Get Adobe Flash player

Nastup na izložbi Svjetske keramike - Keramik der Welt

 
 
Hanibal Salvaro u Heidelbergu izlaže uz još četrdeset članova IAC (Međunarodne akademije za keramiku u Ženevi) u svjetski poznatoj galeriji keramike Marianne Heller, povodom proslave 40 godina osnutka galerije. Izložba je nazvana Keramik der Welt (Svjetska keramika).
http://metro-portal.hr/img/repository/2018/08/medium/keramika_1.jpg
Među izlagačima su i nama vrlo poznata imena, od kojih su mnogi izlagali na izložbama koje je osmislio i organizirao Hanibal Salvaro, kao što su: Vilma Vilaverde, Greg Daly, Gundi Dietz, Jindra Vikova, Annika Teder, Jaques Kaufman, Anjani Kana, Satoru Hoshino, Maria Kuzcynska, Dani Žbontar, Ulla Viotti, Phelippe Barde, Ken Eastman, Rafa Perez i drugi.
 

Miroslav Pelikan

Romana Milutin Fabris izlaže u Atriju palače Sponza u Dubrovniku

 
 
Istaknuta hrvatska likovna umjetnica, akademska slikarica iz Dubrovnika, Romana Milutin Fabris, 31. 8. 2018. predstavlja se s novom samostalnom izložbom u poznatom dubrovačkom prostoru,u Atriju palače Sponza. Izložba je otvorena do 16. rujna.
https://direktno.hr/upload/publish/132119/20180830-105754_5b87d50e989cc.jpg
Slikarica je za ovu prigodu odabrala niz ulja na platnu (raznolikih formata) s omiljenim motivima Grada, s njegovim znanim i manje znanim licima i detaljima koji se neotkrivaju i ne uočavaju lako. Doista je sreća i izazov istodobno, živjeti u stvarati u samom središtu motiva, osjećati njegovo bilo, opažati mijene, diveći se trajnoj harmoniji čovjeka i arhitekture. Doista je iznimno zadovoljstvo živjeti umjetniku i stvarati u Dubrovniku, biti okružen mnoštvom tema koje ga neprestano pozivaju i izazivaju, kao što je u prigodi Romana Milutin Fabris.
 
Motivi koje je predstavila na ovoj izložbi, Romana Milutin Fabris , slikarica kreira ponajprije kao spoznaju složenih emocija o  Gradu, mjestu svakodnevna života i stvaranja. Slikajući grad iz visine, izveden dominantnom bojom (crvenom, plavom...) ili zapažajući osamljeni toranj zvonika, posve prozračan i da nije zvuka zvona koji se povremeno začuje, pomišljali bi kako je dio sna.
 
Ponekad mi se čini kako Romana Milutin Fabris doživljava Grad kao labirint, omeđeni volumen uskih ulica i prolaza zidinama, kao plan mogućeg spasonosnog kretanja i napokon izlaska. Također ponekad, imam dojam kako slikarica predstavlja Dubrovnik poput košnice, užurban i vrijedan, omeđen također, ali da bi spriječio ulazak. Grad promatran i doživljen iz visine, čvrst i stabilan na stijene, prkosi i moru i vremenu, izdržljiv na sve udare i nevolje, trajan, vječan.
http://www.dubrovnikguideapp.com/wp-content/uploads/2014/07/romana-header.jpg
Pred nama je, hommage Gradu Romane Milutin Fabris, posveta Dubrovniku, onako ga ona iskreno doživljava i vidi i čuje i razmišlja o njemu.
 
Slikarica kreira svoje promatranje Grada uz odmjereni, fini kolor, njezine slike karakterizira i brojna prisutnost simbolike, Grad opasan zidinama koje jako sliče ribi, Grad kao obris, oblaci boje... I najnovija samostalna izložba Romane Milutin Fabris potvrđuje slikaričinu visoku umjetničku klasu, kontinuiranu zanesenost motivom i stalnim istraživanjem raznovrsnih lica Grada.
 

Miroslav Pelikan

Slikareva umjetnost istodobno je i subverzivna i duboko anarhična

 
 
Izložba 'Nepodnošljiva lakoća inercije' osječkog umjetnika Marija Matokovića, u organizaciji Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split otvorena je u četvrtak 23. kolovoza u splitskom Salonu Galić i može se razgledati do 8. rujna 2018.
https://i.vimeocdn.com/portrait/4886150_640x640
U mnoštvu umjetničkih poetika kritički usmjerenih prema društveno nepovoljnim odlukama i nepravdama koje se gotovo svakodnevno proizvode od strane vlasti u zemljama diljem svijeta, Mario Matoković preko svojih radova zauzima izravan stav prema onome što smatra nezadovoljavajućom situacijom u vlastitoj domovini i postavlja suštinska pitanja o uvjetima života u Hrvatskoj i o tome što to uopće znači biti Hrvatom ili Hrvaticom u trenutnim okolnostima. Njegovi radovi vizualna su artikulacija razmišljanja o odnosu države i njenih stanovnika, a sazdani su na uvjerenju prema kojem se država prije svega smatra društvenim konstruktom koji ne bi trebao biti imun na preispitivanja i promjene.

Matokovićeva produkcija medijski je raznovrsna i pozamašna, a njegov umjetnički svjetonazor nije aktivistički intoniran nego kritički nastrojen. Razlog leži u tome što, prema autorovom razmišljanju, umjetnosti samoj po sebi nedostaje snage za direktnu promjenu neke postojeće društvene ili političke paradigme, no s druge strane to nipošto ne znači da njegovi radovi komuniciraju isključivo apatiju ili rezignaciju. Iako svaki rad na izložbi u Salonu Galić na svoj način problematizira neke od negativnih obilježja života u Hrvatskoj i tako neizbježno podsjeća promatrača na aktualni koloplet turobnih tema poput nezaposlenosti, iseljavanja, loše demografske slike ili korupcije, to opetovano načinjanje „otvorenih rana“ strategija je usmjerena prema izložbenoj publici koja se može protumačiti kao vapaj za njenom reakcijom. To je neka vrst poziva na savjest gdje se Matoković kao autor (nevidljiv i pasivan sugovornik) ili akter (vidljiv i aktivan sugovornik) u svojim radovima („dokumentima“ koji ilustriraju hrvatsku sadašnjost referirajući se na njenu nedavnu prošlost) nastoji obratiti posjetiteljima galerije kako bi od njih isprovocirao bilo kakav glas o problematici zastupljenoj na izložbi. Matokovićeva umjetnost istodobno je i subverzivna i duboko anarhična upravo zbog toga što joj je početna zadaća ta da potakne izložbenu publiku na izricanje vlastita stava u odnosu na ono o čemu njegovi radovi slikovito progovaraju, a o čemu je često najpraktičnije šutjeti. Ona je također prvenstveno usmjerena na pojedinca jer je zajednicu mnogo teže pokrenuti.
http://www.urbancult.hr/Images/im.ashx?Id=60481
„Osim što se nadahnjuje mogućnošću bilo kakve konstruktivne promjene koja bi potencijalno mogla proisteći iz iskrenog uvida u našu zbilju, početna točka Matokovićevog stvaralaštva temelji se na prijeziru prema latentnim stanjima, a inspiraciju svakodnevno pronalazi u neposrednoj okolini (on će tako reći da je u Hrvatskoj glupost neuništiva). Jedno od primjera spomenutih stanja za Matokovića upravo je ono koje je posljedica po mnogima trenutno najistaknutijeg obilježja hrvatskog društva: manjka samopouzdanja i osjećaja nemoći da pomogne samo sebi. Kod njega je umjetnost sredstvo kojim on kod pojedinaca želi probuditi odgovornost i potaknuti volju za promjenom stvari koje zahtijevaju kolektivno zalaganje i ustrajnost jedne veće zajednice. Iako se takav pristup može opisati utopijskim, pa i nerealnim, njegova odlučnost ne jenjava i oslikava se u odbijanju alibija i iskaza poput „hajde, nemoj to sada“ ili „pa još si mlad, ima vremena!“ u korist njegovanja specifične etike „ustraj, ne odustaj!“, što je krilatica ne samo njegovog privatnog nego i umjetničkog življenja i djelovanja“ (kustos Božo Kesić)
 
Mario Matoković rođen je u Osijeku 1985. godine. Diplomirao je 2010. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku na Odsjeku likovne umjetnosti. Profesionalno se bavi umjetničkom djelatnošću u području suvremene vizualne i likovne prakse kroz medij grafike, videa, instalacije te umjetničke fotografije. Izlagao je na brojnim domaćim i nekoliko međunarodnih izložbi. Sudjelovao na više umjetničkih radionica i projekata u domovini i inozemstvu. Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Finalist nagrade Radoslav Putar, nagrade za mlade umjetnike do 35 godina u organizaciji Instituta za suvremenu umjetnost, a 2017. Nagrađen je 3. nagradom na „5. Biennalu suvremene umjetnosti u Novorosijsku“ u Rusiji za rad „Zastava“. Osnivač prve umjetničke rezidencije u sklopu privatnog MMML Studija koji je zamišljen kao platforma za vizualna istraživanja, trenutno u vidu kratkih umjetničkih rezidencija ali i projekata koji doprinose unaprjeđenju kreativno-kritičkog mišljenja unutar zajednice. Živi i radi u Osijeku.
 

Nives Matijević

Slike su nemirne, nezaustavljive, očaravaju bojom i ritmom

 
 
Akademski slikar Maro Kriste iz Dubrovnika, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, istaknuti pripadnik svoje generacije, autor je slojevitog i kompleksnog opusa, većinom ulja na različitim formatima.
https://akademija-art.hr/wp-content/uploads/2018/08/Maro-Kriste-1-1024x634.jpg
Kriste kontinuirano slika, okružen brojnim fragmentima i cjelinama privlačnih motiva, promatra ih i na svoj način doživljava, pročišćujući ih, ali ne ogoljujući ih, jednostavno s njih uklanja sve nepotrebno, suvišno i nevažno, nastojeći na platnu, svojom rukom i i idejom zabilježiti, ostaviti trag, sjećanje, bljesak emocije, trenutak zaborava, slutnju bojazni, jedva čujni dodir u susretu, u komunikaciji s lukom, obalom, ribom ili rakovima, biciklima, s raznolikim arsenalom stvari i događaja, zgrada i živih bića, oblikujući ih pastoznim nanosima boje koja se ritmično rasprostire, boja se giba  i živi pokret.
 
I u novom opusu Mara Kriste, kolor je u prvom planu, bez obzira je li riječ o nakupinama boje koje se doimaju poput ozbiljne apstraktne opservacije ili je pred nama zamršeni splet malih rakova, koji se migolje i skližu se jedan preko drugoga, ostavljajući u čudu sve one koji ih radoznalo promatraju pa sve do nadahnute nadrealističke  kompozicije s biciklima u prvom planu do  mirnih i otmjenih slika s detaljima obale s lijenim morem u dnu, bez vjetra, bez zvuka, praznina, svečana tišina s ponekom kućom, posve uspavanom, a za koju pomišljamo, što se krije u njezinoj skrivenoj unutrašnjosti, najvjerojatnije ništa, gusta prašina tko zna od kada.
http://metro-portal.hr/img/repository/2018/08/category_top/maro_kriste.jpg
Maro Kriste slika svoje osjećaje, posuđuje ih od samoga sebe i pohranjuje ih na površinu platna onakve kakvi i jesu u njemu, otvoreni i siloviti, pa su takvi i potezi kista i gustoća nanešene boje, a takve su i slike, snažne i duboke, slike koje na gledatelja ostavljaju uvjerljiv dojam. Kriste slika temeljito, iz dubine svoje intime, izvlačeći na svjetlo dana odabranu impresiju o motivu, propuštajući sitni pijesak memorije kroz raširene prste ruke.
 
Njegove su slike zaigrane, istina svaka u svom specifičnom ritmu i posebnom taktu,  one se gibaju, one se neprestano kreću, uvijaju, uzdižu, propadaju, prodiru u središte vrtnje iznova se lomeći i jureći i gotovo bi uz svaku sliku Mara Kriste trebala biti istaknuta posveta pojedinoj kompoziciji ili stavku. Slike Mara Kriste su nemirne, nezaustavljive, očaravaju bojom i ritmom, njegove su slike događaj ili bilješka o trenutku našeg življenja, govoreći o svjetlosti i ljubavi, o moru i kopnu.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Utorak, 25/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1033 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević