Tko se to životom šali?

 
               
        Već i ja znam: čovjek ne umire sam. Jedne otužne noći i k njemu će
         doći-makar prijatelj znan. Ipak, zla vijest  nije san, ako i
        neuvjerljiva jest. I tako svene dan, a ti, nepripravan, istinu doznaš  zlu.
        Daleko, na tuđem tlu, još zemnih čuda ima: Ljudi umiru u čekaonicama!
                Zar je to istina prava? Il' čovječanstvo spava pa ga ne boli glava
                kada Korona  ljudskih dolazi glava. I smrću ljude mori, što Bog ih
        stvori. Možda još živih ima u čekaonicama svima? Tko se to životom
        šali i tko to života ljepotom - u grob se svali?
https://cdn.i-scmp.com/sites/default/files/styles/768x768/public/d8/images/methode/2020/03/27/112f7594-6f23-11ea-b0ed-5e14cf8eb9e1_image_hires_214830.jpg?itok=bjFs5Ko2&v=1585316926
        Je li već suđeno svima da s ovog svijeta odu u "smrti slobodu"?
        O, Veliki Bože, odaj nam vječitu tajnu: gdje se na ovom svijetu i mrijeti
        može ne videć kuću zavičajnu?!
        Vijesti neprovjerene kolaju stazama mijene. I strah se velik širi.
        I tko se, tko to sa bolnom smrću se miri?
        U laži ne vjerujem ja. Ni policija, koja, zakonu vjerna, groblja
        neizmjerna ljudskim tijelima puni.
        Uskrs je pred vratima, a Boga zaista ima! I neka svima milost udijeli
        svoju da u s Koronom boju ljudski rod ne strada cijeli!
        I neka čovjek vjerom u život zakorači, makar i koraka mala, te postane
        jači od svih zemaljskih zala!
 

Malkica Dugeč, 10. 4. 2020.