Get Adobe Flash player

Slike su posvećene motivima grada i doživljavanju života u njemu

 
 
Na novom Zagrebačkom ljetnom likovnom salonu, naziva Urbani zapisi, od šestog do dvadesetog srpnja ove godine, prezentirana je javnosti odabrana postava niza umjetnika u Galeriji Kontrast u Kulturnom centru Dubrava.
https://akademija-art.hr/wp-content/uploads/2020/04/Mladen-%C5%BDunji%C4%87-2-scaled.jpg
S tri svoja akrila na uobičajeno većem formatu platna, pridružio se izlagačima i slikar Mladen Žunjić, Skulptori u tami, Virtuozni ples ulice i Puls grada.
 
Žunjić je i ovom prigodom pokazao na svojim akrilima izraženu vještinu slikanja na velikim formatima platna uz značajno prisustvo eruptivnog kolora, slike su posvećene motivima grada i doživljavanju života u njemu.
https://hdluzagreb.files.wordpress.com/2020/07/15.jpg?w=1000&h=
Zanimljivo je vidjeti kako građani vide prostor u kome žive, sve te nijanse i sve te boje.
 

Miroslav Pelikan

Ciklus je to od 13 velikih formata u kombiniranoj tehnici asemblaža, nastalih u razdoblju od 2007. do 2010.

 
 
U sklopu 66. Splitskog ljeta u Klaustru crkve sv. Frane u Splitu otvorena je izložba „Trkači“ dubrovačke slikarice Dubravke Lošić. Ciklus je to od 13 velikih formata u kombiniranoj tehnici asemblaža, nastalih u razdoblju od 2007. do 2010. godine, a likovna djela autorice govore o neprekidnoj dinamici pokreta, potrazi za većim prostorom, širenju teritorija i granica, padanju i uspinjanju.
https://www.hnk-split.hr/Portals/0/EasyDNNnews/11564/img-5.jpg
Dubravka Lošić je diplomirala u klasi profesora Ferdinanda Kulmera na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1988. godine. Od tada živi i djeluje u Dubrovniku kontinuirano svojim prepoznatljivim rukopisom izlažući u zemlji i inozemstvu. Od trenutka kada je prvi puta bilo pokazano, krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, njezino se stvaralaštvo akumulira bez zastoja u jednom golemom obujmu i u sintaksi koja se umnožava u nizovima, varijacijama, modularnim sustavima i u intenzivnim gustoćama materije i znaka.
Od početka je prati postmodernistička sintagma hladnog baroka i danas, u pogledu iz drugog milenija – koje još uvijek odgađa 'plinovito', virtualizirano i konceptualizirano stanje umjetnosti – još uvijek za nju primjenjiva i aktualna. Dubravka Lošić plohe i površine svojih slika koje su ujedno, reljefi i objekti usijava i zasićuje bojom a u korištenju upotrijebljenih,  nepotrebnih i odbačenih materijala usađuje tragove osobnih i zajedničkih pamćenja. Njihova senzualna i ekspresivna taktilnost istodobno je duboko proživljena i zrači samosvjesnim odmakom posvajanja i recikliranja povijesne i moderne vizualne memorije. Mekom granicom između humora i ironije prekriva višak smisla, višak osjećajnosti, višak značenja po kojemu su svi njeni ciklusi svojevrsni rebusi nemira i njihovih zacjeljivanja. Uvijek je riječ o velikoj koncentraciji,velikoj energiji i ulogu.
 
Figure 'trkača' Dubravke Lošić nešto su veće od prirodne ljudske veličine i predstavljaju veliku sliku uznemirenog svijeta, navela je u katalogu izložbe Margarita Sveštarov Šimat, likovna kritičarka koja već godinama prati rad Dubravke Lošić.
Dubravka Lošić razvila je asemblaže Velikih trkača u frizni tijek koji obuhvaća čitav prostor a podrijetlo njihove figuracije s grčkih panatenejskih igara iz 5 st. prije Krista pretvara u monumentalnu seizmografiju svijeta izgubljenog apolonskog sklada i središta. Podsjetiti će na Veliki dubrovački potres 1667. godine, na manihejski sukob dana i noći, komediju i zbrku Držićevih ljudi nahvao i onih nazbilj, na sliku pobune koja danas potresa svijet! Kompozicije trkača izgubljene gravitacije i smjera palindromično se čitaju s lijeva i s desna.
 
U naborima, rezovima i obrisima, monohromijama, bihromijama i polihromijama te oštrini kontrasta sadrže opartistički magnetizam puzzla a u dubini memorije sjećanje na Picasovu Guernicu u kojoj se središte srca i razuma beznadno rasprsnulo. Ružičnjaci od čijih se ruža samo ime sačuvalo (Umberto Eco), na dvadeset i jednom velikom samostojećem pladnju ili platou pod kupolnim svodom Paviljona su grad, nekropola, polja, cvjetnjaci i trgovi. Prije su znaka i prije oblika a krajnji minimalizam materijala i privid minimalne intervencije u svojoj bezobličnosti podrazumjeva sve stvari. U taktilnostima krhkih struktura sadrže šamanski kod materijala Josepha Beuysa a u senzibilitetu njihovih odabira oslobađanje osjetilnih i osjećajnih zazora Louis Bourgeois.
„Veliki su Trkači u svojem nemiru, buci i brujanju psihomahija – duševna borba.  Slika su izgubljenog zlatnog sklada i euritmije slikara panatenejskih amfora i klasičnog aristotelijanskog logocentrizma. U ditirampski se metar upliće metež i zbrka, bujanje kaosa, aritmija, panika i phobos koji trku pretvara u bijeg. Ukazuje se u rezonancijama Picassova Guernica i Dubravki svojstvena palindromija čitanja po kojoj  pogled uvijek ima još jedan povratni impuls.“
Izložba ostaje otvorena do 30. srpnja 2020.
 

Nives Matijević

      O, Svevišnji Bože, Bože moj, molim Ti se!

 
 
        Dok jedni, zbog Korone sobe zrače, drugima se i životi smrače.
        Zbog njih treći sreći moraju izbjeći. A četvrti od briga su strti.
        Peti na pameti ništa nema, već se samo, kako znamo, na smrt sprema.
        Šesti nema više što za jesti. A sedmi po redu živi u misli neredu.
        Osmome je nezdravo vrijeme mučno, jer nije poučno.
        Deveti mu zbog nerada prijeti i prije nego što deseti se sjeti da planove
        Jedanaestog osujeti.
         https://www.praywithme.com/images/GreenDoveBibleCross50.jpg
        A dvanaesti, ni u domu, a niti na cesti, ne nalazi mira, ne da čak ni
        svome bratu počinuti niti odahnuti, jer svi su im zabranjeni puti.
        I trinaesti, pa i oni dalje, izbjeći ne mogu od Korone ralje, pa se samo
        dragom Bogu mole da u zdravlju preživjeti mogu, i da zvona na Svetu
        misu zovu. Ako ikad svi i ozdrave, tko će znati jesu li im žive-zdrave
        majke prave i tko to pod vedrim nebom gladan lijega,anema mu od
        Korone bijega, ni od mraka  ni nečista zraka, ni od studi, ni od bludi, ni
        od smrada, ni od roda glada.
        I dok slast već sprema zdravlja vlast, od Korone još će mnogi u grob
        past. Spasa više zasigurno nema ni za stare, što ih bolest tare, ni za
        mlade što su već bez nade.
        Kako li će istom biti kada od Korone počnu mrijet i siti?
        Il' kad groblja ne budu im više mjesta vječnog sna, jer već zatrpana
        sva su  sve do dna.
        I dok jedan od Korone pati, svi ostali: veliki i mali, lijepi, ružni, veseli
        i tužni, domoljubi pa i mrzitelji, ozdravljeni ili već zaraženi, nitko ne će
        shvatiti ni znati, kome i kad već kucaju sati, sati mira i sati pokoja, od
        kojih već pati i Hrvatska moja.
        O, Svevišnji Bože, Bože moj, molim Ti se:
        „Pomozi i Njoj! Nek u zdravlju živi i Tebi se divi, a i Zemlji svoj!“
 

Malkica Dugeč, 7. 4. 2020.

Krajobrazi na ovoj izložbi intimni su doživljaj pejzaža, slikara okruženog harmonijom nejednakog

 
 
Početkom srpnja otvorena je samostalna izložba „Harmonija nejednakog“ uglednog hrvatskog likovnog umjetnika, akademskog slikara Tihomira Lončara u Muzeju Međimurja u Čakovcu. Izložba je organizirana u sklopu desete Umjetničke kolonije Štrigova i može se razgledati do polovice kolovoza.
https://zg-magazin.com.hr/wp-content/uploads/2020/07/tihomor_loncar_Jutarnje_sunce.jpg
Slikar se predstavio s odabirom dvadesetak slika nastalih u proteklim godinama, ulja i akrili, srednjih i većih formata. Godinama pratim slikarski put Tihomira Lončar i dobro se sjećam njegovih ranih interijera, mrtvih priroda, portreta. Sjećam se odjeka njegove sjajne izložbe Tri godišnja doba u Umjetničkom paviljonu 1999. godine. Slijede krajobrazi, kao glavni motiv u atelijeru.
 
Suočen sa slikama na ovoj izložbi, zaključujem kako svaka od njih ima svoju karakterističnu, dominantnu boju, koja se ističe kao podloga na kome se gradi razigrana koloristička konstrukcija. Prisjećam se ranijih ciklusa i pred oči mi izlaze slike prepune ozbiljnosti, tamnine, mitski svijetovi u kojima odzvanja prohujala povijest,da bi sada uočio kako slikar slika posve neopterećen, oslobođen, slobodan do kraja.
 
Krajobrazi na ovoj izložbi intimni su doživljaj pejzaža, slikara okruženog harmonijom nejednakog. Lončar slika stvarno nestvarni svijet, i kuće i vrtove i cvijeće i drveće i nebo i zime i ljeta. Na njegovim slikama opažamo i posve figurativni motive, od kuća do stabala ali i nefigurativne cjeline, uz snažan nesputani ali i odmjereni kolorizam.
https://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/foto/20%20ZELENI%20VRT%202019%20akril%2032x40.jpg
Priznajem da mi svaka Lončarova izložba  predstavlja posebno zadovoljstvo, svaka slika i svaki motiv. Slikarski opus Tihomira Lončara zauzima posebno i istaknuto mjesto u suvremenoj likovnoj produkciji a to ova izložba izravno potvrđuje.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

A. Plenković i T. Medved dodvoravaju se Srbima. Je li to izdaja?

Ponedjeljak, 10/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1115 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević