Get Adobe Flash player

Osjećaš li i moj strah

 
 
Ti si kao dijete
što se razbacuje riječima
a djela se boji
Ti si kao dijete
što strepi od svačega
dok nevino voli
http://www.wishmama.hr/wp-content/uploads/2016/04/igra-dijete.jpg
Neznaš, zar ne,
što je to što se događa
i kako uopće treba izgledati
kad ti je stalo do nekoga
I dok ne shvaćaš što je to što te pokreće
i ne razumiješ zbog čega se sve naglavačke okreće
-ti sjevstan nisi da već raste u tebi ono što ne poznaješ;
trzaš se i boriš, al baš time se odaješ
I grliš me ko djete
-nevino i mazno
i bojiš se prepustiti
da glavu ne izgubiš
zbog jedne "proklete"
Pa što sad,
ko da će se svijet srušiti
što tako me čvrsto držiš
a ne ćeš me poljubiti
kakve veze ima što ne osjećaš želju što gori
dovoljno je samo da znaš
da te netko voli
...jednom će se okrenuti
film i u tvojoj glavi
a ja ću biti blizu
da ti pružim san na javi
Reci mi,
što osjećaš dok te ovako grlim
-osjećaš li i moj strah
dok se topim u naručju tvome
Osjećaš li i moj strah
zbog kojeg se toliko mrvim
jer ti si olujni prodor u životu mome
kako to ne shvaćaš
-da ti nacrtam??!
 

Ljubica Mršić

Ako to sad umiješ ljubi me

 
 
Ako te poljubim u obraz,
molim te, ne uzmi mi za zlo…
Iskreno, strah me zatražiti više.
https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcR7qOga3T5MiiOzUMdOnB29l9_Qa1mNJBZhSLnwcjG8ZrmlFd5Y
Vidiš li da drhtim poput kakva pruta?
Ne mogu pričati, ne mogu disati.
A srce mi tuče poput Big Ben-a.
 
Pokušavam ne misliti što bih… bude mi još gore.
 
Ma, molim te!
Molim te, zamisli naša dva tijela spojena u jedno.
Zamisli nutrine što spojene gore...
Zamisli ćutnje što kroz vene struje
i uzavrelu krv nam pretvaraju u more.
 
Eh, zamisli i čarobne, tople, slatke, užitke… strasti...
 
Zamisli taj zbroj otkucaja srca...
Kad manje je važno tko je gore, tko dolje.
U vrtlogu strasti razum kad se gubi
i nečujne riječi tijela što si zbore...
 
A onaj ekstrakt,
onaj višak strasti pokida nam razum.
I tijela razvlasti…
 
Zamisli kako, ako to sad umiješ…
Ljubi me...
 

Vladimir Živaljić

Kod liječnika

 
 
Eleonora Petrov nije mogla vjerovati kada je ugledala svoju, ipak živu ali nepokretnu sestru u kolicima na dobro čuvanom Osmom odjelu Opće bolnice broj šest.
-Da, na žalost, ovakvo stanje je i posljedica i bolesti ali i lijekova, pokušao joj je objasniti doktor Vojteh, voditelj odjela, znate, vaša je sestra dospjela kod nas u vrlo kritičnim trenucima po svoje zdravlje, točnije, pokazivala je jasne znakove teškog duševnog oboljenja. Mi smo je donekle umirili, fizički, ona je dobro, ali za njezinu dušu još se moramo žestoko boriti.
Eleonora je šutjela, suze su joj klizile niz obraze i zapravo nije čula ništa od onoga što joj je govorio liječnik.
-Mi mislimo da bi joj kućna njega bila dobar podstrek za izlječenje, nastavljao je doktor odmjeravajući skladnu Eleonorinu figuru, ne čudeći što je ta žena izmamljivala toliko uzdaha.
Tu je rečenicu Eleonora jasno čula.
-Ne, na žalost, ne. Ja sam se tek vratila. Moram pronaći bilo kakav posao. Oduzeta mi je očeva vila i moram se negdje smjestiti a i voljela bih pronaći grob svoga supruga, Ne, na žalost moram vas odbiti.
-Onda je barem češće posjetite, tiho će Vojteh, nadajući se ispunjenju svoje naglo probuđene želje.
http://i.telegraph.co.uk/multimedia/archive/02686/donna-air_2686126b.jpg
Eleonora se vrckasto okrene i nasmije se liječniku.
-Moja je sestra u pravim rukama, vidimo se uskoro.
Vojteh je promatrao kako žena s najčarobnijim tijelom odlazi, ne skidajući pogleda s nje, oh stvarno, Vojteh, Vojteh.
Unatoč silnim naporima, povlačenjima preostalih preživjelih veza, usprkos znanju više stranih jezika, Eleonora nije mogla pronaći nikakav posao jer ona je bila najprije mlađa kćer generala Petrova koji je mnoge obitelji zavio u crno, zatim bila je supruga K.S. pomoćnika tajnika Centralne službe Ministarstva a to što je bila i sestra Lidije Petrov, istaknute figure novoga poretka, nije joj pomagalo ni malo.
U tih mjesec dana, Eleonora je više puta posjetila svoju obamrlu sestru, uvijek u pratnji već pomalo i napadno nasrtljivog doktora Vojteha, koji se uvijek tako blizu motao oko nje da joj je njegovo ponašanje već išlo na živce. Razumjela je njegove porive, no Vojteh joj nije bio zanimljiv.
-Oprostite, jeste li našli novi smještaj? I posao?
-Da, odnedavno stanujem na Talijanskom trgu, mali zgodan stan, toliko si mogu priuštiti od ušteđevine. No, od posla ništa. Jasno mi je što je problem, ne može se zaboraviti da sam ja mlađa kćer generala Petrova i supruga K.S.
 
-Jeste li našli posljednje počivalište vašeg supruga?
-Da, da, jesam. To nije bilo teško. Sve su ih pokupili, dopremili u krematorij i njihov se zajednički pepeo nalazi u grobnici nepoznatih.
-Sada barem znate gdje je, nekako će suosjećajno Vojteh.
-Od svega toga nemam nikakve koristi, baš nikakve gospodine doktore.
-Možda bih ja mogao pomoći.
-Kako?, zainteresira se Eleonora.
-Vi znate da sam ja vrlo ugledna osoba i u ovom poretku jer bez gotovo svih se može osim nas medicinara. Bolnica uskoro otvara novo radno mjesto asistenta glavnog arhivara, pa možda, zbog vašeg znanja i iskustva, možda bi se mogli natjecati za to radno mjesto. Istina, plaća je prosječna no posao je siguran i nije zahtijevan. Možda bi vam posao odgovarao dok se ne snađete.
-Da, da naravno gospodine doktore.
 
Za nepuni tjedan Eleonora Petrov preuzela je obaveze asistenta glavnog arhivara bolnice i tek tada je saznala za neobično radno vrijeme, dva dana u jutarnjoj smjeni, dva u popodnevnoj i dva u noćnoj i onda je puna dva dana slobodna, a svaki četvrti tjedan dobiva još dva dodatna dana za odmor, pa opet iz početka, u krug.
No dobro i to je u redu, ne da se Eleonora Petrov. Glavni arhivar je bio stariji gospodin koji je s njom uglavnom vrlo rijetko komunicirao. Na početku joj je ukratko objasnio što je njezina zadaća i zavukao se u svoj ured.
Već prve radne noći na vratima se, negdje iza ponoći pojavio Vojteh s raskošnim buketom ruža.
-Ljepota ljepoti, rekao je.
 
Ustala je i privinula buket na prsa. Vojteh ju je nježno poljubio u oba obraza.
-Dobro došli, prošaptao je.
Gledala ga je mirno kako odlaže cvijeće na stol a zatim joj nervozno otkopčava bluzu, skida dio po dio njezine odjeće sve dok je posve nije obnažio.
Vojteh nije mogao vjerovati svojim očima, najpoželjnija žena s ovih prostora stajala je posve naga ispred njega, gola i bespomoćna.
Promatrao je njezino Eleonorino zanosno tijelo a zatim prepustio svojim rukama da utole svoju glad.
Eleonora je bila ne malo iznenađena divljem propinjanju, stenjanju, glasnom hroptanju tako uglednog čovjeka koji je svakim trenom sve više sličio primitivnom mužjaku dok svija njezine udove, okreće je, namješta njezino neoznojeno tijelo.
Napokon je otišao. I druge je noći došao, ovoga puta bez cvijeća i bez mnogo ustezanja nasrnuo na nju, gaseći žeđ svojoj razbuktaloj požudi.
Za uzvrat, doktor Vojteh se počeo silno truditi oko Lidije Petrov, doista je davao sve od sebe, kao i kad je bila u pitanju njezina sestra Eleonora.
Ljubavna priča doktora Vojteha nije bila za nikoga tajna, dapače sam je više puta priznao kako je u vezi s Eleonorom Petrov.
Za nekoliko mjeseci Eleonora Petrov se udala za doktora Vojteha, preselila se u njegov otmjeni stan na Francuskom trgu, Napustila je radno mjesto u bolnici jer ne može supruga tako uglednog liječnika raditi kao arhivar ali ne može ni dobiti drugo radno mjesto, adekvatno njezinom znanju jer ona je ipak mlađa kćer generala Petrova.
Javnost se slaže, dovoljno je i to što smo joj dopustili da postane žena tako renomiranog liječnika.
Vojteh se u svim mogućim prigodama trudio da osigura pojavljivanje potomstva, no reklo bi se bez vidljivog uspjeha. Vodio ju je na različite pretrage a i njega su detaljno pregledali i s oboje je sve u redu, no obitelj se ne povećava.
Eleonori je zapravo svejedno, već se izvrsno izvježbala da gotovo i ne osjeća oznojeno tijelo mužjaka. Eleonora ne trpi, njezino tijelo ne šalje nikakve signale, tek primjećuje trenutak kada se zadihani muškarac odmakne i ode u svoju sobu.
Voli te mirne, jednostavne, opuštene noći, kada su ona i njezino tijelo posve sami u velikoj sobi sa zastrtim teškim zastorima.
Rijetko se sjeti pokojnog K.S. Ne misli često ni na roditelje. Sjeti se samo, ponekad, noću da joj je sestra živa, ne živa, mrtva, polumrtva.
Za sve je bilo iznenađenje, osim za Vojteha kada se Lidija Petrov probudila i vratila iz onoga pokrajnjeg svijeta.
Bez mnogo napora prepoznala je i sestru i doktora Vojteha.
Na prozoru nije sjedio nitko. Lidija se nasmijala i rekla.
-Otišao je.
-Tko je otišao?, pita je Eleonora.
-On.
-Tko on?
-Baltes, on me je progonio i noću mi vikao-Čuvaj se.
-Hajde molim te zašuti, krikne sestra.
Vojteh se pravio da ništa nije čuo, neka ide kamo hoće samo neka izađe s Osmog odjela.
 
U međuvremenu se Lidija smjestila kod sestre, Vojteh nije imao ništa protiv, naime, on je u proteklim mjesecima pronašao novu zanimaciju na svom odjelu, crnomanjastu sestru K.D. i s njom prisno odrađuje smjene. Neka se sestre druže, Lidija se mora potpuno oporaviti. Zapravo, doktor Vojteh osjeća se odlično, svakodnevno, svakonoćno mazi se s K.D., no ponekad navrati i u Eleonorinu sobu, voli omirisati njezino tijelo i onda je ostavlja sa smiješkom i mislima, baš je on sretan čovjek.
Danas je na odjelu bilo vrlo naporno, niz novih pacijenata s vrlo složenim dijagnozama, umorio se je.
Iscrpljen se stropoštao u fotelju pored radnog stola u kabinetu.
Tek je tada opazio nepoznatog čovjeka kako posve mirno, nepokretno sjedi na kožom presvučenom kauču.
-Tko ste vi? Kako ste ušli?
-Ne uzrujavajte se doktore Vojteh.
-Ma čekajte, tko ste vi?
-Pogledajte doktore, sve ste učinili da izađem iz glave Lidije Petrov a meni je tamo bilo tako dobro, u uzburkanim mislima glave kćeri generala Petrova.
-I onda, razrogačenim očima gleda ga Vojteh.
-I onda ste me vi doktore izbacili iz njezine glave a ja se moram negdje smjestiti kada mi već nije bilo dopušteno da odem i evo ja se stvarno moram negdje smjestiti.
-Gdje?
-Pa u Vašu glavu doktore, s ili bez vašeg dopuštenja. Vjerujem da će mi biti dobro kod vas. Ja vas neću ometati u bilo čemu, znam da jako volite žene, eh, tada ću biti nevidljiv.
-Kakve su to gluposti?
-Nisu to gluposti doktore, ja sam Marko Baltes činjenica, izgovori i nasloni se na zid.
Netko pokuca na vrata, uđe crnjomanjasta žena, mazno pogladi po kosi Vojteha, govoreći mu.
-Obećao si večeras doći, zar ne?
Okrene se i zanjiše bokovima izlazeći.
-Vidite doktore, nije me opazila, morate mi vjerovati, oglasi se Baltes.
 
Vojteh je zaklopio oči, prekrižio ruke na prsima i zamislio se.
Biti ću sam svoj pacijent, okružen lijepim ženama u društvu s Baltesom.
Pogled mu klizne prema uramljenim diplomama, pa zatim prema kauču i Baltesu koji primjećujući njegovu pažnju kaže.
-Čujem da ste dobar doktor, mene je uistinu medicina uvijek zanimala, naročito pitanje umora.
 

Miroslav Pelikan

Izložba u Petrinji

 

U četvrtak, 18. 5. 2016. godine u 19 sati, u galeriji "Krsto Hegedušić" u Petrinji otvara se izložna Vere Fischer pod nazivom Cvijeće i necvijeće.
Vera Fischer (Zagreb, 27. siječnja 1925. - Zagreb, 14. srpnja 2009.) studirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1947. kod profesora Grge Antunca i diplomirala 1951. u klasi prof. Vanje Radauša. U ciklusu erotskih crteža iz 1961. nalazi se zametak mnogih kasnijih slikarskih motiva. Godine 1968. radi zapažene fotokolaže, te istodobno slika i izlaže "Cvijeće i necvijeće", koje oblikuje u duhu Flower-Power, odnosno slika svoje žene-lutke. Godine 1989. sanja Križ pomirenja i posvećuje se radu Svjetske Konferencije Religija za mir u svijetu, u čemu ustraje do smrti 2009.
 
Ova izložba je postavljena povodom obilježavanja Međunarodnog dana muzeja (18. 5.). To je manifestacija koju je pokrenula svjetska organizacija ICOM (Međunarodni savjet za muzeje) 1977. godine, a u Hrvatskoj je pod pokroviteljstvom Muzejskog dokumentacijskog centra (MDC). Galerija "Krsto Hegedušić" neprekidno sudjeluje od 2004. godine s prigodnim izložbama. U glazbenom dijelu nastupa HPD "Slavulj" Petrinja – MVA "Petrinjski slavulji".
 

Ana Lipovac

Anketa

Jeste li iznenađeni izbornim rezultatima?

Utorak, 07/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1065 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević