Get Adobe Flash player

Kopački rit - nepresušan izvor motiva i inspiracije 

 
 
Razgovor s wilde life fotografom Zlatkom Borenovićem.
 
• Najprije nekoliko riječi o Vama.
- Rođen sam1967. u Osijeku gdje sam se školovao i odrastao te u njemu živim i danas... Do početka Domovinskoga rata se amaterski bavim športom (dizanje utega), odlazim u prirodu kada god to mogu jer sam od malena uvijek volio životinje i mir koji se samo tamo može naći... Devedesetih se priključujem obrani Domovine... Nakon rata se vraćam normalnoj životnoj kolotečini, ali se sada aktivno počinjem baviti športom gdje između ostaloga postajem državni prvak, državni rekorder, član nacionalne reprezentacije, te po kriterijima HOO-a (Hrvatski olimpijski odbor) ostvarujem zvanje vrhunskoga športaša. Moram još napomenuti da se uz ovaj moj "osobni" interes počinjem baviti i poslom trenera te okupljam mlade ljude sa ovoga područja koji ostvaruju zavidan rezultat na državnoj razini (no to je neke druga priča). Po zalasku športske karijere opet se vraćam mojoj drugoj ljubavi a to je priroda i životinjski svijet. Unatrag desetak godina to postaje intezivnije. Mišljenja sam bio, da ako ja već toliko uživam u tome i imam rijetko opisive susrete sa divljim životinjama ..zašto to nebi zabilježio i poijelio sa drugima. Kupujem prvo jedan mali kompaktni aparat i tako to krene.
• Koliko ste fotografija načinili?
- Koliko sam napravio do sada fotografija, stvarno ni približno ne mogu odgovoriti, mjerilo bi se u terabajtima memorije na raznim medijima. Većinom svaki izlazak na teren je par stotina okidanja. Naravno, ne uspije svaka fotografije biti za moj pojam "savršena". Biti wildlife fotograf jedna je od najtežih ako ne i najteža kategorija u fotografiji. Puno čimbenika tu igra svoju ulogu. Osim kvalitetne opreme, ulogu igra još dosta faktora za izradu dobre fotografije. Vremenski (atmosferski) uvjeti, pada li kiša ili je padala nedavno, isparavanje tla... prejako sunce ili je pak zemlja ugrijana previše pa dolazi do takozvane toplinske maglice, puše li vjetar ako da u kojem smijeru, dobro maskiranje, šuljanje i uklanjanje vlastitih mirisa itd.
 
• Motive najčešće pronalazite u Kopačkom ritu.
- Motive tražim i nalazim po cijeloj Slavoniji i Baranji, ali sam sretan čovjek jer sam rođen i živim u blizini naše oaze, parka prirode Kopačkoga rita odakle i jesu većinom moji radovi. To je za mene nepresušan izvor motiva i inspiracije koji čini to, da ma koliko puta bili na jednom određenom mjestu to isto mjesto doživljavate drugačije i pronalazite uvijek nešto novo.
 
• Svojim foografijama približavate ljudima ljepotu prirodu i istodobno upozoravate na njezino očuvanje, plemenito. 
- Pa, kada je neko poput mene tako često u prirodi, onda vidi i razne promjene koje se tamo događaju. O tome treba pričati i naravno na to ukazivati bile one dobre ili ne, jer nije to ništa moje, osobno. Kako ja uživam u blagodatima naše zemlje tako treba i drugome nakon mene dati, bar istu šansu da doživi isto. Razlog zašto ja imam gdje otići i uživati je naše nasljeđe koje nam je neko ostavio jer se o njemu brinuo.
• Realizirali ste brojne cikluse, no koji ciklus najviše volite?
- Osobno mi je najdraži motiv u kojem spojim određenu životinjsku vrstu s vodom. Recimo jeleni dok se kupaju, plivaju sa jedne strane obale na drugu ili slično. Te predivne, ponosne životinje već same po sebi zbog svoga izgleda zaslužuju poštovanje dok ih gledate, a još u spoju s vodom, u mojim očima čine zatvorenu cjelinu gdje mogu sam sebi da kažem to je to! Sada zamislite još da ste na par metara od njih, gdje čujete kako dišu, osjetite njihov miris, čuje se prskanje i žubor vode.
 
• Imate vrlo zanimljive zgode sa zmijama.
- Zmije su priča za sebe: odlazeći na teren u većini slučaja idem istim ili sličnim putem a to onda uvijek vodi preko jedne ceste koja dijelom prolazi kroz Kopački rit. Tim dijelom se prolazi vozilima, ali na žalost tu cestu osim nas ljudi koriste i drugi stanovnici Kopačeva, između ostaloga i zmije. One da bi prešle iz jedne bare u drugu moraju prijeći tu cestu ili, budući vole toplinu kada se ista ugrije dolaze na nju i leže uživajući u toplini. Opet kažem na žalost jer ih jako puno završi pod kotačima vozila. Tada sam sebi dao za zadatak da kada god idem tim putem i naiđem na neku maknem ju sa strane u travu i bar na taj način pokušam koju spasiti. Na taj smo način svi bili zadovoljni, jer zbog tog mog spašavanja one su meni zauzvrat dale da o njima puno toga naučim, te ih u prirodi lakše pronađem te napravim ujedno i dobru fotografiju.
 
Zgoda prilikom micanja je bilo svakakvih. Od onih koje su odmah pobjegle u travu i tako se same spasile pa do onih koje bi se samo sklupčale ili pak onih koje su me u svojoj "obrani" pokušale i malo gricnuti (što im se ne smije uzeti za zlo), pa do onih "varalica" koje su se zgrčile, izobličile, okrenule na leđa otvorenih usta širom te jezikom vani, pokušavajući me prevariti da su mrtve. No kada bi ih spustio na travu gdje sam mislio da je zgodno one bi nakon par sekundi ponovile svoj ritual ali ovaj puta unazad uvukle jezik, zatvorile usta, okrenule se na trbuh te šmugnule u šikaru svojim putem. One svojim ja svojim. Zahvaljujući tom i sličnim iskustvima danas su mi jedne od omiljenih motiva, pogotovo u vodi dok plivaju ili kada ulove svoj plijen te sa njim izrone. Razmak u tom trenutku između nas zna biti ispod jednoga metra.
• Vaše fotografije možemo vidjeti na internetu, no, kakva je situacija s izlaganjem?
- O izlaganju sam razmišljaoviše puta, te isto tako imao razne ponude da se nešto tako napravi, što samostalno što u kombinaciji s nekim, ali sam svaki puta odbijao. Moje trenutačno razmišljanje je da će ipak više ljudi vidjeti moje radove preko interneta, raznih foto stranica što domaćih što stranih i slično. Znam da će doći red i na tako što, jer je između ostaloga ako ništa drugo to nužno ako želite napredovati, zaslužiti odgovarajuća zvanja i sl. Za sada se zadovoljavam kada moj rad koriste npr. biolozi za nekakav svoj rad ili pak u nekoj školi na nastavi ili gde se koristi moja fotografija u nečijoj knjizi, a ima i toga, ili jednostavno uživam dok sam vani s fotoaparatom. Naravno kada su u pitanju humanitarni radovi tad je to druga priča.
 
• Kako suvremeni čovjek danas reagira na prirodu, što traži u njoj?
- Sve to ovisi od osobe do osobe. Suvremeni gradski čovjek još uvijek nije toliko suvremen, što pokazuje količina plastike i smeća koje se nađe u prirodi. Razmišljanje dobroga dijela ljudi je otprilike; idem u prirodu da pustim mozak na pašu, ali će priroda biti prilagođena meni a ne ja njoj. Ali dobro nije baš sve tako crno, vidi se razlika od do prije nekoliko godina unazad. Ipak mislim da ide na bolje - puževim korakom ali na bolje.
 
• Što bi željeli fotografirati?
- Zanimljivo pitanje. Moj bi odgovor bio sve što još do sada  nisam. Nemam nekakvu posebnu želju, jer još ima toliko toga za fotografirati da o tome i ne stignem razmišljati.
• Što je novo u atelijeru?
- Trenutačno radim na dovršetku knjige koja bi mojim "očima" prikazala ovaj slavonsko-baranjski raj naravno sa životinjama u glavnoj ulozi gdje bi bilo manje slova a više fotografija. Odabirem pomalo radove koji će biti korišteni u jednoj humanitarnoj akciji. To je u pripremi i dogovoru s kolegom fotografom Miljenkom Marukićem inače vrsnim podvodnim fotografom (njegovi sjajni radovi se mogu vidjeti u knjizi koju je izdao s kolegom Damirom Mušinom "Život u Jadranu"). Prikupljam trenutačno i video materijal za još jednoga kolegu koji je u pripremi izrade filma prirodne tematike...
 
• Planovi.
- Bez obzira što je fotografija moja ljubav koja naravno nikada ne će prestati, plan mi je u doglednoj budućnosti snimiti nekakav video uradak, jednim dijelom na tome već i radim. Te dvije vrste umjetnosti su jako bliske, pa se nadam da ću u svome naumu i uspjeti.
 

Miroslav Pelikan

Stjepko Mamić izlaže u Vili Passani

 
 
Dubrovački slikar Stjepko Mamić nakon izložbe na Manhattanu u New Yorku izlaže u Nacionalnom muzeju Italije, venecijanskoj Villi Pissani. Bogata ljetna međunarodna izložbena sezona dubrovačkog  slikara u muzejima i galerijama na četiri kontinenta gdje slikama umrežava Europu, Sjevernu i Južna Ameriku, Aziju. Od 17.- 22. lipnja na izložbi "De Paris to New York" Mamić je izlagao kao jedan od dvadeset pet odabranih umjetnika iz stalnog postava pariške Galerije Artitude, u Galeriji suvremene umjetnosti "Saphira and Ventura", na uglu čuvene Pete Avenije. Kuratori izložbe su dr. Alcinda  Saphira i gosp. Pierre Lorriauxa, direktor Galerije Artitude iz Pariza s kojom je Capt. Mamić potpisao ugovor u listopadu 2014. godine nakon izložbi na Aifelovom tornju i prostoru Muzeja Louvre, za ovu izložbu su odabrali Mamićev triptih "Otoci".       
Izložba  je otvorena 1. srpnja i traje do 10. srpnja 2016. godine. Capt. Stjepko je izložio sliku iz serije Mreža za koju je u travnju ove godine  na izložbi u Milanu, u Muzeju umjetnosti i znanosti dobio priznanje za umjetnost i znanost 2016. godine. Ista slika je u listopadu  prošle godine bila izložena na izložbi "Storie di sucesso" u Muzeju Ferrari u talijanskom gradu Maranellu, postojbini i sjedištu čuvenog  Ferrararija.
 
Venecijanska Villa Pisani nalazi se u pokrajini Venecija (Veneto) u Stra, između gradova Venecije i Padove. Nazivaju ju kraljicom i najljepšom vilom Venecije i Italije. Izgrađena je 1721. godine prema projektima Jerome Frigimelica i Francesco Maria Preti za venecijansku obitelji Pisani, koju je kasnije bio otkupio Napoleon a potom Habsburgovci. Godine 1884. je postala Nacionalni muzej u kojem se nalaze neka od najboljih djela najvažnijih umjetnika XVIII. Stoljeća. Zid festivalske dvorane krasi freska Giambattiste Teipola, jednog od najvažnijih predstavnika baroknog  venecijanskog slikarstva.
 

Dražana Martinović Mamić

Znao sam da sam apsolutno pogodio u srce sve ljubitelje umjetnosti

 
 
Akademski slikar Damir Medvešek je iz Zagreba. Diplomirao je na zagrebačkom ALU-u u klasi prof. Zlatka Kauzlarića Atača. Djela mu se nalaze u brojnim kolekcijama u inozemstvu. Samostalno je izlagao na brojnim izložbama u domovini i inozemstvu. Osebujna je pojava. Autor je izvanrednog opusa. Djeluje kao majstor slikar u zagrebačkom HNK-u s preko 500 slikarskih izvedbi za scenu.
• Kako je nastao Vaš poznati „Polo opus“?
- Što se tiče polo opusa, pozvan sam na Brijune da napravim veliku izložbu i predstavljam našu umjetnost europskom yet setu ,pošto je dolje bio po prvi puta opet revitaliziran polo turnir i u sklopu sa tim događajem imao sam sreću da baš ja još kao neafirmirani autor radim izložbu na temu pola, o kojem zapravo zaista nisam ništa znao. Jedino što sam znao jest da su u pitanju konji i jahači, što je već samo po sebi u umjetničkom smislu izuzetno zahtjevan zadatak. Proučavajući polo kao šport i paralelno sa poviješću Brijuna odlučio sam se vratiti unatrag u prošlost kad su se ti turniri na Brijunima i održavali. Osnovna ideja mi je bila predstaviti Brijune kao naš dragulj i polo turnir.
• Kako ste pristupili motivu?
- Sami pristup likovnom izrazu je bio osnovna disciplina, crtež ugljenom, reducirano koloriran, s nadrealnim naznakama minulih vremena  u spoju sa ljepotom konja  tj. njegove glave. Crteži su bili minuciozno izvedeni s ubačenim i razlomljenim prostorima u svakom radu pa čak i do metafizičkog poimanja. 
 
• Hrabro.
- Neobičan spoj, no odlučio sam se na taj hrabar iskorak jer ne želim podilaziti publici niti kritici, naravno znao sam već nakon prva dva rada da sam na dobrom putu i napravio cijeli opus od 20 velikih crteža. Svjestan sam da to ide pred oči velikih poznavatelja umjetnosti.   
 
• Izložba je bila izvrsno primljena?
- Nakon izložbe koju je vidio cijeli svijet zamalo, reakcije su bile zaista iznenađujuće ne dobre nego odlične. I taj je opus proglašen najboljim na tu temu u svijetu od strane britanskih i američkih medija. Znao sam da sam apsolutno pogodio u srce sve ljubitelje umjetnosti i dugo se pisalo o tome. Mnogi niti ne znaju da sam usred rada na izložbi strgao desnu ruku i pola izložbe završio lijevom, nikako ne želeći odustati od velike prilike da svijetu pokažem što radim i da dostojno prezentiram našu zemlju i kulturu.  
• Kako danas gledate na tu veliku izložbu?
- Sada s tolikim odmakom zaista znam da sam u potpunosti uspio, jer su radovi završili u rukama velikih svjetskih kolekcionara, Caroline od Monaca, Fashion Brijuni, Diners, Kennedyijevih itd. To je ujedno bio moj prvi veliki uspjeh kao umjetnika, naravno namjerno rekoh prvi jer sam stekao sigurnost u svoj rad i sebe, jer sam sebe nikada ne možeš ocijeniti kao umjetnika dok god javnost i službena kritika ne potvrdi tvoju kvalitetu. 
 
• Apstrakcija. 
- Autor sam koji profesionalno radi kao glavni slikar naše nacionalne
kazalisne kuće HNK u Zagrebu, u opisu svog posla i onako moram poznavati i vladati svim likovnim.jezicima. Opus Apstraktnog je nastao kao Hommage u čast Edi Murtiću našem velikom umjetniku kojega sam i osobno poznavao. Nakon toga sam napravio još par apstraktnih opusa jer u umjetnosti.ima toliko područja za istražiti u što se ja naravno sa veseljem upuštam ne samo da bi mogao reći znam raditi i to, nego da i sam proširim kao autor svoje vidike spoznam što dalje i više. Život je ionako prekratak da bi gubio vrijeme ne istražujući.
• Opus posvećen Zagrebu.
- Dugo sam razmišljao, da ili ne. Zagreb je grad u kojem sam se rodio. Vjerojatno ću ovdje biti i pokopan. Lijep je. Divno je živjeti u njemu. No, što je, tu je. Prošlo ljeto iz mene je izronilo 130 crteža, sumanuto sam radio i po tri studije dnevno. Pazio sam da zapišem sva mjesta u gradu, bitna, nebitna, meni posebno draga. Od Gornjeg do Donjeg grada. Trešnjevka, Utrine, Sava, Zapruđe... Ne mogu reći kako je taj ciklus nastao nsvjesno. Mogu reći samo da je nastao iz srca, bez ikakve namjere da se dodvorim publici ili zbog ekonomske koristi. Smatram ga velikim opusom jer je nastao iz čista srca kao što umjetnost i mora biti, sama po sebi, ciklus će ostati budućim pokoljenjima,
 
• Uživate li u slavi?  
- Ne. Nastavio sam dalje raditi znajući koliko me čeka mukotrpan put da bi se u potpunosti ostvario i kao čovjek i kao umjetnik.
 

Miroslav Pelikan

Vrgorac i Split obilježili 125. rođendan Tina Ujevića

 
 
Ovogodišnje kulturno događanje „S Tinom u Vrgorcu“,organiziralo je Gradsko kulturno središte Vrgorca sa šestodnevnim programom.Počelo je 30. lipnja predstavom „Posljednja Freudova seansa“, a završila 5. srpnja, na pjesnikov rođendan dodjelom pjesničkih nagrada „Tin Ujević“ 2016. Pjesnik Drago Čondrić iz Splita dobitnik je ovogodišnje pjesničke nagrade "Tin Ujević" Hrvatskog društva književnika, koja se dodjeljuje za najbolju pjesničku zbirku izdanu u posljednjih godinu dana. Čondrić je nagrađen za zbirku pjesama "Sedam velikih biblijskih poema" u izdanju Naklade Bošković, a nagradu su mu kod Tinove kule dodijelili član uprave DHK Tomislav Marijan Bilosnić i gradonačelnik Vrgorca Ante Pranić.
Na kulturnom događanju dodijeljene su i nagrade za najbolje radove pristigle na likovno-literarni natječaj "Tin i ja" Osnovne škole Vrgorac. Najbolji literarni rad napisao je učenik 6. razreda Osnovne škole "Kman-Kocunar" iz Splita Dino Bakić (mentorica: Marina Utrobičić). Prvu nagradu za likovni rad u kategoriji od prvoga do četvrtoga razreda osvojila je učenica 1. razreda Osnovne škole "Bistra" iz Bistre Karla Šimunić (mentorica: Sanja Škrlin). Prvu nagradu za likovni rad u kategoriji od petoga do osmoga razreda dobio je učenik 8. razreda Osnovne škole "Vjekosav Parać" iz Solina Daniel Režić (mentorica: Sanja Mirošević). Vrijedi spomenuti da je ove godine po 35. put dodijeljena nagrada "Tin Ujević", te 16. put tzv. "mali Tin" za natječaj "Tin i ja".
Finalnu večer Tinovih dana uveličali su svojim nastupima učenice Glazbene škole Anet Žderić i Iva Šarić, te klapa Goromita.
 
Proslava 125. rođendan velikog hrvatskog pjesnika Tina Ujevića svečano je 5. srpnja u organizaciji Dramskog studija „Ilirik“ i Hrvatske udruge Benedikt proslavljena i u Splitu. Pred mnoštvom Ujevićevih poklonika koji su se okupili u prekrasnom ambijentu klaustra samostana sv. Frane stihove velikana hrvatske moderne govorili su glumci Ivana Župa i Marijan Grbavac. Publika se podsjetila ''Igračke vjetrova'', ''Pobratimstva lica u svemiru'', ''Notturna'', ali i uglazbljenih Tinovih stihova Arsena Dedića. Organizatorica prof. Silvana Dragun u svom se izlaganju dotaknula ključnih događaja iz Ujevićeve biografije, karakteristika njegove ''pariške'' i ''zrele ili boemske faze'' i polivalentnog modernističkog rukopisa. Podsjetila se također njegovih spiritualističkih traženja cjeline bitka i kozmičkog bratstva, te plodne splitske godine 1930., kada je u dnevnom listu Jadranska pošta  objavio oko 125 kritičkih tekstova i eseja.Program je završio prikazivanjem 20-minutnog dokumentarnog filma Željka Senečića o životu Tina Ujevića u produkciji Prokure (2005.), kojega je glazbeno pratio Arsen Dedić, koji je također  obožavao ovog pjesnika.
 

Ivica Luetić

Anketa

Tko nadzire DORH?

Petak, 05/06/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1516 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević