Get Adobe Flash player

Baka u raju

 
 
Život moj je tužna epopeja
Moralo je valjda tako biti
Uzeo mi redom najmilije
Jednu neću nikad prežaliti
https://miro.medium.com/max/3840/1*eJnT7RqIGUL_cBAThjS1GA.jpeg
Nije bila tek obična žene
Niti neka teta sa sokaka
Odveli je anđeli nebeski
Umrla je moja draga Baka
 
Često noću usnuti ne mogu
I budim se prije nego pijetli
Palim svijeće Baka da se javi
Dok aura nad glavom joj svijetli
 
Živjela je tiho i pošteno
Dugo, dugo za njom sam plakao
Možda smrt joj dođe poput Raja
Meni život bez nje je pako
Znam da Baka čeka me u raju
Meni život bez nje je pakao…
 

Vladimir Živaljić, Vukovar

Grupu čine pet zadarskih fotografa: Aleksandar Bonačić, Danijel Kolega, Andrej Perović, Željko Mršić i Jerolim Vulić

 
 
Izložba fotografija zadarske grupe 5.exe otvorena je u srijedu, 26. veljače 2020. godine u Sveučilišnoj galeriji 'Vasko Lipovac' u Splitu. Grupa 5.exe osnovana je s idejom da se umjetnička fotografija predstavi na nekonvencionalan način izložbama na neuobičajenim mjestima. Grupu čine pet zadarskih fotografa: Aleksandar Bonačić, Danijel Kolega, Andrej Perović, Željko Mršić i Jerolim Vulić.
https://www.unist.hr/Portals/0/EasyGalleryImages/1/3310/Slika.jpg?w=880&h=450&mode=crop
Grupni nastupi fotografa rijetka su pojava kako na nacionalnoj tako i na gradskoj razini, pa je zadarska foto-grupa 5.exe utoliko zanimljiviji primjer predstavljanja fotografa koji nisu započeli kao grupa nego su svoje individualne opuse stavili u službu zajedništva kao već izgrađeni autori. Jedan od pokretača grupe Aleksandar Bonačić zamislio je foto-grupu kao rock band koji se okuplja od prigode do prigode na svojevrsnoj foto gaži kada se ukaže neformalna prilika. Formirani unutar likovne udruge ZadArt, svatko sa svojim zasebnim pristupom, odlučili su iskoristiti priliku zajedničkog izlaganja a da se ne usuglašavaju i međusobno prilagođavaju, dakle da ne traže međusobne sličnosti, neku zajedničku poetiku, pa čak niti temu.
 
Kao prva zadarska fotografska grupa nastupili su u galeriji CroArtPhoto Club. Prvi projekt na kojemu sudjeluje kompletirana peteročlana foto-grupa zamišljen je kao postav pet velikih fotografija dimenzija 5x4 m na zadarskim gradskim bedemima 2009. godine. Grupa zatim iduće godine izlaže fotografije malih formata u caffe galeriji Đina, prilagođenih gabaritima prostora s namjerom da svoj rad predstave u intimnom obliku foto-albuma. Potom slijede izložbe: Albumi u Booksi u Zagrebu (2010.), Dobre vibracije u galeriji ZadArt (2013.), Zadar u Lvivu (riječ je o 3x5 m velikim fotografijama na ulicama ukrajinskog grada Lavova, 2014.) i Osjeti u dvorištu palače Cedulin u Zadru 2017. Grupu je 2013. napustio Željko Mršić,a pridružio joj se Boris Zubčić.
 
Splitska izložba svjedočenje je da grupa 5.exe i dalje stvara u kreativnoj sinergiji, da razlozi zajedničkog nastupanja i dalje imaju smisla među autorima koliko različitim toliko i povezanima istim prostorom življenja i rada. Pritom ih nimalo ne smetaju razlike koje se manifestiraju u sklonosti bilo prema life fotografiji i reportaži, bilo prema estetizantskim i simboličkim preradama stvarnosti. Uostalom, namjera nije svjedoččiti o povezanosti izraza i načina rada jer tih poveznica gotovo da i nema među tako osebujnim stvaraocima. Ono što ih veže više je   „duh mjesta“, isticanje zadarske foto-priče koja može biti ispričana i na najrazličitije načine, a da opet bude autentična u njezinim uvijek drugačijim vizurama, u prostoru u kojemu petorica zadarskih fotografa djeluju i žive.
 
Aleksandar Bonačić, rođen je 1965. u Zadru. Fotografijom se bavi oko dvadesetak godina što je rezultiralo s devetnaest samostalnih izložbi i preko dvadeset skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Kao fotograf trajno je zaokupljen onim mogućnostima koje postoje u stvarnosti koje tu istu stvarnost čine estetičnom, simboličkom očišćenom od viška detalja i svega  što ne pridonosi osnovnom konceptu. Naime, koncept Bonačićevih fotografija ide za predstavljanjem detalja koji su samodovoljni čak i kad su uklopljeni u svoju prirodnu okolinu. Čisteći sve oko osnovnog motiva, fotograf nam na kraju ostavlja ono što motiv čini estetičnim čak i kad je riječ o ruševnom i propalom, u odrazu na površini mora, sjeni na pločniku, nečistoći na asfaltu. Bonačić u svemu vidi estetski užitak kojii je najbliži likovnim senzacijama kolora, tekstura, refleksija, pa je tako i njegova fotografija uvijek na strani onoga što prirodu, pojave, ljude, čini velikim rezervoarom ljepote, u detalju još više nego u cjelini, u sitnicama više negoli na makro planu.  
 
Danijel Kolega rođen je 1972. u Zadru. Završio je studij grafičke tehnologije u Zagrebu. Od 2000. godine intenzivno se bavi fotografijom. Dosad je izlagao na pet samostalnih i više skupnih izložbi. Najbliži je onom određenju fotografije kao medija koji stvarnost otkriva (rasvjetljava) i prikriva (zatamnjuje sjenom), koristeći se dvostrukim mogućnostima prizora koji je vidljiv onoliko koliko mu to dopusti sjena/tama, pratiteljica svjetlosti. Osim svjetlosti koja je preduvjet svake fotografije i uz koju uvije ide i s njom se nadmeće njezina pratilja sjena, Kolega zna i radikalno rezati kadar, a da se opet ne izgubi njihova pripadnost cjelini. Nerijetko fotograf pribjegava i neoštrinama koje nastaju brzom kretnjom, pretvarajući balerinu u njezinu okretnu dinamiku, a vožnju gradskom ulicom u sam odraz kretanje, u obris koji dinamički rastvara prizor.
 
Andrej Perović, rođen je 1972. u Zadru. Fotografijom se aktivno bavi od kraja 90-ih, a profesionalno od 2001. Radio je za lokalne, dnevne, tjedne novine, a kasnije za hrvatski izvještajnu agenciju Hina i Vjesnik. Izlaže na samostalnim i skupnim izložbama od 2004. g. Fotografski je poklonik life fotografije, one koja nastaje u trenutku uličnog događanja, na mjestima životne vreve, ondje gdje teatar života ispisuje svoju nepredvidljivu, uvije drugačiju sliku. Njegov foto-scenarij najbliži je novinskoj fotografiji, ali osim neutralnog snimanja svega što prolazi pred objektivom, Perović zna izdvojiti pojedinca u njegovoj posebnosti, pojavu u detalju koji i kad govori o cjelini, govori i o posebnosti događanja, pojedinca izvučenog iz mnoštva, detalju po sebi. Naizgled obična svakodnevnica tako se pretvara u zbroj detalja, fragmenata, pojedinačnih prizora i likova, koji koliko o stvarnosti iz koje su izvučeni govore i o sebi, odnosno svojoj nesvodivosti pod opće. Vrh obrasca
 
Jerolim Vulić rođen je u Jesenicama podno Velebita. Diplomirao je filozofiju i sociologiju na filozofskom fakultetu u Zagrebu. Fotografija ga privlači od studentskih dana, a intenzivnije fotografijom se bavi zadnjih dvadeset godina. Svoje pretežno crno bijele fotografije, odnosno objektiv svog fotoaparata usmjerava na svakodnevnicu, bilo onu prosjakinje na mostu ili planinara šibanih vjetrom na Velebitu. Tu su i portreti, nastali u javnom prostoru, pod posebnim uvjetima ili trenutku spontanosti. Nerijetko tu su i makro planovi, krivulje koju je ispisala zapaljena cigareta ili svakodnevna 'zona sumraka' s golim stablom i zlokobnom pticom. Iako nesklon nekoj posebnoj estetici i poetici, Vulić je uvijek na onim mjestima gdje teče životni tijek, među poznatim licima, u 'mitologiji svakodnevnog'. Vulić je svoju privrženost realnosti koja brzo izmiče najbolje ilustrirao usporedbom s lovcem koji svoj fotoplijen lovi u 'brzoj' sceni pred zadarskim mostom.
 
Boris Zupčić rođen je 1976. u Zadru. Diplomirani je ekonomist, a fotografijom se počinje baviti u ranim studentskim danima. Dosad je izlagao na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Zupčić je također fotograf priklonjen life fotografiji, komešanju ulice, situacijskim prizorima pojedinca u grupi, dinamici koju stvara neponovljivi tijek života. Posebno voli istaknuti kakvu uličnu neobičnost, neočekivanu scenu, trenutak koji kako se nenadano pojavio, tako brzo i nestaje. Od običnog prizora majki i djece na plaži zna napraviti pravi kupališni scenarij filmske dinamike, a od scene s vodenim lokvama i promatračima neobičnost koja postaje nadrealni prizor s 'utopljenikom'. Iako se masovne scene ono što Zupčića posebno intrigira, tu su i svakodnevni nerežirani prizori os, primjerice, turističke naivnosti s pokušajem da se opipa 'nevidljiv čovjek', do prirodnih fenomena u njihovoj dramatičnoj objavi. (iz kataloga izložbe kustosice Nevene Štokić)
Izložba se može pogledati do 13. ožujka 2020.
 

Nives Matijević

Likovi romana i događaji u romanu su stvarni

 
 
U Zagrebu predstavljen roman Grad bez ptica autorice Anite Martinac. O autorici i njenome novom djelu govorili su Ante Beljo, istaknuti sudionik hrvatskoga političkoga života nakon demokratskih promjena i bivši ravnatelj HMI i Ivan Tolj, umirovljeni general i pjesnik
https://www.vrisak.info/wp-content/uploads/2020/02/IMG_4978_1.jpg
Zagrebačko predstavljanje romana upriličeno je 20. veljače u prepunoj velikoj dvorani Hrvatske matice iseljenika, a o autorici i njezinome novom djelu govorili su Ante Beljo, istaknuti sudionik hrvatskoga političkoga života nakon demokratskih promjena i bivši ravnatelj Hrvatske matice iseljenika i Ivan Tolj, umirovljeni general i pjesnik. Osim konstatacije o iznimnoj književnoj vrijednosti romana Anite Martinac, oba su predstavljača knjige istaknuli i njezinu značajnu povijesnu, političku i vojnu važnost. Program kojemu su nazočili brojni uglednici iz političkoga i javnoga života Zagreba, Hrvatske i BiH moderirala je Lejdi Oreb, a ulomke iz „Grada bez ptica“ govorio je glumac Robert Kurbaša i sama autorica.
 
„Kako biste osjetili mirise, barutni dim, hladnu metalnu cijev automata, vlažni rov ili bilo koji od njegovih ustaljenih opisa preobrazit ću se u mnoge likove i biti strah u njihovim očima kojeg ni sami nisu bili svjesni. Mogu biti i adrenalin koji ih je nosio ili tek suborac koji ih je razumio“, obraća se čitateljima mostarska književnica i sudionica Domovinskoga rata Anita Martinac u uvodu svoga novog romana „Grad bez ptica“, objavljenoga u nakladi Udruge Središte Hrvatskog svjetskog kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama u Bosni i Hercegovini. Radnju romana, opsega 229 stranica, odnosno 45 poglavlja u kojima kroz optiku neposrednih sudionika bitnih događanja donosi niz jedinstvenih, pojedinačnih sudbina, autorica smješta u svoj rodni grad, u najteže godine prijelaza iz komunizma u demokratsko društvo koje je obilježeno sukobima i ratom. Valja naglasiti da su svi likovi romana, ali i događaji o kojima Anita Martinac piše stvarni.
 
Prije „Grada bez ptica“ Anita Martinac je objavila tri romana, 2015. godine „Medaljon, 2016. „Posljednji“ i 2017. „Od Franje do Franje“, a napisala je i brojne zapažene pjesme i novele. Za svoj književni rad, ali i za sudjelovanje u Domovinskome ratu primila je niz značajnih nagrada i priznanja, među ostalim i Zlatnu povelju Matice hrvatske za troknjižje Medaljon, Posljednji i Od Franje do Franje, Nagradu Utjecajna hrvatska žena za kulturu 2018. Mreže hrvatskih žena, medalju “Oluja” i medalju “Ljeto 95.” Ministarstva obrane RH, kao i Spomenicu Domovinskoga rata Ministarstva obrane Republike Hrvatske.
 

Željko Rupić

U povodu pola stoljeća glume

 
 
Svečana premijera dokumentarnog filma Vitez, Zlatko Vitez bit će u subotu 7. ožujka 2020. godine, s početkom u 20.00 sati, u Histrionskom domu (Ilica 90) u produkciji Hrvatske radiotelevizije.
https://www.scena.hr/wp-content/uploads/2020/02/Zlatko-Vitez.jpg
U prigodi 50. obljetnice umjetničkog djelovanja Zlatka Viteza, Hrvatska radiotelevizija producirala je dokumentarni film Vitez, Zlatko Vitez. Film želi podsjetiti na bogato umjetničko stvaralaštvo utemeljitelja Glumačke družine HISTRION, glumca i redatelja Zlatka Viteza. Scenaristica i redateljica dokumentarnog filma je Jasmina Božinovska-Živalj.
 
Zlatko Vitez – rođen u Varaždinu 22. lipnja 1950. godine – godine 1972. završio studij glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu – svoju prvu ulogu odigrao je (1969. godine) na Dubrovačkim ljetnim igrama u predstavi LJUBOVNICI, nepoznatog dubrovačkog autora, a u režiji Joška Juvančića – u kazalištu odigrao stotinjak uloga (GDK Gavella, GD Histrion, HNK – Zagreb, HNK – Varaždin, HNK- Osijek, ITD-u i ZKM-u) – uz glumački posao režirao je četrdeset i pet predstava (GD Histrion, GDK Gavella, SK Kerempuh, HNK-Zagreb i TEATAR POEZIJE ARS LONGA – VITA BREVIS) te dramatizirao dvadesetak kazališnih djela – utemeljitelj je (1975.) i do danas umjetničko-organizacijski ravnatelj GD Histrion – kreirao je i niz zapaženih uloga na filmu, tv-u i radiju, a uz umjetnički rad ističe se športskim i društveno-političkim angažmanom – autor nekoliko nosača zvuka i knjige IZMEĐU GLUMIŠTA I POLITIKE
 
NAGRADE I PRIZNANJA – Zlatni vijenac MESS-a, 1981. za ulogu Vaneka u predstavi AUDIJENCIJA I IZLOŽBA V. Havela, u režiji B. Violića – GDK Gavella Plaketa MARE NOSTRUM – Nin, 1985. za umjetnički doprinos Festivalu Nagrada Dubravko Dujšin, 1987. za desetogodišnji rad GD Histrion Zlatni smijeh Dana satire, 1987. za ulogu Vinceka u predstavi DNEVNIK MALOG PERICE V. Majera i T. Kirhmajer u režiji Z. Mužića – GD Histrion Plaketa republičke konferencije SSRNH, 1988. – za društveni rad Prvomajska nagrada UDUH-a, 1989. za ulogu Vinceka u predstavi DNEVNIK MALOG PERICE V. Majera i T. Kirhmajer u režiji Z. Mužića – GD Histrion Marulićeva nagrada, 1993. za režiju predstave KRLEŽIJADA – GD Histrion Nagrada fonda Miroslav Krleža, 1993. za populariziranje djela M. Krleže Srebrena plaketa za doprinos u radu Zagrebačke filharmonije, 1996. Zlatni smijeh Dana satire, 1997. za ulogu Vojnickog u predstavi UJAK VANJA A. P. Čehova u režiji P. Magelija – ZKM Nagrada hrvatskog glumišta, 1997. za ulogu Vojnickog u predstavi UJAK VANJA A. P. Čehova u režiji P. Magelija – ZKM Najhistrion, 1997. za ulogu Jankovića u predstavi HRVATSKI DIOGENES A. Šenoe i M. Begovića u režiji Ž. Mesarića – GD Histrion Medalja Grada Zagreba, 1997. – za doprinos kazališnom životu Zagreba Nagrada Vladimir Nazor, 1998. za ulogu Vojnickog u predstavi UJAK VANJA A. P. Čehova u režiji P. Magelija – ZKM Nagrada Dubravko Dujšin, 1998. za ulogu Vojnickog u predstavi UJAK VANJA A. P. Čehova u režiji P. Magelija – ZKM Plaketa HDDU-a, 1999. – za izuzetan doprinos u radu Društva Počasni mještanin Zagvozda, 1999. Nagrada hrvatskog glumišta, 2000. za režiju predstave HAMLET W. Shakespearea Zlatni smijeh Dana satire, 2002. za ulogu Falštofa u predstavi VESELE ŽENSKE Z GRIČA W. Shakespearea u režiji Z. Viteza – GD Histrion Nagrada Grada Zagreba, 2005. za režiju, dramaturšku obradu, scenografiju te ulogu Kyrialesa u predstavi LATINOVICZ M. Krleže – Z. Viteza – GDK Gavella Nominacija za Nagradu hrvatskog glumišta, 2007. za ulogu Falštofa u predstavi FALŠTOFIJADA W. Shakespearea u režiji Z. Viteza – GD Histrion Kristalna vaza – za najslušaniju pjesmu Radio Krapine SAMO ZA TE DRAGI KAJ, 2008. Počasni član i dobrotvor Matice hrvatske Ogranka Zaprešić, 2008. Medalja HRVATSKA KULTURA Ministarstva kulture RH u povodu 40. obljetnice umjetničkog rada, 2009. Priznanje HDDU-a za izniman doprinos glumačkoj struci, kazališnoj umjetnosti i HDDU, 2009. Nagrada grada Varaždina, 2009. Nagrada Dana hrvatskog filma u Orašju, 2010. Počasni član HDDU-a, 2010. Povelja grada Krapine, 2010. Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo, 2011. Priznanje KDZ Zagreb 1939. za izniman doprinos hrvatskom glumištu, 2012. Nagrada hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje – drama, 2012. Priznanje Vukovarsko-srijemske županije za dugogodišnji zamjetni doprinos Festivalu glumca u Vinkovcima, 2013. Povelja počasnog člana i savjetnika Bratovštine Petar Zrinski – Čakovec za promicanje moralnih i etičkih nasljeđa hrvatskih velikana, 2014.
 
Gumbekova nagrada za izniman doprinos oživljavanju i razvoju cabareta, XII. Gumbekovi dani – festival cabareta, 2019. Posebno priznanje HDDU-a povodom 50. obljetnice umjetničkog djelovanja, 2019. u znak zahvale za cjelokupan doprinos radu Društva.
Zlatko Vitez – NAGRAĐENE PREDSTAVE: Senker, Mujičić, Škrabe: DOMAGOJADA – Zlatna maska MESS-a, 1976. – za najbolju predstavu u cjelini Senker, Mujičić, Škrabe: GLUMIJADA – Prvomajska nagrada, 1980. – za najbolju predstavu u cjelini Senker, Mujičić, Škrabe: KAVANA TORSO – Zlatni vijenac Studija, 1990. – za najbolju predstavu u cjelini na DANIMA SATIRE
KRLEŽIJADA III. Marulićevi dani, 1993. – za najbolju predstavu u cjelini Nagrada hrvatskog glumišta za najbolju predstavu u cjelini, 1993. SIRENA – Nagrada čitatelja Mile i Arene za najbolje dramsko ostvarenje, 1993. Zlatni smijeh za najbolju predstavu na danima satire, 1993. Kulturni događaj godine po anketi Vjesnika, 1993.
T. Brezovački: DIOGENEŠ – Zlatni smijeh za najbolju predstavu na danima satire, 1994. W. Shakespeare: HAMLET – Nagrada hrvatskog glumišta za najbolju predstavu, 2000. Senker, Mujičić, Juranić: FRIC I PJEVAČICA – nominacija za Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju predstavu, 2005.
 

Anđelka Felja

Anketa

Čega se više bojite?

Subota, 28/03/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1221 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević