Get Adobe Flash player

Iris Bondora Dvornik izlaže u Galeriji Zrinski u zagrebačkom hotelu Palace

 
 
Suvremena hrvatska umjetnica, akademskla slikarica Iris Bondora Dvornik rođena je 1952. godine u Zagrebu. Diplomirala je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Nikole Reisera. Od 1980. godine kontinuirano izlaže u domovini i inozemstvu. Početkom prosinca ove godine predstavila se na zajedničkoj izložbi u Galeriji Zrinski, u hotelu Palace pod nazivom Triptih za božićne dane.
• Početkom prosinca izlažete zajedno s Dubravkom Mokrovićem i Leilom Michieli Vojvoda u Galeriji Zrinski. Što ste Vi izabrali iz svoga bogatog opusa za ovu prigodu?
- Upravo tako Leila Michieli Vojvoda vrsna crtačica likovno, duhovne sugestije, Dubravko Mokrović virtuoz boje i prostora i ja, posljednjih opusa slikar apstrakcije, te, pripadajućih objekata, tj. skuptura manjih dimenzija, odlučili smo se u ovom blagdanskom razdoblju, na zajedničku izložbu, koja bi upravo i zbog naših različitosti mogla publici biti zanimljiva. Osobno izlažem, djelomično, assemblage, skupine eksponata manjeg formata, diptihe, triptihe, te instalacije koje će igrom izranjati iz same bjeline zidova.Nekoliko njih bilo je već izloženo u Dubrovniku, pod nazivom Mali relikvijari. Vjerujem da sam naziv pojašnjava srž.
 
• Vaše radove krasi snažni kolorizam.
- U Galeriji Zrinski u hotelu Palace, kolorizma svakako ne će nedostajati.
 
• Simbolika izložaka upućuje na nešto skriveno, prikriveno a istodobno snažno, rastuće.
- Na neki ste način uspješno uočili. Uz samo veselje stvaranja, proživljene su to situacije. Svaki je motiv dostupan i u datom trenutku zanimljiv.
 
• Koliko je teško i danas u realizaciji religijskih tema i motiva, posve izraziti sebe u predviđenim okvirima?
- Sakralne mi teme nikako nisu strane, neke od njih posebice. Tijek svima nama poznat rođenje, smrt, između toga trajanje.
 
Što je novo u atelijeru?
- Ne bistevjerovali - jedna oslikana stara škura. Neke kultivirane drvene forme, izroni koja slika, no u trenutku se bavim objektima prigodnim ovom razdoblju, ipak delikatnog karaktera, jer taj odnos likovnog i mogučeg kiča nije baš sasvim bezazlen, a opet određeni izazov.
 
• Planovi?
- Uvijek. Neki možda još nisu zreli za javnost, no ono što jest definirano i izuzetno me veseli je izložba u Muzeju grada Varaždina tijekom 2017. godine koji, usput, također ima moje četiri slike u stalnom postavu.
 

Miroslav Pelikan

Užitci pohote

 
 
s one strane ruba noći smo stali
daleke ulice se ćute
onkraj javne rasvjete
dubinom šutnje
 
život počinje tu
ispod staroga hrasta
na gruboj tkanici
što  pod nama se stere
 
opčinjeni toplinom susreta tijela
nas dvoje
u rukopletu borbe strasti
što se vodi
ispod pruženih grana hrasta
koje nas skrivaju od zvijezda
 
na rubu kreveta od trave
tragovi borbe privlačnosti
 
strah rastanka
odlaskom usana u poljupcu
jezika u sunovratu
 
soba
njen miris jastukom
kroz nos nezasito grabi zrak
 
usnama pohodim golinu tijela
u večernjoj šetnji
njenim tijelom
što se nesebično daje
 
užitci pohote
 
širi se zagrljajem
prisutnost moje drage
na krevetu od trave
pred očima zvijezda
skrivaju se između lišća
čarolije strasti
dva duha u svojoj od noći boci
rado bi bačeni bili
u ocean svemira
 
znameni slasti susreta
ispijamo se
 
igra tijela
 
samo ona tako  svira
strunama moga bića
 
što je pjesma nad pjesmama
spram takvoga svira
u izlogu moga uma
 
vrte se kadrovi ljubavi
omotava se oko moga tijela
rajska zmija u raj vračena
 
utopljen u njenim dojkama
mlijeko ćutim
 
 
omamljen probuđenom strašću
naletom  tog' ženskoga demona
kog privodim oltaru ljubavi
 
tećemo  taktovima tijela
 
melodija   noćnog vjetra
strunama lišća  grana hrasta
miješa  ritam naših osobnosti
 
stapamo se
 u rukohvat zvijezda
 

Nikola Šimić Tonin

Zemljo moja, kamena i vuka

 
 
Mjeseče na nebu pokaži nam put,
domovinu da bi sačuvali svoju
jer je Hrvat tužan, zamišljen i ljut
dok se mora pitat: Pa na stranu koju?!“
 
Tko te zemljo vodi, a tko ti se smije
pa ti njedro muče pijavice, zmije,
tko ti vodu pije,
mržnjom barjak vije?“
 
Svaki takav „čovjek“… dostojan te nije.
 
Draga moja zemljo, kamena i vuka,
polomljene hridi, osušena polja,
dušmanima ti si produžena ruka,
ali svjesni nisu da si… Božja volja.
 
Podanici tvoji, sokolovi sivi,
raširit će krila ako treba sad
jer…
istina u svima vjekovima živi,
ti si selo, otok i slobodan grad.
 
Zablistao mjesec, sjaji rodna gruda,
ko na Velebitu vrhovi od snijega,
kazat će nam pute… kamo ić' i kuda,
srce da nas vodi ponosita stijega.
 

Franka Fani Kohn, Dubrovnik

Previše drhtim

 
 
Neizrečeno
riječi spremno trepere na usnama
al nikako da se prelome preko jezika
gledam ti oči - ne, nije utopija
čudom je nebitna postala razlika
tražim ti istinu na licu;

u osmijehu što upadne u obraze
-primjećujem svaku blesavu sitnicu
dok žedno iščekujem odgovore
toliko pitanja buja nam u glavi
a tišina odgovor ne nudi
-al' isti je odgovor onaj u nadi
kao i onaj što kaos radi...
možemo se praviti da sve je isto
možda se i truditi da ime ostane čisto
-al ne pita nas za spremnost ona
što lebdi utrobom i drhće tijelom
ti šutiš, šutim i ja
-i oboje drhtimo tišinom vrelom
tko li će prvi prekinuti šutnju
čije će usne riječi izreći...
..nek budu tvoje
jer previše drhtim
da ne izgovorim tajnu i izdam oboje
-samo jednom jedinom riječi!
 

Ljubica Mršić

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Petak, 25/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1351 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević