Get Adobe Flash player

Normativni status sovjetizama kolhoz i sovhoz u hrvatskim rječnicima

 
 
U članku se na osnovi pisanja sovjetizama kolhoz i sovhoz u različitim hrvatskim priručnicima razmatra problem uporabe navedenih leksema.
http://ichef.bbci.co.uk/images/ic/496xn/p02mqtfq.jpg
U rječniku suvremenoga Hrvatskoga pravopisa IHJJ (Zagreb, 2013.) nalaze se sovjetizmi kolhoz i sovhoz (str. 266. i 421.), ali ne i njihove izvedenice: kolhozni, kolhoznica, kolhoznik, kolhoznički. Leksemi kolhoz i sovhoz su internacionalni sovjetizmi koji su zbog svojega značenja postali pojmovi za posebnu vrstu sovjetskih kolektivnih gospodarstava pa su trebali biti navedeni u tom pravopisu sa svim svojim izvedenicama. Do raspada Sovjetskoga Saveza 1990-ih godina uz te lekseme u rječnicima nije bilo potrebno navoditi nikakvu odrednicu, pogotovo ne da su to ideologemi. Nakon raspada Sovjetskoga Saveza u rječnicima uz lekseme kolhoz, sovhoz i njihove izvedenice obvezatno treba navoditi odrednicu pov. (povijesni izraz) jer je taj tip kolektivnih gospodarstava pretvoren u dionička društva i poljoprivredna poduzeća.
 
Nadalje, u pravopisnim rječnicima se ne navode nikakve odrednice (npr. leksičke, semantičke, stilogene i dr.), kako je to učinjeno u navedenom pravopisnom rječniku, nego uz natuknicu treba navesti sve njene paradigmatske oblike. Inače, u pravopisnom rječniku trebaju biti navedene sve riječi određenoga jezika i uvodno pravila pisanja pojedinih riječi i većih cjelina.
 
U pravopisnom rječniku Institutova pravopisa piše i ovo: "kolhoz G kolhoza pov. i KOLHOZ; KOLHOZ G KOLHOZ-a (kollektivnoe hozjajstvo) i kolhoz" (str. 266.); "sovhoz G sovhoza i SOVHOZ; SOVHOZ G SOVHOZ-a (sovetskoe hozjajstvo) i sovhoz" (str. 421.). Ovdje valja reći da se u pravopisnim rječnicima ne navodi od čega je što nastalo i kako je nastalo, jer to pripada tvorbi riječi, nego samo kako se što piše. Osim toga, kolhoz i sovhoz su opće imenice koje se pišu malim, a ne velikim slovima.
 
Hrvatski leksikografi su se različito odnosili prema tim sovjetizmima, jedni su ih izostavljali iz svojih rječnika, drugi su ih navodili. Zanimljivo je da tih riječi nema u Pravopisu hrvatskosrpskog jezika (školsko izdanje, prir. Ljudevit Jonke i Mihajlo Stevanović, Zagreb: Matica hrvatska / Novi Sad: Matica srpska, 81970.), nema tih riječi (osim - kolhoznik) ni u Anić-Silićevu pravopisu iz 1990. god., nema ih ni u Matičinu pravopisu iz 2007. god., ni Babić-Finka-Moguševi pravopisi, različitih izdanja, nemaju riječi kolhoz i sovhoz.
 
U Rječniku hrvatskoga jezika (ur. J. Šonje) nema leksema sovhoz, ali je zato lelsikografski obrađen leksem kolhoz i njegove dvije sufiksalne tvorenice: kolhozni i kolhoznik. (str. 465.) Lekseme kolhoz i sovhoz nema ni Hrvatski opći leksikon Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže iz 1996. god. Uvidom u građu Anićeva rječnika može se uočiti odakle su pisci Institutova pravopisa crpili podatke za svoj pravopisni rječnik. U prvom izdanju Anićeva rječnika iz 1991. god. na str. 268. nalazimo: "kolhoz m (rus.) kolektivno državno gospodarstvo (u Sovjetskom Savezu) koje objedinjuje zemlju predviđenu za veliku, uglavnom monokulturnu proizvodnju", a na str. 671.: "sovhoz m (rus.) pov. ideol. državno poljoprivredno dobro u Sovjetskom savezu". Leksemu sovhoz autor je dodao odrednicu pov. (povijesni) i ideol. (ideološki), a leksemu kolhoz nije ništa dodao.
 
Treće, prošireno izdanje Anićeva rječnika iz 1998. god., uzgred budi rečeno, već ima odrednicu pov. (povijesni) uz leksem kolhoz kao u Istitutovu pravopisu. Postoje odrednice pov. (povijesni) uz natuknicu kolohoz i pov. (povijesni) i ideol. (ideološki) uz natuknicu sovhoz i u Hrvatskom enciklopedijskom rječniku koji je sastavljen na osnovi Anićeva rječnika (Hrvatski enciklopedijski rječnik, str. 589. i 1219., glavni urednici: Ljiljana Jojić i Ranko Matasović). Zašto natuknica kolohoz pripada samo povijesti, a sovhoz još i ideologiji nije nimalo jasno. Možda zato što složenica sovhoz znači 'sovjetsko hozjajstvo' (gospodarstvo), a kolhoz nema začenja sovjetski i ima 'kollektivnoe hozjajstvo', ali i kolohoz pripada sovjetskoj vlasti i valja li uopće navoditi u rječnicima još i ideologeme? Jesu li ovakve pojave tih riječi u različitim priručnicima posljedica neujednačene obradbe ili žurbe ili još čega?
 
Kad se radi o riječima kolhoz i sovhoz, navedenima u pravopisnom rječniku Hrvatskoga pravopisa IHJJ (Zagreb, 2013.), treba ovdje skrenuti pozornost na jednu pogrješku. Riječi kolhoz i sovhoz u hrvatskom jeziku se tretiraju kao rusizmi jer su i tvorene u skladu sa zakonitostima ruskoga jezika iz kojega su i posuđene. Ruska riječ kolhòz (zabilježena je od 1920. god.) je pokraćenica sintagme 'kollektivnoe hozjajstvo'. Na isti način tvorena je i ruska riječ sovhòz, samo što joj je motivirajuća sintagma 'sovetskoe hozjajstvo'. Te su dvije riječi u ruskom jeziku tvorene tako da je fonemska postava dviju riječi iz pridjevsko-imeničke sintagme pokraćena do prvih triju segmenata nakon čega su te pokrate srasle u novotvorenicu, dakle koll-ektivnoe hoz-jajstvo > kolhòz i sov-etskoe hoz-jajstvo > sovhòz. Ovakva tvorba postoji u svim slavenskim jezicima: npr. hrvatski: al-uminijska fol-ija > alfol, mobi-lni tel-efon > mobitel, mas-ovni pok-ret > maspok, stud-entski dom > studom > Studom (ime bivšega zagrebačkoga poduzeća), stru-čno na-zivlje > struna > Struna (ime projekta IHJJ) i dr.; u srpskom: no-va lit-eratura > nolit > Nolit (ime beogradskoga izdavačkoga poduzeća), Kos-ovo i Met-ohija > Kosmet (ime bivše jugoslavenske autonomne pokrajine) i dr.; u češkom: děl-nický dop-isovatel > děldop, hist-orický mat-erialismus > histmat, kulturně propagační referent > kultprop i dr.; u ruskom: G-lávnoe u-pravlénie ispravítel'no-trúdovyh lág-erej > gulag, Kom-unistíčeskij so-júz mol-odëži > komsomol, sam izdátel'stvo > samizdát i dr. Ovo je poseban tvorbeni način kada se višečlani termin, zbog eknomičnosti uporabe, krati tako da se od svake punoznačne riječi u terminu uzme nekoliko početnih jedinica koje se slažu u monoleksemnu novotvorenicu, dakle slaganjem se dobije pokraćenica nastala pokratama leksema u višečlanom terminu. U takvoj tvorbi nisu važni početni slogovi kraćenih riječi nego odabir jedinica koji omogućuje oblikovanje monoleksemnoga termina koji će biti lako pamtljiv i uporabljiv. Tako tvorene pokraćenice većinom su dvosložne i na svim razinama se uključuju u jezični sustav određenoga jezika. Pravila tvorbe ovakvih pokraćenica ista su u svim slavenskim jezicima.
U hrvatski jezik su imenice kòlhoz i sòvhoz preuzete kao apelativi, dakle kao pojmovi općega značenja. U načelu gotovo svaki apelativ, ako to dopušta značenje, može tvorbenim postupkom konverzije postati ime, npr. jagoda (voće) > Jagoda (osobno ime). Tada se takve imenice, koje su imena, pišu početnim velikim slovom, a apelativi početnim malim slovom. Opće imenice kòlhoz i sòvhoz nisu ni u jednom jeziku postale vlastita imena, i ne postoji ništa čemu su one ime.
 
Višečlane sintagme, koje su u funkciji imena, zbog ekonomičnosti u pismu i govoru mogu se kratiti tako da se od svake punoznačne riječi uzme prvo slovo koje se grafijski ostvaruje kao veliko. Slijed takvih velikih slova čini riječ koja ima svoju prozodiju i deklinaciju te zbir značenja svih riječi iz sintagme. Kao primjer navodimo ime H-rvatska a-kademija z-nanosti i u-mjetnosti koje uzimanjem prvih segmenata postaje HAZU. Isti takav postupak postoji i u drugim jezicima, npr. iz višečlana engleskoga imena U-nited N-ations E-ducational, S-cientific and C-ultural O-rganization uzimanjem prvih slova svih punoznačnih riječi nastaje kraće ime UNESCO.
 
Riječi kòlhoz i sòvhoz nisu na taj način tvorene i ne mogu se pisati kao KOLHOZ i SOVHOZ (Hrvatski pravopis IHJJ, str. 266. i 421.) jer to nije u skladu sa zakonitostima tvorbe riječi u hrvatskom standardnom jeziku niti s pravilima o pisanju velikoga slova u Hrvatskom pravopisu IHJJ (str. 21. - 35.). Ne samo da se ne mogu velikim slovima pisati rusizmi kolhoz i sovhoz nego ni hrvatske pokraćenice maspok i struna kako je to navedeno u rječniku toga pravopisa (maspok i MASPOK, str. 286., te Struna i STRUNA, str. 427.). Ni jedan nastavnik hrvatskoga jezika nije u stanju svojim učenicima objasniti pisanje velikim slovima svih jedinica navedenih četiriju riječi.
 
Literatura i izvori:
 
• Anić, Vladimir: Rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 11991., 21994.
• Anić, Vladimir: Veliki rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 2003.
• Anić, Vladimir / Goldstein, Ivo: Rječnik stranih riječi, Novi Liber, 11999.
• Anić, Šime / Klaić, Nikola / Domović, Želimir: Rječnik stranih riječi, Sani-PLUS, Zagreb, 2002.
• Anić, Vladimir / Silić, Josip: Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Sveučilišna naklada Liber / Školska knjiga, Zagreb, 21987.
• Anić, Vladimir / Silić, Josip: Pravopis hrvatskoga jezika, Novi Liber / Školska knjiga, Zagreb, 2001.
• Babić, Stjepan / Finka, Božidar / Moguš, Milan: Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 52000.
• Babić, Stjepan / Ham, Sanda / Moguš, Milan: Hrvatski školski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 2005.
• Babić, Stjepan / Moguš, Milan: Hrvatski pravopis (usklađen sa zaključcima Vijeća za normu), Školska knjiga, Zagreb, 2011.
• Badurina, Lada / Marković, Ivan / Mićanović, Krešimir: Hrvatski pravopis, Matica hrvatska, Zagreb, 2007.
• Cipra, Franjo / Klaić, Bratoljub: Hrvatski korijenski pravopis, Nakladni odjel Hrvatske državne tiskare, Zagreb, 1944.; pretisak, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1992.
• Gluhak, Alemko: Hrvatski etimološki rječnik, August Cesarec, Zagreb, 1993.
• Hrvatska enciklopedija, 2., Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2000.
• Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi Liber, Zagreb, 2002. Ima
• Hrvatski jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje / Pergamena / Školska knjiga, Zagreb, 1999.
• Hrvatski opći leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2012.
• Hrvatski pravopis, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2013.
• Jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje / Pergamena / Školske novine, Zagreb, 1999.
• Jezični savjetnik s gramatikom, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
• Klaić, Bratoljub: Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1978.
• Opća i nacionalna enciklopedija, 2., Prolexys / Večernji list, Zagreb, 2005.
• Rječnik hrvatskoga jezika (ur. Šonje), Leksikografski zavod Miroslav Krleža / Školska knjiga, Zagreb, 2000.
• Skok, Petar: Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1971. - 1974.
• Školski rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje / Školska knjiga, Zagreb, 2012.
• Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2015.
• Veliki školski leksikon, Školska knjiga, Zagreb, 2003.
 

Artur Bagdasarov i Milan Nosić, Jezik, god. 64., br. 5., str. 190. -193., Zagreb, prosinac 2017.

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Nedjelja, 21/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1080 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević