Get Adobe Flash player

Cijeli život živim između Dubrovnika i Mljeta i kad bih opet trebao birati odabrao bih isto

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Vulko Hajdić, rođen je 1946. godine u Babinom Polju na otoku Mljetu. Gimnaziju i Pedagošku akademiju završio je u Dubrovniku. Aktivno slika i izlaže od 1973. diljem domovine i u inozemstvu i bio je na brojnim samostalnim i skupnim izložbam. I dalje kontinuirano i intenzivno slika.
• Gospodine Hajdiću, slobodno možemo reći kako ste u proteklom razdoblju od nekoliko desetaka godina ostvarili, značajan, cjeloviti opus, sastavljen od nekoliko ciklusa. Sjećate li se ponekad svojih početaka, ranih sedamdesetih, naime izlažete od 1973. godine?
- Zaista, 1973. bila je početak, jedan dosta nespretan, amaterski početak s petnaestak mljetskih motiva rađenih u ulju. Nisam tada imao neko visoko mišljenje o tim mojim radovima, no, ljudima su se dopali i to mi je dalo motiv da nastavim.
 
• Svoje ste školovanje obavili u Dubrovniku, od gimnazije do Pedagoške akademije, rođeni ste na Mljetu. Je li Vam ikada nedostajao vanjski svijet? Jeste li se kasnije znali otisnuti u taj široki svijet, barem na kratko vrijeme?
- Da, čitavo moje školovanje proteklo je u Dubrovniku, gdje sam završio gimnaziju i Pedagošku akademiju. Istina, kasnije sam na Filozofskom fakultetu u Zadru izvanredno studirao sociologiju ali studij nisam priveo kraju. Imao sam sreću da mi je u gimnaziji povijest umjetnosti predavao prof. Antun Masle na žalost rano preminuli dubrovački slikar), koji je presudno utjecao na moj likovni "ukus" i u velikoj mjeri odredio i trasirao moj budući slikarski put. Je li mi ikada nedostajao vanjski svijet? Iskreno, ne posebno! Ni slikarski, a ni doslovno. Cijeli život živim između Dubrovnika i Mljeta i kad bih opet trebao birati odabrao bih isto. Slikarske motive i inspiraciju nalazim upravo na toj relaciji. Grad mi, pritom mislim na Dubrovnik, pruža sve, sve što mi treba i sve što želim... Ništa više od toga i ne tražim.
 
• Vaš složeni opus čine najprije dva ciklusa ulja. Prvi je posvećen fascinantnim motivima grada Dubrovnika. Što ste Vi pronašli u dubrovačkim prostorima? Postoji li najdraži gradski motiv i ili onaj s kojim ste niste nikada osobito slagali? Što za Vas znači portretiranje grada?
- Što sam pronašao u dubrovačkim prostorima? Pronašao sam život, inspiraciju, ljubav, radost..., pronašao sam sve ono što je čovjeku i slikaru potrebno, pronašao sam ono što se ovdje nudi u količinama kao ni na jednom drugom mjestu. Najčešće slikam Stradun, Porat (staru gradsku luku), Zvonik... Slikam sve što mi Grad nudi, a kad si u dosluhu s njim ni jedan ti njegov motiv nije stran. Dr. sci. Vinicije B. Lupis, povjesničar umjetnosti, povodom jedne moje izložbe gradskih motiva među ostalim piše: "Gradski zvonik omiljen je motiv koji varira u umjetnikovoj imaginaciji arhitektonike prostora. Seizmička nesigurnost kao da je ponukala slikara da se poigra gradskim zvonicima, štono izrastaju iz ustajaloga svijeta polusna. Ljudske siluete prolaze Placom, pojednostavnjene figurativnosti - svedene na dimenziju simbola. Šarenilo boja nemirnoga slikarskog temperamenta poseban je likovni moment u doživljavanju općepoznatog motiva koji ovdje zadobiva jednu novu kvalitetu psihološke percepcije i perspektive." Portretiranje grada za mene je uvijek novi izazov, što donosi novu radost koja nikad ne prestaje. Kao slikarski motiv Dubrovnik je specifičan, ne trpi brzopleta rješenja.., s njim treba živjeti, treba ga doživjeti. Ako to izostane svaki vam je trud uzaludan. Nagledao sam se loših slika Grada, čak i od poznatih slikara. Dubrovnik se ne da slikati gamom kojom se slikaju slavonska žita ili ukrajinske ravnice, a njegov Porat zelenilom žabokrečine u nekoj ravničarskoj bari. Pa zar baš mislite da se je specifični kolorizam dubrovačkog slikarskog kruga tek slučajno afirmirao i potvrdio kao autentičan paralelni odvojak hrvatske modernosti.
 
• Drugu važnu cjelinu u Vašem opusu čine ulja posvećena motivima okoline Dubrovnika. Postoje li neke mikrolokacije koje osobito volite bilježiti na svojim slikama? I još mi recite, je li nazočan izvjesni balans između ova dva ciklusa?
- Da, primarno slikam Grad. Međutim mislim da su među mojim slikama podjednako zastupljeni i motivi iz bliže okoline: Mljet, Pelješac, Primorje..., dakle motivi hrvatskog juga koji se ističe posebnim skladom i koloritom što nameće fovistički pristup slikanja jarkim bojama.
 
• Treći dio Vašeg opusa čine crteži grada i okoline. Koliko je važan crtež u Vašem cjelokupnom opusu?
- Crtež sam uvijek njegovao kao jedan od načina mog likovnog izraza, posebno kolorirani crtež. Zbog nekih zdravstvenih problema kroz zadnje dvije ili tri godine, koji su izgleda (bar za sada) uspješno prevladani, nisam intezivnije slikao niti radio na nekom ozbiljnijem ciklusu slika, već sam se zadovoljio nešto češćim i manje zahtjevnim crtanjem.
 
• Koliko su umjetniku važne izložbe, suočavanje s publikom i kritikom?
- Mislim da su izložbe vrlo važne u životu jednog slikara. To je trenutak istine, trenutak kad staje pred publiku. Začinjene primjerenom, iskrenom i stručnom kritikom daju umjetniku povratnu informaciju koja često može biti presudna u njegovom daljnjem radu i napredovanju. Osobno uvijek se rukovodim onim da je izložba onoliko dobra koliko je dobra najlošija slika na toj izložbi.
 
• Što mislite o brojnim monografijama koje se objavljuju o manje više istim autorima? Nije li umjetniku dovoljna jedna monografija i to pred kraj života, nakon iskrene retrospektive?
- Ah, što reći o tome!? Kažu da od viška glava ne boli. Inače, mišljenja sam da nakon iskrene i sveobuhvatne retrospektive jedna monografija mogla bi biti dovoljna.
 
• Što trenutačno radite u atelijeru?
- Za sada još uvijek crtam..., crtam i razmišljam što dalje. Evo, upravo prije desetak dana operirao sam očnu mrenu i na drugom oku i zahvaljujući prof. Gabriću dobio novu priliku da naslikam što ozbiljnije. Radujem se neizmjerno. A Grad će i dalje biti moj partner koji me ne će iznevjeriti!
 
• Planovi...?
- Izložba fotografija polovinom iduće godine (već radim na tome) i novi ciklus ulja... Grada, naravno!
 

Miroslav Pelikan

»Savjetovanje o idejnoj borbi u sferi kulture i stvaralaštva«

 
 
Dana 23. svibnja 1984., u Zagrebu je održano Savjetovanje o idejnoj borbi u sferi kulture i stvaralaštva. Pozvana su 162 sudionika, od toga osam članova Komisije CK SKH za idejna pitanja i informiranje, nekolicina članova CK SKJ i CK SKH, književnici, dramski i filmski umjetnici, kritičari, te glavni i odgovorni urednici dnevnih i tjednih informativno-političkih glasila. Konstatirano je da su se pozvani u 90 posto slučajeva odazvali, a oni koji nisu došli, prethodno su se opravdali. Nije loše spomenuti tko su bili glavni sudionici „Savjetovanja o idejnoj borbi u sferi kulture i stvaralaštva“ u organizaciji Komisije CK SKH za idejna pitanja i informiranje, održanog u Zagrebu 23. svibnja 1984. godine:1
http://blog.vecernji.hr/media/blogs/zvonimir-despot/2014/7/nakraj.jpg
Stipe Šuvar, Pero Kvesić, Šime Vučetić, Veljko Bulajić, Vice Zaninović, Žarko Božić, Ervin Peratoner, Pero Pletikosa, Božidar Gagro, Vanja Sutlić (stariji), Tomislav Marijan Bilosnić, Ante Kesić, Stevo Ostojić, Mato Jerinić, Ivo Družijanić, Joža Horvat, Ivan Jakopović, Ivan Salečić, Vladimir Popović, Branko Puharić, Vatroslav Mimica, Branimir Bošnjak, Lordan Zafranović, Zlatan Gavrilović, Kosta Spaić, Milan Rakovac, Nedjeljko Dragić, Enes Kišević, Rade Peleš, Davor Kačar, Dragan Milivojević, Goran Babić, Veljko Knežević, Mira Ljubić Lorger, Marijan Radmilović i Josip Brkić.
 
Bilješka:
 
1. http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/2010/06/30/tko-bjezi-od-bijele-knjige-stipe-suvara/; https://hr.wikipedia.org/wiki/Bijela_knjiga_Stipe_%C5%A0uvara#cite_note-3
 

Nikola Šimić Tonin

Krenem pa stanem

 
 
Nakon svega...
pravim se da sam opet ista
i da sve je isto k'o prije tebe
-al' isto doista nije ništa
i uporno samo zavaravam sebe
pravim se da mi važan uopće nisi
i da moja misao nijedna nije tvoja
-al uporno u mislima iznova ti si
i uporno se borim da ostanem svoja
želim ti reći toliko toga
al' ne da mi mira prkos u meni
i trudim se izgurati te iz života svoga
iako u meni sve vrišti "kreni!"
krenem pa stanem - što je korak il' dva
kad ni do pola puta ne stignem
i već sam natrag pobjegla
 
život nam složi sve što ne bi htjeli
daleko od onog što smo davno željeli
i možda imamo prava proklinjati Sudbinu
što odlučila se igrati da prekine rutinu
al' pitam se iznova ima li "nešto"
u pozadini priče - koliko god da je teško;
postoji li razlog što je na put moj
nekako blesavo stao baš osmijeh tvoj
i imamo li prava propitkivati Svemir
što nam je darovao taj slatki nemir
ili je ovo samo iskušenje
-generalna proba za odobrenje
da na stranu svjetla umjesto stranu sjene
smjestimo sebe i svoje htijenje
tko nas to testira na tako težak način
i je l' je uopće moguće odgovore pronaći
reci mi molim te da nije i tebi
tako teško zabraniti samom sebi
da samo jednu riječ kažeš
il' da se natjeraš da slažeš
da nije ti bitno čak ni malo
-da nije ti uopće do ovog stalo
da možeš okrenuti leđa lako
i otići što dalje samo tako
jer ne mogu prestati pitati kako
uspjelo ti je izokrenuti me ovako;
da sve što želim izgleda naopačke
-da odsad i ljudi hodaju naglavačke
i k vragu riječi i k vragu rima;
čemu sve to ako do tebe ne dopire
-u trenutku poželim reći svima:
"prokleti bili jer zbog vas se opire!"
a samo sam željela radosti malo
tvoj "blesavi" smiješak i da ti je stalo
samo nešto čemu se mogu radovati
da zaboravim da sam davno prestala živjeti
da se podsjetim kako je disati
da provjerim ima li još smisla
ovaj život od kojeg nije ostalo ništa
i reći ćeš možda da sam luda
što nakon svega još vjerujem u čuda
-al objasni mi, daj molim te
kako bi inače bilo moguće
da se ova ljuštura zaljubi u tebe???
..da osjetim drhtaj što trese tijelo
da pomislim da je veselje cijelo
samo u jednom zagrljaju
da zaboravim logiku svaku
-da osjećam se kao u raju
dok željno gorim u paklu
 

Ljubica Mršić

Oče, evo mene!

 
 
Kad niz obraz kane zadnja suza vruća
Kad ne bude lijeka bijednog tijela muci,
Drhtati će duša nasred krstopuća
I težiti željno prema vječnoj luci.
http://www.vjeraidjela.com/wp-content/uploads/2015/06/43-400x300.jpg
I sve što će htjeti – Svjetionik vidjet,
Kroz tunele mrke doć do zadnjeg cilja.
Obećanja Božjeg ne će se postidjet:
'Vjerni će uživat sreće izobilja'.
 
Kucat će na vratim' - Oče evo mene,
Posuđeno što je to Ti nazad dajem.
Tijelo Zemlja uze nek strune, uvene,
Al' duša je tvoja, nadari ju rajem.
 
Stvor je krv i meso, ne kazni ga kruto,
Utkala se u njeg i ljubav i zloba.
U utrobi majke grijeh mu Milost guto -
Kako na početku, tako i do groba...
 
Pusti me, o Bože, do nebeske luke,
Na Zdencu života nek se duša mije.
Milopojne ću ti svijat slavoluke
Ovjenčati rimom ime najsvetije.
 
Kad niz obraz kane zadnja suza vruća
Kad nebeska vaga vagne duši mjesto,
Prepoznaj me Oče nasred krstopuća,
Pjesma te je moja opjevala često.
 

Marija Dubravac, Brisbane

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Ponedjeljak, 18/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1433 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević