Drhti moja Istra cijela

 
 
Stali gore na Učku oni divovi tvoji
pokazuju mišice, kao da ih se netko boji
ponosno se isprsili gorski gorostasi
nisu baš lijepi, ali snaga ih krasi
žustro se natječu, tko ima jaču dušu
njihovi obrazi – nabrekli mjehovi pušu
pobjednika čeka bačva dobra vina
koji prvi stigne k meni do Medulina
http://www.via-mea.com/Repository/images/hoteli-partneri/istra/IstrienHinterland_____._Mala.jpg
na čelu suncem spržene bore kamene
obrve guste skrivaju munje vatrene
već od treptaja njihovih trepavica
zatrese se i drhti moja Istra cijela
fijuk fijuče preko njive, grada i sela
mrkim pogledom dignu valove silne,
obijesno jure dalje dolinom Mirne,
prstićima ubiru po nebu kišne oblake
smiješak njihov odaje namjere opake
igraju se tako s njima sve do zore    
odjednom ih zgrabe i bace u more
i eto ih k meni, po ramenu me tapšu
lukavo se smiju, rukama mašu i kažu:
– “Čuj Stari, može malo šale?”
Lopovi! – ukradoše mi kapu s glave!
 

Mijo Arapović