Get Adobe Flash player

Dobro je da slikar zna crtati, još je bolje da osjeća boju

 
 
Umjetnička galerija Dubrovnik u subotu 16. ožujka ugostila je arhitekta Tomislava Ivanišina koji nas je nakon sive zime razveselio sa tisuć cvijeća gizdavoga primaljeća. Neka cvijeća su utihla i decentna sklada poput Matoševih đurđica i maćuhice, neka su Boticellijevski vedra, neka kao Van Gogh pod utjecajem japanskih duboreza, neka pak klimtovska bečka secesija ali u slikama se ogleda naš maestral okupan svjetlošću; umjetnik Tomislav je poput dječaka uronjen u vlati trave, tratinčice i bogiše (vite perunike) u mikrokozam kojemu se sveti Frano divio kao slici stvoritelja univerzuma! Dobro je da slikar zna crtati, još je bolje da osjeća boju (iako je Ivanišin nesklon pretjerivanju sa kolorizmom i više slikar svjetlosti nego požara strasti), kompoziciju i zlatni rez, a najbolje je kada slika iz srca, kada je istinski fasciniran viđenim,kao dijete koje otkriva svijet! Manje se ovoga puta Ivanišin posvetio pejzažu, ali i tu je vidljiva razigranost kompozicije i plenerizam (prozračnost ljeta) kada ocrtava stijene Orsule i sv Jakova pored Dubrovnika, istinski divlji svijet Juga kakav nalazimo u Grčkoj i na Siciliji.
https://www.culturenet.hr/UserDocsImages/ivana%20slike%20velike/ivani%C5%A1in.jpg
Ambisi stjenoviti, plavetnilo žala i plićaka, nebrojene nijanse zelenila i „tašistički“ udari biljnih motiva u prvom planu daju veliku životnost platnima koja su rađena vrlo vještim rukopisom i mladim srcem. Poliptisi cvijeća blistaju kao proljetno jutro, kao psalam, kao razigrana djeca na plaži, ali pitam se jesu li mogli biti još uvjerljiviji uz malo više razmaka (bijeline) među njima. Vrlo rijetke su na ovoj izložbi slike koje nose u sebi šablon ili dosadnu kompoziciju, dojam je šarenila oblika i boja, dojam je treperave cvjetne tapiserije, čiste poput barokne glazbe, polifonije. Varijabilnost koja je Darwina dovodila u sumnju i očaj i nervirala kao kod građe složenih organa ili nelogičnosti paunova repa, a genijalnog Georgea Johna Douglasa Campbella (osmi vojvoda) od Argylla oduševljavala kao da je jedini smisao prirode.
 
Malo Matoša za kraj: „Višega života otkud slutnja ta, Što je kao glazba budi miris cvijeća? Gdje je tajna duše, koju đurđic zna? Iz đurđica diše naša tiha sreća…“

 

SRODNOST

 
Crna kao ponoć, zlatna kao dan
Maćuhica ćuti ispod rosne vaze,
U kadifi bajne boje joj se maze,
Misliš: usred jave procvjetao san!
Zato je i zovu nježno "noć-i-dan"
Naše gospođice, kada preko staze
Starog parka ljetne sjene sjetno gaze
Ispod vrelog neba, modrog kao lan.
Kao samrt tamna, kao život sjajna
Maćuhica cvate, ali ne miriše —
Ko ni njezin susjed, kicoš tulipan.
No u hladnoj nevi čudan život diše,
Zagonetan, dubok, čaroban ko san,
A kroz baršun drhti jedne duše tajna.
 
Kad zvona na tornju utihnu,
još uvijek čujem taj zvuk ka
Cvijeće... je dokaz da jedna zraka
 

Teo Trostmann

Polja žitna oranica more

 
 
Nepoznati sad te uživaju
Odredili drugi mi tuđinu
Majku, Ooca, već ne vidjeh skoro!
Kako ime nadjenuti sinu?
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQUAoi7zRPHeMCPu1-XO3l7-Owp5apiWyh5abM7nmhB8sEW-6RD7Q
Prazan tužan osta Dom i salaš
Đermu staru di cvili ne čujem
Polja žitna oranica more
Svaku stopu zavičaja štujem
 
Slavonijo znam da imaš dušu
Tvoga bila otkucaje čujem
Kuda poš'o u sebi te nosim
Iz tuđine ja ti poručujem…
 
Još u snove dolaze mi vranci
Topot njihov, miris zavičaja
Svuda pođi ali kući dođi
Samo kući dušu ima raja…
 
Slavonijo ginulo se za te
Prodaše te za Judine škude
Što su djeci učinili našoj
Njihovima neka tako bude
 
Željan kruha sa Slavonskih polja
Ne jedu se Euri ni Franci
Život prođe ja ću natrag k tebi
A oni će ostati u banci
 
Slavonijo znam da imaš dušu
Tvoga bila otkucaje čujem
Kuda poš'o u sebi te nosim
Iz tuđine ja ti poručujem…
 

Vladimir Živaljić

Pismo naših eurozastupnika: Oštro se protivimo mogućnosti smanjenja prevođenja na hrvatski jezik!

 
 
HDZ-ovi eurozastupnici Dubravka Šuica, Ivana Maletić, Željana Zovko i Ivica Tolić uputili su pismo predsjedniku Europskog parlamenta (EP), Predsjedništvu i glavnom tajniku EP-a u povodu današnjeg glasovanja na plenarnoj sjednici, koje bi moglo dovesti do smanjenja usluga usmenog prevođenja na hrvatski, malteški i irski jezik u novom mandatu. Pismo prenosimo u cijelosti:
http://www.croatianhistory.net/etf/horoath.jpg
Danas se na plenarnoj sjednici EP-a glasovalo o Preporuci za donošenje odluke o produljenju primjene članka 159. Poslovnika EP-a do završetka 9. parlamentarnog saziva (2019/2545 (RSO).
Članak 159. dopušta - ako nije dostupan dovoljan broj usmenih ili pismenih prevoditelja za jedan od službenih jezika - odstupanja od članka 158. Poslovnika, a koji pak jamči da se svi dokumenti EP-a sastavljaju na službenim jezicima te da svi zastupnici imaju pravo govoriti na službenom jeziku koji izaberu te da se na sjednicama odbora osigurava usmeno prevođenje jezika koje zastupnici traže.
 
Oštro protivljenje
 
Oštro se protivimo Preporuci za donošenje odluke od 4. ožujka - usvojene većinom glasova danas, 12. ožujka, na plenarnoj sjednici EP-a u Strasbourgu - kojom se u paragrafu D obrazlaže da se ne očekuje da će kapaciteti za hrvatski, irski i malteški jezik biti takvi da se od početka 9. parlamentarnog saziva omogući potpuna usluga usmenog prevođenja na te jezike te se produžuje primjena članka 159. do završetka sljedećeg parlamentarnog saziva.
 
Diskriminatorna odluka
 
Imajući u vidu da je hrvatski jezik jedini službeni jezik u Republici Hrvatskoj, za razliku od Irske i Malte koje imaju i drugi službeni jezik - engleski, začuđuje da ste Hrvatsku i hrvatski jezik stavili u istu grupu s Irskom i Maltom te da se bez ikakvih konzultacija s nama zastupnicima iz Republike Hrvatske usvaja ovakva diskriminatorna odluka - koju mi nismo podržali i kojoj se oštro protivimo.
 

http://www.hdz.hr/vijest/eu/pismo-nasih-eurozastupnika-ostro-se-protivimo-mogucnosti-smanjenja-prevodenja-na-hrvatski

Briga za privatnu lisnicu jača od brige za hrvatsku kulturnu baštinu

 
 
Na inicijativu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a u svrhu popularizacije jednoga od najpoznatijih obilježja hrvatske pismenosti, Hrvatski je sabor 22. veljače proglasio Danom hrvatske glagoljice i glagoljaštva. Spomenuti je nadnevak uzet zbog toga što je 1483. tiskana prva knjiga na hrvatskom jeziku Misal po zakonu rimskoga dvora, prvi misal u Europi koji nije tiskan latinicom i na latinskom jeziku, 28 godina nakon Gutenbergove Biblije. Osim Misala i na prvom hrvatskom kamenom spomeniku Bašćanskoj ploči, nekoliko stoljeća ranije, tekst je na glagoljici. Glagoljica je u svakom slučaju zaslužila svoj dan i tu nema prigovora. Drugo je pitanje zašto tu inicijativu nije povukao Staroslavenski institut u kojem postoji poseban odjel - Glagoljska paleografija. Uredbom o podjeli Hrvatskoga filološkog instituta 1996., osnovane su dvije ustanove - Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) i Staroslavenski institut. Temeljna zadaća IHJJ-a istraživanje je na području jezikoslovlja, poglavito povijesnoga razvoja i suvremenoga stanja hrvatskoga jezika. Iz ovih kratkih informacija nameće se pitanje zbog čega upravo iz IHJJ-a inicijativa o proglašenju Dana hrvatske glagoljice i glagoljaštva. Je li riječ o velikoj brizi za glagoljicu, koja je osam stoljeća bila glavno pismo na znatnom dijelu hrvatskoga područja ili nečem drugom?
https://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/18/glagoljica_kisobran.jpg
Neki znanstvenici s IHJJ-a poluglasno upozoravaju kako je glavna nakana komercijalizacija glagoljice. Navode se riječi ravnatelja dr. Željka Jozića, koji je 'ozarena lica' javno rekao zaposlenicima - 'opet imamo top proizvod' i kako ga zovu neka zastupstva u svrhu prodaje kišobrana s glagoljicom. Takvi kišobrani, može se razabrati iz razgovora s administrativnim osobljem, tek što nisu gotovi, ali za sada im se ne zna cijena. Napominju da se prate mrežne stranice IHJJ-a na kojima će biti pravodobno objavljeno sve o kišobranima s glagoljicom. Sve u svemu nakon što je Hrvatski sabor proglasio Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva, izgleda da se u IHJJ-krenulo se 'punom parom' u posao s kišobranima. Ako prodaja krene, možda na Dolcu, Trešnjevačkom placu, Britanskom trgu i širom Hrvatske budu postavljeni štandovi za prodaju kišobrana urešenih glagoljicom. Trebalo bi razmisliti i o dopuni naziva instituta. Osim za hrvatski jezik i jezikoslovlje da u nazivu bude i za prodaju kišobrana. Ravnateljeve riječi 'opet imamo top proizvod', neki tumače i činjenicom da su kunotoci od Hrvatskog pravopisa koji je IHJJ izradio po nalogu tadašnjeg ministra Željka Jovanovića presahnuli i da je trebalo naći način kako dodatno okuniti džepove.
 
Stvar je, kako bi neki rekli, vrlo prozaična – nije tu riječ o brizi za hrvatsku kulturnu baštinu, nego za lisnicu. Glagoljica jest hrvatski zaštitni kulturni znak, što je Hrvatski sabor prepoznao, ali ne trgovački, posebno ne od strane jedne znanstvene institucije. Glagoljicom se znanstvene institucije trebaju baviti, kako su to desetljećima u Hrvatskoj radili – od Branka Fučića do Darka Žubrinića, Jasne Horvat, Milice Lukić i toliko drugih – a ne ju gledati kao trgovački "top proizvod". To je posao nekoga drugoga. Poznati hrvatski jezikoslovac Stjepan Ivšić prenoseći "zlatnu ploču" hrvatskoga jezika – Bašćansku ploču – u Zagreb, bio je toliko ushićen kao da prenosi relikviju.Ravnatelj IHJJ-a "ozaren je", kako čujemo, novim top proizvodom. IHJJ za sada nije registriran za prodaju ili izradbu suvenira i uresnih predmeta. No, uvijek se može dopuniti Statut. Glagoljica na kišobranima nije neka osobita novost. To su još 2012. promovirali u Rijeci. Naime, slikar Bruno Paladin inspiriran glagoljicom oblikovao je riječke suvenire. Tada su, osim kišobrana, bili predstavljeni podmetači za čaše sa slovima glagoljice. U IHJJ-u mogli su doći na neku originalniju ideju. Možda da se žensko rublje ukrasi slovima glagoljice, kupaći kostimi, školske torbe, čarape, šeširi...
 
No vratimo se temi. Glagoljica se zaista najduže zadržala kao pismo u Hrvatskoj, kao hrvatska uglata glagoljica. Tragova glagoljice, ali drugoga tipa, istina ne koliko u Hrvatskoj, ima od Bugarske, preko Moravske do Rusije. Prije dvije godine u Novgorodu u arheološkim iskapanjima crkve Blagovijesti pronađen je uklesan natpis na glagoljici, iz 12. stoljeća. Osim glagoljicom, budući da je hrvatski jezik tijekom povijesti imao tropismen izraz (latinica, glagoljica, hrvatska ćirilica) hrvatska je baština bogata knjigama i dokumentima i na hrvatskoj ćirilici, bosančici. Kad se prihvaćala inicijativa o Danu hrvatske glagoljice i glagoljaštva, je li se razmišljalo i o toj činjenici? Hrvatska se ponosi bogatom kulturnom baštinom na tri pisma i tri jezika. Možda je takav dan trebalo imati? Jer, bi pokazao cjelovitu hrvatsku tiskarsku i pisanu raskoš kroz stoljeća. O tome je trebalo voditi računa. Nije poznato koliko je u čitavu stvar bio uključena HAZU, druge institucije i pojedinci ili je sve riješeno na osobnoj razini, kako to kod nas obično biva. Glagoljicu se ne može reducirati na suvenire i manifestacijske oblike jer se može dogoditi da se 'ubije' njezin sadržaj. Na kraju, treba podsjetiti na misao hrvatskoga ideologa, političara, pučkoga tribuna i preporodnoga prvaka don Mihovila Pavlinovića - slova su puka ratila prosvjeti, što jednostavnija to sgodnija (Hrvatski razgovori, Zadar,1877.).
 
Artur Bagdasarov: Što ćemo s hrvatskom ćirilicom?
 
A što ćemo s ćirilicom u Hrvatskoj? Razumije se samo po sebe da se Hrvatska ne može odreći ćirilice jer je to i njezino povijesno pismo, kao naravno i glagoljica. Ako imamo spomendan glagoljice, tada vjerojatno mora postojati i spomendan hrvatske ćirilice (tzv. bosančice, bosanice, aravice ili hrvatsko-bosanske ćirilice) jer Hrvatskoj povijesno pripada i ćirilica. Na ćirilici je pisana listina Kulina bana (1189.), Povaljska listina (1184./1250.), Listina Mladena Šubića (1336.). Pisali su na ćirilici Frankopani, Zrinski, Nikola Jurišić, Keglevići, Petar Kružić i drugi. Svoje su knjige na ćirilici tiskali također i hrvatski protestanti sredinom 16. stoljeća, kao i bosanski franjevci. Ima i na Bašćanskoj ploči nekoliko ćiriličnih slova. Godine 1986. dr. Dragica Malić iz IHJJ-a doktorirala je na bračkom ćiriličnom spomeniku - Povaljska listina kao jezični spomenik . Treba, također, napomenuti da je 2012. godine povodom 500. obljetnice tiskanja prve hrvatske ćirilične knjige 'Dubrovačkoga ćirilskoga molitvenika - Od blažene gospođe ofičje', u HAZU-u održan znanstveni skup pod nazivom 'Hrvatska ćirilična baština'. Hrvatska etnolingvokulturna i duhovna baština, koliko je poznato, bila je tropismena i trojezična. Tadašnji su srednjovjekovni tekstovi pisani latinicom, glagoljicom i ćirilicom. Uzgred budi rečeno, Srbija od 2018. godine službeno obilježuje 24. svibnja kao državni blagdan – Dan Ćirila i Metoda. Taj se blagdan već desetljećima slavi u Bugarskoj, Češkoj, Poljskoj, Rusiji, Sjevernoj Makedoniji i Slovačkoj. U Rusiji, primjerice, slave Dan ruskoga jezika (6. lipnja) i Dan slavenske pismenosti i kulture (24. svibnja ). To je opći dan i za ćirilicu i za glagoljicu. Postoji i Dan ruskoga tiska koji se obilježuje 13. siječnja u čast izlaska 1703. godine prvoga broja tiskanoga lista na ruskom jeziku. Ne bismo morali bilo koju baštinsku pismenost politizirati, privatizirati ili komercijalizirati u neke svoje svrhe. Možda bi bilo bolje još malo pretresati ovo pitanje prije konačne odluke, ne znam točno... Takve ozbiljne stvari, oprostite, treba rješavati oprezno, osmišljeno, polako i bez žurbe.
 

Marko Curać, Hrvatski tjednik, https://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/31416-m-curac-posao-ihjj-a-nije-prodavati-kisobrane-uresene-glagoljicom.html

Anketa

Za koga ćete glasati na izborima za Europski parlament?

Četvrtak, 25/04/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 789 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević