Dani okajani

 
 
        Ne pitaj me, kojim jezikom govorim, već što njime tvorim.
        Kako mu se klanjam i što smjeram kad o njemu sanjam!
        Ne pitaj me u času klonuća, je li jezik moja čežnja vruća,
        je li jezik samo sve blago što imam?
https://ask.fxplus.ac.uk/sites/default/files/public/styles/bootstrap-thumbnail/public/images/languages.jpg?itok=9x8nmg0Z
        Ne pitaj me ni za prošle dane njime okajane, za jezik mog roda
        što se kupit ne da, a niti se proda. Nikad, nikad više ne pitaj me
        odmah nakon boli, da l' se jezik hrvatski diva snagom voli i da li
        se rad njega odreć može svega što čovjeku treba i golu i bosu
        ispod tmurna neba, jer  i smrtne riječi nebo nad Hrvatskom
        od nestanka liječi. Ne pitaj me više  za bure i kiše jezika mi sveta, jer
        kad jednom ne bude nas više, jezik će Hrvata, vrjedniji od zlata, biti
         ljubav svijeta, voljen ponajviše.
        I ne pitaj mene sada ni ikad,a jesu li zaboravljene bitke, rane i
        radost kadikad? Zaborav je mana, otvorena rana srca ranjenoga, ali
        i tu ranu vjerom ovjenčanu , milost prati Boga.
        Svaka riječ hrvatska, slovo zapisano makar zadnjom nadom ili kradom,
        zasvijetlit će jednom u svitanje rano i svjedočit jasno da mu oživjeti
        nikad nije kasno!
        Ne pitaj me, brate, da l' hrvatski zborim il' mu tajim ime! Odgovor će
        biti: "Od prve mi riječi materine ja govorim  njime kao sada i Ti,
        a hrvatsko ime, kad  već  život mine, i moj grob će jasno govoriti.
 

Malkica Dugeč, 29. 7. 2019.