Get Adobe Flash player

Poljubac sudbine tužne raskoši odumire na rumenom obrazu Armenca

 
 
Hrant Aleksjanjan: Armenske elegije, prepjev Žarko Milenić.
Susret je ovo sa meni potpuno nepoznatim pjesnikom. Susret je ovo sa meni potpuno nepoznatom zemljom. Bogaćenje je ovo mene u susretu. Stihovi su ovi pokupili, usisali u sebe povijest jedne zemlje, jednog naroda, jednog prostora… Svako slovo sve do jedne jedine riječi, sva ta slova u sve i jednoj pjesmi krvna su zrnca tog naroda, te zemlje, a donesene pjesme su osobne iskaznice Armenije. Armenske elegije. Itineredi krajevima i krajolicima gdje je nebo više, a ptica u letu otvara srce, a  noć je vesela vila, zbog svega što im se kroz povijest događalo, duša je hrabrih ljudi načinjena od sumnji, poljubac sudbine tužne raskoši odumire na rumenom obrazu Armenca, koji gradi zadnju svoju kuću između armenskih dviju planina, u želji da ne bude ni pobuna ni smrt.
Tijekom tužnog razapinjanja / Isus je razmišljao o Haiku / kao divnom mjestu svog povratka.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/cc/Martuni_central_square%2C_Armenia.jpg
Neupitno radi se o autoru koji je dobrano unutar dominantnih poetičkih kolosijeka na kolodvoru suvremene svjetske lirike. Osnovni su pravci poetske karte duša Armenije. Njeni motivski pejzaži. Sloboda i o slobodi slobodnim stihom. O prirodi: zemlja, život, biće, nebo, sunce, rat, ljubav, ptica – oličenje slobode na beskonačnom granicama neograničenom nebu, nebeska sloboda. Vjersko – indentirani stihovi (Bog, vjera, tijelo, duša). Od užarevićevskihkratki pjesama do pjesama rijeka, sporotekućih ravničarskih rijeka. Izvorno i autentično. Iktus biću i bitisanju. Poetika života.
 
U duhu hermeneutike i filozofije egzistencije lirski glas nam poručuje da nas svijet u kojemu boravimo stvara i oblikuje.
RECI VODA, RECI ZEMLJA, RECI KUĆA: Reci voda, čista voda, žuboreća voda… / sve dok ne izumim izvor i kanal, / rijeku i jezero, / rezervoar, vodenu nimfu, boga vode / u zemljanim stupovima svijeta osjećaja / i u duhovnim pustinjama, -vrijeme iskapa sušu i žeđ /
da uguši sveti duh. / / Reci zemlja, vitalna zemlja, plodna zemlja... / sve dok ne izumim ljubav / za zemlju, zemlju za dušu / i pravu zemaljsku zemlju / obrubljenu neophodnim morima, / sa svježima i nagizdanim vodama, - vrijeme ne daje mira zemlji / poput demona koji je na misiji kao kontrolor. / / Reci kuća, dom, udobna kuća… / sve dok ne izumim sagu o sreći - / protiv nesretnog-nevjernog vremena.
Knjiga je ovo koja će živjeti poput živih, dok živi Armenija, živjeti sa živima govoreći o živima i o mrtvima, istrgnuta iz stvarnih događaja i duboke mistike, iz mitskog, iz prajezika, pratame, knjige u kojoj se čuju planinski vjetrovi Armenije, knjiga u kojoj živi Armenija sa svim svojima radostima i tugama, srećama i nedaćama, veseljima i bolima… Armenske elegije.
 
Bilješka o autoru:
Hrant Aleksjanjan rođen je u Martunima u Gorskom Karabahu 5. 7. 1961. godine. Diplomirao je na Politehničkom fakultetu u Erevanu 1983. i od tada se bavi književnim i novinarskim radom. Doktor je filoloških znanosti. Glavni je urednik časopisa za književnost i kulturu "Gegharm" koji izlazi u Stepanakertu. Član je Armenskog društva pisaca od 1989. godine. Od 1998. rukovoditelj je književne zaklade "Vogi-Nairi" u Stepanakertu (NagorniKarabah) gdje je uredio veliki broj knjiga. Od 2015. radi i u institutu za knjigu i prijevode u Erevanu. Autor je mnogobrojnih eseja i novinskih članaka. Preveo je veliki broj pjesničkih djela s ruskog jezika – Brodskog, Hlebnjikova, Gumiljova, Hodaseviča, Prigova i drugih. Poezija mu je prevođena na ruski, engleski, kineski, perzijski, njemački, francuski, španjolski, ukrajinski, bugarski, poljski, rumunjski, hrvatski i srpski. Autor je brojnih dramskih djela i poetskih izložbi. Dobitnik je nagrade „Danijel Varoušan“ Armenskog društva pisaca 1996. te niza drugih nagrada.
Sudjelovao je na pjesničkim festivalima u Strugi (Makedonija), Poznanju i Varšavi (Poljska), Chinhaju i Chengdu (Kina), Medellinu (Kolumbija) i dr. te na brojnim književno-prevodilačkim konferencijama.
 
Objavio je jednu publicističku knjigu i 16 zbirki pjesama na armenskom jeziku među kojima  su:Bio polje, Erevan, 1989.; Ljeto u Amarasu, Erevan, 1990.; Pir, Stepanakert, 1991.; Pobuna ruža, Stepanakert, 1994.; Simetrija pada, Erevan, 1996. ; Kockice za Njegovu Ekselenciju, Stepanakert, 1997.; Marginalne izreke, Teheran, 1998.; Sarkofag punog mjeseca, Bejrut, 2000.; Uvjetne sage iz interknjige, Stepanakert, 2003.; Bariton riječi, bariton zemalja, Stepanakert, 2007.; Kad se okrene vordosaur, Stepanakert, 2011.; Informacija o neprepoznatoj zemlji, Stepanakert, 2011.; …Zveket majčinog svijeta, Stepanakert, 2012.; Moja tuga nema mjesta na nebu (na armenskom i engleskom), Stepanakert, 2012.; Raj Nairi, Stepanakert, 2013.; Matrix duha: Kombinacije iz korijena govora,  Stepanakert, 2014.; Pod koštanim nebom,  Stepanakert, 2017.
 

Nikola Šimić Tonin

Slikar velebitskih pašnjaka

 
 
Ja sam sin
Hrvatskog proljeća.
Rođen u godini Venere
A po prirodi Hermes u 
ratu - Hrvatski Bog Mars.
https://i.ytimg.com/vi/Mdroxamy8Dg/hqdefault.jpg
Ja sam oko istine
Uho prirodne onomatopeje
Slikar velebitskih pašnjaka
Zalazaka sunca
Ljeskanja mora
U krilu galeba
Umire dan
 
Kucaš na moja vrata
I pitaš me tko sam?
Ja sam - Sin Hrvatskog
 proljeća 1969.-e.
 
Zima dolazi
Krijem te u sjećanjima 
U vrelima vode
Izvoru živora
U prostranstvu Velebita
I mirisima bilja smije
se tvoje lice 
 

Julije Jelaska

Žuljevite ruke, ispucana lica

 
 
Na kureja ljudi su hodili,
Is kurelun familje hranili.
Stotinama godišć ga išćali,
Crnjelo blago iz dubine istezali.
Iz godišća u godišće, 
Pramaliće kada dojde,
Gajete su parićavali 
inžinje veževali,
borsune krpali
https://www.burzanautike.com/upload/katalog/2018-5-7_kalendar_odrzavanja_regata_tradicijskih_barki_u_20.jpg
Suhe smokve, baškotini 
I kolači za smočiti,
sve se štiva ispo škafa,
Ni bevande ne smi falit.
Svi se prešu, šušur svujdi,
Vika, strka, a paroni o gajete
Užali bi mornarima reći:
Homo ljudi sada kako triba, 
I kako Bog nam zapovida.
Na kureja ljudi tuka pojti
I živ i zdrav naza doma dojti.
Žene naše nas će ispratiti
I svaku nam sriću poželiti.
Tvrdi ljudi, žuljevite ruke,
Na more su bez straha hodili,
Ma nika, ma baš nika,
bez Božje riči brod nisu odrišili.
Mirno stali, i s kapun u ruci,
u pajole oni infišali, 
Božju besidu poslušali,
I na more se largali.
Prije mraka tuka isploviti,
Na zlarinsku valu se surgati,
Ranun zorun sidro podigniti
I u kulaf provu usmjeriti.
Tri miseca na moru patiti,
Familju su mogli samo sniti,
Ma su znali ča triba činiti,
I s čin se tuka doma vratiti.
A bez toga nima kruha dici,
Zalud žulji i puste marete,
Bez kurela i praznih borsunov,
Ne smi se u misto vratiti.
Nika, ma baš nika toga bilo nije
Žuljevite ruke, ispucana lica
kureja su u porat donile.
Gorde glave, ponositi oci,
sritne žene i vesela dica.
 

Mladen Tabulov Truta

Autorica slika onako kako doživljava prirodu, suptilno osluškujući tonove i šumove

 
 
Ivana Zerovnik, suvremena je hrvatska umjetnica, vrlo nadarena i ugledna fotografkinja ali i slikarica, zanimljivog, vrlo kompleksnog cikusa ulja, akrila, pastela, niza nadahnutih radova inspiriranih prirodom, vlastitim okruženjem.
http://www.politikaplus.com/img/s/840x490/upload/images/gallery/S/slika%20ivana%20zerovnik.jpg
U središtu slikarskog zanimanja Ivane Zerovnik nalazi se netaknuta, očuvana, sačuvana priroda s tek ponekom naznakom odmjerenog i pažljivog ljudskog prisustva. Na njezinim slikama nema ljudi, ne vidi se čovjek, samo uspavana polja, drveće kroz koje šumi vjetar, oblaci koji se ljuljuškaju na plavom nebu ili pak mrtve prirode, malo tamnijeg ugođaja. Kolor je nježan, nenametljiv, odmjeren, u skladu s romantičnim odabirom motiva. Atmosfera je ozbiljna, svečana, kao da se očekuje neki nepoznat a tako iščekivan događaj neočekivanih obrata.
 
Dojma sam kako Ivana Zerovnik slika pojedine detalje, segmente te nadasve lijepe i oku ugodne nature, kao pozornicu na kojoj će vrlo brzo uslijediti dešavanje koje ćemo teško moći pratiti a još manje razumijeti, slika se često doima kao kazališni zastor ispred koga će ubrzo uslijediti drama.
 
Ivana Zerovnik slika onako kako doživljava prirodu, suptilno osluškujući tonove i šumove koji se čuju, opažaju, njezin je svijet fragilan, osjetljiv i zato taj osjećaj, kako se nešto ipak može nekontrolirano promijeniti bez naše volje i sudjelovanja. Da, prirodu i njezinu ljepotu valja, treba očuvati i za buduće generacija ali ponajprije za sve nas, sada.
http://m.metro-portal.hr/img/repository/2019/03/web_image/ivana_zerovnik_2.jpg
Slikarski ciklus Ivane Zerovnik značajan je doprinos zajedničkoj svijesti o potrebi očuvanja prirode ali i aktualnoj domaćoj likovnoj produkciji svojim iskrenim o tankoćutnim pristupom autorice. Svakako bi bilo dobro iz obilja crteža i ulja učiniti izbor i izložiti ga kao definiranu  cjelinu slikarskog opusa Ivane Zerovnik.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Za koga ćete glasati na izborima za Europski parlament?

Četvrtak, 25/04/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 843 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević