Get Adobe Flash player

Autor je jedan od najboljih promotora likovne umjetnosti, ne samo keramike

 
 
Hanibal Salvaro, hrvatski likovni umjetnik, keramičar svjetskoga glasa, organizator brojnih događanja i susreta, čovjek koji je uzdigao keramiku od uporabnog , zgodnog i lijepog predmeta u kućanstvu na rang prave likovne umjetnosti, sredinom kolovoza, točnije od 17. 8. 2018. do 9. rujna 2018. predstavlja se  u poznatoj galeriji u Varaždinu Zlatni ajngel s nizom djela iz različitih vremena koja jasno ukazuju na njegovo tadašnje zanimanje, pod nazivom Šarena izložba, a koja se priređuje u povodu 60. obljetnice umjetnikova stvaralaštva.
http://metro-portal.hr/img/repository/2018/08/category_top/hanibal_salvaro_1.jpg
Vjerojatno će Salvarovi najnoviji radovi, od skulpturalnih objekata arvinia i slike na platnu izazvati najviše upita i interesa. Izložba se otvara u vrijeme Špancirfesta, a i sam umjetnik ističe kako je dio djela inspiriran baš Špancirfestom.
 
Neobičan odabir materijala kojim se služi Salvaro u oživotvorenju svojih ideja dodatno će povećati radoznalost javnosti. Hanibal Salvaro autor je vrlo obimnog, kompleksnog opusa, djela koja svojim značajem znatno nadilaze granice Hrvatske. Istodobno, ne zaboravimo pripomenuti kako je Salvaro doista, jedan od najboljih promotora likovne umjetnosti, ne samo keramike.
 

Miroslav Pelikan

Branco, kao i svi fotografi, snima stvarnost oko sebe

 
 
U organizaciji Zavoda za znanstveni i umjetnički rad – HAZU-a u Splitu i Ustanove za kulturu Galerija Kula u ponedjeljak, 20. kolovoza 2018. otvorena je izložbe 'Miguel Rio Branco: Door into darkness'. 'Fotografski opus Miguela Rio Branca, kojeg zahvaljujući programskoj agilnosti Galerije Kula možemo vidjeti kao klasičnu izložbu fotografija u Palači Milesi, te u formatu dvostrane animirane projekcije u njenom matičnom prostoru, ispunit će sva očekivanja koja unutar hrvatskog kulturnog diskursa gajimo prema vizualnoj umjetnosti hispanskog kruga, a nadasve onoj latinskoameričkih umjetnika. Zaista, naš estetski kod je u toj mjeri drugačiji, da su nam Brancove fotografije već na prvi pogled egzotične, iako naravno prepoznajemo sve sastavnice i metodologiju koje umjetnik koristi pri stvaranju specifičnog ugođaja svojih kompozicija.
https://www.lempertz.com/typo3temp/_processed_/csm_Lempertz-1098-135-Photography-Miguel-Rio-Branco-Pelourinho_3e79debdca.jpg
Branco, kao i svi fotografi, snima stvarnost oko sebe, a kao i svi umjetnici u njoj pronalazi situacije i elemente koji će izdvojeni njegovim opažanjem i oblikovani njegovim autorskim pristupom rezultirati predodžbama stvarnosti krojenim po njegovoj osobnoj mjeri. Branco je u svom umjetničkom radu izuzetno sugestivan. Njegovi kadrovi ekonomično zahvaćaju prizor i iz svega par izabranih i zabilježenih vizualnih poticaja promatračeva imaginacija  spontano prepoznaje ili anticipira radnju događaja. On je majstor detalja i suženog plana snimanja koji promatrača usredotočuje na prizor koji će u njegovoj mašti poslužiti kao pokretač pripovjednog slijeda koji se vremenski odvija prije, odnosno, poslije same snimke, pa imamo osjećaj da gledamo kadar izdvojen iz filma. Po pločniku raspršeno perje ili mrlja krvi i odbačen nož, u njegovoj tipičnoj chiaroscuro maniri dovoljni su pokazatelji da se dogodilo ono neizbježno, fatalno, brutalno. Ugođaj je zagušljiv, radnja se odvija u atmosferi zasićenoj mirisima, tamjanom, vlažnim isparenjima tijela, iako po predstavljenim fotografijama ljudi nisu njegov omiljen motiv. Branco je jedan od onih vizualnih umjetnika kod kojih sugestija onog što se ne vidi, što je izostavljeno, djeluje jednako snažno kao i ono što vidimo. Brancov kadar izvrstan je okidač fenomena sinestezije čula. Njegove se fotografije čuju i mirišu upravo onoliko koliko se i vide.
 
Materijali se jasno raspoznaju, površine su taktilno uvjerljive, a Brancovo suvereno vladanje i manipulacija osvjetljenjem pridaje im vizualnu raskoš i čini presudnim čimbenicima snažnog ambijentalnog naboja kompozicije. Stvarnost koju Branco bilježi i predstavlja izuzetno je scenična, ispunjena minuciozno zabilježenim detaljima, senzualna u materijalu, gotovo ekstatična u umijeću razotkrivanja makabrističke putenosti koja kipti u najneočekivanijim prostorima pokrajnjih ulica, prašnjavih crkvenih niša, cirkuskih arena. Područje Brancovog zanimanja po predstavljenom izboru fotografija urbani su prostori, često dijelovi  grandiozne barokne arhitekture, posebice crkveni interijeri, te isto tako detalji skulptura i slika koji, iako anonimni, verizmom prikaza ukazuju na poslovičnu hispansku potrebu i sposobnost izazivanja empatije promatrača i vjernika prema patnjama i ekstazama svetaca. Svojim fotografijama Branco se dokazuje kao istinski sljedbenik i nastavljač slavnih umjetnika španjolskog baroka i tenebrističkog efekta koji očito ima trajni utjecaj na vizualnu kulturu Iberskog poluotoka i njegovih nekadašnjih prekomorskih kolonija.
 
Miguel da Silva Paranhos do Rio Branco (1946.) je slikar, fotograf, filmski producent i stvaratelj multimedijskih instalacija koji trenutno živi i radi u Rio de Janeiru. Od početka karijere 1964. puno je radio u Europi i Amerikama, a ima i izložbu u Bernu u Švicarskoj. 1966. upisao se na Institut fotografije u New Yorku, a 1968. u Školu industrijskog dizajna u Rio de Janeiru. 1964. počeo je izlagati slike i fotografije, a od 1972. raditi filmove. Bio je snimatelj i redatelj eksperimentalnih filmova u New Yorku od 1970.-1972. Snimao je i režirao kratke i dugometražne filmove sljedećih devet godina.
https://pictures.abebooks.com/VPBORREL/21104207068_4.jpg
Brancove fotografije objavljene su u raznim časopisima, poput: Sterna, National Geographica, Gea, Apertura, Photo Magazina, Europea, Paseanta. Prvu knjigu Rio Branca, Sudor Dulce Amargo, 1985. objavio je meksički Ekonomski fond za kulturu. Drugu knjigu, naziva Nakta, s pjesmom Louisa Calaferte objavila je 1996. Zaklada za kulturu Curitibe. 1998. objavio je dvije knjige: Miguel Rio Branco, s esejom Davida Levi Straussa, u izdanju Apertura i Silent Book, u izdanju Cosac Naify. Radovi Miguela Rio Branca nalaze se u javnim i privatnim zbirkama u Europi i Americi, uključujući: Muzej suvremene umjetnosti u Rio de Janeiru, Muzej suvremene umjetnosti u Sao Paulu, Muzej umjetnosti u Sao Paulu, Centre George Pompidou u Parizu, Muzej suvremene umjetnosti u San Franciscu, Muzej Stedelijk u Amsterdamu, Muzej fotografske umjetnosti u San Diegu i Metropolitan Museum u New Yorku.
Izložba ostaje otvorena do 20. rujna.
 

Nives Matijević

Žene Lukše Obradovića posjeduju izgled čarobnica, osobâ koje lako mijenjaju tuđe živote

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik iz Dubrovnika, slikar Lukša Obradović, svojevrsni je kroničar Grada, bilježeći specifične detalje, elemente koji čine okružujuću stvarnost, pamteći lica i događaje, dane i godine, dobre i loše, podnošljive i nesnošljive, sjećanja na prošlost i očekivanja od budućnosti, u teatru i životu, u književnosti i realnosti, nižući stranice i stranice crteža, ulja na platnu, živahnih i poticajnih kolorističkih poteza.
https://direktno.hr/upload/publish/123456/21370918-267221937117608-6641745172391320606-n_5b05a5bc3eed1.jpg
Obradović kontinuirano slika svakodnevne i nesvakodnevne motive, slažući nisku proživljenih i zapamćenih trenutaka, očekivanih zbivanja, ne dobro došlih oluja i bura koje dugotrajno natkriljuju svjetlost dana. Slikar vrlo rafinirano uranja u naizgled nevažne trenutke i od konstruira svečanost prosječnog dana.
 
Raznolikost slikarevih motiva može zavarati gledatelja, kao i njegova odanost portretiranju tajanstvenih, mističnih lica žena, sudbinskih pogleda, izrazitih očiju. Često Obradovićeve žene posjeduju izgled čarobnica, osoba koje lako mijenjaju tuđe živote iz mira u tegobu, tko ih dotakne, opeče se.
 
Obradovićev opus iznimno je složen, mnogobrojan, najčešće ulja na platnu, rjeđe na drvu, s motivima koji su toliko raznorodni, različiti ali ipak strastveno povezani duhom tvorca.
http://metro-portal.hr/img/repository/2018/08/web_image/luksa_obradovic_1.jpg
Raznovrsna lica Grada i lica njegovih stanovnika trajno su isprepletena kroz povijest, silinom događanja i teškoćama života, Obradović, lako i iskreno prenosi kroz svoja sjećanja na bjelinu platna stvarajući ciklus posvećen životu i ljubavi. Lukša Obradović, doista je posve specifična i dragocjena pojava u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti.
 

Miroslav Pelikan

"Za san je potreban jedan čovjek"

 
 
Dugo čekana knjiga Branimira Čakića spisatelja i djelatnika Gradske knjižnice Zadar Divovi i bunari, proistekla je iz bogata autorova fantastičnog serijala. Ne treba zaboraviti kako je Branimir vrstan crtač i glazbenik. Toliko toga kreativnoga u jednoj osobi. Izuzetnoj i neponovljivoj osobnosti.
https://s25.postimg.cc/tdzxegilb/Divovi_i_bunari_1_Naslovnica.jpg
- Za san je potreban jedan čovjek, za ostvarivanje sna potreban je tim ljudi. Polako dolazim do praga gdje kreativno ustupa mjesto tehničkome, zbog čega će mi trebati nekoliko prijatelja kako bi sklopio ogledne primjerke Divova i bunara. Moj dragi prijatelj Denis Vekić uskakao mi je i ranije. Uskočio mi je i sada, oblikujući prema uputama prvu verziju omota prve knjige, rekao je Čakić.
 

Nikola Šimić Tonin

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Utorak, 25/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1040 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević