Get Adobe Flash player

Nagrada onima koji su pisanjem ili radio i TV emisijama unijeli u likovnu kritiku novi duh i senzibilitet

 
 
Na Godišnjoj skupštini Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA, održanoj 27. prosinca u KIC - Kulturno informativnom centru u Zagrebu, Godišnja nagrada HS AICA-e za likovnu kritiku za 2017. godinu dodijeljena je likovnom kritičaru i kustosu Branku Franceschiju.
https://storage.glasistre.hr/MediaServer/Photos/Download/109703?Format=1
Godišnja nagrada za likovnu kritiku Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA najprestižnija je nagrada za specifično područje likovne kritike u Hrvatskoj te predstavlja ne samo visoko priznanje autorima različitih generacija koji su je svojim radom u ovoj disciplini zavrijedili, nego i svojevrsnu stimulaciju za samu kritičarsku praksu čiji se prostor djelovanja posljednjih godina dramatično smanjuje. Osim toga, nagrada je vezana uz HS AICA-inu izdavačku produkciju budući da obvezuje autora na realizaciju i objavljivanje knjige tekstova u narednoj godini. Nagrada se dodjeljuje onim članovima Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara koji su u godini koja se ocjenjuje pisanjem ili radio i TV - emisijama unijeli u likovnu kritiku novi duh i senzibilitet, nove teme i pristupe, ujedno stvarajući novu publiku i nove odrednice za kvalitetan razvoj likovne kritike u Republici Hrvatskoj.
 
Branko Franceschi jedna je od najagilnijih i najproduktivnijih figura u kustoskoj i kritičarskoj praksi u Hrvatskoj u ovom trenutku, autor koji kontinuirano, nesmanjenim intenzitetom kao kustos i kritičar djeluje sad već više od 30 godina, a od kraja osamdesetih do danas njegova aktivnost značajno je obilježila hrvatsku suvremenu umjetničku scenu, iz koje god je pozicije nastupao. Kao voditelj Galerije Miroslav Kraljević od 1987. do 2004. godine uspio je taj mali izložbeni prostor, osnovan u sklopu KUD-a radnika INA-e profilirati kao galeriju s internacionalnim ugledom, jedan od prvih takvih nezavisnih prostora koji su imali rezidencijalni program i koji je producirao neke od prvih projekata internetske umjetnosti, koji je jednako vodio brigu o predstavljanju domaćih umjetnika svih generacija kao i o tome da hrvatskoj publici kontinuirano predstavlja i inozemne umjetnike svjetskog glasa. Upravo na temeljima koji je Franceschi uspostavio, galerija se nastavila razvijati i nakon njegovog odlaska s novim generacijama kustosa te i danas ima isti, prestižan status. Nakon 2004. nastavio je obnašati upravljačke funkcije u nekima od najuglednijih hrvatskih institucija i organizacija – kao, ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci (2004. – 2008.), ravnatelj Doma Hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu (2008. – 2010.), ravnatelj Virtualnog muzeja avangarde (2010. – 2014.) te od 2014. do danas kao ravnatelj Galerije umjetnina u Splitu. U svim tim institucijama pomogao je ostvariti značajne pomake i u dinamiziranju njihovog programa, popularizaciji njihove aktivnosti, kao i u umrežavanju s drugim institucijama i organizacijama, kako na lokalnom, tako i na nacionalnom i međunarodnom nivou. Upravo kao ravnatelj Galerije umjetnina, Franceschi je uspio ostvariti niz suradnji, što formalnih, što neformalnih, s drugim muzejima i galerijama, udrugama civilnog društva i drugima, razumijevajući ulogu kulturno-umjetničke institucije koju vodi kao mjesta koje, između ostalog, mora pomoći približiti i osnažiti sve aktere na sceni koji imaju slične potrebe, ciljeve i interese.
 
Samo u 2017. godini, na koju se odnosi aktualna nagrada HS AICA-e, realizirao je kao kustos i kritičar čitav niz važnih izložbi i tekstova: monografiju Ivana Meseka, izložbu Sandre Sterle 'Zaboraviti, sjetiti se, znati' (Galerija umjetnina - kustos izložbe, tekst u katalogu), izložbu Izvora Pendea i Daniela Richtera 'Plivati zajedno' (Galerija umjetnina, MMSU, MSU - kustos izložbe, teksta u katalogu), izložba Jadranka Runjića 'Metalno kolo' (Galerija umjetnina – kustos izložbe s Marijom Stipišić Vuković, autor teksta), izložbu 'Arhitektura u suvremenoj umjetnosti' (Galerija umjetnina, kustos izložbe s Jasminkom Babić, kustos izložbe, tekst u katalogu), izložbu 'Što je moglo, a sad više ne može' / povodom 30 godina Artljeta Split (Galerija umjetnina, kustos izložbe, tekst u katalogu), izložbu 'Granično': Carlos Aires, Paolo Canevari, Aurora Reinhard (kustos izložbe), izložbu Miriam Simun 'Nisam morala ubiti da bih preživjela' (u sklopu 16. dana performansa u Varaždinu, kustos izložbe), izložbu Feđe Klarića 'Splitske 70-e' (Galerija umjetnina, kustos izložbe, tekst kataloga), predgovor grafičke mape 'Iz bijelog' Petra Barišića, tekst o Lindi Molenaar za međunarodnu izložbu 'The Raft. Art is not Lonely' (kustosi Jan Fabre i Joanna De Vos, održano u Mu.Zee, Oostende, Belgija) te nekoliko drugih. Osim toga, bio je kustos Međunarodnih dana performansa 2017. u Varaždinu, iste godine pokrenuo je i program sudjelovanja hrvatskih vizualnih umjetnika u međunarodnom rezidencijalnom programu Art Omi u SAD-u, te je kroz čitavu godinu bio voditelj i producent polusatne tjedne emisije o vizualnoj umjetnosti Radio Galerija na Jadranskom radiju u Splitu, za koju je ove godine dobio i nagradu Hrvatskog muzejskog društva u kategoriji marketinško-propagandnog programa.
 
Branku Franceschiju nagrada je dodijeljena jednoglasno, na temelju prijedloga Marka Goluba: „Za nominaciju za Godišnju nagradu HS AICA-e izdvajamo dvije od ovih aktivnosti koje su međusobno komplementarne i za koje svakako smatram da Branko Franceschi zaslužuje ovu nagradu za navedeno vremensko razdoblje. Prije svega to je produkcija, uređivanje i vođenje spomenute emisije Radio Galerija na Jadranskom radiju, čije je značenje višestruko. U situaciji u kojoj se medijski prostor za bilo kakvo informiranje, ozbiljnu raspravu i diskurs o vizualnoj umjetnosti dramatično sužava, naročito u lokalnim sredinama, odnosno lokalnim medijima, ova emisija stvorila je dragocjenu malu oazu koja još od 2015. kad ju je Franceschi pokrenuo (te ju danas vodi u alternaciji s kolegicom Jasminkom Babić) daje glas umjetnicima, kustosima, teoretičarima i kritičarima umjetnosti koji ima priliku čuti daleko šira publika od one koja inače posjećuje likovna događanja u muzejima i galerijama. Riječ je o ozbiljnim dijalozima koji ni na koji način ne podcjenjuju svoju publiku, vođenim s pažnjom, velikim znanjem i sviješću o nužnosti da se ozbiljan, ali komunikativan diskurs o vizualnoj umjetnosti mora poticati i među širokom publikom kako bi ju se zaintrigiralo, zainteresiralo, privuklo umjetničkim sadržajima, kako bi umjetnost doživjela kao blisku, a ne udaljenu od života.
 

Nives Matijević

Treba ga čitati polako, razmišljati o pročitanom i pronalaziti sve razine i finese u koje autor ulazi

 
 
Gordost i čvrstoća iza koje stoji neizmjerna snaga, a ta snaga izlazi iz dubine zemlje i iz dubine nebesa, ali onih Nebesa sa kojih nas gleda Bog. To bi bio najkraći opis mojeg doživljaja romana Kuća koji je napisao Mate Sušac i koji je predstavljen u knjižnici Sesvete. Kuća je roman koji treba čitati polako. Naglašavam, čitajte ga polako. Zašto? To je slojevita priča u kojoj se isprepliću prošlost, sadašnjost a rekao bih i budućnost. Miješaju se stvarnost i snovi. Prožimaju se duhovno i ljudsko. Za napisati ovakav roman potrebna je velika strast a treba i kako kaže Mate «ognjeni zanos». Citiram Kuću: „Bez toga i takvog alata, same ruke su ruke mrtvaca. Na žalost samo rijedki vjeruju snagama svoje duše: otvaraju, otvaraju i napokon ulaze.“ (str. 58.)
http://sesvete-danas.hr/Files/Images/Large/mate-9cf6247cfe814796b84598f80a420318.jpg
Matine ruke nisu ruke mrtvaca, one su više nego žive. Iz njegove duše kulja neizmjerna snaga. To je ta gordost i čvrstoća koju sam spomenuo na početku. Kuća nam priča o emigrantu Ikasu koji čezne za Domovinom, rodnim krajem i kućom svojih predaka. I kao što Matin junak strastveno želi vratiti rodnu kuću u prvobitno, izvorno stanje jednako tako i Mate piše ovaj roman. I opet citat: „A nije lako. Koliko god je zanosno, nije lako i treba snage i ljubavi više nego se čovjeku čini. Zato je stvaranje običnom čovjeku nevidljivo, običnom mozgu neshvatljivo, mnogima glupo.“ (str. 60.) Roman Kuća sadrži puno simbolike. Kuća može biti stvarno mjesto u kojem netko stanuje ali kuća je i domovina i selo i čovjekova nutrina. U svakome od spomenutoga mogu nastati ruševine koje razaraju do srži, a za obnovu i povratak na prvobitno stanje je potrebna velika snaga. Na žalost, koliko god bili ustrajni u tome, ono što je bilo nikada više ne može biti isto a samo rijetki sretnici dobiju dovoljno vremena da sve mogu ispraviti. Matin junak Ikas Selak je imao tu sreću. Ali za ispunjenje sreće treba i platiti. A oni koji pomažu nisu uvijek dobri ili mnogima nisu dobri. Citiram: „Koga si ti spasio od smrti, bolje bi mu bilo da je mrtav.“ (str. 71.)
 
Roman Kuća je dijelom distopija – prikaz stvarnosti u kojoj je gotovo sve loše. No, Kuća je istodobno i utopija. Prikazuje želju autora kako bi sve moglo biti dobro. Kuća je roman koji nudi rješenje i to je, ja čvrsto vjerujem, najbolje rješenje kako se može sačuvati i obnoviti naša Domovina koju čine dvije države Bosna i Hercegovina i Hrvatska. Rješenje koje nudi Mate u ovom romanu je siguran način kako sve može biti dobro i kako se mogu vratiti vremena u kojima će živjeti vrijedni, zadovoljni i nasmijani ljudi koji vole svoju obitelj ali jednako tako brinu o svojim susjedima, o svom selu i svojoj državi. Roman Kuća je zapravo bezvremenska proročanska priča. Samo slučajno ili samo namjerno je smještena u poratnu Hercegovinu ali se jednako tako može prebaciti na drugi kontinent ili koju tisuću godina u prošlost ili budućnost. Temeljne stvari su iste i jednako mogu funkcionirati bilo gdje. Citiram: „Kuće se mijenjaju kao i ljudi, kao i sve ostalo. Ali, kad osjetiš da si tuđin u tuđini, kad te tamo ošamari sumnja  - Tko si? Ma, gdje reče da si se rodio? U kakvu kožu si se obukao? U čemu podkovan?“ (str. 79.)
 
E, to je isto u svim vremenima - jesi li domaći, naš ili si tuđinac, njihov, vaš. Matini opisi su tako stvarni da prilikom čitanja nastaju slike pred očima ili u glavi. S obzirom da dolazim iz sličnog podneblja ja sam na trenutke osjetio mirise prirode o kojoj Mate piše. Osim toga, on poznaje stvarnost, razumije ljudske odnose, ulazi u ljudske duše. Svaki Matin lik je iskren i stvarno živi svoj život. Evo jedan primjer o pijenju kave: „Kavu ne smiš piti sam. Znaš. U tome ti je njezina igra. Ona se ne pije da se pije, vego radi društva, ma ne radi ljuckog društva, vego, što ja znam. Neki misle da s kavom dolaze neki, ka duhovi, neki jopet laprdaju svašta. Nisam ni ja u to virova, a unda – osuđen sam je piti sam sa sobom. Gorka je tada, pa da je od čistog meda. Gorka. A kad sam s nekim, ne triba mi šećer.“ (str. 83.)
 
Mate je pošten prema svojim junacima. Svaki od njih ima pravo na svoje vrline i mane a pokazane su iskreno i životno. Citat: „Jednom je upra u moje čelo i promrsijo – Mali u laži je sve! Zapamti. Ljudi koji lažu, mudri su, narodi koji lažu, jaki su, politika koja laže dugo traje, a oni koji će ti povirovat dok lažeš budale su. Imaš ji u šaki i u malom džepu.“ (str. 84.) Matin junak Ikas je pun ruševina u sebi i oko sebe. Kada se počinje sabirati i polako obnavljati u sebi, u kući i u selu ne bježi od samokritičnosti. Pita se jesu li Hercegovci bolji ljudi od drugih. Citiram: „Meni se sve čini da smo gori od svi'. Što je valjalo, izginulo! Kako metnimo reć, pored mene more nešto bit dobro?“ (str. 87.) Ali autor nudi nadu. Dobro zna što treba i kako treba raditi. Tako Mate piše. Citat: „Ta bahatost nedostojnih, to nasilje poraženih! Očekuj tek toliko da te volimo mi koji te poznajemo i koji ti priznajemo da se za slobodu treba žrtvovati i ne očekivati zahvalnost od nezahvalnih. Oni su prekaljeni borci za vlast, za privilegije, moć nad drugima.“ (str. 108.)
 
Mate istodobno zna o kakvom svijetu sanja i kakve nam snove nudi. Citat: „Djeca i cvijeće se ne razlikuju. Zamislite svijet bez cvijeća i djece? Bio bi to svijet pun mrtvaca i gareži! Zamislite!“ (str. 106.) Zamislite i vi. Matini junaci sanjaju o slobodi. O pravoj istinskoj slobodi. To nije samo sloboda od neprijatelja koji puca. Neprijatelj dolazi s neočekivane strane. A evo koliko je Mate aktualan. Citiram: „Sad se ubija radnim mistom i plaćom. Kreditom! Ufatiš ga u ošac pa pustiš da cvili. Da se koprca dok je živ, Eee da.“ (str. 177.) A malo dalje autor nastavlja priču. Nekad se borilo za život a sada za preživljavanje. Kaže Mate kako je – citiram: „U novoj odjeći i s druge strane dojahao stari, crni jahač. Ne uzima samo živote, došao je po osjećaje.“ To su te nestvarne dubine u koje Mate ulazi i koje dobro poznaje. Mislim kako Mate duboko i široko proživljava našu stvarnost. Rekao bih kako je ovaj roman Matina autobiografija. Ali to je istodobno autobiografija svakoga od nas, svakoga čovjeka. Svatko od nas ako ima imalo ljudskosti želi popraviti sve porušeno u sebi i oko sebe. Citat: „Pametan si pa ćeš razumit da je u svakom vrimenu puno nevrimena koje ne pita čovika što oće a šta neće, vego mu je činit ono što mora činit.“ (str. 214.)
 
Mate u svom romanu Kuća ne zaboravlja ni Boga. Svakom junaku je pripao na primjeren način.  Neki likovi ne vjeruju u njega, neki ga traže a neki bez Boga ne bi mogli opstati. Citat: „Što je tebi? Htio bi stvari rješavati poput Boga, a kad ti ne ide, onda – kriv Bog. Daj nemoj! Ostavi Boga na miru!“ (str. 309.) Roman Kuća potvrđuje kako Mate osluškuje život, prati svakodnevicu naših života i našu stvarnost. No, on to gleda svojim, nama možda nejasnim pogledom. On odlazi u različite sfere. Zato i roman možemo čitati na više razina – kao priču, stvarnu priču, kao bezvremensko djelo u prošlosti ili budućnosti, a posebno je izazovno Kuću čitati na duhovnoj razini.
Ali Mate čitatelja uvijek vodi do rješenja ili ga nudi. Citiram: „Nije sve crno. Ako tvoja, ako moja, ako naša djeca ne zavole ovo tlo, ako ga zapuste i napuste – tek onda piši – propalo. Nitko ne će proklinjati lupeže, neradnike, uhljebe i izrode, mi ćemo biti krivi. I hoćemo, nitko nego ja, ti ili netko treći.“ (str. 369.)
Zato ponavljam, roman Kuća, autora Mate Sušca treba čitati polako, razmišljati o pročitanom i  pronalaziti sve razine i finese u koje on ulazi. A Mati želim neka napiše novi roman i željno ga iščekujem.         
 

Mr. sc. Mario Raguž

Hrvatsko ministarstvo znanosti i obrazovanja ne poštuje hrvatski jezik

 
 
U kojoj državi žive ministrica znanosti i obrazovanja, kreatori „kurikuluma“ – uputnika i udruge civilnog društva? Zapitaju li se koji puta?
https://www.slavorum.org/wp-content/uploads/2018/09/photo_833402660131401-364x205.jpg
Prateći javnu raspravu o „Prijedlogu kurikuluma međupredmetne teme Građanski odgoj i obrazovanje, povijesti i hrvatskog jezika“, koji su bitni za identitet hrvatskog naroda, ne mogu a da se ne zapitam po reakcijama i komentarima koje to vrijednosti zastupaju? U kojoj oni državi žive? I nije  samo to upitno,već i pitanja koja slijede:
 
PITANJE JEZIKA
 
1. Je li u Republici Hrvatskoj službeni jezik-hrvatski jezik?Točno, po Ustavu RH  čl. 12. službeni je jezik-hrvatski, ali za Ministarstvo znanosti i obrazovanja očito nije!
 
2. Zašto se Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne služi službenim hrvatskim jezikom u službenim dokumentima?Sama riječ „kurikulum“ usprkos mnogobrojnih primjedbi i dalje je u upotrebi, mada ima svoju inačicu u hrvatskom jeziku. Nastavni plan i program, naukovna osnova ili nastavni uputnik. Ako se u Sloveniji može upotrebljavati „učni načrt“ zašto se u Hrvatskoj ne bi mogao upotrebljavati naziv, nastavni uputnik? Hrvatsko ministarstvo znanosti i obrazovanja očito ne poštuje hrvatski jezik, jer im valjda riječ kurikulum zvuči „otmjenije“!!!, Bitno je samo da ne zvuči hrvatski!
 
PITANJE LJUDSKIH PRAVA I OBVEZA
 
3. U svim se dokumentima potenciraju ljudska prava, civilno društvo i demokracija, ali nema nigdje obveza koje proizlaze iz tih prava?
Učenici se ne poučavaju koje obaveze proizlaze iz tih prava! Ustvari ne poučavaju se obvezama uopće. Svi znaju za „plavi telefon“ i kršenje njihovih prava, ali ne znaju da im taj plavi telefon ne bi ni trebao da ispunjavaju svoje obveze, osim u krajnjim slučajevima zlostavljanja; što je naravno sasvim druga tema!
 
UDRUGE CIVILNOG DRUŠTVA
 
4. Sve udruge „civilnog društva“ potpuno zanemaruju nacionalnu komponentu, pa se postavlja pitanje u kojoj to državi rade i djeluju te „Udruge civilnog društva“?U kojoj su državi registrirani kao udruge? Financiraju li ih porezni obveznici države Hrvatske i tko im omogućava rad, nego država Hrvatska? Evo što u Zakonu piše;
"Pojam udruge
Članak 4.
Udruga u smislu ovog Zakona je svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih, odnosno pravnih osoba koje se, radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, zaštitu okoliša i prirode i održivi razvoj, te za humanitarna, socijalna, kulturna, odgojno-obrazovna, znanstvena, sportska, zdravstvena, tehnička, informacijska, strukovna ili druga uvjerenja i ciljeve koji nisu u suprotnosti s Ustavom i zakonom, a bez namjere stjecanja dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelovanje toga oblika udruživanja.
Pravna osobnost udruge
Članak 5.
Udruga stječe pravnu osobnost danom upisa u Registar udruga Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: registar udruga).
 
II. NAČELA DJELOVANJA UDRUGE
 
Načelo neovisnosti
Članak 6.
Djelovanje udruge temelji se na načelu neovisnosti što znači da udruga samostalno utvrđuje svoje područje djelovanja, ciljeve i djelatnosti, svoj unutarnji ustroj i samostalno obavlja djelatnosti koje nisu u suprotnosti s Ustavom i zakonom.
Načelo javnosti
Članak 7.
Djelovanje udruge temelji se na načelu javnosti. Javnost rada udruge uređuje se statutom, u skladu sa Zakonom.
Načelo demokratskog ustroja
Članak 8.
Djelovanje udruge temelji se na načelu demokratskog ustroja, što znači da udrugom upravljaju članovi na način da unutarnji ustroj udruge mora biti zasnovan na načelima demokratskog zastupanja i demokratskog načina očitovanja volje članova.
Načelo neprofitnosti
Članak 9.
Djelovanje udruge temelji se na načelu neprofitnosti, što znači da se udruga ne osniva sa svrhom stjecanja dobiti, ali može obavljati gospodarsku djelatnost, sukladno zakonu i statutu.
Načelo slobodnog sudjelovanja u javnom životu
Članak 10.
Djelovanje udruge temelji se na načelu slobodnog sudjelovanja u javnom životu, što znači da udruge slobodno sudjeluju u razvoju, praćenju, provođenju i vrednovanju javnih politika, kao i u oblikovanju javnog mnijenja te izražavaju svoja stajališta, mišljenja i poduzimaju inicijative o pitanjima od njihova interesa."
Udruge "civilnog društva " postavljaju se iznad Vlade,  kao suci koji istražuju, optužuju i presuđuju! Imaju li za to ovlasti i po kojem zakonu?
5- Tko je ovlastio „udruge civilnog društva“ da mogu utjecati na državnu politiku? Tko kontrolira njihovu stručnost i kompetentnost? Tko kontrolira njihovu lojalnost i ustavnost njihova djelovanja? Evo što u Zakonu o udrugama piše;
Članak 32.
(1) Programi i projekti od interesa za opće dobro u Republici Hrvatskoj koje provode udruge mogu se financirati iz državnog proračuna, proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, fondova Europske unije i drugih javnih izvora....
(4) Aktivnostima od interesa za opće dobro smatraju se osobito aktivnosti udruga koje pridonose zaštiti i promicanju ljudskih prava, zaštiti i promicanju prava nacionalnih manjina, zaštiti i promicanju prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, starijih i nemoćnih, jednakosti i ravnopravnosti te mirotvorstvu i borbi protiv nasilja i diskriminacije,promicanju vrijednosti Domovinskog rata, zaštiti, brizi i izobrazbi djece i mladih te njihovu aktivnom sudjelovanju u društvu, prevenciji i borbi protiv svih oblika ovisnosti, razvoju demokratske političke kulture, zaštiti i promicanju prava manjinskih društvenih skupina, promicanju i razvoju volonterstva, socijalnim uslugama i humanitarnoj djelatnosti, poticanju i razvoju socijalnog poduzetništva, zaštiti prava potrošača,zaštiti okoliša i prirode i zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, održivom razvoju, razvoju lokalne zajednice, međunarodnoj razvojnoj suradnji, zaštiti zdravlja, razvoju i promicanju znanosti, obrazovanja, cjeloživotnog učenja, kulture i umjetnosti, tehničke i informatičke kulture, sporta, dobrovoljnog vatrogastva, traganja i spašavanja te drugim aktivnostima koje se po svojoj prirodi, odnosno po posebnim propisima o financiranju javnih potreba u određenom području mogu smatrati djelovanjem od interesa za opće dobro."
 
VII. NADZOR
 
Unutarnji nadzor
Članak 42.
(1) Članovi udruge sami nadziru rad udruge. ("krasno", sami sebe nadziru???)
Inspekcijski nadzor nad radom udruge
Članak 43.
(1) Inspekcijski nadzor nad radom udruge, u smislu ovog Zakona, obavlja nadležni ured.
(2) Inspekcijskim nadzorom nad radom udruge iz stavka 1. ovog članka smatra se nadzor koji se odnosi na to prijavljuju li udruge, sukladno članku 27. ovog Zakona, promjene statuta, naziva, adrese sjedišta, izbor osoba ovlaštenih za zastupanje i prestanak rada ili rabe li u pravnom prometu podatke o promjenama, odnosno postupaju li po promjenama prije nego što su upisane u registar udruga, rabe li naziv pod kojim su upisane u registar udruga, održavaju li sjednice skupštine i dostavljaju li zapisnike s redovnih sjednica skupštine udruge, vode li popis članova udruge na način propisan ovim Zakonom te jesu li prestale djelovati, sukladno članku 48. stavku 1. točkama 2., 3. i 6. ovog Zakona
Tim udrugama najviše smeta svako spominjanje naroda, nacionalnog identiteta ;„razvijati temeljne vrijednosti u demokratskome školskom ozračju i široj demokratskoj zajednici, posebice etičnost, moralnost, vrijednosti obitelji i braka“ je rečenica koju bi oni izbacili.
Naročito spominjanje vjere, vjerskih prava i sloboda i braka zaziva kod predstavnika civilnih udruga podsmjeh i porugu, čemu? Po svim Poveljama i Deklaracijama o ljudskim pravima , uključeno je pravo na slobodu vjeroispovijedi!
Članak 18. Povelje UN
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijedi ili uvjerenja i slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje poučavanjem, bogoslužjem, praktičnim vršenjem i obredim
Postavlja li itko pitanje ateistima,  i agnosticima zbog čega se pogrdnim nazivima i ruganjem odnose prema vjernicima? Sloboda vjeroispovijedi je ugrađena i u Ustav RH ČL. 40. Vjernici nikome ne osporavaju pravo na izbor, ateisti se ne proganjaju. Zbog čega se samo vjernicima osporava pravo na izbor od strane udruga civilnog društva? Zašto im je vjera sporna i u školi? Je li i to spada u borbu za ljudska prava, čime se inače te udruge ponose? To mi više sliči na podjele od strane udruga na njima podobne i nepodobne!
Koristeći izraze za Hrvate, katolike,poput Ognjištari, Kockoglavi, Kamenjari, Klerofašisti, Katolibani, Filoustaše, Fašistoidi, sami predstavnici civilnog društva šalju lošu sliku o sebi i loš primjer djeci.
 
Sve udruge koje su sudjelovale u javnoj raspravi  naravno prednost su dale globalizaciji i civilnom društvu!Civilno društvo u demokratskom društvu je organizacija mreža i pojedinaca koji se nalaze između obitelji, države i tržišta! Međutim, kada pomno pročitamo čl. 32. za što ih je zakonodavac ovlastio, nikakvih suprostavljenih stavova ne bi trebalo biti. Samo se držati slova Zakona. Pored zaštite ljudskih prava, udruge civilnog društva, trebale bi"promicati vrijednosti Domovinskog rata, zaštiti prava potrošača, zaštiti okoliša i prirode i zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, održivom razvoju, razvoju lokalne zajednice, međunarodnoj razvojnoj suradnji, zaštiti zdravlja, razvoju i promicanju znanosti, obrazovanja, cjeloživotnog učenja, kulture i umjetnosti, tehničke i informatičke kulture, sporta... A te aktivnosti udruge ne koriste, jer im svjetonazorski ne  odgovaraju.
 
6. Naglašavanje programa iz navedenih predmeta samo na demokraciju, ljudska prava i civilno društvo, a zanemarujući domoljublje, rodoljublje i čovječnost, za čiju su djecu programi namjenjeni?  Za sve državljane republike Hrvatske ili samo pojedine grupacije! Zar će se i djeca dijeliti na globaliste i suvereniste, već u školskim klupama?Odgaja li se po tom „kurikulumu“ ponosan i dostojanstven čovjek sa svojim podrijetlom, svojom domovinom, svojim nacionalnim identitetom ili imaginarni čovjek svijeta, globalizacije i New Age?
 
7. Svako spominjanje nacionalne komponente, nacionalnog identiteta i Domovinskog rata izaziva negativne reakcije kod djela učesnika u javnoj raspravi, pa se ja s pravom pitam živimo li mi u državi Hrvatskoj, ili u nekoj samo njima poznatoj?Hrvatska je definirana kao nacionalna država hrvatskog naroda i nacionalnih manjina, čijeg se nacionalnog identiteta velika većina hrvatskih državljana neće odreći, pa bi i predstavnici „udruga“ trebali prihvatiti da žive u državi Hrvatskoj, i osobito pripaziti na zakonitost svog djelovanja.
 
HRVATSKA DRŽAVA HRVATSKOG NARODA I NACIONALNIH MANJINA
 
8. Zar je obrađivati teme iz slavne hrvatske prošlosti, znakovlju, tradiciji, bogatoj kulturnoj i vjerskoj baštini u suprotnosti sa promišljanjem modernog čovjeka civilnog društva?Citiranjem  Zakona o udrugama čl. 32 dokazala sam da ne bi trebalo biti u suprotnosti, jer su te teme obrađene u samom Zakonu, kao zadaće kojima se udruge bave. Upravo upoznavajući kulturu državnosti, nacionalni suverenitet, tešku i bremenitu tisućljetnu borbu za samostalnost, Domovinski rat, poštivanje branitelja, višestranačja, slobodu tržišta i slobodu govora, stvaraju se temelji za odgoj slobodnog  i demokratski opredjeljenog čovjeka. Učiti djecu o domovini, njenim prirodnim ljepotama i bogatstvu, očuvanju tog prirodnog bogatstva , nikako ne predstavlja ideološko usmjeravanje učenika. Kada nauče cijeniti svu raznolikost kulturne baštine, prirodnih ljepota i bogatstva svoje zemlje, znati će cijeniti i sve to kod drugih naroda i drugih zemalja, diljem svijeta i postati svjetski čovjek. U današnjem svijetu napretka tehnologije, robotike i razvoja sredstava komunikacije, upravo temeljne vrijednosti kao što su obitelj, domovina, nacionalni identitet, kulturna i tradicijska baština,  kultura državnosti i suvereniteta uz poštivanje ljudskih prava, oblikuju djecu za razvoj u zdravog, čvrstog čovjeka svjesnog odgovornosti za očuvanje prirodnog bogatstva, okoliša i svijeta u kojem živi.
 

Lili Benčik

Najzanimljiviji su porteti lica koji se pojavljuju na slikama Lukše Obradovića

 
 
Dubrovački slikar Lukša Obradović, autor je obimnog opusa, uglavnom ulja i akrila, u kojem, naravno prevladavaju različiti dubrovački motivi. Motivi arhitekture, povijesna jezgra, pojedine njemu važne osobitosti grada, sveci i ljudi, povorke i tišine po ulicama, zvonici i nebo, šaptanja i mrmorenja po mračnim kutovima, brojni oblici kamena, književni likovi koji su čudesno oživjeli na Obradovićevim slikama i nastavljaju igrati svoje uloge i u suvremenom svijetu, danas, tu oko nas.
http://m.metro-portal.hr/img/repository/2018/11/web_image/luksa_obradovic_1.jpg
No, ono što mi je u posljednje vrijeme najzanimljivije u opusu  Lukše Obradovića jesu porteti lica koji se kontinuirano pojavljuju na njegovim slikama i svaki od tih likova, mladih i starih, muškaraca i žena, svetaca i onih drugih, nose, pokazuju na svojim licima silnu ekspresiju, njihova lica govore više od bilo čega ili su radosni ili su ljuti ili su uvrijeđeni, uplašeni, zlobni i zavidni, umorni i nestvarni, ponosni, lijepi ili pokvareni i doista ako pozorno promotrimo likove koji nastavaju sliku ili pojednačnu figuru, njihove su emocije ključ za čitanje slike, emocija govori sve a ostalo je samo scenografija u koju smo uronjeni u svakodnevnom životu.
 
Istodobno, ako bi poredali sve Obradovićeve slike u jedan niz, dobili bi dnevnik umjetnika, njegova promišljanja o samome sebi, o vlastitom životu ali i o gradu i ljudima oko slikara, o svijetu koji i dovoljno daleko i dovoljno je blizu.
 
Lukša Obradović uporno slika, koliko mu to stvarni uvjeti dopuštaju, ne imajući pravog atelijera ali ni malo se ne odmiče od slikarstva, on je duboko i iskreno povezan s likovnom umjetnosti i zna da od nje ne može pobjeći jer bez nje ne bi bio ono što je, slikar i čovjek Lukša Obradović. Njegov trud i njegov opus zaslužuju barem pristojan prostor za rad a to bi mu Grad morao omogućiti.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRUn1pvGv3oTMAzCdDc7za06j3ruNWvasDSsxVFJcfqSRbRU2if5A
Preporučam svakom gledatelju koji će imati prigodu suočiti se s pojedinim djelima Lukše Obradovića, samo neka se koncentrira na izraz lica likova ili likova koji žive imaginarni život  u slici i pokuša proniknuiti u njihov emotivni svijet, tko zna što se može otkriti i tko zna što ti lica mogu nama reći.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Tko je Andreju Plenkoviću draži?

Utorak, 22/01/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1087 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević