Get Adobe Flash player

             Upravo ju takvu želim

 
 
                Kažu neki: "Malena je
                Tvoja zemlja Hrvatska."
                A ja velim:
                "Još i manja da je,
                Da je najveća na svijetu,
                Tko ju voli
                Čak od sebe sama više,
                Za nju živi, za nju diše
                Cijela mu u srce staje."
                Kažu neki: "Još daleki
                Puti su do njene slave.
http://www.pogled.ba/storage/uploads/novosti/7/a/2/c/Z8WXPS9e_srce.jpg
                Malena je
                Pa i sanje
                U bezdan se strmoglave."
                A ja velim:
                "Upravo ju takvu želim,
                Takvu volim
                I za nju se Bogu molim!
                Iz bezdana kadikada
                Uskrsne i zadnja nada!
                Iz bezdana
                I sloboda uskrsava,
                Pusta sanja – bude java!
                A Hrvatska moja da je
                Od makova zrna manja
                Ili zemlja ponajveća,
                Za Hrvata sva je sreća!
                U srce mu cijela staje!
 

Malkica Dugeč, 4. 8. 2017.

A isprid kuće gušterna stara

 
 
Evo san doša
na ono misto
oklen se pružila
naša grana
Ankoru svoju
ponili sobon
i spuščali je
na puno strana
http://www.dragodid.org/wp-content/uploads/2009/10/03-gornja-ulica.JPG
Sićam se onog
ognjišta starog
šta je rania
dičinja usta
Bakinih ruku
i moga Dida
sad bez života
prazna i pusta
A isprid kuće
gušterna stara
maštilo s vodon
za blago napoit
Smokava, loze
mendula, koza
koje nisan
moga pribrojit
S tovarom
se po vodu išlo
na samar je nosi
šta mu staviš
Kamen i škrapa
težačke ruke
boriš se uvik
da šta napraviš
Danas sa sjetom
zidove gledam
kako ih izjeda
vrimena zub
Ćutim blizinu
predaka svoi
ovaj je život
bezćutan grub
Majke i oca
sitim se često
ka male su nas
vodili amo
Pošla mi suza
al se ne stidim
ka oni želim
ostati samo…
 

Vladimir Živaljić, Vukovar

Dalmacija je moj život, moj usud, moja umjetnost

 
 
Istaknuti likovni umjetnik Matko Trebotić rođen je 1935. godine u Milni na Braču. Diplomirani je arhitekt, početkom sedamdesetih pohađa Majstorsku radionicu slikarstva i grafike u Essenu. To je i vrijeme početka intenzivnog izlaganja diljem domovine i u inozemstvu. Višestruko je nagrađivan. Danas je jedan od najintrigantnijih i najznačajnijih hrvatskih vizualnih umjetnika, koji snažno participira na internacionalnoj likovnoj sceni što je i pokazala njegova zadnja izložba u Beču. Umjetnik je svom impozantnom umjetničkom djelu prošle godine dodao rad na uporabnim predmetrima od stakla koja je predstavio krajem godine u splitskoj Galeriji umjetnina, zajedno s djelima Ede Murtića na izložbi naziva, 5 + 5, Murtić + Trebotić.
• Gospodine Trebotiću, nedavno ste se u Beču predstavili s novom samostalnom izložbom SUMMA MEDITERANEA. Što ste sve izložili i koja je bila bila temeljna ideja, poruka Vaše bečke izložbe? U kojoj su tehnici bili izvedeni izloženi radovi?
- Moja nedavna izložba u prestižnoj bečkoj galeriji SUPPAN COMTEMPORARY, koju je svečano otvorila hrvatska veleposlanica dr. Vesna Cvjetković , bila je na neki način „mala retrospektiva“ s naglaskom na zadnjih pet godina. Dakle publika je mogla vidjeti moj likovni put od samih početaka pa do najnovijih radova. Izloženi su bili radovi na papiru, slike na platnu velikih formata, kao i prostorne instalacije. Uz to bila je prezentirana i moja najnovija monografija na engleskom jeziku.
 
• Cijeli ste umjetnički opus posvetili Mediteranu. Što je za Vas osobno, Mediteran, kao čovjeka, umjetnika?
- Ja nisam nikome ništa posvetio jer meni je Dalmacija, ta istočna obala našega mora bila zadana rođenjem, odrastanjem, školovanjem, to je nešto od čega nisam mogao a i nisam htio pobjeći jer to je moj život, moj usud, moja umjetnost.
 
• Mediteran se doista doima na Vašim slikama kao neiscrpno vrelo inspiracija.
- Nisam trebao tražiti motive, inspiraciju, nadahnuće jer oni su mene našli da budem glasnogovornik tog duhovnog krajolika hrvatskog Mediterana. Nema tu klasičnog motiva ali niti apstrakcije ili nečeg sličnog. To je jedan vizualni izričaj duhovnih prostora što bi se uklapalo u te pojmove moga zavičaja, jedan izričaj koji je duboko osoban i originalan. Sve su to parametri rodnog otoka i grada moje mladosti, moje klasične gimnazije, moga teatra i „baluna“, svih povijesnih vertikala carskog gradam grada sv. Dujma, grada Marka Marulića... i na kraju, iznad svega, mog grada, moga otoka... to su svi moji obzori i sva moja umjetnost!
 
• Osobito ste rado slikali religijske motive iz Dalmacije, povijesne tragove, zatim čemprese...
- Sigurno da svi ti moji „duhovni krajolici“ nisu mogli biti nedotaknuti vjerom i vjerovanjem. Odgojen sam u vjerničkoj obitelji ali bio je to odgoj, doista liberalan i tolerantan, tako da i djeca nismo išli u crkvu što smo morali, nego što smo željeli i vjerovali. Naravno, da su od takvog obiteljskog okružja nastajale slike, ne iz crkvenih narudžbi, već iz same artističke i duhovne potrebe, sve „umočeno“ u more povijesnih tragova ovih prostora, moga naroda moje umjetnosti.
 
• Kako doživljavate suvremena europska i svjetska kretanja u umjetnosti? Ima li mjesta za umjetnost u ovom čudnom, zbrkanom, globaliziranom svijetu?
- Umjetnost je živi organizam koji ima svoje plime i oseke, kao uopće u životu. Pratim intenzivno što se događa u svijetu bilo trendove, bilo bitne, suštinske pomake ne samo da bih bio informiran nego da bih sve to sagledao u kontekstu svojih vizualnih istraživanja,da bih ako nađem novi pogodan „kamen“ za moju gomilu, to bez kompleksa u nju ugradio! Teško može biti prave umjetnosti bez progresa i u dosluhu s vremenom u kojem živimo, u kojem stvaramo, ma koliko to vrijeme bilo Muzama nesklono. Nemam iluzija da umjetnost  može nešto u surovosti života pokrenuti, pomaknuti...ali nam može dati tračak istine, tračak ljepote i nade pa je i to nešto u ovim turbulentnim vremenima.
 
• Što je novo u atelijeru? Planovi, izložbe, monografije...?
- U atelijeru svakodnevno intenzivno radim jer ako nisam na putu vezanom za nove projekte onda sam u svom  splitskom atelijeru na Mejama, tako hvala Bogu, već preko trideset godina. Početkom svibnja izlagao sam u uglednoj zagrebačkoj galeriji Oris, to je multimedijalni projekt građen na jednom mojem arhitektonskom projektu, poslije devastiranom, u video prezentaciji okruženom mojim papirima „rajzeskica“ od studentskih dana do danas. Slijedi izložba najnovijih radova u Kneževini Lihtenštajn a preko iste galerije koja me zastupa na sajmovima umjetnina, Basel, Berlin, Miami... Na kraju godine možda se dogodi izložba u Sarajevu, Dubrovniku, ali ti su planovi tek u začetku pa o tom potom.
 

Miroslav Pelikan

Osvrće se oko sebe, promatra svijet i rafinirano ga bilježi

 
 
Ana Gezi, akademska je slikarica, pripadnica mlađeg, aktivnog, agilnog naraštaja suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika, koji pored slikarstva njeguju i neke svoje druge izražajne mogućnosti, pa tako i ona, niz godina sustavno izgrađujući svoj pristup i realizaciju karikature. Karikatura je danas rijetka pojava, za razliku, od ne tako davno davnih vremena, kada su dnevni listovi svakodnevno prakticirali objavu risarija istaknutih autora a koje su u skladu s mogućnostima doticale određene probleme i nuspojave u društvu, ukazujući na njih. Bilo je i humorističnih, periodičnih izdanja u kojima se moglo vidjeti i sofisticiranije i slobodnije karikaturalne obrade određenih motiva. Nekolicina karikaturista stvorila je sasvim ugledno ime jer njihov opus krasio je vrlo prepoznatljiv rukopis i likovi, tako bliski svima nama.
http://mojzagreb.info/images/made/images/uploads/vijesti/33016/relja_basic_543_253_c1.jpg
Danas je karikatura rijetkost, pojavljuje se slučajno, nenamjerno, ili je jednostavno zalutala na neke stranice, gdje je preostalo malo slobodnog prostora kada on već nije prepušten reklami. Ana Gezi se osvrće oko sebe, promatra svijet i rafinirano ga bilježi, pomno promatrajući lica i geste jer to je ono što stavlja na papir, prvi dojam gledatelja mora govoriti o prepoznatljivoj temeljnoj karakteristici osobe, koja je u svom javnom životu, umjetnika, pjevača, glazbenika, glumaca s njom i određena i označena.
 
Karikature Ane Gezi na ukazuju na negativnosti, ne ističe uspjehe, popularnost, omiljenost ili omrznutost, značenje pojave, ona jednostavno portretira pojedince koji se, svaki za sebe i svaki na svoj način, bave specifičnim poslom i zapravo su sasvim obični, kada tu aureolu javnog djelovanja uklonimo, ostaje posve sam čovjek i njegov karakter, njegovo vanjsko i unutarnje ja, on je ogoljen, on je figura koga je Ana Gezi sasvim razotkrila i otkrila sve njegovo skriveno i tajno što se tako lako, sada, očitava i osjeća i vidi na licu osobe, zarobljene formatom papira na kome je narisana karikatura. Dakle, samo je taj često skriveni ili poluotkriveni stvarni karakter pojedinca, ono, što tako magnetski snažno privlači umjetnicu i ona iskreno i bez ustezanja ili uljepšavanja ili nagrđivanja ostavlja kao trag na bjelini papira. Pred nama su dakle portreti pojedinaca, koji su slavni i voljeni u javnosti, promotrite ih i ustvrdite koliko ste i vi sami isto vidjeli ili jeste li vidjeli i dalje ili ništa. To je dakle moć karikature, karakter i gesta u nekoliko poteza, bez šminke, samo golo lice i kretnja.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Znate li da se u Jokićevoj kurikulnoj reformi na 300 stranica teksta nigdje ne spominje "hrvatski jezik"?

Četvrtak, 21/09/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1103 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević