Get Adobe Flash player

Postoji li jedinstveni i općeprihvaćeni hrvatski pravopis?

 
 
Prošlo je malo manje od pet godina od objave Hrvatskoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Tadanje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH izdalo je 31. srpnja 2013. god. preporuku za porabu Institutova pravopisa u hrvatskim osnovnim i srednjim školama. Tvrdilo se je da je potrebno približno pet godina da novi pravopis zaživi u struci i javnosti pa da postane jedinstvenim i općeprihvaćenim diljem Hrvatske. U Uvodnoj riječi tiskanoga izdanja Institutova pravopisa piše: “Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje nastao je iz želje da se načini jedinstven i općeprihvaćen pravopis hrvatskoga jezika te da se nakon višegodišnjih prijepora pomire različite pravopisne norme jer je jedinstvenost hrvatskoga pravopisnog standarda jedan od osnovnih preduvjeta lakšega usvajanja pravopisnih pravila i jednostavnijega ovladavanja hrvatskim jezikom” (Hrvatski pravopis, IHJJ, Zagreb, 2013., str. 5.). Navodi se također da je “potaknut višegodišnjom neujednačenom pravopisnom praksom na svim razinama, a osobito u školstvu”.
http://www.soundset.hr/datastore/imagestore/620_400/620_400_1366026306pravopis.jpg
Je li Institutov pravopis tijekom pet godina ujednačio pravopisnu praksu i postao jedinstvenim i općeprihvaćenim u svim područjima društvenoga života u Hrvatskoj? Rabi li većina općila i ustanova sve što preporučuje Institutov pravopis ? On, primjerice, preporučuje sljedeće inačice: podatci, sudci, Europska unija, neće, pogreška, Katolička Crkva itd. Raščlamba provedena na nekoliko ciljanih primjera potvrđuje porabu “nepreporučenih” inačica u pojedinim zakonima, općilima, ministarstvima i državnim ustanovama, kao što su, na primjer, Ustavni sud RH, Vlada RH, MZO, AZOO i dr.:
“... prema utvrđenoj metodologiji i podacima dostupnim...” (Zakon o stambenom potrošačkom kreditiranju, članak 25., Narodne novine, Zagreb, 4. listopada 2017., Zakon o stambenom potrošačkom kreditiranju);
“No, već i ovi podaci navode na zaključak...” (Ured Predsjednice RH, 8. studenoga 2017., Rekordna turistička godina: U dvanaest mjeseci 2017. godine ostvareno 102 milijuna noćenja)
“Prema podacima sustava eVisitor,...” (Rekordna turistička godina: U dvanaest mjeseci 2017. godine ostvareno 102 milijuna noćenja, 15. siječnja 2018.) ;
“... pokazali su podaci Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga... (Hina, 23. veljače 2018., Mirex A i B pali, Mirex C gotovo nepromijenjen) ;
“Podaci koji će biti dostupni...” (Pristup državnim maticama za ustanove iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja, 27. veljače 2018.);
“... pokazuju drugi podaci koje je u četvrtak objavio Državni zavod za statistiku (DZS)” (Izvoz u jedanaest mjeseci lani porastao 13,9 posto, uvoz 11 posto, 8. veljača 2018.);
“Po podacima policije, ...” (Slobodna Dalmacija, 13. travnja 2018.,
Hrvatska ratificirala Istanbulsku konvenciju! Pljesak se prolomio hrvatskom sabornicom, čak 110 zastupnika glasalo 'za'; Propao još jedan pokušaj oporbe za smjenom ministrice Dalić);
“ ... u koje suci ne dolaze suditi ...” (Vlada Republike Hrvatske, 22. veljača, Predsjednik Vlade: Paket pravosudnih zakona dobar iskorak za jačanje neovisnosti i nepristranosti hrvatskoga pravosuđa);
“ Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlučio je o zahtjevu USKOK-a za izuzeće od obavljanja sudske dužnosti predsjednika Županijskog suda u Zagrebu i predsjednika sudskog vijeća suca ...(Vrhovni sud Republike Hrvatske, 17. travnja 2018., Predsjednik Vrhovnog suda RH Đuro Sessa dao je intervju tjedniku Express);
“25. travnja 2018. - u okviru boravka u Hrvatskoj u organizaciji Udruge hrvatskih sudaca, suci redovnih sudova Republike Makedonije, ...” (Ustavni sud Republike Hrvatske, Suci makedonskih redovnih sudova posjetili Ustavni sudSuci makedonskih redovnih sudova posjetili Ustavni sud);
“... i hrvatski suci dobivaju od Uefe.” (Hrvatski nogometni savez, 26. travnja 2018., U prostorijama Hrvatskog nogometnog saveza, 24. i 25. travnja 2018. godine, gostovao je Rune Pedersen kao predstavnik Europske nogometne federacije, povodom kontrole provedbe Uefine sudačke konvencije);
“Stručno usavršavanje - Europska Unija i Europski fondovi” (Upitnik vezan uz skup Međujezično razumijevanje romanskih jezika kao nova metoda učenja i poučavanja - (3.dio)) ;
“Kao vjernici ne ćemo Vam reći ništa novo...” (Glas Koncila, 29. prosinca 2017., PREKINUTI »LANAC SREĆE« Što s praznovjernim porukama?);
“10. Od svih se naglasnih ostvaraja jedino hiperkorekcija prepoznaje kao pogrješka” (Agencija za odgoj i obrazovanje, 11. srpnja 2014., (Kompetencijski pristup nastavi hrvatskoga jezika)
“... reforme koja će shvatiti da je to pogrješka sustava...” (Glas Koncila, 28. veljače 2018.);
“... da bi moglo biti potencijalnih pogrješaka u financijskim izvješćima Grupe...” (Agrokor: Preliminarnim provjerama utvrđene potencijalne pogrješke u financijskim izvješćima, 27.travnja 2017. );
“... sudjelovat će u "božanskoj liturgiji" s Karekinom II., katolikosom svih Armenaca, odnosno vrhovnim patrijarhom Armenske apostolske crkve.” (Papa u Armeniji o genocidu: Sjećanje se ne može zatomiti, 25. lipnja 2016.) ;
“... koji je isplaćen Katoličkoj crkvi za razdoblje od 2014. do 2016. godine,...” (Vlada otkrila koliko godišnje novca daje za rad vjeroučitelja u školama, 11. siječnja 2018.);
“... kada je argentinski kardinal Jorge Bergoglio izabran za 266. poglavara Katoličke crkve...” (Otvorio crkvu rastavljenima, traži rješenje izbjegličke krize, Večernji list, 12. ožujka 2018.);
“U podužem pismu istaknuo je rodnu ideologiju, te naveo kako je argumente protiv ratifikacije Istanbulske konvencije iznijela i Katolička crkva ... (Jutarnji list, 13. ožujka 2018., BRKIĆ STAO NA ČELO FRAKCIJE PROTIV PLENKOVIĆA Doznali smo tko se sve usprotivio planu ratifikacije Istanbulske, a tko je održao najoštriji govor);
“Na čelu Latinske crkve i cijele Katoličke crkve je rimski biskup, papa.” (Katolička Crkva).
Iz primjera se vidi da preporučljiva rješenja Institutova pravopisa tijekom pet godina njegova postojanja jezična praksa nije potpuno prihvatila i navedene pojedine preporuke nisu zaživjele u mnogim općilima i ustanovama. Nadalje, Institutov pravopis propisuje u pisanju odnosnih pridjeva izvedenih od imena naseljenih mjesta samo inačicu njujorški (v. str. 135.), ali u općilima se susreće kao i prije, dvostruko pisanje pa možemo i sada vidjeti uz njujorški i newyorški: “... koja je osobno odabrala haljinu za svjetski izbor i na čijoj newyorškoj reviji je upoznala...” (Jutarnji list, 22. siječnja 2018., KREĆE POTRAGA ZA NOVOM NOSITELJICOM TITULE I KRUNE Poziv na casting za Miss Universe Hrvatske 2018.) ili “On je na newyorškoj utrci sudjelovao već 12 puta, ...” (Slobodna Dalmacija, 14. siječnja 2018., U Hrvatskoj je imala stan, dobro plaćen posao i puno prijatelja, ali je ipak otišla. I to ne trbuhom za kruhom, nego zbog posve drugog razloga).
Čak se na istom portalu (novilist.hr) može sresti dvostruko pisanje jedne i druge inаčice: “Prema statistikama koje je u srijedu objavila newyorška policija...” (Hina/Novi list, 5. siječnja 2017., Kriminal u New Yorku na najnižoj razini u posljednjih 25 godina) i “Voda koja je procurila iz glavne cijevi na njujorškom međunarodnom aerodromu John F. Kennedy...” (Hina/Novi list, 8. siječnja 2018., Njujorški aerodrom poplavljen nakon što je zbog zime pukla cijev).
 
Suvremena pisana praksa pokazuje da golema većina ljudi sada, kao i ranije, piše samo podaci, zadaci ili suci... Uporabna čistoća o kojoj se je govorilo i sada je na strani podaci, zadaci, suci, a ne podatci, zadatci, sudci... Ljudi kao i prije pišu i rastavljeno i sastavljeno ne ću ili neću, kao i Katolička crkva i Katolička Crkva, pogrješka i pogreška. Preporuke iz toga pravopisa nikoga ne obvezuju da piše prema institutskim rješenjima čak ni u školama jer norma “dopuša” i jedne i druge inačice. Ljudi koji već imaju ustaljene pravopisne navike često se vrlo konzervativno odnose prema “novim” pravopisnim pravilima i nisu voljni bilo što mijenjati u svojem načinu pisanja. I sada se, primjerice, Jezik, Glas Koncila (uz pojedine iznimke), Hrvatski tjednik, Hrvatsko slovo, Školska knjiga (osim osnovnoškolskih i srednjoškolskih priručnika), pa uglavnom i hrvatska Wikipedija ravnaju prema Babić-Finka-Moguševu Hrvatskome pravopisu i zaključcima Vijeća za normu. Hrvatska revija, Kolo, Vijenac i druga izdanja Matice hrvatske prednost daju Matičinu pravopisu. Institutove Rasprave i Hrvatski jezik rabe Institutov pravopis, a Hrvatski jezični portal Anić - Silićev pravopis, dok mnoga druga javna općila usvajaju lektorsku i uredničku volju i naviku, osim ako autori ne ustrajavaju na nečem drugom. Mnogi časopisi, listovi i različiti portali objavljuju radove i članke pravopisno uglavnom onako kako ih napišu autori. Mnogim ljudima, koji su školovani u ovoj ili onoj pravopisnoj tradiciji, nije lako odreći od stečenih pravopisnih i inih navika u pisanju različitih tekstova.
Pokušaj kodifikacije pojedinih preporučljivih inačica u posljednje vrijeme uz pomoć njihova uvođenja u školske priručnike nailazi na proturječje s onim što sami autori pišu u Institutovu pravopisu o načelu normativne hijerarhije preporučljivih i dopuštenih normativnih inačica. Da bude jasno, u Pravopisu je navedeno da je ispravno pisati, primjerice, neću sastavljeno, ali da se može pisati i rastavljeno ne ću. Autori predlažu da se u pismu rabi pogreška, a ne pogrješka, premda je dopušteno i jedno i drugo. Na sličan način predlažu pisanje podatci, a ne podaci, premda je i ovo drugo dopušteno. U Pravopisu postoji nekoliko dvostrukih rješenja, jedno koje Institut preporučuje, a drugo koje dopušta. Usputno valja napomenuti da se kompromis u jezičnoj normi ne rješava uz pomoć izvanjezikoslovne razdiobe koja pokušava podijeliti jezičnu zajednicu na one koji pišu ili će pisati “preporučeno” i one koji će pisati “dopušteno”. Kriterij pravopisa „i ovako i onako“, tj. možete pisati preporučeno, npr. pogreška, a možete i dopušteno pogrješka radi tzv. pomirbe, ne pripada jezikoslovlju, pogotovo jezikoslovnomu pojmu norma.
 
Norma u jeziku (normativnom priručniku) ili postoji ili ne postoji ili jest stilski obilježena ili nije. Ako u standardnom jeziku postoje dvije ili katkada više inačica, tada se u normativistici tijekom standardizacije odabire ili jednu od norma, ili ih se, ako se to još ne može provesti zbog aktivne porabe i jedne i druge, priznaje istovrijednicama dok ne dođe vrijeme za novo propitivanje pojedinih dvostrukih inačica. Osim toga, norma se obično propisuje, a ne preporučuje ili dopušta uz pomoć ježičnih savjeta. Treba li, uzgred budi rečeno, uopće razrađivati normativnu hijerarhiju preporučljivih i dopuštenih normativnih inačica ako već postoji jezikoslovni pojam inačica, koji u sebi sadržava razlikovnost, stilsku, čestotnu ili kakvu drugu? U razmjerno kratkom vremenu iste se inačice ne mogu u pravopisanju sad ukidati, sad ponovno vraćati, propisivati, a zatim brisati ili stvarati kompromisna preporučljivo-dopuštena hijerarhija. Jezična nestabilnost tijekom mnogih godina u pisanju pojedinih inačica šteti pravopisu. U Institutovu pravopisu postoje katkada i nova rješenja koja ne smanjuju nego povećavaju broj istovrijednica, primjerice u pisanju ukrajinskih imena gdje se može pisati i Kijev i Kijiv odnosno i kijevski i kijivski i sl. Sada jedni mogu pisati kao i prije npr. Kijev (češće u porabi), a drugi na novi način Kijiv (mnogo rjeđe), a ima ih koji pišu i prema engleskom Kiev.
 
I danas je pitanje istih pravopisnih dvojnosti neraščišćeno jer su u institutskim školskim priručnicima usvojena različita rješenja pojedinih inačica, primjerice: pogrješka (Školski rječnik, 2012., str. 512.); pogreška <pogrješka> (Hrvatski pravopis, 2013., str. 360.); pogreška (Prvi školski pravopis hrvatskoga jezika, 2016., str. 82.). U pisanim se tekstovima može sresti ili jedno ili drugo rješenje bez obzira na preporuke, a katkada se u jednom tekstu nalazi i jedno i drugo. Školarac u Institutovu školskom pravopisu vidi jedno, u Institutovu Školskom rječniku drugo, u Institutovim školskim udžbenicima treće, a u zbilji čak nešto četvrto. I sada, kao i prije, učenici u školama često čitaju i pišu jedno, a u općilima i na internetu nešto drugo.
 
Pravopis predlaže u pravopisnom rječniku rabiti stara imena bivših republika SSSR-a i sadašnjih država kao Republika Bjelorusija, Bjelorusija, Republika Moldavija, Moldavija (str. 173., 296., 401. - 402.), a, primjerice, na mrežnim stranicama Ministartsva vanjskih i europskih poslova susreću se drukčija službena imena država: “Konzulat Republike Bjelarus u Republici Hrvatskoj, Rijeka” (Diplomatske misije i konzularni uredi u RH) ili “Veleposlanstvo Republike Moldove u Republici Hrvatskoj” (Diplomatske misije i konzularni uredi u RH).
 
U normativnim bi pravopisima uz udomaćena povijesno ustaljena imena valjalo u zagradama navesti i službena imena država, ovdje dakle Republika Bjelarus i Republika Moldova.
Posebno je pitanje Institutova pravopisa sadržaj Pravopisnoga rječnika i interpretacija pojedinih natuknica. Tako je u rječnik uvrštena natuknicu blagovijest (str. 174.), koja se piše malim slovom, a natuknice Blagovijest u značenju vjerskoga blagdana, koja se piše velikim slovom, nema. U školskim pravopisima, i ne samo njima, mora u svezi s pravopisanjem tih riječi postojati tumačenje zašto se pišu, ovisno o značenju, malim ili velikim slovima.
 
Nastavniku hrvatskoga jezika, ili bilo komu drugomu, vjerojatno će biti teško objasniti zašto, na primjer, u suvremenom pravopisnom rječniku Institutova pravopisa iz 2013. godine uz natuknice: "Hrvatska vojska (hrvatske oružane snage tijekom Domovinskoga rata) pov. (str. 237.)" i pokrata "HV (Hrvatska vojska) pov." (str. 238.) stoje odrednice pov. (povijesni). Također nije sasvim jasno zašto natuknica “hrvatska vojska (Oružane snage Republike Hrvatske) razg.” (str. 237.) pripada razgovornomu jeziku? Stvara se pogrješan dojam da sada ne postoji Hrvatska vojska i da se sveza rabi samo povijesno ili, pisano malim slovom, razgovorno.
 
Riječi Krist nema u školskom pravopisnom rječniku, ali postoje: kolhoz (pov.), boljševik, menjševik, sovhoz, sovjet ili ZAVNOH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnoga oslobođenja Hrvatske) bez odrednica pov. (povjesni). Takvih i sličnih promašaja u Institutovu pravopisu, koji ima želju postati jedinstvenim i općeprihvaćenim diljem Hrvatske, na žalost je – premnogo.
 
Nerijetko u potrazi za najboljim rješenjem porabnici kombiniraju različite pravopise i izdanja. Među njima je i Babić-Finka-Mogušev pravopis iz 1994., koji je zapravo još uvijek službeni pravopis, jer ga nitko nije ukinuo. Preporuka MZOS iz 2013. nije uklonila ni Babić-Ham-Mogušev pravopisu iz 2005., jer preporuka nije propis. Institutov pravopis postao je obvezujući samo za osnovne i srednje škole, njegova je mjerodavnost ograničena djelokrugom Ministarstva znanosti i obrazovanja, ali ne postigavši jedinstvenost (u smislu usklađivanja pojedinih pravopisnih pravila) i općeprihvaćenost, načelno nije ujednačio pravopisnu praksu.
Konačno rješenje službenoga pravopisa ovisi ponajprije o skladu u struci, a zatim i o političkoj vlasti, koja mora stvoriti preduvjete za izradbu i usvajanje jezičnoga zakona, koji bi u jednom od članaka naveo i regulirao osnovne normativne priručnike. Bilo koja službena jezična politika novim pravopisom ne će uspostaviti očekivano jedinstvo u pravopisanju dok struka ozbiljno ne izradi opće, zajednički uklađeno gledište koje bi zadovoljavalo većinu subjekata jezične politike, a ne samo jednu stranu. Suglasje vjerojatno valja tražiti uz pomoć obrazloženoga i usklađenoga dijaloga struke i samo struke u različitim znanstveno-istraživačkim ustanovama u sklopu budućega vijeća za hrvatski jezik kao tijela Vlade Republike Hrvatske.
Pokušaj da se napiše jedan, jedinstven i općeprihvaćen pravopis uz pomoć kompromisnih “rješenja” nije uspio. Prema riječima jednoga od strukovnih ocjenitelja Institutova pravopisa prof. dr. Ante Bežena, ako Pravopis ne bude dobio službeni status “obvezujućega standarda u svim djelatnostima i ustanovama u državnoj mjerodavnosti”, tada će taj priručnik postati još jedan pravopis u nizu drugih, što će pogoršati “stanje više pravopisa", “pa je opravdano pitanje treba li ga tada uopće izdati." (Bežen, Ante: Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Pravopisni rječnik (HPIHJJ), Recenzije, str. 4., Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Pravopisni rječnik (HPIHJJ)Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Pravopisni rječnik (HPIHJJ)). Pravopis je službeno odobren samo za osnovne u srednje škole u Hrvatskoj. Normativni pravopis nije obična knjiga za koju je dostatan samo jedan sudionik u njegovoj izvedbi i nekoliko ocjenitelja jer se bilo koji pravopis tiče većine stanovništva i povezuje prošlu, sadašnju i buduću hrvatsku jezično-kulturnu baštinu i naraštaje. Pravopis mora biti što stabilniji, logičniji i neproturječan u pravopisnim pravilima i rječniku.
Da bi pravopis bio jedinstven i obvezujući za sve javne i državne ustanove, mora postojati pravopisno povjerenstvo u sklopu novoga vijeća za hrvatski jezik pri Vladi Republike Hrvatske i, na osnovi njegove izradbe, zakon o hrvatskom jeziku i njegovoj javnoj i službenoj porabi. U sastav bi toga povjerenstva mogli ući poznati znanstvenici-kroatisti, teoretičari i povjesničari hrvatskoga jezika, strukovnjaci o problemima jezičnih norma koji bi predstavljali najuglednije hrvatske znanstvene i odgojno-obrazovne ustanove. Prije pisanja bilo kakva pravopisa treba postići unutarstrukovno suglasje o pojedinim pitanjima pravopisa i o njegovoj koncepciji, s obzirom na sociolingvističko prognoziranje i stabiliziranje pravopisne situacije, uzmajući u obzir, dakako, i druge čimbenike jezične i izvanjezične naravi.
 
Hrvatski jezik ni danas nema jedinstvenoga i općeprihvaćenoga pravopisa; navedeni pravopisni priručnik nije “pomirio različite pravopisne norme”, nije ni “ujednačio pravopisnu praksu”. I sada je, nažalost, u porabi istodobno nekoliko pravopisa koji za određena prijeporna pitanja nude međusobno različita rješenja, što dio hrvatske jezično-kulturne zajednice s vremena na vrijeme zbunjuje te dovodi ili može dovesti do nesporazuma i prenja. Pravopisi i sada propisuju različita pravila u pisanju ije/je/e, riječi iz stranih jezika, sklonidbi stranih imena, kratica i sl. Bez pravopisnoga povjerenstva u sklopu novoga vijeća za hrvatski jezik, gdje bi se usuglasila određena pravopisna gledišta, bez jezičnoga zakona i zajedničke sloge različitih sudionika jezične politike bilo koji pravopis i dalje može raslojavati i zbunjivati hrvatsku jezično-kulturnu zajednicu.
Svaka je država zainteresirana za cjelovitost jezične zajednice, što podrazumijeva i jedinstvo jezičnih norma. Pravopis kao jedan od simbola državnoga jedinstva osigurava jedinstvo pisma, koje zrcali jedinstvo jezika. I na koncu, pitanje jedinstvenoga i općeprihvaćenoga hrvatskoga pravopisa, kao i mogućih promjena u suvremenom pravopisu, još nije zatvoreno.
 

Artur Bagdasarov, Jezik, god. 65., br. 3., 2018., https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/bagdasarov-artur/29571-a-bagdasarov-pet-godina-od-objave-institutova-pravopisa.html

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Vjerujete li A. Plenkoviću kada kaže da nema opasnosti od tzv. Marakeške deklaracije?

Srijeda, 21/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1407 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević