Get Adobe Flash player

Miloszeva ironija je pretjerana, ali pokazuje trend mega političke korektnosti

 
 
Ovu nevjerojatnu knjigu – Usputni psić – Czeslawa Milosza koji ju piše u 85 ljeta mlad, mogli bismo nazvati mirisom duše, srži jednog života,ili paunski šarenim ćilimom nastalih od kamenčića koje je tijekom dugog stvaranja odbacio graditelj pisac Milosz, zbirkom anegdota i zbrkom neriješenih pitanja koja se bave čovjekom, Bogom, životom svim i svačim. Pokušajmo ovako objasniti; jeste li čitali pripovijest o rabinu i mačku od Jergovića? E, ovo je nešto sasvim drugo, život i mudrost, iako ima kap mačje tajnovitosti, to je bacanje mrvica psićima. Neke fragmente i detalje iznijet ću čitatelju, kao što se ribama daje "abrum" u obliku razdrobljenih i otopljenih čestica kruha, sira, srdele koje potiču apetit i želju za štivom; kada se ne bi radilo o ribama mogli bi kazati Pavlovljev refleks.
https://api.culture.pl/sites/default/files/images/imported/literatura/_portrety/milosz%20czeslaw/milosz%20czeslaw%20portret%20en%205_5980615.jpg
Važno je spomenuti prevažnu ulogu profesora književnosti Pere Mioča (Livno, 1942.) prevoditelja sa slavenskih jezika, osobito poljskoga koji se rano skrasio u kazalištu (1969., Zadarsko kazalište lutaka, zatim prelazi kao redatelj na Šibenski međunarodni dječji festival). O Mioču će netko književno darovitiji više pisati, kao i o velikom poljskom književniku Czeslawu Miloszu kojemu je 30. lipnja godišnjica rođenja (1991.- 2004.). Samo bih zamolio gospodina Mioča; Petre prevedite Syenkiewiczeve putopise!
 
Litvanski Poljak, naturalizirani Amerikanac, prošao je faze kršćanstva i ljevičarenja (istodobnog!), domoljubnog zanosa, apokaliptičnosti. Otac kao vojni inženjer boravi na ruskoj fronti gdje je Milosz kao dječak naučio ruski, stric Oskar, veliki litvansko-francuski pisac i prevoditelj (koji se osjeća Litvancem!) s kojim boravi u Parizu podučava ga orijentalizmu.
 
Czeslaw Milosz prevodi sa hebrejskoga, engleskoga, jidiša, francuskoga, poljskoga, ruskoga, litvanskoga, španjolskoga... Vjerojatno je naučio i latinski u gimnaziji te studirajući tomistiku (Toma Akvinski) u Parizu. Iza 1945. je poljski kulturni ataše u Parizu, ali već 1950. komunisti mu oduzimaju putovnicu. U Parizu 1951. traži politički azil. Pariški lijevi intelektualci, posebno Jean-Paul Sartres mu izazivaju gađenje svojom "snishodljivošću" prema predstavnicima staljinističke "elite". Godine1960. prelazi u SAD gdje predaje slavistiku na Berkeleyu. Esej "Ograničen" na stranici 8. govori o tijelu u prolaznost zarobljenu i na nad njim jedreću misao (kao Šimić i Kant) "Diskretna draž nihilizma"; "istinski opijum za ljude jest vjera u ništavilo nakon smrti".
 
"U Poljskoj su svi podaci izokrenuti: nekada su bili skeptična, naglašeno pozitivistička inteligencija i pobožni puk koji je ispunjavao crkve. U promjeni čiji smo svjedoci može biti obrnuto". Citira V. Solovjeva (kraj XIX. stoljeća): "Kult ništavila... Kina će osvojiti Rusiju, a Europa će se boriti sa preporođenim agresivnim islamom..." Zar Ništa, sveta rupa u mozgovima zapadne Europe ne će dovesti u iskušenje islamske fundamentaliste koji će se okrenuti protiv ateista. Citat poduži Alexandera Wata (Lotov bijeg), otvorena kritika današnje zapadne civilizacije koja je poživinčena i koja se odrekla neba, pa i ćudoređa i logike.
 
"Prolegomena društvu budućnosti. Bezbrojne vrste psihičkih oboljenja, luđaci koji hodaju ulicama i govore sami sebi - kao danas u Kaliforniji, opća raspojasanost u seksu, drogi i zločinu." Slika tropa na 64. stranici tako sliči na ljetni Dubrovnik. Na 93. stranici izražava zgražanje nad Hollywoodom koji svakodnevno vrši zločin nad duhovnošću milijuna ljudi, samo poradi novca. Zanimljiva je ova misao: "potpuno oslobođenje ispod ugnjetačke lokalne i zemljoposjedničke sile osuđuje na oponašanje stranih uzora (opaska T.T., obitelj Milosz je bila zemljoposjednička i imala sebi podložne seljake što mladi Czeslaw nije odobravao).
 
O slobodi kako Poljske tako i crne Afrike i bilo koga ironično ruši iluzije priča "U Africi". Ističe Milosz da ništa ne znaš o ignoranciji u glavama ljudi koje TV, film i tisak "mijese". "Ateist je dužan prihvatiti da je svijet takav kakav jest. Ali u takvom slučaju odakle naš prosvjed, naš krik "ne". Tu u moralnom prosvjedu protiv ustroja svijeta, u pitanju odakle potječe taj krik užasa započinje obrana posebnog ljudskog mjesta" (misli na obranu Boga, ili obranu posebnosti čovjeka među živim bićima? op. T.T.). "Ali je ipak zbog toga nosio u sebi osjećaj povrijeđenosti i prijekora prema tzv. Zapadu. Ne samo da nije bio u stanju oprostiti tim ljudima, i ne jedino intelektualcima, koji uvijek negdje, samo da je daleko od njih traže savršenu tiraniju, nego ni jednom stanovniku iz tih tamo zemalja, koje je povezivala ta ista želja: ne uzeti k znanju." "Tada mu je sinulo u glavi da su teatar i religija međusobno povezani. Toliko nevjerojatno mnoštvo - što je ako nije mreža satkana njihovom sviješću, a ta mreža vapi za postojanjem jedne sveprisutne Velike Svijesti."
 
Ova ironija je pretjerana, ali pokazuje trend mega političke korektnosti: "to je sveučilište brinulo o političkoj podobnosti, trudilo se dakle zaposliti što veći broj osoba određene boje kože i ispravne orijentacije. Slabe izglede za mjesto predavača imala je bijela jedinka, muškog spola, heteroseksualne orijentacije... Spol ženski pomagao je ali je pretpostavljao feminističku djelatnost, plus ako je moguće propagirano lezbijstvo."
 
"Nužno je bilo odmah temeljno znanje iz povijesti da bi se objasnilo na koji su se način na tako malom prostoru našli tada ljudi koji su govorili čak pet jezika i pripadali različitim vjerama... jedan isti događaj u gradiću X izgledao je posve drugačije u svakom opisu, ovisno o svjedokovoj narodnosti... na koncu je (povjesničar North, op. T.T.) došao do zaključka da se svaka strana može pozvati na neke činjenice iz prošlosti koje tobože opravdavaju njen postupak... Zatvoreni u svom labirintu teorije (stručnjaci koji niječu objektivnu istinu, op. T.T.), za što su dobivali doktorate i namještenja... tko podlegne njihovom utjecaju odreći će se traženja povijesne istine, a naraštaji djece učit će izmišljotine koje će služiti trenutnim političkim ciljevima."
Eh, sreće da je o trenutnim ciljevima riječ, navukli bi režiseri poput Bulajića u Beogradu pojedinim narodima luđačku košulju vječne krivnje, da bi opravdali dominaciju nad njima.
 

Teo Trostmann

Kombinacijom kiparstva i slikarstva autor je stvorio samostalne, izdvojene likovne cjeline, u malom formatu, vrlo poticajne

 
 
Akademski kipar Bojan Dolenec u posljednje je vrijeme privukao pozornost svojim opusom, u kojem se ističe niz iznimnih krajobraza u akrilu na platnu, raznih veličina te ciklus arhitekture, u kojem je tretirao odnos čovjeka i urbanog prostora. U najnovijem ciklusu reljefa, izvedenih u gipsu na postamentu od drva, osnovice dvadeset puta dvadeset centimetara, sve obojano akrilom, Dolenec se odlučio za konstruiranje neobičnih oblika koji podsjećaju na brdo, uzdignutu neravninu,koje u krajnjem slučaju sliči jednom od viđenja Babilonske kule, današnjeg čovjeka.
http://metro-portal.rtl.hr/img/repository/2018/06/web_image/bojan_dolenec.jpg
I doista, te različite forme, uzdignuća, prekrivena zlatom, ali i drugim bojama, odaju dojam izvora i vodenih tokova koji izviru negdje na ovom prostoru, međusobno se često skladno miješajući, tvoreći pokrov kuli u gradnji, nevidljivo rastući, postajući sve više. Naravno, pred nama je također i reljefna slika, s fino odabranom kolorističkom paletom uz bazu od zlata, koje  jest pomalo prikriveno, no njegov privlačni  sjaj je očit.
 
Mogu se pojaviti i razmišljanja i o dojmu koji nastaje na temelju pogleda iz svemira, upućenog prema zlatnom planetu, koji je možda nekoć bio i sunce. Ipak istaknimo i mogućnost, čeznutljive i strastvene  želje za oslobođenjem boja od dominacije zlata, kolor traži svoj jedinstveni svijet. Sve te opcije su moguće i svatko od nas će u ovom tajanstvenom višedimenzionalnom ciklusu vidjeti ono što želi i na što ga njegov unutarnji ustroj i upućuje, jer sve su to svijetovi koji su postojali i ili koji će biti.
http://metro-portal.rtl.hr/img/repository/2018/06/web_image/bojan_dolenec_1.jpg
Sviđa mi se ideja o slobodi boja,iako je zlato, prvo što vidimo i najdulje pamtimo. Novi istraživački ciklus Bojana Doleneca prepun je upita i dilema, zato i može biti zanimljiv gledateljima, javnosti, zbog traženja odgovora. Kombinacijom kiparstva i slikarstva uz osebujnu imaginaciju Delenec je stvorio samostalne, izdvojene likovne cjeline, u malom formatu, vrlo poticajne.
 

Miroslav Pelikan

Kad miruju ljudi

 
 
        U smiraje dana il' u jutra rana, kad miruju ljudi i zamuknu ptice,
        mene netremice gleda izdaleka dobra žene neka i kao da zbori:
        "U samoću tko se tako skrije, proplakat će kasnije il' prije." Kad
        miruju ljudi i u ponor tonu misli o ljepoti, kad se čelo svo od
        bola poti a njemoća vlada u srcu i duši, jedna žena znana iz snova
        me budi i njemoćom zbori: " Trgni se, požuri, jer vrijeme projuri i   
        kraj tebe živa. Kreni, progovori!" Navru misli i tuga me guši,
        premda u tišini sanjati je lakše i o domovini što je na vidiku nema
        a zaborav i njoj samo šutnju sprema.
http://www.ptice.hr/images/_MG_9790_DxO_rawCROP.jpg
        U smiraje dana, nekad u noć mučnu, dok još tama vlada u duši,
        posvuda, mene želja luda na budnost poziva. Ne znam tko to
        želi i tko li to hoće da me iz njemoće trgne bol još veća i da
        java postojeća u bezdan se sruši?
        Znam: jednoga dana, kad miruju ljudi i kada se pjesma nepjevana
        ozbilji i čuje kao pjev slavuja, oćutjet ću i ja kako ljubav buja i
        kako tišina u smiraje dana  glasom živim bude.
        Hoće li i tada jedna žena znana, svjetlom obasjana, prozboriti
        pravim ljudskim glasom, utješit me, snagu riječi dati – i biti mi
        od samoće spasom?! Kad zamuknu ptice, hoće li mi suze
        orositi lice? Il' će tama samo bit sa mnom nasamo?!
 

Malkica Dugeč, 26. 4. 2018.

Lusteri, kola, životinje, elegantne haljine, svevideće oko, lica, slova, igračke u dinamičnom kolorističkom izrazu

 
 
Krajem svibnja ove godine, suvremena hrvatska likovna umjetnica, akademska slikarica Mercedes Bratoš predstavlja se u u Malinskoj, u Galeriji sv. Nikole, samostalnom izložbom, „Odrazi“. I ovdje slikarica izlaže niz novih radova za koje je karakterističan zajednički meta jezik, koji na svoj specifičan način povezuje i objedinjuje izložene radove u samosvojnu cjelinu.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/34895/mercedes_bratos_4.jpg
Dojam koji ostavljaju nove slike Mercedes Bratoš upućuje na stanovite, necjelovite dnevničke zapise svakodnevnog života ali i isprepletenog tajnovitim reakcijama podsvijesti. Te male bilješke o važnim stvarima prikazane su poput egipatskih hijeroglifa u nizu zanimljivih i nesvakidašnjih scena, za koje se također može pomisliti kako pripadaju teatru, ostacima kazališnih plakata, spojenih u čudesnu cjelinu. A što je život ako nije teatar.
 
Lusteri, kola, životinje, elegantne haljine, svevideće oko, lica, slova, igračke u dinamičnom kolorističkom izrazu, nižu se u jedno za drugim, poput ogrlice koja sudbonosno obgrljuje naše živote i mi ne razumijemo (ponekad smo sigurni da ih  shvaćamo) i ne možemo protumačiti njihovu međusobnu međuovisnost, njihovu poziciju u odnosu na nas same. Mnogostrukost doživljavanja i tumačenja daje ovoj izložbi dodatnu vrijednost, moramo je otključati i vidjeti je, kakva ona doista jest, kakvi mi sami jesmo.
http://metro-portal.rtl.hr/img/repository/2018/05/category_top/mercedes_bratos_2.jpg
Izložba izazovna, intrigantna, psihološki napeta, ponajprije ezoterična, izložba koja traži potpun angažman gledatelja, s time da će svaki novi kontakt uroditi različitim impresijama. Dobra i poticajna izložba, nije dovoljno samo gledati, valja progledati iako nam je katkad naporno i gotovo sasvim suvišno baviti se čitanjem i prepoznavanjem čudesne simbolike, tajanstvenih znakova jer ovaj današnji svijet nudi jednostavnost kratkoročne vrijednosti, informacije od nekoliko redaka upotpunjene ilustracijom. Ali valja se potruditi i barem pokušati uroniti u svijet slikarice Mercedes Bratoš i otključati vlastitim ključem sliku, slike. Doista, zahtjevna, izložba.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Ponedjeljak, 16/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 679 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević