jer kolor je ono što primarno zanima umjetnika.
https://otvoreno.hr/wp-content/uploads/2020/06/20200618_172840.jpg
Novi ciklus Mladena Žunjića ostavlja vrlo jak dojam svježine i nadahnutosti motivom i naravno iznimnim kolorom.
 

Miroslav Pelikan

Treću godinu zaredom umjetnost putuje jednom od najprometnijih katamaranskih linija na Jadranu

 
 
Otvaranjem izložbe Ivana Posavca u Galeriji Kravata u Jelsi, u petak 26. lipnja 2020. godine, započelo je treće izdanje programa Katamaran Art, kojeg suradnički provode Galerija umjetnina Split i Muzej općine Jelsa.
https://www.galum.hr/site/assets/files/1704/vasko_lipovac-_bez_naziva-_1990-ih-2.410x0.jpg
Treću godinu zaredom umjetnost putuje jednom od najprometnijih katamaranskih linija na Jadranu koja povezuje Split i Jelsu. Od 2018. godine, kada je prvi put zaplovio Katamaran Art, domicilnom stanovništvu, turistima i robi potrebnoj za servisiranje njihovih potreba, u transferu su se priključili umjetnici sa svojim radovima uvjereni da zanimanje za takvim sadržajima ne odumire s ljetnim žegama, fiestama i siestama. Isto uvjerenje dijelili su inicijatori i organizatori projekta, Muzej općine Jelsa i splitska Galerija umjetnina, prigodom koncipiranja programa od tri izložbe koje se tijekom ljetnih mjeseci naizmjenično postavljaju u Jelsi i Splitu. Koliko god suradnja na paritetnim osnovama regionalnog centra i njegove krovne likovne ustanove, s jedne strane, te manje otočke sredine i njene muzejske institucije, s druge, bila neuobičajena, nije slučajna niti bez svojevrsne geneze. Trebalo je samo slijediti Jurja Dobrovića. Naime, istaknuti hrvatski umjetnik svojim izdašnim donacijama obogatio je funduse oba muzeja, poklonivši pritom rodnoj Jelsi i obiteljsku kuću u prizemlju koje će početi s radom Galerija Kravata. Na toj poveznici i na tom tragu osmišljen je Katamaran Art, kao produkt zdrave ambicije da se stečeni kulturni i prostorni kapital stavi u službu promocije suvremene umjetnosti izvan većih likovnih centara, kao i obaveze da se takva ambicija podupre bez metropolitanske nadmenosti.
 
Katamaran Art u programskom je smislu otvoren za raznolike medijske, poetičke i tematske kombinacije. Tako je projekt inauguriran izložbama umjetnika različite generacijske pripadnosti: Vedrana Perkova, Vitra Drinkovića i Igora Zdunića, što je dodatno podcrtano medijskom raznovrsnošću, od klasične slike preko prostorno specifične do interaktivne instalacije. Referentna točka prošlogodišnjeg Katamaran Arta bio je Juraj Dobrović, odnosno njegova umjetnička ostavština koju je likovna kritika s pravom verificirala kao jedan od najznačajnijih prinosa geometrijskoj i konstruktivističkoj struji hrvatske apstraktne umjetnosti druge polovice 20. stoljeća. Da se jezikom apstrakcije i nadalje mogu oblikovati svježa i inovativna djela zorno su pokazali umjetnički veterani Mladen Galić, Eugen Feller i Damir Sokić.
 
Program za 2020. godinu vezan je uz sam naziv projekta. Naime, prve asocijacije na Katamaran Art zacijelo su vezane uz brod i putovanje. I dok je motiv broda postao svojevrsni zaštitni znak umjetnosti Vaska Lipovca i Nine Ivančić, na fotografijama Ivana Posavca srećemo ga vrlo rijetko, što i ne čudi s obzirom na to da je riječ o fotografu ljudi i krajeva Panonske Hrvatske, koja je u njegovom slučaju omeđena rodnim Dužicama kraj Siska, s jedne, i Zagrebom, s druge strane. Međutim, ako tražimo poveznice među odabranim radovima ovo troje posve različitih umjetničkih osobnosti, slijedeći autorske intencije, fokus moramo staviti na umjetnički, odnosno likovno-konceptualni, a ne motivski aspekt djela. Kao što je katamaran u funkciji arta tako je motiv podređen umjetničkoj gesti i misli. Kod Lipovca to znači da je „bitni sadržaj napeta ravnoteža sažetih i stiliziranih monokromnih oblika koji dominiraju kadrom ili, s druge strane, oslobođeni potez koji uživa u svojoj autonomnoj transparentnosti, svodeći deskriptivne obaveze na nužni minimum“. Za razliku od Vaska, Nina kao da svoj rukopis želi lišiti svake ekspresije koja bi mogla stvarati šumove u namjeri „objektivnog“ prikaza broda. Međutim, bez obzira na tehničku preciznost i brojnost detalja kao i činjenici da se radi o konkretnim modelima brodova, ovdje nije riječ o realističkom prikazu. Posežući za „hiperrealističkim“ stilom projektnih biroa, koji pozornosti promatrača prinose i ono što je u zbilji oku nedostupno, Nina naglašava da umjetničko djelo ne prikazuje realnost. Čak i onda kada se radi o mimetičkom iluzionizm ili prikazu subjektivnog doživljaja objektivne stvarnosti, uvijek je riječ o konvencijama, formulama i usvojenim navikama. Jedinstveno iskustvo plovidbe morem donosi nam serija fotografija Ivana Posavca. Kako bi nam ga što neposrednije dočarao, inteligentno fotografsko oko pažnju je usmjerilo na vjetrom pokrenutu kosu putnice iza koje razabiremo morski krajolik. Sve drugo bi bilo višak, uključujući cilj puta, zloglasni Goli otok, kao i brod, u ovom slučaju gumenjak, koji su ostali izvan mentalnog i fotografskog kadra autora.
 
Ivan Posavecrođen je 1951. godine u Dužici kraj Siska. U Zagrebu 1969. godine upisuje Veterinarski fakultet. Studij prekida 1974. godine kao apsolvent da bi se posvetio fotografiji. Na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju diplomira 1980. godine filmsko snimanje u klasi prof. Nikole Tanhofera, a već sljedeće godine postaje majstor fotografije. Magistrira fotografiju 1984. godine kod prof. Dragoljuba Kažića na Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beogradu. Gotovo četiri desetljeća bavi se novinskom fotografijom. Dobitnik je nagrade „Tošo Dabac” 1992. godine, Nagrade grada Zagreba 2003. godine te pedesetak drugih fotografskih nagrada. S Miom Vesovićem osniva 1979. godine grupu MO (Meko okidanje). Član je Fotokluba Zagreb i Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH).
Na kraju nije nevažno reći da će sva izložena djela, od recentnih crteža Nine Ivančić, preko nedavnih fotografija Ivana Posavca do radova u tušu i temperi Vaska Lipovca, na Katamaran Art-u imati svoju izložbenu premijeru. Božo Majstorović, Marija Plenković – voditelji projekta.
 

Nives Matijević

Izložba slikara Damira Facana-Grdiše naziva "Konfrontacija" u Sveučilišnoj galeriji Vasko Lipovac

 
 
Samostalna izložba akademskog slikara Damira Facana-Grdiše naziva „Konfrontacija prostora“ otvorena  je u srijedu 1. srpnja 2020. godine u Sveučilišnoj galeriji „Vasko Lipovac“. Kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti Sonja Švec Španjol, a u glazbenom dijelu nastupio je violinist Luka Jadrić.
https://www.moderna-galerija.hr/ea/wp-content/uploads/2015/08/2.DSC_8280-Medium.jpg
Autor se prvi put predstavlja splitskoj publici s 14 radova na temu mora i urbanih veduta izvedenih u tehnici akvarela. Riječ je o radovima velikih dimenzija nastalih u proteklih pet godina. Sam naziv izložbe „Konfrontacija prostora“, referira se na odnos prostora unutar pojedine slike, a kroz vlastiti slikarski rukopis i vlastiti pristup tehnici akvarela Damir Facan - Grdiša gradi zadivljujuću atmosferu slike koju postiže nizanjem slojeva boja i gradacijom tonova.
 
More kao elementarna sila prirode često svojim zastrašujućim razmjerima izaziva strahopoštovanje kod pojedinca. Mnogi umjetnici od samih početaka povijesti umjetnosti pa sve do danas uzimaju more kao polazište za studij, analizu i podlogu za ostvarenje određene vizije svjetlosti i atmosfere u pojedinom mediju. Bilo da je riječ o bonaci u suton, kada se prelijevajuće boje neba zrcale na uljanoj površini mora, ili o nepredvidivoj oluji nemjerljivih razmjera gdje je pojedinac prepušten čistoj milosti sudbine, sve mijene morske površine, ali i njezinih dubina interpretirane su u mnogim remek-djelima svjetske povijesti umjetnosti. Damir Facan-Grdiša istražuje aspekte doživljaja tradicionalnih tema u slikarstvu uzimajući psihologizaciju mora s jedne strane i sociološki aspekt grada s druge strane. Dva likovno, karakterno i značenjski posve suprotna motiva umjetnik uzima kao polazište za razradu likovnih elemenata u području krajnje reducirane figurativnosti. Djela čiji je sadržaj oblikovan strukturama sazdanim od niza ponavljajućih elemenata realizirana su u tehnici akvarela, pri čemu svježina, sjaj i svjetlost definiraju atmosferu pojedinog rada. Svakoj slici prethodi skica neophodna za jasnu definiciju prostora i pomnu razradu planova unutar kompozicije. Istraživanje na površini papira odvija se paralelno u dva ključna područja: kompozicija i svjetlost. Matematičkom redukcijom ostvaruje se raster ponavljajućih planova i ritma koji je povremeno obogaćen 'partističkim titrajem' odnosno uplivom druge boje ili linije drugačijeg karaktera. Akvarel kao tehnika obojane svjetlosti ne javlja se u potpunoj slobodi razlivene transparentne materije već prati karakter tankoćutne britkosti crteža, te preciznom kontrolom i beskrajnom strpljivošću autora nastaje pojedini val nizanjem i do 15 tonova jedne boje. Oblikovanjem formi principom nizanja tonova zadržava se intenzitet boje i oblika na velikim formatima, a kontrast najsvjetlijih i najtamnijih tonova omogućuje utjelovljenje metafizičke ljepote svjetlosti i sjajnosti koja izbija iznutra.
 
„More je simbol dinamike života, a njegovo prijelazno stanje između apstraktnih mogućnosti i određenih zbiljnosti stvara situaciju ambivalentnosti. Ona je idealna za transformaciju likovnog doživljaja i umjetničke artikulacije broda u oluji u krajnje reduciran niz repetitivnih elemenata čija centripetalna sila formira kompoziciju slike. Takav primjer pronalazimo u radu „More zubato“ u čijem je središtu prikaz broda kao jedini preostali figurativni element slike koji čini prirodnu protutežu samom gibanju gradivnih segmenata. Nevjerojatna je svjetlost ostvarena u slici “Brod mali” i to pomnim, mirnim, preciznim i strpljivim nizanjem tonova od najsvjetlije, gotovo bijele nijanse, preko modre i indiga do duboke plave boje koja graniči s crnilom. Uzburkano more je povremeno dočarano složenim i kompleksnim izmjenama i kombinacijama većeg vala s nizom manjih vitičastih formi koje se akumuliraju u sljedeći veliki val. Slična igra oblika odvija se i u toplom zlaćanom nebu, no dominantan izraz više nije forma vala već spirale koje asociraju na školjke, te nizovi isprepletenih tonova iste boje, često puno gušći i razrađeniji od morske površine. Razrada motiva ide toliko daleko da na pojedinim slikama poput „Zastor morski“ cijelu površinu papira ispunjava plavo more sazdano od krajnje sitnih repetativnih formi oštrih bridova s povremenim uplivima blago valovitog niza ili zelene boje što dodatno dinamizira, obogaćuje i razrađuje kompoziciju tvoreći svojevrsnu čipku krajnje usitnjenih i koloritski uslojenih gradivnih elemenata. Na pojedinim kompozicijama poput „More malo“ forma broda je tek naznačena, te daje slici nužno potrebnu ravnotežu zadržavajući prikaz u sferi figuracije.
 
U ciklusu radova s urbanom tematikom ostvarena je posve drugačija konfrontacija prostora. Primjerice, u slici „Grad smireni“ okvir unutar okvira oblikovan je spletom gusto nanizanih zgrada koje izviru sa svih strana usmjeravajući se svojim vršcima prema središtu slike čime se dodatno stavlja fokus na grad u samom središtu kompozicije. Takav način nizanja planova sličan je principu gradnje u slici „More zubato“, pri čemu gradivni elementi umjesto repetativnih plavičastih formi valova postaju same zgrade. Kompozicije sa snažnim centripetalnim gibanjem izmjenjuju se s kompozicijama grupacija nebodera koji imaju zajedničku točku rasta, tj. ujedinjenog su okomitog ili dijagonalnog usmjerenja. Zgrade su često prikazane poliperspektivno, a njihove uglaste forme ublažavaju zavojite, vitičaste formacije neba koje daju stanovitu mekoću i fluidnost, te kontriraju oštrini čvrstih arhitektonskih elemenata. Krivulje u toplim zemljanim tonovima povremeno se preslikavaju i na same fasade zgrada, povezujući tako dva nasuprotna elementa u jedan, čime se mijenja ritam silnica koje definiraju gibanje slike. Urbane vizure obogaćene su ljudskim elementom u formi intimnih kroki silueta smještenih u raznobojne okvire nasumično razmještenih prozora na pročeljima nebodera toplih zemljanih boja.
Paralelni ciklusi različite tematike obiluju suptilnim gradacijama tonova jedne boje, kontrastiranjem oštrih ravnih linija i mekih krivulja, spajanjem različitih perspektiva i zadržavanjem siluete ljudskog lika odnosno forme broda kao jedinih figurativnih elementa koji definiraju unutarnju dinamiku slike.
 
Damir Facan-Grdiša svjesno odabire ritam slikanja jednog djela s morskim motivom i jednog s urbanim gradskim prizorom paralelno istražujući ono nesvjesno, distancirano i samotno u hladnim tonovima uskovitlale morske površine, kao i sociološki aspekt urbanog konfliktnog prostora u kojem obitavaju pojedinci smješteni zasebno ili u međusobnoj interakciji na prozorima tonski oblikovanih nebodera. Konfrontacija prostora odvija se na samoj površini papira potpunim negiranjem klasične perspektive i stavljanjem fokusa na gradnju prostora nizanjem slojeva, nijansi i oblika. Stvorene strukture tonskim gradacijama postižu dubinu koja je dodatno naglašena nizanjem planova različitih po usmjerenju ili veličini gradivnih segmenata. Damir Facan-Grdiša pomnim, strpljivim i krajnje minucioznim pristupom gradnji pojedine kompozicije zapravo oblikuje vlastitu distopijsku sliku društva i vremena u kojem živimo, a naša percepcija ponuđenog sadržaja ovisi o vlastitoj osviještenosti života koji nas definira.“ (Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.)
 
Damir Facan-Grdiša diplomirao je na Odsjeku za slikarstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Ive Friščića. Od 1998. radi kao samostalni umjetnik, izlaže i surađuje s više izdavačkih kuća koje objavljuju njegove ilustracije. Uz slikarstvo, Facan-Grdiša radi i kao vanjski suradnik Restauratorskog zavoda Hrvatske, a od 2000. godine i kao samostalni licencirani restaurator za zidno slikarstvo.
Izložba ostaje otvorena do 14. srpnja 2020. godine.
 

Nives Matijević

Vedran Milić iz Bjelovara

 
 
Božidar Kune, 6 bagatela; Claude Debussy, Arabesca br. 1, u E-duru; Frederic Chopin, Fantaisie-impromptu u cis-molu, op. 66; Frano Parać, Ples barunice; Frederic Chopin, Nocturno u Es-duru; S. Joplin, Rag time; Georg Gershwin; 2 preludija; Bela Bratok, Allegro barbaro; Dora Pejačević, 2 nocturna op. 59; Alberto Ginastera, Argentinski plesovi.
https://i.ytimg.com/vi/boFqQnUcu-o/maxresdefault.jpg
Program. Puknula glazba da bi život trajao. Pozvao nas u Bjelovar maestro Vedran Milić. A sve je počelo mojim upitom koga pozvati u Knin da nastupi u glazbenome dijelu pjesničke manifestacije Domoljubne pjesme Stijeg slobode – Stina pradidova, na Kninsku tvrđavu pred „Oluju“ 03. 08. 2020. Prijatelj A. N. T. Šutra, prekinu svaki upit i dilemu:
- Nema se tu što pitati, klapu Bjelovar. Vedran nas je pozvao na svoj solistički koncert, pa ćemo tada o detaljima.
Nakon koncerta zaokupi me misao: Vedran u glazbenome svijetu vedri i oblači. Gledam materijale o klapi. Stadoh i ja iza Šutrine: “Nema se tu što pitati,“ već biti počašćen, obogaćen iznimnim poznanstvom koje na prvu preraste u prijateljstvo. A tek klapa, i glazbeni rukopis Vedrana:
Klapa Bjelovar
 Klapa Bjelovar osnovana je kao neprofitabilna udruga, nastala iz želje za njegovanjem višeglasnog pjevanja, očuvanja domaćeg izričaja, vizualnog identiteta i zajedničkog druženja, a to objedinjuje sve ono što god značilo – KLAPA u svakom smislu.
Nastala na ostacima Panonskog mora, u izgubljenim lukama ravnice njezina matična luka je Bjelovar. Bjelovar je njihova luka usred žitnih polja. Članovi klape Bjelovar sami pišu stihove, glazbu, te aranžmane za svoje skladbe što je i cilj klape. U svom bogatom repertoaru izvode i kompozicije drugih autora klapske pjesme.
 
Posebnu pažnju klapa posvećuje različitim narječjima. Tako su nastale autorske pjesme poput: Potrošilo nas vrime, Dravom plovi mali čunak, Senje, Denes jesmo zutra nismo, Ne mutite moju rijeku Dravu, Podravac i Dalmatinka i mnoge druge.
Posebno su ponosni na pjesmu posvećenu našem gradu »Luka usred žitnih polja« koja se izvodi i u Katedrali Sv. Terezije u Bjelovaru u izvođenju katedralnog zbora.
Već gotovo cijelo desetljeće klapa Bjelovar isplovljava i ponovo se vraća u svoju luku s mnogih festivala, tv nastupa, koncerata i gostovanja. Uvijek sa novim pjesmama u kojima donosi toliko lijepih stihova.
Ima ona, naravno, i svoj brodski dnevnik, a to je njihov CD sa vlastitim zapisima.
Neka nam dugo iz svoje luke sred žitnih polja plovi svim morima i sretno nam se vraća u svoju luku.
Članovi klape Bjelovar:Miroslav Popović – prvi tenor Ivan Dent – prvi tenor
Sani Lukić – drugi tenor Zlatko Boroz: drugi tenor, solist Vedran Milić, prof.  – umjetnički voditelj klape, solist, skladatelj Marijan Ded Max – bariton, skladatelj, tekstopisac
Marijan Javurek – bas, tekstopisac.
 
Još o Vedranu: Vedran Milić (Bjelovar, 1982.), završio je osnovnu školu u Bjelovaru, dok je srednju školu završio paralelno u Bjelovaru i Zagrebu ( u Bjelovaru gimnazijski odjel za glazbenike i teoretski odjel u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog, a u Zagrebu Glazbenu školu „Vatroslava Lisinski“ – smjer klavirist ) s odličnim uspjehom. U Zagrebu je bio učenik najistaknutije prof. savjetnice klavira Ivanke Kordić kod koje  je postigao iznimne rezultate nastupivši na brojnim natjecanjima ( Moncalieri, Torino - Italija, 2. nagrada 1995., 1. nagrada na zonskom natjecanju u Zagrebu i 3. nagrada na državnom natjecanju u Dubrovniku 1999., 1. nagrada i posebna nagrada za izvedbu hrvatskog autora na natjecanju Zlatko Grgošević u Sesvetama 2000. itd. Kruna uspjeha i suradnje s prof. Kordić bio je prijemni ispit na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje Vedran polaže s najvećim brojem bodova u konkurenciji te upisuje studij klavira kod prof. Jakše Zlatara.
Kao odličan učenik dobio je stipendiju Bjelovarsko bilogorske županije koju koristi prve tri godine studija, dok se na 4. godini prijavljuje na natječaj za stipendiju Grada Zagreba i završava na listi kao drugoplasirani u konkurenciji svih fakulteta; zbog odličnog uspjeha, mnogobrojnih koncerata i visokih nagrada na natjecanjima. Tokom studija održava solističke koncerte u gotovo svim hrvatskim gradovima, nastupa kao predstavnik studenata u Rusiji, Austriji, Sloveniji i na Malti, a na natjecanjima osvaja prve nagrade ( državno natjecanje studenata 2001., i međunarodno natjecanje „Zlatko Grgošević“ u Sesvetama 2002. Godine ). Diplomirao je 2005. godine s odličnim uspjehom i iste godine se zapošljava u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Bjelovaru na mjestu prof. klavira i korepeticije, gdje radi i danas. Osim što radi kao prof. u glazbenoj školi, Vedran Milić je prepoznat i kao voditelj i solist klape „Bjelovar“ s kojom nastupa zadnjih dvanaest godina u Bjelovaru, županiji i diljem Hrvatske na brojnim koncertima i festivalima. ( Festival „Pjesme Podravine i Podravlja“ 2007, 2008, 2009, 2010, 2011 i 2012, festival „Krijesnica“ u Krapini u dva navrata, festival „Darfest“ u Daruvaru, „Etnofest“ u Neumu, „Lijepom našom“ u desetak navrata, „Svirci moji“, „Dobro jutro Hrvatska“, festival „ Raspivano Bibinje“ i još mnogi drugi. Od 2008. – 2010. dirigirao je gradskim zborom u Čazmi s kojim je u dva navrata uspio izboriti nastup na državnoj smotri malih vokalnih sastava ( 2008. u Petrinji i 2009. u Mariji Bistrici ),  i nastupiti na brojnim nastupima unutar županije. Od 2011. godine član je Matice hrvatske u Bjelovaru na preporuku istaknutih članova.  Iste godine postaje predsjednik odjela za glazbu pri Vijeću Matice hrvatske.
Nastupao je na brojnim humanitarnim koncertima u Bjelovaru i županiji te u tim prigodama, a i inače redovito surađuje sa svim kulturnoumjetničkim društvima grada ( HORKUD Golub, Češka obec, KUD Bjelovar ), dok istodobno surađuje sa svim krovnim institucijama grada – BBŽ, Grad Bjelovar, Gradski muzej i Narodna knjižnica „Petar Preradović“.
Dugogodišnji je član HORKUDA Golub ( od 1995. god. ), s kojim nastupa diljem Hrvatske i inozemstva. Od ove godine djeluje i kao dirigent mješovitog zbora.
   Član je Bjelovarskog tria – profesionalnog glazbenog sastava koji izvodi klasičnu glazbu te posebice odabire djela hrvatskih autora, među njima i naših bjelovarskih. U Bjelovarskom triu djeluju i Vanda Novoselec – prof. savjetnica violine i Viktor Ključarić – prof. saksofona, oboje zaposlenici Glazbene škole Vatroslava Lisinskog u Bjelovaru. Trio uz povremene pauze djeluje zadnjih deset godina i može se pohvaliti mnogobrojnim nastupima po Hrvatskoj.
Redovito surađuje s opernom pjevačicom Kristinom Anđelkom Đopar, s kojom nastupa na brojnim kulturnim manifestacijama te koncertima diljem Hrvatske. Također je surađivao s opernim pjevačima Nikšom Radovanovićem, Predragom Stojićem, Dubravkom Krušelj Jurković, Martinom Đurđević s kojima je ostvario mnogo cjelovečernjih koncerata u Hrvatskoj. Osim s opernim pjevačima nastupao je i s umjetnicima kao Đani Stipaničev, Mila Elegović i drugi.
Nekoliko godina bio je i član Hrvatske glazbene unije, a unazad tri godine član je umjetničke udruge HUOKU ( Hrvatska udruga orkestralnih i komornih umjetnika ).
Kao istaknuti kulturni djelatnik pomaže i podupire rad ostalih kolega u gradu te radi na promicanju bjelovarske kulture i prepoznatljivosti u Hrvatskoj.
  Spomenimo još i Limač – fest, dječji festival koji je od 2011. održan već šest puta, na kojem se izvode isključivo autorske skladbe, a organiziran je uz pokroviteljstvo ogranka Matice hrvatske, Grada Bjelovara i Glazbene škole Vatroslava Lisinskog, a za koji Vedran Milić piše sve glazbene aranžmane i ravna glazbenim ansamblom.
Zadnjih četrnaest godina Vedran nastupa na svim važnim manifestacijama kao što su svečana sjednica povodom dana Bjelovarsko – bilogorske županije, dana Grada, otvorenja Dokuarta, promocije knjiga, otvorenje Bjelovarskog sajma; i to u suradnji s Bjelovarskim triom, opernim pjevačicama Kristinom Anđelkom Đopar, Martinom Đurđević, glazbenom školom Vatroslava Lisinskog Bjelovar, klapom Bjelovar, te solistički za klavirom.
  Kao profesor klavira nastoji motivirati i pružiti podjednaku šansu i djeci iz manjih gradova i općina, tako su brojni mladi talenti stigli iz Čazme, Grubišnog Polja, Rovišća, a njegova bivša učenica Ana Sudarević Sremec iz Čazme, završivši studij klavira u Zagrebu, već je i profesorica i također se vratila raditi u svoj rodni grad.
2018. godine dobitnik je prestižne plakete „Tihomir Trnski“ koju Bjelovarsko – bilogorska županija dodjeljuje za izuzetne rezultate na obrazovnom, kulturnom, sportskom i drugim područjima kulturnog života Županije, a od iste godine izabran je i za predsjednika Kulturnog vijeća Grada Bjelovara.
U zrcalnosti stvaralačke nutrine priča je ovo o izuzetnome umjetniku i čovjeku, Vedranu Miliću, Klapi Bjelovar, Matičnoj luci usred žitnih polja. Bjelovaru i njegovim ljudima.
 

Nikola Šimić Tonin

Anketa

A. Plenković i T. Medved dodvoravaju se Srbima. Je li to izdaja?

Ponedjeljak, 10/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1157 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević