Get Adobe Flash player

Stjepko Mamić izlaže u Vili Passani

 
 
Dubrovački slikar Stjepko Mamić nakon izložbe na Manhattanu u New Yorku izlaže u Nacionalnom muzeju Italije, venecijanskoj Villi Pissani. Bogata ljetna međunarodna izložbena sezona dubrovačkog  slikara u muzejima i galerijama na četiri kontinenta gdje slikama umrežava Europu, Sjevernu i Južna Ameriku, Aziju. Od 17.- 22. lipnja na izložbi "De Paris to New York" Mamić je izlagao kao jedan od dvadeset pet odabranih umjetnika iz stalnog postava pariške Galerije Artitude, u Galeriji suvremene umjetnosti "Saphira and Ventura", na uglu čuvene Pete Avenije. Kuratori izložbe su dr. Alcinda  Saphira i gosp. Pierre Lorriauxa, direktor Galerije Artitude iz Pariza s kojom je Capt. Mamić potpisao ugovor u listopadu 2014. godine nakon izložbi na Aifelovom tornju i prostoru Muzeja Louvre, za ovu izložbu su odabrali Mamićev triptih "Otoci".       
Izložba  je otvorena 1. srpnja i traje do 10. srpnja 2016. godine. Capt. Stjepko je izložio sliku iz serije Mreža za koju je u travnju ove godine  na izložbi u Milanu, u Muzeju umjetnosti i znanosti dobio priznanje za umjetnost i znanost 2016. godine. Ista slika je u listopadu  prošle godine bila izložena na izložbi "Storie di sucesso" u Muzeju Ferrari u talijanskom gradu Maranellu, postojbini i sjedištu čuvenog  Ferrararija.
 
Venecijanska Villa Pisani nalazi se u pokrajini Venecija (Veneto) u Stra, između gradova Venecije i Padove. Nazivaju ju kraljicom i najljepšom vilom Venecije i Italije. Izgrađena je 1721. godine prema projektima Jerome Frigimelica i Francesco Maria Preti za venecijansku obitelji Pisani, koju je kasnije bio otkupio Napoleon a potom Habsburgovci. Godine 1884. je postala Nacionalni muzej u kojem se nalaze neka od najboljih djela najvažnijih umjetnika XVIII. Stoljeća. Zid festivalske dvorane krasi freska Giambattiste Teipola, jednog od najvažnijih predstavnika baroknog  venecijanskog slikarstva.
 

Dražana Martinović Mamić

Znao sam da sam apsolutno pogodio u srce sve ljubitelje umjetnosti

 
 
Akademski slikar Damir Medvešek je iz Zagreba. Diplomirao je na zagrebačkom ALU-u u klasi prof. Zlatka Kauzlarića Atača. Djela mu se nalaze u brojnim kolekcijama u inozemstvu. Samostalno je izlagao na brojnim izložbama u domovini i inozemstvu. Osebujna je pojava. Autor je izvanrednog opusa. Djeluje kao majstor slikar u zagrebačkom HNK-u s preko 500 slikarskih izvedbi za scenu.
• Kako je nastao Vaš poznati „Polo opus“?
- Što se tiče polo opusa, pozvan sam na Brijune da napravim veliku izložbu i predstavljam našu umjetnost europskom yet setu ,pošto je dolje bio po prvi puta opet revitaliziran polo turnir i u sklopu sa tim događajem imao sam sreću da baš ja još kao neafirmirani autor radim izložbu na temu pola, o kojem zapravo zaista nisam ništa znao. Jedino što sam znao jest da su u pitanju konji i jahači, što je već samo po sebi u umjetničkom smislu izuzetno zahtjevan zadatak. Proučavajući polo kao šport i paralelno sa poviješću Brijuna odlučio sam se vratiti unatrag u prošlost kad su se ti turniri na Brijunima i održavali. Osnovna ideja mi je bila predstaviti Brijune kao naš dragulj i polo turnir.
• Kako ste pristupili motivu?
- Sami pristup likovnom izrazu je bio osnovna disciplina, crtež ugljenom, reducirano koloriran, s nadrealnim naznakama minulih vremena  u spoju sa ljepotom konja  tj. njegove glave. Crteži su bili minuciozno izvedeni s ubačenim i razlomljenim prostorima u svakom radu pa čak i do metafizičkog poimanja. 
 
• Hrabro.
- Neobičan spoj, no odlučio sam se na taj hrabar iskorak jer ne želim podilaziti publici niti kritici, naravno znao sam već nakon prva dva rada da sam na dobrom putu i napravio cijeli opus od 20 velikih crteža. Svjestan sam da to ide pred oči velikih poznavatelja umjetnosti.   
 
• Izložba je bila izvrsno primljena?
- Nakon izložbe koju je vidio cijeli svijet zamalo, reakcije su bile zaista iznenađujuće ne dobre nego odlične. I taj je opus proglašen najboljim na tu temu u svijetu od strane britanskih i američkih medija. Znao sam da sam apsolutno pogodio u srce sve ljubitelje umjetnosti i dugo se pisalo o tome. Mnogi niti ne znaju da sam usred rada na izložbi strgao desnu ruku i pola izložbe završio lijevom, nikako ne želeći odustati od velike prilike da svijetu pokažem što radim i da dostojno prezentiram našu zemlju i kulturu.  
• Kako danas gledate na tu veliku izložbu?
- Sada s tolikim odmakom zaista znam da sam u potpunosti uspio, jer su radovi završili u rukama velikih svjetskih kolekcionara, Caroline od Monaca, Fashion Brijuni, Diners, Kennedyijevih itd. To je ujedno bio moj prvi veliki uspjeh kao umjetnika, naravno namjerno rekoh prvi jer sam stekao sigurnost u svoj rad i sebe, jer sam sebe nikada ne možeš ocijeniti kao umjetnika dok god javnost i službena kritika ne potvrdi tvoju kvalitetu. 
 
• Apstrakcija. 
- Autor sam koji profesionalno radi kao glavni slikar naše nacionalne
kazalisne kuće HNK u Zagrebu, u opisu svog posla i onako moram poznavati i vladati svim likovnim.jezicima. Opus Apstraktnog je nastao kao Hommage u čast Edi Murtiću našem velikom umjetniku kojega sam i osobno poznavao. Nakon toga sam napravio još par apstraktnih opusa jer u umjetnosti.ima toliko područja za istražiti u što se ja naravno sa veseljem upuštam ne samo da bi mogao reći znam raditi i to, nego da i sam proširim kao autor svoje vidike spoznam što dalje i više. Život je ionako prekratak da bi gubio vrijeme ne istražujući.
• Opus posvećen Zagrebu.
- Dugo sam razmišljao, da ili ne. Zagreb je grad u kojem sam se rodio. Vjerojatno ću ovdje biti i pokopan. Lijep je. Divno je živjeti u njemu. No, što je, tu je. Prošlo ljeto iz mene je izronilo 130 crteža, sumanuto sam radio i po tri studije dnevno. Pazio sam da zapišem sva mjesta u gradu, bitna, nebitna, meni posebno draga. Od Gornjeg do Donjeg grada. Trešnjevka, Utrine, Sava, Zapruđe... Ne mogu reći kako je taj ciklus nastao nsvjesno. Mogu reći samo da je nastao iz srca, bez ikakve namjere da se dodvorim publici ili zbog ekonomske koristi. Smatram ga velikim opusom jer je nastao iz čista srca kao što umjetnost i mora biti, sama po sebi, ciklus će ostati budućim pokoljenjima,
 
• Uživate li u slavi?  
- Ne. Nastavio sam dalje raditi znajući koliko me čeka mukotrpan put da bi se u potpunosti ostvario i kao čovjek i kao umjetnik.
 

Miroslav Pelikan

Vrgorac i Split obilježili 125. rođendan Tina Ujevića

 
 
Ovogodišnje kulturno događanje „S Tinom u Vrgorcu“,organiziralo je Gradsko kulturno središte Vrgorca sa šestodnevnim programom.Počelo je 30. lipnja predstavom „Posljednja Freudova seansa“, a završila 5. srpnja, na pjesnikov rođendan dodjelom pjesničkih nagrada „Tin Ujević“ 2016. Pjesnik Drago Čondrić iz Splita dobitnik je ovogodišnje pjesničke nagrade "Tin Ujević" Hrvatskog društva književnika, koja se dodjeljuje za najbolju pjesničku zbirku izdanu u posljednjih godinu dana. Čondrić je nagrađen za zbirku pjesama "Sedam velikih biblijskih poema" u izdanju Naklade Bošković, a nagradu su mu kod Tinove kule dodijelili član uprave DHK Tomislav Marijan Bilosnić i gradonačelnik Vrgorca Ante Pranić.
Na kulturnom događanju dodijeljene su i nagrade za najbolje radove pristigle na likovno-literarni natječaj "Tin i ja" Osnovne škole Vrgorac. Najbolji literarni rad napisao je učenik 6. razreda Osnovne škole "Kman-Kocunar" iz Splita Dino Bakić (mentorica: Marina Utrobičić). Prvu nagradu za likovni rad u kategoriji od prvoga do četvrtoga razreda osvojila je učenica 1. razreda Osnovne škole "Bistra" iz Bistre Karla Šimunić (mentorica: Sanja Škrlin). Prvu nagradu za likovni rad u kategoriji od petoga do osmoga razreda dobio je učenik 8. razreda Osnovne škole "Vjekosav Parać" iz Solina Daniel Režić (mentorica: Sanja Mirošević). Vrijedi spomenuti da je ove godine po 35. put dodijeljena nagrada "Tin Ujević", te 16. put tzv. "mali Tin" za natječaj "Tin i ja".
Finalnu večer Tinovih dana uveličali su svojim nastupima učenice Glazbene škole Anet Žderić i Iva Šarić, te klapa Goromita.
 
Proslava 125. rođendan velikog hrvatskog pjesnika Tina Ujevića svečano je 5. srpnja u organizaciji Dramskog studija „Ilirik“ i Hrvatske udruge Benedikt proslavljena i u Splitu. Pred mnoštvom Ujevićevih poklonika koji su se okupili u prekrasnom ambijentu klaustra samostana sv. Frane stihove velikana hrvatske moderne govorili su glumci Ivana Župa i Marijan Grbavac. Publika se podsjetila ''Igračke vjetrova'', ''Pobratimstva lica u svemiru'', ''Notturna'', ali i uglazbljenih Tinovih stihova Arsena Dedića. Organizatorica prof. Silvana Dragun u svom se izlaganju dotaknula ključnih događaja iz Ujevićeve biografije, karakteristika njegove ''pariške'' i ''zrele ili boemske faze'' i polivalentnog modernističkog rukopisa. Podsjetila se također njegovih spiritualističkih traženja cjeline bitka i kozmičkog bratstva, te plodne splitske godine 1930., kada je u dnevnom listu Jadranska pošta  objavio oko 125 kritičkih tekstova i eseja.Program je završio prikazivanjem 20-minutnog dokumentarnog filma Željka Senečića o životu Tina Ujevića u produkciji Prokure (2005.), kojega je glazbeno pratio Arsen Dedić, koji je također  obožavao ovog pjesnika.
 

Ivica Luetić

Sokakom

 
 
Hodajuć' sokakom
nešto mi se manta...
Kao da se napila ravnica.
Ma od kuće nisam odmako' daleko,
tek nekol'ko malih, sličnih uličica.
http://i331.photobucket.com/albums/l447/djjaquanix/197079_205614929464505_100000479987495_835301_1922175_n.jpg
Zastanem za ćošak,
pogledam unazad...
Pa majka ga stara, sve je na svom mjestu.
Kada malo poslije zagledam se bolje...
Pogledaj ti vraga, iskrivili cestu.
 
Eeee, tu ste sada!
Ne može to tako!
Primijetio nisam da cesta vrluda...
Možda su skoro tu radili nešto,
al' stotinu put' sam prolazio tuda... jebote!
 
Jebote život,
znam da nisam pio.
Pa kako bi babi objasnio jadan.
Baba zajebana,
grda do zla boga,
danima bi mor'o bit žedan i gladan.
 
Snađem se nekako, stari sam ja lisac.
I prva me žana držala na piku.
 
Nije izdražala,
samo par godina,
Još onomad me poslala , a ja u šljiviku.
 
Kupim šljive, a rakija curiiii… celu noć do zore.
 
Nekad tako odem na partiju buća.
Onako za dušu.
“'Ko će platit piće?“
 
Uvik zaboravim što je baba rekla
jer vraćam se kući, zorom, kada sviće.
 
Ulazim u sobu
'nako natraške...
Vražja me baba prepadne kad skoči.
Brzo odgovorim:
„Šuti, babo luda,
zar ne vidiš idem miur da istočim!“
Do klozeta, hi-hi-hi...
 
A žena je naporna, mila majko moja!
 
Sve redom su vikale,
a mario nisam.
Lunj'o sam i pio, nisam na se dao.
Ne izlazim više,
nije zanimljivo,
od kako bez svoje bake sam ostao.
 
A jebeš ga, sad mi fali ona njena dreka…
Probala je od mene napravit čovjeka.
 
Nek' joj duša samo na miru počiva!
                   
Anđelima neka Bog je na pomoći...
Jadan kako li će miur da istoči, ka Ja…
 

Vladimir Živaljić, Vukovar

Anketa

A. Plenković je u tajnosti dozvolio MOL-u da u Mađarskoj i Slovačkoj prerađuje hrvatsku naftu. Je li to izdaja nacionalnih interesa?

Petak, 29/05/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1068 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević