Get Adobe Flash player

Opus je obiman, lijep i jedinstven u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti

 
 
Akademski slikar iz Dubrovnika Viktor Šerbu rođen je 1938. godine u Dubrovniku. Diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama. Autor je značajnog i vrlo složenog opusa koga čine ciklusi posvećeni Dubrovniku, krajobrazima, aktu, intimi u figurativnom izrazu, realiziranom kroz kroz snažni ali i odmjereni kolor, vrlo živ ali u granicama kontrole, iznimno optimističan, svjetlucajući, sjajan, dubok, temeljit, čvrst a opet tako nježan, krhak, doista istančana finoća kolora.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/33399/viktor_serbu_2.jpg
Cjelokupni slikarski opus Viktora Šerbua nosi pečat otmjenosti, elegancije, nepatvorene uljuđenosti, ljudska iskustva umjetnika nataložena kroz brojne generacije  iskazana su u autorskoj, umjetničkoj praksi i gesti. Na Šerbuovim slikama može se gotovo odmah opaziti raskriljena svjetlost koja izvire iz motiva, obasjavajući cijeli volumen koji pokriva slika, dajući poseban karakter odabranim prizorima i okruženju u kojem se nalazi.
 
Je li to jednostavno rečeno, svjetlost optimizma, nade, ljubavi, sreće, a i  jasnog osjećanja pripadnoosti svemu onome što ispunja naš prostor kretanja i življenja, doživljavanje povijesnog pamćenja s osmijehom i olakšanjem? Je li se to svjetlo opažanje trenutka u traženju skrivene i nevidljive ljepote motiva ili njegova dijela, na koji se rijetko obaziremo, ne imajući vremena i kada je lakše slušati druge a ne tražiti nešo svoje, nešto što je najsličnije nama samima, iznutra, posve, u cjelini.
 
Viktor Šerbu na svoj vrlo osoban način na svojim slikama bilježi scenu i  ostavlja je sadašnjosti i budućnosti umjesto pamćenja, prizor delikatnost i složenost tkanja svakodnevnosti istih onih ulica kojima prolazimo desetljećima i istih onih pročelja nezamislivo lijepih palača i zdanja unatoč oronulosti i teškog podnošenja protoka vremena, osunčanih padina s prkosno visokim drvećem isprkos buri, grozdu crnog grožđa na tanjuru i ribi pored njega, maloj kamenoj kući u uskoj uličici ili na kraju naselja usred otoka, koji se doima poput raja. Mnoštvo motiva koje je Šerbu majstorski pretvorio u stvarnost imali smo prigode vidjeti na mnogim izložbama, također i u bogatoj reprezentativnoj monografiji posvećenoj autoru i njegovom opusu u kojem dominira izvanredna finoća kolora, istaknuta privlačnost mediteranskih motiva, veduta i prirode, teška i neumoljiva prolaznost vremena, kojega se sjećamo i po dobru ali i po zlu.
http://metro-portal.rtl.hr/img/repository/2018/01/medium/viktor_serbu.jpg
Na slikama Viktora Šerbua s različitim motivima nedvojbeno najprije opažamo, osjećamo zadivljenost, očaranost čovjeka ljepotom prirode, žena, arhitekture, koju autor iskazuje gestom i bojom, trudeći se sačuvati taj kristalno jasan, kratkotrajni trenutak trenutne nepromjenljivosti na svojim slikama, za neko drugo vrijeme, za vrijeme koje će doći. Opus Viktora Šerbua obiman je i lijep (osobno smatram da umjetnost mora biti lijepa), jedinstven u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti.
 
Ovom prigodom ne bih isticao možebitne uzore i utjecaje koji su formirali umjetnika, prisjetio bih se samo Šerbuova poznanstva s Kostom Strajnićem u vrijeme slikareve rane mladosti, naveo ali ne s imenima i prezimenima, profesore sa zagrebačke Akademije na kojoj je slikar davno diplomirao i istaknuo nevjerojatan, nemjerljiv utjecaj koje emaniraju Dubrovnika i njegova okolina na umjetnike raznih vrsta, kroz motive, svjetlo i boju. Cjelokupan opus dubrovačkog umjetnika, akademskog slikara Viktora Šernua  izniman je, produhovljen i senzibilan, optočen draguljima motiva prirode i proživljene povijesti s dominantnim dobro i precizno odmjerenim živahnim i na momente ipak, neukrotivim, nezadrživim bljeskom kolora.
 

Miroslav Pelikan

Otvorena izložba Franjo Tahy i Tahyjev grad u Donjoj Stubici

 
 
Povodom obilježavanja 445. obljetnice završne bitke Velike seljačke bune iz 1573. godine, u Muzeju seljačkih buna 9. veljače 2018. godine u 18 sati otvorena je izložba Franjo Tahy i Tahyjev grad u Donjoj Stubici.
http://www.visitzagorje.com/VisitZagorje/Resource/SmartSize?url=~%2FCms_Data%2FContents%2FVisitZagorje%2FFolders%2FSlike%2F~contents%2FFranjo-Tahy.jpg&width=0&height=450&vAlign=top&hAlign=center&quality=95&key=kKmk%2F6lJfDe2qBfCawuSqe8ysbVY8Bpxk1ZiOpI34ixuRIKv8Q%2BDSrnWb29GOMddSVku6UTCM%2Bj0pht4NT58JlP31AONOW45QfWLxl7bgUcxGDkyH0hFqg%3D%3D
Posebno su se samo prigodom otvorenja, a zahvaljujući Kući Šenoa u Zagrebu, posjetiteljima predstavili jedina sačuvana originalna stranica rukopisa romana Augusta ŠenoeSeljačka buna koji se čuva u spomenutoj Kući, kao i originalna djela Nikole Istvanffyja i kasnije Jurja Rattkaya koji prvi u historiografiji opisuju Seljačku bunu. Od arheoloških nalaza koji su izloženi na izložbi zanimljiva je i masivna konstrukcijska greda iskopana na Tahyjevom gradu koja je restaurirana i C14 analizom datirana u kraj 15., poč. 16. st. Na izložbi se, uz crtež Duje Medića, izlaže i portret Franje Tahyja od slikara Antuna Boris Švaljeka.
 
Franjo Tahy će zauvijek ostati zločinac, a mijenjat će se tek simbolika zla koju predstavlja sukaldno aktualnim društveno-političkim predodžbama nepravde karakterističnim za određeno razdoblje. Od Ivana Kukuljevića Sakcinskog motiv seljačke bune 1854. godine uvodi se i ostaje do danas u političkom diskursu. Danas je Tahy ostao slika zla i kulturni fenomen današnjeg vremena koji se upotrebljava u različitim kulturno-zabavnim i društveno-političkim diskursima – od porezne Linićeve politike do suvremene punk i metal glazbene scene te manifestacija oživljene povijesti poput Seljačke bune u Donjoj Stubici i Viteškog turnira Franje Tahyja u Podsusedu. Sve to sudjeluje u kreiranju slike našeg današnjeg Tahyja. Čini se da je Tahy bio i ostao idelani negativac.
 
Autorica izložbe je dr. sc. Ivana Škiljan. Uz glavne suradnike povjesničara mr. sc. Branka Čička i Vlatku Filipčić Maligec (voditeljicu Muzeja seljačkih buna) izložba je rezultat i ostalih suradnika: povjesničara umjetnosti Feđe Gavrilovića, dr. sc. Vedrana Klaužera (Hrvatski institut za povijest), Vlaste Horvatić Gmaz i Lidije Kelemen iz Kajkaviane, Martina Perkovića (Muzej seljačkih buna), dr. sc. Tajane Trbojević Vukičević i Olivie Frances Kaloyianni (Veterinarski faklutet u Zagrebu) i Miroslava Nađa (Arheološki muzej u Zagrebu).
 

Anđelka Felja

Kako sam ja izraziti autodidakt, nisam podložan ničijem utjecaju

 
 
Slikar Ante Barišić iz Dubrovnika, hrvatski je likovni umjetnik s vrlo jakom inozemnom izlagačkom aktivnošću, znakovite osobne biografije, koji je izlagao na brojnim samostalnim izložbama. Autor je vrlo složenog opusa.
http://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2018/01/10660137_730297337020004_6609202669818166305_n.jpg
• Gospodine Barišiću, autor ste vrlo zanimljivog i složenog opusa. Kako je on nastajao?
- Ja sam po prirodi izumitelj. Ako već nešto postoji, to nije područje moga interesa. Izum predstavlja novo tehničko rješenje dok likovno djelo spada u subjektivnu kategoriju vrjednovanja. Želja mi je bila proučiti mogućnosti digitalnih medija u ostvarenje likovnog izražaja. Postao sam članom Fine Art America portala koji je tada 2009. imao oko 11.000 članova. Danas ih ima nekoliko stotina tisuća. Tu su umjetnici iz cijeloga svijeta s vrlo raznolikim umjetničkim obrazovanjem. Ući u takvo jedno društvo umjetnika, staviti svoja djela na prosudbu u takvom okruženju bila je potrebna hrabrost i vjera u sebe. Nisam pogriješio, dobio sam mnogo prekrasnih komentara  koji veličajumoj slikarski talent i svestranost. Složenosti moga opusa pridonijeli su moji kolege pa sam imao malo jači motiv za dokazivanjem.
 
• Zanimaju vas vrlo raznoliki motivi.
- Kako sam već napomenuo moj cilj je bio usavršavanje tehnika u novim medijima. Sam motiv i nije bio toliko važan, mnogo važnije je bilo postići dobro odrađen posao. A drugo, publika koja je gledala moje radove je donekle i odlučivala o tome za koje motive ću se opredijeliti. Naravno da sam im želio malo podići. Ali već sada, kako mi vrijeme odmiče pokušavam odrediti i moj pravac, imam pohranjeno oko 500 GB radova od kojih velika većina je prepoznatljiva kao moj stil. Nisam nikoga oponašao jer bi tada moj rad izgubio smisao.
 
• Tretirate na svoj način poznata djela.
- Kolikomi je poznato i najveći majstori slikarstva svih vremena su ponekad radili reprodukcije tada još poznatijih djela. Kako sam ja izraziti autodidakt, nisam podložan ničijem utjecaju, naravno da i ovim putem nastojim ubaciti pomalo svoje ideje. S druge strane stari majstori su toliko dobro obradili sve u slikarstvu da je suvremenom umjetniku ostalo malo prostora da otkrije toplu vodu. S druge strane radi se o oštećenim djelima koji više nemaju ništa osim neke konture pa mislim da je plemenito učiniti u čast tih velikana pa makar i neku parafrazu, jer se na taj način produljuje uspomena na njih.
 
• Vaši figurativni motivi snažno se prepliću s nefiguracijom.
- Izgleda da ja imam nekog talenta kad se radi o figurativnom stvaralaštvu. U ostalom kod mene se sve prepliće. Tako da ja u mojoj bazi dovršenih radova imam motive iz svih do sada poznatih područja slikarstva. Hoće li to završiti u kanti za otpatke ili će biti predstavljeno u galerijama to ja sada ne mogu znati. Ja sam svoje uradio, ostalo je biznis a ja nisam biznismen.
 
• Radite i vrlo sugestivne portrete, na granici hiperrealizma.
- Da, tu moja temeljitost dolazi do izražaja. Ja sam vam vrlo, vrlo, vrlo temeljit i uporan čovjek. Što zamislim, to i učinim. Moram priznati da to i nisu odlike većine slikara pogotovo boema.
http://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2018/01/12191508_917352988314437_3179373584845013760_n.jpg
• Naravno, vrlo osobno portretirate Dubrovnik.
- Dubrovnik je moj grad. Moji radovi u obliku reljefa i skulptura su bili uvijek inspiriran i Dubrovnikom. Pa na kraju Dubrovnik je inspiracija skoro svakome tko stupi u kontakt s njim. Ja sam jako emotivno vezan za ovaj grad i nastojat ću iza sebe ostaviti dosta toga što može ukrašavati domove Dubrovčana. Ne mislim pri tome nikome očitati lekciju, to je između mene i Grada.
 
• Vaš kolor je veoma razigran, optimističan.
- Ma nisam ja nekakav Kazimir Maljevič koji će s dva kvadrata oduševiti svijet umjetnosti. Ja moram a i želim da slika ima kolorit. Ali možda to leži često sa starijom čeljadi da slabije vide, pa im nikad dosta boje, tko zna?
 
• Krajobrazi se ističu svojom specifičnošću.
- Volim raditi krajobraze. Ali to nastojim napraviti u nekoj vrsti polu-apstrakcije. Nisam pristalica da oni budu motiv na kuhinjskim krpama.
 
• Što je novo u atelijeru?
- Ja sam sada zaokupljen sređivanju postojećih radova. Radim barem 14 sati dnevno na tome.
 
• Planovi, izložbe, monografije...?
- Razmišljam i o izlaganju u mnogim galerijama diljem svijeta jer mi svakodnevno stižu pozivi. Na žalost izlagati u poznatim galerijama je vezano za izdatke koje ja ne mogu podnijeti. Možda se pojavi nekad kakav sponzor?
 

Miroslav Pelikan

Više ne ću biti poznat samo po kamenim jedrima s prorezima

 
 
U posljednje vrijeme u domaćoj aktualnoj umjetničkoj produkciji, nitko se toliko ne ističe, kao akademski kipar Mata CROata-Mate Turić, koji je u prvi plan zanimanja javnosti došao svojim ustrajnim i kontinuiranim radom, s klasičnim kiparskim pristupom u realizaciji iznimno zanimljivog, vrlo suvremenog opusa skulptura u kamenu ili u kombinaciji kamena s drugim materijalima. Mata CROata ostvario je već vrlo značajan i brojan opus, u vrlo specifičnom autorskom rukopisu, pritom izazivajući vrlo snažnu, poticajnu reakciju kako kritike tako i publike.
http://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2018/01/IMAG0605-1024x1832.jpg
• O čemu promišljate?
- Već odavno maštam da svoja kamena jedra spojim sa slikarstvom. Već dugo me privlači želja da se isprobam i u slikarstvo. Na mojim prvim oslikanim jedrima bio je cilj da budem rukopisno prepoznatljiv, što sam i uspio.
 
• Kamen ste spojili s drvom. Ali to nije kraj.
- Rad sam uokvirio i spojio ga s drvom, što je velika rijetkost, da se kamen uokviruje. I za kraj, gledajući gotov rad, došla mi je ideja, da bi rad mogao i osvijetliti, a osvijetlio sam ih s pričom. Ono što su na mojem jedrenjaku svijetla, to su nekad bili fenjeri. Zahvaljući mojem prorezu, u ovom slučaju i zid ima ulogu, jer je vidljiv na mjestima gdje se rad prorezuje.
 
• Jedrenjak, jedra, okarakterizirani su i drugom, širom simbolikom.
- Razigrao sam jedrenjak s bojama... Neobično... Na prvi pogled izgleda nesvakodnevno, ali radovi su prepoznatljivi i to je u ovom slučaju bio moj primarni i jedini cilj. Nastavit ću i dalje razvijati ovaj tek započeti ciklus i nastojati ću se upoznati s izazovima i problemima koji će nastati i pokušati ću ih uspješno rješavati, kao što to radim s kamenom. Ova Nova 2018. godina će biti nastavak započetih ideja iz prošle godine.
 
• Planovi?
Osobno ni sam ne znam što ću sve napraviti i zajedno sa svim s pratiteljima mojih radova i sam osobno iščekujem nove ideje. Jedno je sigurno, više ne ću biti poznat samo po kamenim jedrima s prorezima, sad krećem u inoviranje i prenosit ću svoju prepoznatljivost i u druge materijale, a da s time radove i dalje činim umjetnički snažnima. Brend novih prorezanih jedrenjaka Mate CROate se nastavlja, na radost svih, stižu uskoro...
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Ponedjeljak, 19/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 632 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević