Get Adobe Flash player

Uplakane Majke

 
 
Vukovarom
Prolomi se vrisak
Tužan
Bolan
Svatko nekog nema
http://croatia.org/crown/content_images/vukovar/vukovar_plac91.jpg
Još su mnoge
Uplakane Majke
Bez svog čeda
I s mnogo problema
Svakog ljeta
18. studenog
Rijeka suza
Po gradu poteče
Puno cvijeća
Za pale heroje
I za mrtve
Zapalimo svijeće
 

Vladimir Živaljić, 13. 10. 2008.

Ostrman razmišlja o budućnosti, koja će u budućnosti možda pripasti kiborzima ili umjetnoj inteligenciji

 
 
Akademski slikar i budući doktor  iz Zagreba, Tomislav Ostrman, ovih je dana na društvenim mrežama, nekako stidljivo predstavio začetak novoga i posve različitog ciklusa od cjelokupnog korpusa svog opsežnog i značajnog djela, koga čine serije slika (uglavnom u velikim formatima uz ponešto i malih) posvećenih Fućkalici, Brodovima, uz izraziti, prepun snage kolor, koji kroz slikareve motive suvereno vlada površinom platna, a riječ je o ciklusu crteža KONFABULACIJA.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/34350/tomislav_ostrman_9.jpg
Konfabulacija jest miješanje imaginacije i memorije ili miješanje istinitih sjećanja s lažnim. Doista zanimljivo i intrigantno ime za jedan ciklus, crteža u crnoj i plavoj boji, koji silno podsjećaju na elemente strojeva, od kojih će se uskoro sklopiti nevjerojatni Perpetuum mobile ili do sada neviđena i neotkrivena verzija Vremenskog stroja , kome bi i sam H.G.Wells odao proznanje ali i i na novu verziju legendarnog labirinta u kojem živi i bestijalno vlada novi Minotaur .
 
Ne zaboravimo da je dio školovanja Tomislav Ostrman proveo i u Tehničkoj školi, koja je bez ikakve dvojbe ostavila traga u budućem slikaru i njegovom opusu. Istodobno, dojma smo, gledajući ove crteže kako oni djeluju vrlo životno, oni su jednostavno  živi strojevi, možda budući nositelji života na ovom planetu. Iako se crteži čine jednostavnim i mislimo kako se slikar samo igrao s papirom i olovkom i da  mu uzalud um i ruka ne miruju, crtao je, sve ono što mu je padalo na pamet ili i ono što je posve iznenada izronuilo iz tame zaborava prošlih vremena, podsjećajući na svoje postojanje i potrebu oživotvorenja istih, sada, u ovim, novim, vremenima. Skloniji sam ideji kako Ostrman razmišlja o budućnosti, koja će možda pripasti kiborzima i ili umjetnoj inteligenciji, u budućnosti, u kojoj čovjek svakako gubi, nastavi li s ovim trendom razvoja. Istodobno, ta hladnoća i preciznost njegovih konfabulacija, upozorava na znatan odmak od karaktera i profila dosadašnjeg rada i rezultata opusa, od motiva do boje.
 
S druge strane, možda su ovi crteži tek začetak ciklusa koji će se u nekom doglednom vremenu pojaviti u svoj svojoj punini i bogatsvu detalja i simbola, da bi danas tek predstavljali dio skeleta, budućeg tijela, početak razmišljanja o nečem drugačijem, kamo su uostalom i težili u svojimm plovidbama mnogi brodovi na pučini mora, na brojnim slikama Tomislava Ostrmana, nastojeći dosegnuti, nedosezljive i još neviđene, nedodirnute obale, a uostalom kamo je i  Fućkalica upućivao svoj radoznali pogled. Na kraju, možda se slikar tek slučajno zamislio nad idejom novostvorenog labirinta, s istim onim karakterom, kakav je oduvijek imao, bez izlaza, ali u novom arhitektonsko likovnom rješenju.
http://www.zagrebonline.hr/wp-content/uploads/2017/10/O-10.jpg
A novi vremenski stroj, o tome bi valjalo idući put jer svi mi, toliko često zamišljalo TIME MACHINE koji će nas iz neljubaznog svijeta premjestiti negdje, daleko i spasiti nas. Očito je, slikar teži novom, drugačijem, možda želi preokrenuti svijet. Mnoštvo ideja otvara ciklus crteža Konfabulacija, doista, nebrojeno mnogo. Ili pak na kraju svega, možda slikar želi jednostavno disclipinirati i svoj maštoviti, razbuktali  um i svoju okretnu  i teško smirujući ruku, umiriti ih, barem za trenutak, prije nego li pogled odluta prema moru i brodovima i Fućkalici koji ih neprekidno prati.
 

Miroslav Pelikan

Goran Gatalica dobitnik Nagrade 'Dragutin Tadijanović'

 
 
Pjesnik Goran Gatalica za knjigu pjesama “Kozmolom” primio je u petak, 3. studenoga 2017. nagradu „Dragutin Tadijanović“ koju dodjeljuje Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Inače ovoj je Gataličinoj knjizi pjesama već pripala književna nagrada “Kvirin” na 21. Kvirinovim poetskim susretima u Sisku. Stručni odbor za dodjelu Nagrade “Dragutin Tadijanović” u sastavu: Damir Matanović, Dubravko Jelčić, Vinko Brešić, Zvonimir Mrkonjić i Miroslav Bjelobrk ocijenio je Gataličinu knjigu pjesama rijetkom po lirskoj senzibilnosti, traganju za univerzalnim tajnama, te zbog iznimne pjesničke oblikotvornosti.
http://www.mvinfo.hr/_mvshop/public/data/image/2/10299.jpg
Godišnje stipendije iz Tadijine zaklade namijenjene najboljim studentima književnosti iz Brodsko-posavske i Ličko-senjenske županije u iznosu od 5.000 kuna dobile Tena Andrić iz Slavonskog Broda i Barbara Tolić iz Ruščice. Svečanost dodjele Nagrade “Dragutin Tadijanović” održana je u Spomen-domu Dragutina Tadijanovića u Slavonskom Brodu u sklopu tradicionalne manifestacije “Sjećanje na Dragutina Tadijanovića” na 112. rođendan ovog istaknutoga hrvatskog pjesnika, a Nagradu i stipendije je uručio predsjednik Upravnog odbora Zaklade HAZU akademik Velimir Neidhardt. Dodjeli su bili nazočni i ravnateljica Zaklade HAZU Marina Štancl i akademik Dubravko Jelčić. (a.f.)

U Rio de Janeiru

 
 
Naš brod gazi pospanim Atlantikom. Stroj tuče svoj ritam i gura sivog kolosa prema obali Brazila. Nazire se obala kroz tropsku izmaglicu oni iznimni oblici koji podsjećaju na glave šećera. Ispod Glave šećera ulazimo u prelijepi Zaljev sirena kako su ga nazvali Portugalci, osvajači novih svjetova. Bahia de guanabara – Zaljev sirena.
Sigurno su u svom osjećaju ljepote zamislili i u mašti dodali prelijepe morske sirene pa tako zaokružili svoje osjećaje i čežnje. Ma da, još jedna zgodna legenda. Tko je još vidio sirene?!
Ovo što sad vidim je ulaz i luka Rio de Janeira. Čežnja svih mornara, pustolova i putnika.
Pilot dovozi lučkog peljara i brod se približava svome vezu.
Moram u strojarnicu. Nema zabušavanja. Svi imaju svoje mjesto i zaduženje na brodu. Od mornara do kapetana.
Svaka zapovijed izvršava se odmah i bez komentara. Ako imaš koju primjedbu, prigovor, izvrši zapovijed pa se žali.
Konačno, sve je završilo. Lučke vlasti nam daju dopusnice za izlaz na kopno.
https://news.artnet.com/app/news-upload/2014/07/070214-rio-de-janiero-shipping-port-smuggled-art.jpg
Vezani smo na mjestu najbližem centru grada. Izlazim na obalu. Prilazim prvome turističkome uredu u kom dobivam plan Ria s podcrtanim događanjima i zanimljivim mjestima za potpuni doživljaj Ria.
Plaza Maua je predamnom. Užurbani autobusi krcaju Karioke prema svim mogućim lokalnim odredištima.
Danas im je državni praznik, Praznik rada, kao i nama. Lučki radnici najavili su štrajk, što nama mornarima teško i ne pada u ovakvom gradu. Biti će vremena za skitnje i bolje upoznavanje grada. Pravi odmor od zahtjevne navigacije. Lovim taxi sa pogonom na alkohol i odlazim na Copacabanu, da konačno vidim i to čudo. Imaju oni još puno takvih plaža ali ova je najpoznatija. Četiri i pol kilometra prelijepog naroda na oceanskom pijesku u ritualnom nogometavanju. Ostale plaže specijalizirane su i za druge sportove.
Usput sam vidio i plaže Botafuogo, Ipanema, Leblon… i… već sam umoran.
Cijelo vrijeme po meni kopa isto pitanje; iz kojeg razloga se taj zaljev zove zaljevom sirena? Zbog ljepote ili su ih stvarno ugledali!?
Ako postoje ta bića, mora da ih je predivno sresti…
Ako se to čudo i dogodi, kako komunicirati sa njima a možda se uplašeno svi razbježimo, svatko u svoju sigurnost…
Umoran, zaspao sam.
Bezbroj pitanja ne dozvoljavaju mi promjenu teme. Ni u snu me ne ostavlja misao na morske sirene.
 
U jutro sljedećega dana uputi se na jednu udaljenu i pustu plažu. Pusta plaža relativan je pojam kada uz obalu stalno jure gliseri i skijaši na vodi, po onim teškim oceanskim valovima.
 Meni se i dalje ne daju iz misli sirene…
Ako ih ugledam, što ću zapravo prvo ugledati? Vjerojatno njihove ćelave glave jer im kosa može samo smetati u kretanju kroz vodu. Da li su im lica slična našima, imaju li plave oči i dupinske kapke na njima? Kojim jezikom govore i da li uopće govore? Dali stvarno imaju riblji rep?
 Emocije, kakve su im emocije i znaju li ih izraziti? Žive li u jatima ili su obiteljska bića? …
Plivajući uz obalu prilazio mi je jedan ćelavi gospodin.
Ne, ne želim ničije društvo da me ometa u mom razmišljanju i sanjarenju. Toliko sam se trudio naći ovaj prazni komad plaže.
 – Sretan budi! - obrati mi se gospodin Smetalo i odjednom, uspaničen shvatih da nisam čuo nikakav zvuk, glas, govor…
Jednostavna, pozitivna vibracija njegove misli uletjela mi je u mozak sa vrlo jasnim, dobroćudnim i iskrenim; „Sretan budi“!
Sledio sam se od straha. Da li ja to možda ludim? Nemoguće je to što mi se događa. Pokušavam se praviti kako se baš ništa i nije dogodilo jer se zaista ništa nije ni dogodilo. Ali, k vragu, ja sam zaista čuo „Sretan budi!“ tako jasno, u mom mozgu, u mojoj svijesti… Pa još ta pozitivna vibracija kao velika želja dobrote. A sve u tišini. Nemoguće.
Gospodin Smetalo sasvim me uneredio do razine zbunjene budaletine. Ignorirati ću ga i nastaviti gdje sam ono stao prije njegove pojave.
 – Nisam ja Gospodin Smetalo, ja sam Kio.
Bježati treba, ovo nije moguće, u tuđem svijetu ovako prolupati i umišljati da ovaj ćelavi komunicira sa mnom a u stvari nije izgovorio niti jednu jedinu riječ, to je nemoguće, to je pomutnja u mojoj glavi i mora da sam stvarno previše kava jutros popio, ili su mi nešto u kavu stavili.
Bježati mi treba od te spodobe…
 - Ne boj se Izabrani, primili smo tvoje dobronamjerne misli i odlučili pokloniti ti povjerenje. Zato ti dajemo titulu Izabrani a zvati ćeš se Lai. Tvoje ime znači povjerenje jer smo, čitajući tvoje misli shvatili da si dostojan našeg povjerenja. Mi nemamo poseban jezik, jednostavno čitamo misli.
 
Pokušao sam reagirati ali su mi misli bile toliko zbrkane da se Kio počeo tresti od smijeha pokušavajući me umiriti i savjetujući me da misli odvojim na dva kanala … Jedan kanal mojih internih razmišljanja a drugi kanal za komunikaciju sa Zajednicom. I sve to u tišine bez i jedne jedine izgovorene riječi.
Normalno da sam mu prestrašen odgovorio:
 - G o s p o o o d i n e  S m e t a l o… o v a j  K i o… od šoka ne dolazim sebi…
- Eto, vidiš da nije teško. Lako si mi uzvratio suvislu rečenicu iako s ružnim početkom.
 – Pa tko si ti uopće, nije valjda da sam nabasao na mušku sirenu!?
- Točno.
 – Eto ti moje sreće. U našim pričama i legendama spominju se isključivo i samo ženske sirene, a ja sam nabasao na S i r e n c a.
 Odbijam se pomiriti sa tom činjenicom ali činjenica se baš zbog toga i zove činjenica… Eto, konačno sam sreo nekoga iz nepoznatoga svijeta i odmah se tisuće pitanja sruše na moj svijet. Znatiželja me zgrabi. Ludim od brzog razmišljanja…
 - Sva ta tvoja razmišljanja puna su ljudskih zabluda. Gledaš me u nekom svom a ne mom svijetu. Moj zadatak je uvesti te u našu Zajednicu kao Izabranoga. Titula Izabrani plemićka je titula Svijeta mora i ne nosi nikakve povlastice a obveze su ti obavezne u skladu s tvojim sposobnostima i sklonostima. Jesi li spreman?
 – Tu sam!
Otplivam u dublje, daleko od obale da na taj način pokažem da to zaista i želim. Odjednom su oko mene izronile brojne ćelave glave. Muškarci i žene, starci i djeca… svi su zračili dobrotom. Gledao sam ta zanimljiva lica i konačno sam i zaronio. Našao sam se pred cijelom grupom uspravnih dupinskih repova koji su se u pojasu pretvarali u ljudska tijela. Baš kao u pričama i na crtežima. Na leđima su imali onu dupinsku peraju i mogao sam zamisliti kako se poput dupina igraju i dupinski izgledaju dok elegantno hvataju zrak…
Osjećao sam iskrenu dobrodošlicu i istovremeno sam čuo ponavljanje moga novog imena:
-  Lai, Lai, Lai…
 

Nikola Šimić Tonin

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Utorak, 21/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1023 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević