Get Adobe Flash player

Izložba djela Marina Studina u Muzeju grada Trogira

 
 
Muzej grada Trogirai Muzej grada Kaštela nastavljaju uspješnu međumuzejsku suradnju izložbom skulptura Marina Studina koja je otvorena u srijedu, 12. lipnja 2019. u trogirskoj Galeriji Cate Dujšin Ribar.
https://1.bp.blogspot.com/-osB4faCSRUM/XPomcKuDu8I/AAAAAAAAIZI/oyyPH6sp-7Ew_fGebGEeb0p2cDPfnRwmgCLcBGAs/s1600/0C4A0110.jpg
Nakon prošlogodišnjeg predstavljanja slikarice Cate Dujšin Ribar u Muzeju grada Kaštela izložbom 'Uvijek sam išla iz sebe i za sobom' koju je priredila muzejska savjetnica Mirela Duvnjak, ove godine Muzej grada Trogira ugošćava izložbu kiparskih djela Marina Studina iz fundusa Muzeja grada Kaštela koju je priredila kustosicaAleksandra Bilić Petričević. Na izložbi skulptura jednog od najznačajnijih kaštelanskih umjetnika prezentiranje izbor od 30 djela - od najstarijeg reljefa Akt iz 1917. godine nastalog u duhu secesijskog ekspresionizma do reljefa koji predstavljaju vrhunac njegovog stvaralaštva koje je radio pred kraj života, 1957./58. godine. 
 
„Karakteristika cjelokupnog umjetničkog opusa Marina Studina uz heterogenost je mješavina izraza unutarnje, subjektivne, emotivne, instinktivne dinamike i secesijsko-ekspresivnog, realistično-lirskog i realistično-pučkog stila. U djelima u kojima nije uspio prenijeti emotivno stanje smanjuje se umjetnička vrijednost, no kod djela u kojima mu to uspijeva, ona imaju moć zazivanja lijepih trenutaka i pozivaju na vrijednosti kojima pridajemo smisao“, naglašava kustosicaAleksandra Bilić Petričević.
 
Epskom romantizmu Meštrovića, koji je odlika njegova skulptorskog stilskog izraza s početka 20. stoljeća, suprotstavlja svoje poniranje u bol, strast i unutarnji doživljaj, iako ga meštrovićevska forma prati i dvadeset godina poslije. Pobuna zemlje protiv neba naziv je kojim mnogi kritičari pridaju Studinovoj izložbi održanoj 1919. godine u salonu Urlich u Zagrebu. Studinov osobni stil razvija se od početno neposrednog stila pučkoga umjetničkog obrta. Taj rustični stil kod Studina ravnopravno egzistira s akademskim, što primjećuje i povjesničar umjetnosti Herbert Read u predgovoru kataloga poznate Studinove izložbe u Londonu, 1953. godine. U izradi drvenih reljefa polazi od nepresušna vrela svoje stvaralačke snage - sunčanih krajolika rodnoga kraja, likova težaka, pastira i ribara. Lirskim strukturama pročišćenih oblika postiže arhaičnu snagu (podsjeća na umjetnost 'naivaca') i intimnu atmosferu rodnog ognjišta. Tu nalazimo opravdanost izrečene ocjene njegova rada poznatoga londonskog kritičara Kenetona Parkensa: „Studin je originalna nacionalna snaga koja se izražava u najjednostavnijoj plastičnoj formi.“
 
Marin Studin (1895. – 1960.) upisao se u Obrtno - strukovnu školu Emanuela Vidovića u Splitu kada mu je bilo dvanaest godina. Kao osamnaestogodišnjak otišao je u Zagreb gdje je pohađao dva semestra u školskoj godini 1913./14. u Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt. Kao i mnogi kipari tada oduševljavao se Meštrovićem i želio je raditi u njegovu ateljeu, a u ljeto 1914. godine ga je i upoznao. Studin je 1914. otišao u Beč na Akademie der bildenden Künste gdje je završio dva semestra u školskoj godini 1914./15. Bio je student profesora Josefa Müllnera. U Beču je primio poziv za mobilizaciju te je nakon kratke obuke bio je poslan na front. Trpio je psihičke i fizičke posljedice rata što ga je dovelo u nekoliko austro-ugarskih bolnica, a na kraju u jednu zagrebačku. Liječnik kojem je dodijeljen omogućio mu je da dobije sobu u kojoj je mogao nakon dugog vremena modelirati. Nakon izlaska iz bolnice Kaštelanin Ante Poparić ustupio mu je prostranu sobu u svom stanu u kojoj je marljivo radio i koju je u kratkom vremenu ispunio radovima. Vratio se u Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu gdje je akademske godine 1918./19. završio još jednu godinu studija.
 
Prvi dodir sa širom javnošću bila je samostalna izložba 1919. nakon koje mu je tiskana mapa s fotografijama izabranih radova u izdanju Cesarčevog i Krležinog časopisa 'Plamen' s predgovorom Iljka Gorenčevića. Nakon brojnih pohvala, ali i kritika, Studin je otišao na daljnje školovanje 1921./22. na Académie de la Grande Chaumière na Montparnasse u Parizu. Usavršavao se u radionici Antoinea Bourdellea ( 1861. – 1929.) pariškog kipara, učenika Auguste Rodina. Nakon povratka iz Pariza radi kao profesor u Tehničkoj školi u Beogradu. Zajedno sa slikarima Petrom Bibićem i Milanom Tolićem 1925. osniva malu privatnu likovnu akademiju u Splitu koja je unatoč većem broju upisanih đaka bila kratkog vijeka. Da bi konačno završio formalnu naobrazbu vratio se 1930. godine na Kraljevsku akademiju za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, gdje mu je 1931. godine apsolutorij potpisao Ivan Meštrović. U drugoj polovini trećega desetljeća oženio se Birom Meštrović, sestrom Ivana Meštrovića s kojom je imao kćer Sunčanu. Početkom Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji 1941. godine Studin se vraća iz Beograda i uključuje se u rad ilegalnog Centralnog odbora umjetnika. Idejni je inicijator i glavni organizator poznate Ilegalne izložbe održane 1943. u stanu u kojem je živio sa suprugom i kćeri. Izložba je bila protest dalmatinskih umjetnika na izložbu „Mostra d͘′ arte“ koju su organizirali Talijani, ali i izraz prkosa okupaciji i potpora snagama otpora. Uz Marina Studina u organizaciji su bili skladatelj Ivo Tijardović, glumac Slavko Štetić, pijanist Andrija Pregar iz Zagreba, književnica Razija Hadžić i dirigent Maks Unger. Početkom 1944. otišao je u Italiju u Cozzano gdje je radio u koloniji likovnih umjetnika. U jesen 1944. vratio se u Split, nakon njegova oslobođenja radio je na organiziranju izložaba u Splitu i Dubrovniku . Dvije godine bio je zaposlen u srednjoj Tehničkoj školi u Splitu, a od 1947. do 1949. u Beogradu predaje na Akademiji za primenjenu umetnost. Od 1950. do 1955. godine predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, nakon čega odlazi u mirovinu te se vraća konačno u Split gdje umire 15. kolovoza 1960. godine. Studin se predstavio retrospektivnom izložbom londonskoj publici 1953., uz potporu značajnih imena tadašnje britanske umjetničke scene. Izloženo je 58 slobodnih skulptura i reljefa. To je ujedno bila i njegova posljednja samostalna izložba za života. Družio se s umjetničkom i kulturnom inteligencijom, sudjelovao je u raspravama i bio aktivni sudionik u kulturnim i društvenim događanjima. Objavio je i nekoliko članaka u dnevnom tisku i časopisima. Konkurirao je na raznim natječajima za javne spomenika, ali ih nije mnogo realizirao. Najuspjeliji mu je javni rad vratnice stambene iz 1939., zgrade Rudarske blagajne u Splitu, arhitekta Emila Cicilijanija.
 
Mladenačko doba Marina Studina, njegovih prvih likovnih uzleta bremenito je različitim ideologijama, avangardnim pokretima, oprečnim programskim i filozofskim konceptima nastalim u općoj pobuni protiv iskvarenog i dekadentnog građanskog Zapada ali i tamnih utjecaja prošlosti . Istodobno bilo je to razdoblje čežnje prema nacionalnoj suverenosti s jedne strane i stremljenja k, modernoj europskoj kulturi i napretku s druge. Prve dekade 20 st. donijele su sukobljavanja suprotnosti, skepse i vjerskih potreba, liberalizma i diktatura, straha i buntovnog nadanja, rađanja ideja o stvaranju „novog čovjeka“ od zenitističkog Barbarogenija do onih u ideologijama fašizma, nacizma i komunizma.U idejno-filozofijskim mješavinama za hrvatski geoprostor presudna su bila dramatična zbivanja raspada Austro-Ugarske Monarhije i osnutka Države Slovenaca, Hrvata i Srba, odnosno Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Izmijenjena prvotna Strossmayerova ideja o udruživanju Južnih Slavena ponijela je inteligenciju tog doba da bi je poslije ipak dovela do 'otriježnjenja'. Politička situacija omogućila je stvaranje intenzivnijih umjetničkih veza, razmjenu ideja i zajedničko izlaganje umjetnika udruženih južnoslavenskih naroda. U to se doba počeo održavati Proljetni salon koji je pokazivao određeni oblik stilskog jedinstva. U kiparstvu nakon razdoblja monumentalnih nacionalnih ideja, s alegorijama i metaforama čiji je dominantni protagonist bio Ivan Meštrović, rađa se oblik ekspresionizma, od futurističkog do pravog ekspresionizma. Slobodu forme, u prvom stvaralačkom valu krajem drugog i početkom trećeg desetljeća 20. st., pojednostavljene naravi Marin Studin je dosegao u nekim radovima i brzo je napustio. Prva njegova samostalna izložba u salonu Ulrich u Zagrebu izazvala je veliku pozornost. Heterogen izričaj prati ga cijeli život, a uočljiv je već od te prve izložbe 1919. godine. Intelektualci poput Miroslava Krleže, Tina Ujevića, Koste Strajnića, Iljka Gorenčevića su u Studinu vidjeli neosporan talent i nešto novo u hrvatskom kiparstvu.
 
Dio opusa nastao tridesetih godina dao je neke intimne kao i socijalno obojene ekspresivne radove koji su odražavali donekle napredna i rijetka strujanja u hrvatskom kiparstvu u odnosu na europska kiparska događanja. Studin se neprestano borio s potrebom da pokaže svoju akademsku, metijersku vještinu nasuprot urođenom temperamentu, osjećajima i osobnoj filozofiji koje je pokušavao prenijeti u materijal. Morfologiju uobičajeno varira između stiliziranog liričnog realizma i tipizirane rustikalnosti.
 
Po sadržaju je kiparstvo Marina Studina literarno-narativno, simbolično, socijalno i lirsko. Simbolizam i narativnost njegova su konstanta, a pučki, narodski duh, nježna poetičnost, egzistencijalna težina i intimna gordost izmjenjuju se i prožimaju. U njegovu stvaralaštvu nalazimo ozbiljnost , simboliku univerzalnih vrijednosti i secesijsku dekorativno - patetične retoriku.U likovima žena i djece osjećamo kiparevu poetsku nježnost, koje kao da su mu bili kanal, spasonosni put izražavanja vlastitih emocija nježnosti. Reljefima pastoralnih i ljubavnih tema često pristupa s tom nježnijom oblikovnom razinom, a stupanj stilizacije kontinuira u Studinovom sustavu binarnih varijacija do samog stvaralačkog i fizičkog kraja umjetnika.
 
Nakon Drugoga svjetskog rata i kratkog razdoblja socrealizma u Hrvatskoj, Studin, već sigurno umoran od jalovih borba i pretjerane ambicije koje uzimaju danak kreativnosti, ostaje vjeran realističkoj tradiciji. Istodobno nastaje posve nova pozicija hrvatskog kiparstva koja se ponovno susreće sa širokim, kako ranijim, tako i istodobnim modernim europskim kretanjima i iskustvima. Hrvatsko kiparstvo i umjetnost općenito 50-ih bilježi svoje uspone i plodne dodire i prožimanja s europskom i svjetskom umjetnošću. Umjetnost Marina Studina ne pokazuje osobine tih tijekova, ona ostaje u prošlosti, u realizmu, narativnosti i simbolizmu.
 
Autentičnost je Marina Studina u njegovim drvenim reljefima i nježnim, lirskim likovima žena pojednostavljenih forma slobodne skulpture i jednostavne tehnike. Drvo je podatan materijal u kojem se dobro utiskuju osobni osjećaji i stanja umjetnika. Ono ih preuzima na sebe i daje pečat konačnom umjetničkom djelu, što je evidentno i u djelima Marina Studina, jedinog kaštelanskog kipara moderne.
Izložba će se moći razgledati do 29. lipnja 2019. godine.
 

Nives Matijević

Slikareva igra s užetom pridaje slici karakter instalacije

 
 
Akademski slikar Ivo Kličinović, Bračanin, poznat je ponajprije po sjajnom ciklusu ulja na platnu, različitih formata, posvećenih moru, posebice valu, valovima, ali i arkadijskom miru otoka, premreženih maslinicima, vinogradima.
http://politikaplus.com/upload/images/gallery/S/slika%20ivo%20kli%C4%8Dinovi%C4%87%202.jpg
Nedavno je predstavio novi set slika, posve drugačije orijentacije, riječ je o nefigurativnom svijetu, kombinaciji apstrakcija i instalacija, vrlo zanimljivoj i izazovnoj produkciji, rezultatu komparativnog, ozbiljnog slikarskog istraživanja. Na njegovim novim slikama dominiraju apstraktni motivi, detalji boja ili oblika, mada  možemo nazrijeti i valove i ljudske figure i krhotine školjaka, izrazitu plavu boju i uže što presijeca sliku ili je savijeno ispred, ispod nje ili je uklopljeno u kompoziciju.
 
Ta slikareva igra s užetom pridaje sliku karakter instalacije. Kolor je nježniji, lagan, prozračan, ovdje nema one teške tamne prijeteće plave boje uznemirenog mora, ova plava boja je suptilna i odmjerena, kao da potječe iz nutrine posve drugog čovjeka.
 
Sve slike novog nefigurativnog ciklusa obilježava polagani, jedva primjetljivi ritam gibanja, kako vertikalno, u dubinu slike,tako i horizontalno, s lijeve na desnu stranu i obrnuto. Kličinovićevi oblici se lagano njišu, u ritmu opuštenog ljudskog disanja u tajanstvenim svijetovima onostranog, izrazite simbolike.
http://akademija-art.hr/wp-content/uploads/2019/06/Iv0-Kli%C4%8Dinovi%C4%87-3-840x556.jpg
Pojedine slike odaju dojam matematičke jednadžbe, pretvorene bojom i linijom u plohe i oblike. Svakako, novi je ciklus apstrakcija Ive Kličinovića iznenađenje, ali svakako vrlo ugodno i nadahnjujuće.
 

Miroslav Pelikan

            Mrtva straža

 
 
                Što se to događa, Bože,
                Da srce govoriti može,
                A ono šuti. Čeka
                Da daleka jeka
                Domovine dopre do njega
                I da ga svega
                U svoje halje ovije
                Pa da mu hladno nije.
https://s3.drafthouse.com/images/made/GreatSilence2_758_426_81_s_c1.jpg
                Što se to desiti treba
                Da sveti znak sa Neba
                Otkrije šutnje tajnu,
                Makar i zavičajnu,
                Pa da se srce zbudi
                Iz svoje mrtve straže
                Nad sudbinama ljudi
                Što dom svoj i danas traže?
                O, Bože, što se to desiti mora
                Da dođe do govora
                Davno zatrtih snova
                Pa da se hrvatska slova
                U Crkvi mira štiju
                I srdaca otkucaji
                Hvalu Ti izreći smiju?!
                                              BIJELI JORGOVAN
 

Malkica Dugeč, 15. 3. 2019. (Povodom zabrane Hrvatima da i 2019. godine održe komemoraciju posvećenu tisućama nedužnih na Bleiburgu bez suda poubijanih, nenaoružanih muževa, žena i djece.)

Njezin svijet je izrazito nježan, blag, odmjeren…

 
 
Suvremena hrvatsko ukrajinska likovna umjetnica, akademska slikarica Olena Sokolovska, autorica složenog i oku privlačnog djela, predstavlja se s novom samostalnom izložbom na samom početku lipnja u zagrebačkoj galeriji Umjetnost osmijeha.
https://direktno.hr/upload/publish/157046/pelikan-1-2_5cefa016379ca.jpg
Njezini poznati motivi suptilno su uklopljeni u razigrani  koloristički volumen, u kome pak glavnu riječ vodi svjetlost, točnije igra svjetlosti, jedva primjetljive fragilne promjene intenziteta svjetla, pomicanje sjena, doticanje, dodirivanje i miješanje  dva svijeta, stvarnog i nestvarnog, realnosti i irealnosti.
 
Svijet Olene Sokolovske izrazito je nježan, blag, odmjeren, pa i kada koristi motiv konja u trku, moćne četveronožne figure , koja sada samo nestrpljivo zamahuje grivom u jutarnjim izmaglicama bijelih i prozirnih pramenova koji klize ,lebde neposredno iznad trave ili dok sjetno bilježi sjećanje na koloplet čudesnih duguljastih  prepletenih oblika u posve nefigurativnom izrazu ili dok kreira svoje viđenje privlačnog krajobraza s nekoliko figura u središtu kompozicije. Naravno, svijet i njegov doživljaj na ovim slikama Olene Sokolovske  primarno je lijep, profinjen, ugodan oku, poželjan za življenje, blagih boja i sve je u primirenom, dostojanstvenom miru, ritam je vrlo polagan, nenametljiv ali nazočan jer ovo ovo je svijet koji traje i koji će trajati.
https://direktno.hr/upload/publish/157046/pelikan-1-5_5cefa01762caa.jpg
Ljepota krajobraza, figura, segmenata prirode zrcali se u osobnom doživljavanju prostora u kojem obitavamo, skladnost oblika koji nas okružuju čini naš život boljim, plemenitijim, čini ga životom s razlogom. Fragmenti sjećanja na emotivne doživljaje evocirani na slikama Elene Sokolovske , čine ova djela  vrlo osebujnima, nesvakidašnjima.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Nakon što je T. Ivić 16. VI. 2019. položio vijenac na kojem piše "Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske", svatko tko i dalje u HDZ-u podržava Plenkovića je izdajnik. Slažete li se?

Ponedjeljak, 24/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1494 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević