Slavni slikar s Raba proslavio se u Mlecima

 
 
Stefano Cernotto (Rab, kraj XV. st. - Venecija, 1548.) bio je venecijanski slikar hrvatskoga podrijetla. Prezime se javlja u raznim varijacijama, ali najčešće kao Cernotis ili Zernotis. Prvim imenom je Stjepan Crnota ili Črnota. Ništa nije bilo poznato o njegovu životu do otkrića dokumenata 1902. godine. Rođen je izvjesno na otoku Rabu, tada pod vlašću Venecije. Tridesetih godina djelovao je u Veneciji kao uvažen majstor, slika realistične prizore koji su inovacija u venecijanskom slikarstvu. Od njegovih se djela pod utjecajem Tiziana i Veronesea ističe Izgon trgovaca iz hrama, u Duždevoj palači. Godine 1530. zatječemo ga u Veneciji kao već izgrađenoga slikara kada plaća neki porez za svoju suprugu Marinu. I 1533. on daje punomoć svome bratu svećeniku imenom Gerolamo (Jeronim!) izvršnog i zakonskog zastupnika. Godine 1548. u zapisniku desetine (valjda crkvene?) Marina je opisana kao udovica.
https://i.pinimg.com/originals/8c/d9/65/8cd96571540cffea3d124606303ac183.jpg
Isprve, samo su tri slike pripisane Cernottiju kao dio projekta Bonifacija Veronesea za kojega je radio i Andrija Schiavone (Slaven), poznatiji kao Meldolla iz Zadra. Projekt se odnosio na palaču Camerlenghi. Za jednu se sliku otkrilo se da nije Bonifacijeva već Cernottina jer je hebrejskim slovima na amblemu pisalo Stefano. U to doba su poznati slikari imali veliki broj narudžbi, te su angažirali manje umješne ili poznate umjetnike u svoju radionicu.
 
Bonifacio Veronese vjerojatno nije u bliskom srodstvu s velikim Paolom Veroneseom, njihov isti nadimak znači Veronjanin (iz Verone). Paolo se prezivao Caliari a Bonifacio de Pitati. Danas znamo za pedesetak Cernottinih radova. Mnogi radovi su bili pripisivani Francescu Vecelliju (bratu velikog slikara Tiziana) te Polidoru de Lanciano(u), čovjeku iz Abruzza koji je također radio za Bonifacija Veronesea, Tiziana i njegova brata Francesca. Postoji evidencija da je radio Cernotta za velikoga Tiziana 1520. godine i da je bio njegov šegrt prije nego Veroneseov.
 

Teo Trostmann