Get Adobe Flash player

Dodijeljena nagrada »Dr. Ivan Šreter« za nove tri hrvatske riječi

 
 
Od prošlog vikenda tablet nazivamo zaslonikom, podzemnu željeznicu ili metro podzemnicom, dok je istovrijednik nova riječ u hrvatskom jeziku koja zamjenjuje ekvivalent. Tako je odlučeno na dodjeli nagrade dr. Ivan Šreter, održanoj 13. svibnja u čitaonici Gradske knjižnice Pakrac. U organizaciji Zaklade „Dr. Ivan Šreter“ i časopisa za kulturu hrvatskog književnog jezika „Jezik“.
http://www.pozeska-kronika.hr/media/k2/galleries/9204/Nagrade.jpg
Pozdravnim riječima gostima su se obratili upravitelj Zaklade ”Dr. Ivan Šreter” Damir Foretić i gradonačelnica Pakraca Anamarija Blažević, a prigodne govore o hrvatskom jeziku održali su Igor Čatić, Nataša Bašić i Hrvoje Hitrec. Povjerenstvo za izbor su činili Jasna Horvat, Hrvoje Hitrec, Igor Čatić, Zvonimir Jakobović, Mario Grčević, Nataša Bašić, Mile Mamić i predsjednica Sanda Ham.
 
Između stotinjak prijavljenih riječi na natječaj odabralo je upravo ove tri nove za koje se očekuje da će zaživjeti i pronaći svoje mjesto u narodnoj uporabi jezika što i jeste bit samog natjecanja. Nagradu je u ime Povjerenstva uručila predsjednica Sanda Ham. Matija Šimunović osvojio je treću nagradu za riječ zaslonik, a prigodom kratkog obraćanja izrazio je nadu da će „riječ zaživjeti prije nego li tablet ili zaslonik odu u povijest“. Drugu nagradu osvojili su šestogodišnji blizanci Tin i Vedran Grgić za riječ podzemnica. Riječ je nastala kad su se dječaci s ujakom, koji ih je i prijavio na natječaj, prošlog ljeta u Beču vozili podzemnicom, kako su je sami nazvali. Učinila se zgodnom jer je brza, praktična i lako izgovorljiva. Treću nagradu osvojili su supružnici iz Varaždina Anita i Denis Peričić za riječ istovrijednik, a zamjena za riječ ekvivalent.
 
Ovo je deseta obljetnica dodjele nagrade na natječaju koji provodi časopis Jezik, a pod pokroviteljstvom Šreterove zaklade. U Jugoslaviji je dr. Šreter bio osuđen zbog hrvatskoga jezika. U bolnički list upisao je jednomu bolesniku da je umirovljeni časnik, a ovaj ga je tužio i javno vrijeđao jer je on bio oficir JNA pa onda i penzionosani oficir. Riječima umirovljeni časnik, Šreter je, kako je pisalo u tužbi, povrijedio oficirske osjećaje. Dr. Šreter je odmah na početku Domovinskog rata bio uhvaćen i ubijen.
 

G. Vukić, http://pozeska-kronika.hr/kultura/item/9204-zaslonik,-podzemnica-i-istovrijednik-su-nove-hrvatske-rijeci.html

Čovjek kojega je Josip Broz poslao na Sveti Grgur na »preodgajanje«

 
 
U suradnji s Hrvatskim filatelističkim društvom Zadar, a na prijedlog Nikole Šimića Tonina, uz podršku HKD Ogranak Zadar, izaći će se s prigodnom poštanskom markom posvećenom, izuzetnome čovjeku, pjesniku i stradalniku, Joji Ricovu.
http://cdn-static.rtl-hrvatska.hr/image/joja-ricov-a7303b0f2da2cdb0a003e891ab6a1292_view_article_new.jpg?v=35
Joso Ricov (Joja) rodio se u Kalima na Ugljanu 25. ožujka 1929. kao prvorođenac u otočkoj obitelji ribara Ive i Jakice rođene Rakvin (izvorno Raquin, francuskog podrijetla) kućanice i težakinje, a umoro u Zagrebu 23. siječnja 2017.. Osnovnu školu završio je u Kalima (1940.), započeo soboličilački zanat, pohađao klasičnu gimnaziju pri Nadbiskupskom sjemeništu u Zadru (1941.-1943.), odakle je zbog otpora talijanizaciji hrvatskog obalnog područja (pa čak i vlastitog prezimena Ricov u Rizzo!) te jasno izražena rodoljubnog, slobodoumna i antitotalitarističkoga stava isključen pod optužbom „ateist“ i komunist“, početkom srpnja 1943. Sudionik hrvatskog otpora, zatočenik u njemačkom konclogoru Musapstan kod Zadra (1944.), po završetku nastavlja i završava realnu gimnaziju u Zadru (1945.-1950.), upisuje se i diplomira na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao profesor slavistike (1959.). U srednjoškolskom razdoblju bavi se kiparstvom i glumom (Hrvatsko narodno kazalište u Zadru, s gostovanjima u Šibeniku, Splitu, Dubrovniku, i po otocima), u studentskom razdoblju i po dokončanju studija posvećuje se nadasve književnosti i prevoditeljskom radu, povremeno intenzivnije i likovnoj kritici („Čovjek i prostor“ 1954.-1955., „D' ArsAgency“ 1963.-1967., itd.).
 
Dana 17. srpnja 1959., neposredno po povratku s III. festivala jugoslavenske poezije na autoputu „Bratstvo i jedinstvo“ (relacija Beograd – Ohrid) uhićen i zasužnjen (Savska cesta 60) u Zagrebu, odakle je 26. studenoga 1959., bez procesa i presude izgnan u dvogodišnje zatočeništvo na Grgur (otok sv. Grgura, do Golog otoka u Senjskom kanalu). Na peticijsku intervenciju prijatelja Salvatorea Quasimoda, talijanskog nobelovca, kod Predsjednika SFRJ, osobnim nalogom Josipa Broza Tita 19. travnja 1961. pušten iz zatvora.
Od rujna 1962. do lipnja 1963. umjetnički konzulent kazališne institucije „Il Trebbo – centro di lavoro teatrale“ Tonija Comella u Milanu. 
2966. i 1968. stipendist Pier Emmanuelova „Comitéa d' Écrivains et d' Éditeurs pour une Entr' aide Européenne“ u Parizu.
Od 1. prosinca 1963. do 16. travnja 1967. dopisni urednik „D' Ars Agencya“, milanskoga, periodika za suvremenu umjetnost s rubrikom „Lettera dalla Jugoslavia“.  
Od 1. travnja 1968. do 12. studenoga 1970. član uredništva „Hrvatskog književnog lista“ kao jedan od utemeljitelja Zajednice samostalnih pisaca TIN.
 
Od mjeseca siječnja 1973. do studenoga 1975. predaje hrvatski i srpski jezik i književnost na slavističkim katedrama Državnog (Universitá degli Studi) i Katoličkog (Universitá Cattolica del Sacro Cuore) sveuličišta u Milanu. U to vrijeme svojim predavanjima, demonstracijama te znanstveno teorijskim i praktičnim radom audiorehabilitatora i pedagoga diljem Apeninskog poluotoka uvodi u Italiju Verbotonalnu metodu za rehabilitiranje slušnooštećenih (na istoimenim talijanskim kongresima formira stručne kadrove za spomenutu djelatnost) i instalira AVGS metodu prof. dr. Petra Guberine na obje slavističke katedre milanskih sveučilišta. Kroz isto razdoblje, od 1974. do 1975. surađuje u talijanskoj leksikografskoj ediciji „Grande Enciclopedia“ Geografskog zavoda De Agostini di Novara, a od studenoga 1975. do 31. lipnja 1984. nastavlja sa svojim radom audiorehabilitatora u Centru SUVAG u Zagrebu. 
U bilješci post sciptuma neka budu spomenuti i sljedeći biografski podatci vezani za inozemstvo. 
 
Dana 10. ožujka 1967. na sveslavenskom smpoziju „Aspetti e momenti dell' arte sacra nei Paesi slavi“ održanom u milanskom kazalištu „Angelicum“ od 7. – 14. ožujka 1967. sudjelovao kao pozvani predstavnik Jugoslavije sa cjelovečernjim predavanjem pod naslovom „L'arte sacra in Jugoslavia – affreschi e miniatura“. Kao predstavnik Zajednice samostalnih pisaca TIN, na poziv Belgijske kraljevske akademije, pribiva VIII. (1968.) i IX. (1970.) Međunarodnom biennalu poezije u Knokke – Le Zouteu (Belgija) gdje nastupa (1970.) iznimno zapaženim govorom na temu „Nouvelles Voies de la Critique“ i „Poésie 70 – Évolution ou Révolution.“ U istom razdoblju, kao izaslanik Zajednice samostalnih pisaca TIN, početkom svibnja 1969. ide u pohode naseljima Moliških Hrvata u Italiji gdje oživljuje i uspostavlja njihove tješnje sveze s Pradomovinom te održava niz predavanja na temu naše nacionalne umjetnosti i kulture.
Poetskim sijelima i predavanjima iz naše političke i umjetničke baštine (Zvonimir – dobri kralj Hrvata, Velike Hrvatice, Pape i Hrvati) te iz sfere mudroslovlja, književnosti i vjere (Hrvanje s Bogom), poglavito od 1989. do 1994. obletio Njemačku, Australiju, Švedsku, SAD i Kanadu.
Na Kolumbovskom skupu književnika u Genovi, travnja 1992., koji se odvijao u raspravljanju na temu „Il futuro dell' Europa e gli scrittori“ (Budućnost Europe i pisci) sudjelovao s iznimno aplaudiranim izlaganjem naslovljenim „Fare tardi e meno di non fare! (Kasno učiniti – manje je od ne učiniti!).
 
Joja Ricov nositelj je Međunarodne nagrade „Europa Arte“ (Pariz, Cirih, Milano) – „per ampia e meritoria attivita artistica“, za rubriku ogleda „Lettera dalla Jugoslavia“ (Milano, 1964.); „Povelje hvalezaslužja“ Talijanskog instituta za kulturu, Zagreb 1966.; Međunarodne nagrade „Parthenope Aurea“ (Zlatna Partenopa) s pergamenskom nominacijom „Cavaliere dell' Arte 1997.“ (Vitez Umjetnosti 1997.) Univerzalne akademije „NEAPOLIS“ za lijepe umjetnosti, znanosti i književnost u Napulju 1997.
 
Član Društva književnih prevoditelja Hrvatske (od 4. siječnja 1956. do 31. siječnja 1969.); član Hrvatskog pagvaškog društva (od 1968.); član radnik Hrvatskog književnog društva sv. Ćirila i Metoda (od 1966.); član utemeljitelj Zajednice samostalnih pisaca TIN, urednik za poeziju i likovnu umjetnost (od 1. travnja 1968. do 12. studneoga 1970.); član Društva književnika Hrvatske, sada hrvatskih književnika (od 28. veljače 1974.); Hrvatskog centra PEN-a od '88., talijanske književne institucije „Sindacato Libero Scrittori Italiani“ (Rim), od 1988., član Predsjedništva Hrvatske paneuropske unije od 1991. (http://dhk.hr/clanovi-drustva/detaljnije/joja-ricov)
 

Nikola Šimić Tonin

Između simfonije i maestrala

 

 

Ustajala sam
Između simfonije i maestrala
Nizvodno za zemnim varkama 
Niz koje miriše lipanj
Uranjala sam žudno u podrijetlo priče
U kojoj je netko spaljivao
http://images.45worlds.com/f/cd/ana-gabriel-arpeggios-de-amor-requiem-por-dos-almas-4-cd.jpg
Tvoje nenapisane pjesme
Gledala sam za kormilarima koji odlaze
Kao trenuci što bole kad kuća je puna
Fluidnog ljetnoga sumraka
U kojem bezrazložna suza nagovještava
Da se nešto nepoznato
I besprizorno sprema
Slušala sam kako povjetarac lebdi 
Nad obrazima kao bol 
Koji životu daje vrijednost
Prepuštala se talogu davne nade
Dok muk kao uvojak dima huji nad obalom
I eterskim česticama zasipa vid
Čekala sam obećanje da ćeš čitljivo
Biti ispisan u jednom trenutku
Svanuća između simfonije i maestrala 
A znala sam da tiho s uspomenama
Ulazim na vrata ograničenog
Vremena ljudskog
U koje nikad ne će uploviti
Naš zajednički lipanj

 

Mirko Popović, Sarajevo

            Dom sveti - ljubav žarku slavi

 
 
                Sve što u me nenadano uđe
                Kao vika s daleka vidika,
                Sve ostane nepoznato, tuđe.
                Tuđa pjesma. Tuđi eho krika.
https://img.scoop.it/cs3YebhY0EIaQWQBwdiFeTl72eJkfbmt4t8yenImKBVvK0kTmF0xjctABnaLJIm9
                Sve što silom, a ne Boga voljom
                U meni se neželjeno zbude,
                Nikad ljepšom, ni dražom, ni boljom
                Zbiljom pravom čovjeku ne bude!
 
                Ako bude u životu dana
                Slobodnoga i sretnoga hoda,
                Melemom će biti bolnih rana.
 
                Sve dobrotom što mi se dogodi,
                Što dom sveti - ljubav žarku slavi,
                Potrajat će. Živjet će na javi!
               

Malkica Dugeč, Stuttgart, 9. 2. 2017.

Anketa

Tko je Srbima iz Novoga Sada u Obrovcu trebao platiti glasovanje?

Subota, 27/05/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 865 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević