Get Adobe Flash player

U Orebiću i Vignju izlagao sam kamena jedra

 
 
Akademski kipar Mata Croata-Mate Turić iznimno je aktivni pripadnik mlađe generacije suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika. Autor je vrlo opsežnog i kompleksnog skulptorskog opusa. Izlagao je na nizu samostalnih izložbi u domovini i svijetu.
http://m.metro-portal.hr/img/repository/2018/09/web_image/mata_croata_1.jpg
• Gospodine CROata, nedavno ste otvorili samostalnu izložbu u Orebiću. Što ste izložili?
= Da, nedavno sam otvorio dvije samostalne izložbe, jedna je u Orebiću, a druga pokraj Orebića u Vignju. Izlagao sam kamena jedra, naravno preko 80 posto kamenih jedrenjaka na izložbama su bile nove skulpture, po prvi puta predstavljene javnosti na izložbama. Ambijent je zanimljiv, jer oba prostora u kojima sam izlagao su kamene i povijesne su građevine.

• Kakva je reakcija publike?
= Reakcija publike je odlična, toliko da su me zatražili da moja skulptura jedrenjaka uđe u trajni postav muzeja u samostanu Gospe od Anđela. I voljeli bi da izložba bude tradicijska, da izlažem i sljedeće godine. A koliko je publika oduševljena, govori podatak da su došli po mene i skulpture u Vrbovec. Ovim putem se javno osobno zahvaljujem što su u vrijeme najveće sezone odvojili svoje vrijeme i prevalili u jednom smjeru put od preko 600 kilometara. Fascinatna i zanimljiva priča.

• U posljednje vrijeme Vaša se jedra pretvaraju u žene, u uzdižuće oblike, u drva...
= Da, moja jedra se pretvaraju u razne oblike, iz jedrenjaka je sve krenulo… A gdje će mi biti kraj, ni ja sam ne znam. Puno radim, puno stvaram, istina, ne stižem kao većina u kafiće svaki dan, ali sve stignem. Najbitnije od svega je da mogu reći da ima trenutaka da sam baš sretan, a to je kad nastanu nova djela, kad mi dođu poticajne  zanimljive ideje, odmor poslije rada, mogu iskreno reći, umjetnost usrećuje ljude… Za neke je to samo nešto usputno i prolazno, a za druge puno više.

• Koliko se danas promijenio pristup skulpturi, od alata do realizacije?
= Puno se promijenio, zahvaljujući struji, pojavili su se i novi alati. Olakšao se način rada. Ali naravno, bitne su ideje, ono što proizlazi iz nas. Mnogi ljudi iz neznanja pitaju smatra li se rad napravljen brusilicom ručnim. To je kao da u današnje doba mi jašemo konje i pitamo čovjeka koji se vozi u autu, spada li to u prijevoz.

• Vi koristite vrlo raznoliku paletu alata.
= Da, ja koristim jako veliku i raznoliku paletu alata. Od špice, čekića, brusilice, raznih bruseva, svašta bi se našlo kod mene što spada u upotrebni alat prilikom izrade skulptura. Ona poznata, bez alata nema zanata, je prisutna i kod nas kipara.

• Koristite za skulpture više vrsta kamena, kakva su Vaša iskustva?
= Da, koristim razne vrste kamena, i moram priznati, da mi je to zanimljivo, izazovno… Nije svaki kamen dobar za ručnu obradu, neki je laši, neki teži i stvarno treba znati s kamenom.
 
• U Vašem se atelijeru mogu vidjeti i mnogi drugi motivi?
= Da, mogu se vidjeti, od mojih prvih radova, do drugih raznih motiva koji su nastali i koji nastaju u mojem raznovrsnom i kreativnom radu. Od riba, školjki, žena, modernih skulptura, raznih modela brodova od teretnih, podmornica, pa sve od barki do jedrilica.

• Kakva je potpora zajednice mladim umjetnicima?
= Ja se osobno ne mogu pohvaliti s nikakvom potporom od gradske uprave i ljudi iz kulture u gradu Vrbovcu. To je stvarnost, bez da je se trudim uljepšati. Nikad nitko iz grada Vrbovca i gradske uprave nije bio u mojem atelijeru, dok na primjer iz svih krajeva Hrvatske dolaze ljudi. U susjednoj općini Gradec sam uočen, prihvaćen, zovu me na događanja, sve na osnovi mog rada, profesionalnosti koju sam postigao i koju postižem. Međunarodno sam priznat, zovu me iz svih krajeva Hrvatske. Ali iz grada Vrbovca nikad nisam dobio ni jedan jedini poziv. Cijela Hrvatska priča o meni, sve novine pišu o meni, razni portali, televizije me dolaze snimati, toliko sam snažno eksponiran, jedino u Vrbovcu nisam bio ove godine čak ni u lokalnim novinama. Ima toga još jako puno, da sad ne dužim o negativnim stvarima, stvarno nikakve podrške od lokalne zajednice, ispod minimum minimuma je.

• Što je trenutno novo u atelijeru?
= Puno novih jedrenjaka, koji su u fazi izrade. Uvijek novi modeli, nove ideje, novi izazovi prilikom inoviranja i stvaranja…
Treba se doći vidjeti i doživjeti, teško je to opisati riječima i slikom.

• Planovi, izložbe, monografije...?
= Planovi su mi puno rada i traženja novih ideja. Najnovije je to da sam upravo prije koji trenutak postavio javnu skulpturu kamenog jedrenjaka za poginule branitelje u susjednoj općini Gradec. Jedro na kopnu, koje će krasiti centar Gradeca. S ovim jedrenjakom je razbijen mit i snažan otpor, da jedra ne mogu biti u kraju u kojem nema mora, da se ne uklapa, zapravo uklapa se itekako dobro. To je bila moja dugogodišnja vizija i počelo je, moja jedra mogu bilo gdje, imaju snažnu priču, kvalitetu, toliko je rada i profesionalnih rezultata, da je sad mnogima drago i časno imati moju skulpturu, više se ne gleda na to da su jedra samo za more. Bio sam nedavno i na koloniji u Sloveniji, gdje sam jako lijepo primljen. Imao sam nedavno i dane otvorenih vrata u svome atelijeru, povodom manifestacije Kaj su jeli naši stari. Profesionalci i poznavaoci umjetnosti jako cijene moj rad i to je najbitnije, meni najdraže.
http://m.metro-portal.hr/img/repository/2018/09/web_image/mata_croata_12.jpg
• Što mislite o suvremenoj skulpturi u Hrvatskoj?
= Mislim da prvo treba biti dobro zanatski potkovan, s puno radnog iskustva, da bi se moglo ući u modernu i suvremenu skulpturu. Sve potječe od rada i radnog iskustva. Hrvatska je puna potencijala i puna talentiranih umjetnika, ali ih ograničenost sputava, koja nastaje zbog kulturne neosvještenosti ljudi na raznim pozicijama. Laik u umjetnosti, želi birati što, gdje i kako. Primjer da čovjek koji zna samo puknuti loptu dođe zapovjedati nogometašu iz prve lige, kako da igra i kako da puca i gdje da puca. Ljudi koji se ne razumiju u umjetnost, misle da sve znaju, kad se netko iz neznanja ide praviti pametan.
 
Najveći problem u Hrvatskoj je ograničenost idejama, premalo stvaralačke slobode. Zbog toga jako zaostajemo za svjetskom kulturom. Umjetnici najčešće nemaju slobodu izražavanja… Ograničuje ih se temama, neznalci žele da odlučuju što će biti i gdje će biti. Osobno imam brojna takva iskustva. Bitno je napomenuti, da zanat nije umjetnost, a mnogi ljudi kod nas ne znaju razliku između umjetnosti i zanata. Većina bi ih danas rekla i kaže za zanat da je umjetnost. Hrvatska bi imala jako lijepe i zanimljive skulpture, da se dopusti umjetnicima da iznesu svoje znanje kroz umjetničku slobodu i pretvore ga u djela, da se tako radi, stvarno bi bilo jako puno lijepih skulptura svuda oko nas.
 

Miroslav Pelikan

Hommage slikara Mladena Žunjića hrvatskoj legendi Ivi Šebalju

 
 
Vrlo često, suvremeni umjetnici posvećuju dio svojeg opusa osobi ili djelu pojedinog umjetnika koji je na svoj izniman način utjecao na njih, imao za njihovo djelovanje posebno značenje,pa je tako i suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar obimnog i složenog opusa, Mladen Žunjić, posvetio nekoliko slika velikog formata (akrili, 100 x 100 cm), legendi novije domaće umjetnosti, akademskom slikaru, profesoru na ALU, Ivi Šebalju.
http://www.hrsvijet.net/images2/kultura/Slikarstvo/001_Zunjic_PJEVAcica.jpg
Kada mi je slikar Žunjić pokazao nove slike, hommage Šebalju, sjetio sam  ne tako davne suradnje s Ivom Šebaljem, naime u posljednjoj  deceniji njegova života napravio sam sa Šebaljem nekoliko zanimljivih razgovora i objavio ih u tjedniku Obzor. Priznajem, Šebalj me je impresionirao skromnošću i jednostavnošću, preciznim zapažanjima o umjetnosti, promišljanjima o vlastitom opusu, o životu, o pušenju. Razgovarali smo u njegovom stanu atelijeru, u velikoj sobi, čiji su prozori gledali na ulicu, okruženi brojnim slikama, ogromnim formatima, uredno složenim listovima crteža. Kada bi se razgovor objavio, donio bi mu primjerak tjednika i on bi samo zamolio da mu pročitam cijeli razgovor. Slušao je u tišini uz kratki komentar na kraju, bio je zadovoljan zajedničkim poslom. I sada sam mu zahvalan na tim razgovorima.
 
I sada se prisjećam listanja mnoštva crteža, kombiniranih tehnika, mnogi od njih posvećenih Pušačima, jedva prepoznatljivi likovi u središtu užitka.
 
I sada suočen sa akrilima Mladena Žunjića posvećenih jednom od najvećih hrvatskih slikara, uopće, prisjećam se tih Šebaljevih „pušača“ i pokušavam ih ugledati u ovim kompozicijama u kojima dominiraju vibrantna uvijajuća tijela ( dim pušača koji se lagano, lijeno razliva po površini crteža ali vjerojatno i dublje) dok se tijelo uživatelja očituje u geometrijskim oblicima, neravnomjernih linija, nimalo preciznih, uzdrhtalih od užitka, u različitim vodećim bojama, zelenoj, žutoj, plavoj, ljubičastoj, sve obrubljeno, limitirano crnim natkriljujućim linijama, nadzirateljima zbivanja i gibanja.
 
Cijeli je Žunjićev opus obilježen pulsirajućim ritmom, uznemirujućim pomicanjima, vrlo raznolikog i nejednakog ritma priubližavajućih i udaljavajućih ploha žestokog kolora koje se kontinuirano pomiču poput tektonskih ploča izazivajući značajne promjene.
https://likumzg.files.wordpress.com/2018/03/madem-c5beunjic487-e28098_razgovor__-ulje-na-platnu-80-x-100-cm-2017.jpg
Svakako je Žunjiću, Šebalj bio kreator crteža koji ga je najviše privlačio, izazivao i ovdje ga se u ovom nizu dotakao, odajući počast velikom umjetniku,naravno ukazujući i na društveni fenomen zaborava koji prevladava.
 

Miroslav Pelikan

      Svjetiljka sna

 
 
        Ne čekajmo da osvane rumen zora, sunce grane ni da slavne
        prošle dane smrt protjera u bezdane.
        Ne čekajmo milost Neba dok na sanje mrak još vreba, dok još
        nismo budni svi smo pa sve teže i sve manje mislimo na ustajanje.
        Ustanimo i sred noći, usred straha od ponoći, od hladnoće što
        bit mora u slobodu kad se hoće.
https://photos.travellerspoint.com/871166/large_7154380-The_Lantern_Lighter_Wroclaw.jpg
        Bog nam dade dar govora, snagu tijela, vjeru, nade, san što
        zbiljom biti mora!
        Ne čeka se vječnost cijela da osvane zora bijela, da se grli tko se
        voli ni da svaki sinak vrli napastima zla odoli.
        Ne čeka se, već se krene tragom krvi prolivene, sa svjetiljkom
        sna u sebi i mislima da još ima ljudi što se s tobom bude i ni
        jedan htio ne bi da mu zora mrakom bude.
        Naše doba nije lako, već je zlo i naopako pa tko krene, tko se
        od sna budan prene - sanje budu ozbiljene!
        Ne čekajmo na mig zlobe kad se ljudske kosti drobe, već krenimo
        ovog časa! Ustanimo sa ležaja koji zbilju sa snom spaja.
        Nije vrijeme da se sanja, već u ime pravde spasa korak hrabrih
        da odzvanja!
 

Malkica Dugeč, 3. 6. 2018.

Izložba 'Plakati Splitskog filmskog festivala 1996.-2018.'

 
 
Izložba 'Plakati Splitskog filmskog festivala 1996.-2018'.', nastala prema kustoskoj koncepciji povjesničarke umjetnosti Anite Smolčić i u organizaciji Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split, otvorena je u ponedjeljak, 10. rujna 2018. u splitskom Salonu Galić.
https://www.hrt.hr/media/tt_news/1998._Neli_Ruzic.jpg
Splitski filmski festival najstariji je festival takve vrste u Hrvatskoj, koji je u dva desetljeća svog postojanja (i opstajanja) stekao reputaciju jednog od najvažnijih međunarodnih festivala. Međutim, možda je i stručnoj javnosti manje poznato da su plakate i kataloge za festival osmišljavali vodeći suvremeni umjetnici hrvatske i međunarodne likovne scene. Iako je plakat kao umjetnička forma često odvojen od identiteta autora, ova izložba služi vraćanju glasa onim autorima koji su na svoj način obilježili povijest festivala i pridonijeli njegovoj neupitnoj kvaliteti i značaju.
 
S prvog je plakata Splitskog filmskog festivala (tada još Međunarodnog festivala novog filma) 1996. zurio par očiju. Krupni kadar direktnog pogleda je zasigurno izazivao  nelagodu promatrača, što je autoru Gorkom Žuveli vjerojatno i bila namjera. Činjenica da je riječ o očima splitskog fotoreportera Feđe Klarića koji je također uvijek iza, a ne ispred objektiva, promatrač /subjekt, a ne promatrani / objekt, potvrđuje Žuvelinu namjeru razbijanja vizualne konvencije. Oči su blago izdeformirane pa su umjesto uobičajenog oblika pravokutne čime se evocira ekran i/ili filmsko platno pa čak i zrcalo. I sljedeće se godine Žuvela odlučio poigrati sličnim vizualnim i značenjskim elementima. Crno-bijela fotografija nagog muškog torza s vrlo sitnim horizontalnim tekstom na crvenoj pozadini potkopava uobičajene vizualne kodove na bar dvije razine. Torzo je bez glave i udova, dakle bez identiteta, simetrično i paralelno postavljen s površinom plakata, dakle pasivan. Time je autor dekonstruirao zapadnoeuropsku konvenciju prikazivanja muškarca kao aktivnog subjekta. Nadalje, umjesto pupka  nas promatra ljudsko oko koje osim što je na 'krivom' mjestu je i samo, bez svog para. Motiv oka i problematika pogleda se kasnije javlja na još nekoliko festivalskih plakata, unoseći i nove značenjske razine. Tako je Alem Ćurin 2001. plakat osmislio kao oko presječeno žiletom, što je dobro poslužilo kao metafora oštrine festivalske koncepcije, prekida s tradicionalnim poimanjem filma i umjetnosti.
 
Za razliku od gore spomenutih verzija gdje je oko direktno gledalo u promatrača, varijanta Duje Škaričića na plakatu 2012. prikazuje pogled uperen prema gore i u stranu, van prostora plakata koji ignorira promatrača. Te je godine festivalska koncepcija bila Resiste pa je izbor odlučnog i srditog pogleda bila prilično doslovna interpretacija. Ponovno je riječ o krupnom kadru pogleda koji ovdje jasno aludira na ideološku razinu značenja, subjekta otpora sistemu kao takvom, vizualno podcrtanom crvenim natpisom. Godinu kasnije je s bijele, zrakoprazne pozadine plakata Joška Buljanovića u promatrača ponovno zurilo jedno oko s crvenom šarenicom, hibrid zloglasnog Hala iz Kubrickove Odiseje i Big Brothera. Tu je već riječ više o Foucaultovom panoptičkom pogledu nadzora i prikupljanja podataka.
 
Splitska konceptualna umjetnica Neli Ružić pozabavila se upravo reinterpretacijom kanona na plakatu za 3. Splitski filmski festival. Horizontalni format uokviren crnim obrubom s bijelim slovima podsjeća na filmsku traku, a unutar okvira je ploha podijeljena omjerom sličnom zlatnom rezu na crno-bijelu fotografiju i crveno-narančastu praznu plohu poput  kraja filmske i fotografske trake. Prvi put se javlja i grafičko rješenje festivalskog loga u motivu ribljeg repa. I plakat 2005. autora Duje Škaričića je vrlo slobodna varijacija kanona apstraktnijeg pristupa, gdje tamni vertikalni pravokutnik na svijetloj podlozi biva ispresijecan ravnim linijama što može podsjećati na kemijski tretiran film i/ili na motiv igre svjetlosti na površini mora. Još je jedna konvencija prisutna u dizajnu festivalskih plakata, a to je citiranje samih filmova i aproprijacija vizualno prepoznatljivih scena ili kadrova. Referiranje na povijest filma je, dakle, još jedan prokušan pristup. U kontekstu SFF-a, prvi je za tom strategijom posegnuo Zlatan Dumanić 2000., što ne bi trebalo čuditi jer se u svom radu Dumanić redovito referira na avangardne umjetničke pokrete. Scenu u kojoj Rick sam igra šah i razgovara s oportunistom Ugarteom, uz dva zamračena dijaloška okvira, dopunjuje rečenicom „splitski serijski ubojica je B.R.“ (umjesto originalnog teksta „cannot be rescinded not even questioned“), poigravajući se apsurdom medijske fascinacije smrću i njene spektakularizacije. Godinu nakon, Alem Ćurin reinterpretira scenu rezanja oka iz Andaluzijskog psa Luisa Bunuela. Bunuelov prvi film nastao je u suradnji sa slikarom Salvadorom Dalijem te je riječ o ekranizaciji njegovih snova, jednom od glavnih inspirativnih pokretača nadrealne umjetnosti. Splitski slikar Jadranko Runjić pak rekontekstuira još jednu kultnu scenu iz filmske povijesti: scenu rakete koja se zabija u mjesečevo oko iz filma „Put na mjesec“ iz 1902., na način da se raketa zabija u oko peristilske sfinge.
 

Nives Matijević

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Srijeda, 26/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1029 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević