Get Adobe Flash player

Zamjena kune eurom – kruna sramote od Tuđmanove smrti do danas

 
 
Logičnije je da profit koji svake godine iz naše zemlje iznose strani vlasnici banaka i tvrtki bude eurski a ne kunski, zar ne!? Hrvatska vlast je najavila uvođenje eura a predsjednica stranke Neovisni za Hrvatsku Bruna Esih u Saboru je pitala premijera Andreja Plenkovića - “na temelju kojeg legitimiteta”? Predsjednik Vlade se džentlmenski narugao njezinu pitanju, ukorio je što “nije čitala ugovor o pristupanju” te je podsjetio da smo “tim ugovorom preuzeli obvezu uvođenja eura”. Tu obvezu spominju i guverner HNB-a Boris Vujčić i drugi te novi referendum smatraju suvišnim jer su Hrvati glasovanjem o ulasku u Europsku uniju glasovali i za euro. Naravno, nitko od njih ne spominje nasilje učinjeno nad Ustavom u kojemu je promijenjena odredba po kojoj je za učlambu u EU bila potrebna natpolovična većina ukupnog broja birača.
https://www.aukcije.hr/pics/360/3604113/20180318193040196088.jpg.768x0px.jpg
To je bila jedna od najsramotnijih odluka vlasti u samostalnoj Hrvatskoj, učinjena iz straha da bi referendum o ulasku u EU mogao propasti. Ankete su pokazivale kako je potpora tome ulasku bila vrlo mala, pa su se hrvatski politički slugani, koji su postali mentalno ovisni o nadnaravnim moćima EU koje su u svojoj mitomaniji sami izmislili, pobojali kako bi mogli ostati bez gazde kao što se narkomani boje da bi mogli ostati bez droge.
 
Na referendumu pristupanje Hrvatske EU-u nisu izglasovali “hrvatski građani”, kako frazerski i krivotvoriteljski vole reći političari, nego podosta manje od trećine ili nešto više od četvrtine ukupnog broja birača, to jest točno 28,83 posto!!! “Slobodna Dalmacija” je u naslovu napisala “Niti trećina birača odlučila za EU”, te je citirala troje političara poslije “trijumfa” na referendumu. Dakle, Milanović: “Dolazi novi dan”, Josipović: “Možemo i znamo”, Pusić: “To je fantastično”. I doista je bilo fantastično kad se 71 posto građana nije izjasnilo za ulazak u EU. Fantastična pobjeda nad narodom! Ponavljam što sam nedavno napisao – u posljednjih 150 godina Hrvati su o svojoj sudbini odlučivali samo u vrijeme dr. Franje Tuđmana. Vi se možda pitate kako Plenkovića i Vujčića nije sram govoriti o legitimitetu s kojim će euro zamijeniti kunu i o “hrvatskim građanima” koji su o tome “već odlučili”.
 
Kao mladi skojevac Plenković je citirao svoga idola Karla Marxa, pa vjerojatno zna i za njegovu rečenicu “Sram je već neka vrsta revolucije”. Ali on s baš i ne mora sramiti, jer je samo naslijedio i nastavio “njegovati” stanje u Hrvatskoj u kojem možemo reći – kad više ništa nije hrvatsko, odrecimo se i kune! Ako su u stranom vlasništvu gotovo sve banke i neke velike nekad strateške državne tvrtke u Hrvatskoj, ako one svake godine iz naše zemlje iznose milijardske profite, zar nije logičnije da novac kojim se služilo u stvaranju te dobiti bude euro a ne kuna!? Ako se Andrej Plenković u Europskom parlamentu zastupnicima obraća na šest jezika a pritom jezik kune nema nikakvu ulogu i značenje, čemu onda kuna i zašto ne euro!?
 
Ako uvozni lobi uz pomoć vlasti, Hvarske narodne banke i stranih izvoznika uništava hrvatske proizvodnje te kupujemo uglavnom uvezenu, stranu robu, zar onda euro nije legitimno sredstvo plaćanja!? Mi smo kolonija i suvišno je, komplicirano i neprirodno imati novac koji treba mijenjati, preračunavati, i koji je povijesni identitet zemlje koja više političkog i gospodarskog identiteta nema. Zašto, na primjer, zagorčavati život Plenkovićevoj punici i prisiljavati je da uoči posjeta papi Franji u koji je vodi ljubljeni zet ide u mjenjačnicu i kupuje eure za kune, jer će među ostalim eure u Vatikanu dati kao milodar.
 
Pa je u pravu Plenković kad Brunu Esih s podrugljivošću uvjerava u legitimitet zamjene kune eurom, pogotovo stoga što su i Esih, i Hasanbegović, i ostatak desne i lijeve oporbe (osim Živog zida, svaka čast!) inače jako malo zainteresirani za izvlačenje Hrvatske iz položaja kolonije, pa time Plenkovića previše ne živciraju. Nikad dosad u ovom sazivu Sabora nismo čuli katastrofalne podatke o profitima koje strani vlasnici banaka i tvrtki iznose iz Hrvatske, točne, konkretne podatke o tome kako i koliko uvoz pustoši hrvatske proizvodnje, o minimumu hrvatske robe koju u svojim prodavaonicama drže veliki strani trgovački lanci (u Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj... prisiljeni su osjetno povećati količine domaćih proizvoda), i tako dalje.
 
Pa ako kupujemo uglavnom stranu robu, ako i vlast i velika većina oporbe nemaju niša protiv toga da moćne zemlje EU iscjeđuju hrvatske građane i gospodarstvo, zašto ne bismo uveli euro a odbacili kunu u Hrvatskoj koja više nije “kunska”!? I to neće biti sramota, nego potvrda i kruna sramota hrvatske politike od Tuđmanove smrti do danas.
 

Milan Ivkošić, https://www.vecernji.hr/premium/zamjena-kune-eurom-kruna-sramota-od-tu-manove-smrti-do-danas-1295219

Tužan sam zbog Vašega postupanja prema mojemu narodu i državi

 
 
Otvoreno pismo gospodinu Efraimu Zuroffu
Poštovani gospodine Zuroff,
pročitao sam 10. siječnja na hrvatskom portalu Indeks.hrda ste od hrvatske Vlade zatražili da se zabrani knjiga „Razotkrivena jasenovačka laž“ (https://www.index.hr/tag/37694/efraim-zuroff.aspx). U tom smislu, radi točnosti prijenosa, citiram dijelove Indexova izvješća:
http://www.hazud.hr/portal/wp-content/uploads/2016/02/Jasenovac-1-600x360.jpg
„CENTAR Simon Wiesenthal, međunarodna židovska udruga za ljudska prava koju vodi poznati “lovac na naciste” Efraim Zuroff, oštro je prozvala hrvatsku vladu zbog toleriranja radova koji negiraju ustaške zločine u Drugom svjetskom ratu.U priopćenju koje potpisuje direktor Centra dr. Efraim Zuroff i koje je objavljeno na njihovim stranicama, upozorava se na promociju knjige “Razotkrivena jasenovačka laž”, zakazanu 16. siječnja u crkvi u Zagrebu, a koja negira sustavna i masovna ubojstva Srba, Roma i Židova, kao i hrvatskih antifašista.
“Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac“ koje sponzorira taj događaj, stvoreno je kako bi se sakrili stravični zločini ustaša, kojima nema ravnih na Balkanu. Te zločine potvrdili su povijesni dokumenti, svjedočenja svjedoka kao i znanstvena otkrića brojnih uglednih povjesničara. Djela kao što su “Razotkrivena jasenovačka laž” u Njemačkoj i Austriji bi odmah bila zabranjena, i to opravdano”, stoji u priopćenju koje potpisuje Zuroff.
Centar Simon Wiesenthal pozvao je Hrvatsku i da zabrani djela koja negiraju i iskrivljuju ulogu NDH u holokaustu. “Kao članica Međunarodnog saveza za sjećanje na holokaust (IHRA), Hrvatska bi trebala učiniti sve potrebne korake da spriječi sve one koji negiraju holokaust i iskrivljenje povijesnih činjenica. Kontinuirana pozitivna pažnja dana je naporima da se prekrojila i iskrivila povijest u Hrvatskoj što je suprotno međunarodnim obvezama koje je preuzela Hrvatska kada se priključila IHRA-i”, izjavio je Mark Weitzmann, direktor za politike Centra i bivši direktor Međunarodnog saveza za sjećanje na holokaust.“
 
Ne ulazeći u razmatranje povijesnih događaja, za što nisam kvalificiran, dopustite da Vam izrazim prijateljske, ali i vrlo ozbiljne primjedbe na rečenu reakciju. Jako mi je važno to učiniti, jer sam osvjedočeni prijatelj države Izrael, poštovatelj židovskoga naroda i Hrvat koji se stidi nedjela dijela Hrvata, poznatih kao Ustaše odnosno ustaški režim, u vrijeme II. svjetskoga rata i smatra da mi Hrvati, i kao narod i kultura, židovskom narodu zbog toga jako puno dugujemo, a prije svega duboko poštovanje i obzir. Nikako ne treba smetnuti s uma da sam ja katolički vjernik pa susljedno prema židovskom narodu osjećam dodatno, golemo poštovanje, jer je u tom narodu rođen moj Bog. Molim Vas da to nikako ne podcijenite, bez obzira na to što Vi mislite ili osjećate prema bilo kojoj vjeri – ili njezinu izostanku.
Ja sam znanstvenik i istraživač u biomedicini, sveučilišni profesor u mirovini i, premda ne znam ni puno povijesti niti metodologije povijesnih istraživanja, znam pravila znanstvenih istraživanja, metodologiju, publiciranje, komuniciranje i sve ono što ide, i mora ići, zajedno sa znanstvenim istraživanjima bez obzira na područje istraživanja. Još usrdnije se pozivam na običnu ljudsku logiku, dobru volju, toleranciju različitosti i privrženost istini, bez obzira na to gdje ona Apsolutna leži, a koliko je njoj bliza, ili daleka ona kojom smrtni čovjek barata.Upotrijebit ću nekoliko vrlo jednostavnih argumenata da Vam prenesem i ilustriram moje duboko i nemirno nezadovoljstvo Vašim nastupom (pretpostavljam pritom da je Indeks.hr primjereno prenio rečenu vijest).
 
1. Laž o broju žrtava u ustaškom logoru Jasenovac postojala je i dokazana je
U komunističkoj Jugoslaviji mi đaci smo u školama, svim koje smo pohađali, učili da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi, pretežno Srba. To je pisalo u našim udžbenicima, u enciklopedija, a i vrlo često u novinama. Ta se brojka nije smjela dovoditi u pitanje, po cijenu vrlo ozbiljnih posljedica. Primjerice, pokojni gospodin Franjo Tuđman, prvi predsjednik slobodne i demokratske Republike Hrvatske, bio je u tom režimu osuđen na dvije godine zatvora jer je u jednoj svojoj knjizi procijenio da se broj žrtava u Jasenovcu kreće između 60.000 i 80.000.
Broj o 700.000 tisuća nisu opovrgli ni Tuđman, ni Ustaše, niti, na primjer g. Igor Vukić ili ja. Opovrgao ga je, u vrijeme toga istoga komunističkoga režima g. Vladimir Žerjavić, hrvatski ekonomist, demograf i stručnjak UN-a, koji je broj Jasenovačkih žrtava procijenio na oko 50.000, a to je onda i okvirno prihvaćeno. (Nemoguće mi je ovdje navesti sve procjene i njihove razlike, pa Vas time ne želim zamarati; držat ću se g. Žerjavića, jer je Titov režim njega i prihvatio.) U Hrvatskoj postoji Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac (http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6467) koja žrtve toga logora navodi poimenično, i taj se broj kreće oko 84.000.
To pitanje do dana današnjega nije zaključeno, ali meni je za poruku Vama dovoljno to što sam naveo. Naime, ako se laž koja se službeno učila u školama u sustavu istoga režima otkrila kao razlika između 700.000 i 80.000, pozivam Vas da se zgrozite kao i ja, s tim da se ja imam pravo zgroziti mnogo više, jer je ta i takva strašna laž pripisana narodu kojemu ja (ponosno i sretno) pripadam.A ako je tako objektivno i nesporno dokazano da se je radilo o strašnoj, namjerno i malignoj laži (da se zastrašujuće ružno ocrni moj dragi narod), na osnovi čega bi mi itko, uključivši i Vas, imao obraza reći da sada vjerujem u taj novi broj i da dalje ne treba (i da se ne smije!) istraživati?
Kratko rečeno: navedeni primjer govori da bi svaki pošten i obrazovan čovjek morao ustrajati na istraživanjima, ne samo zbog čežnje za istinom, nego i zbog suzbijanja laži kao nečega neprihvatljiva Čovjeku, a ponajviše zbog onoga zbog čega Vam ovo i pišem: da se izbjegnu dodatni prijepori, raspirivanje neraspoloženja i remećenje mira među ljudima.
 
2.   Hrvatsko društvo razdiru kontroverze oko broja jasenovačkih žrtava i konsenzus uglednih stručnjaka preporučio je intenziviranje istraživanja
Radi se o dokumentu koji je donijelo Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima (https://vlada.gov.hr/dokument-dijaloga-temeljna-polazista-i-preporuke-o-posebnom-normativnom-uredjenju-simbola-znakovlja-i-drugih-obiljezja/23424). Vijeće je formirala Vlada Republike Hrvatske svjesna da kontroverzije narušavaju odnose u hrvatskom društvu. Članovi Vijeća odabrani su iz vrlo različitih političkih grupacija, pa je u njemu sudjelovao i „Dokument dijaloga“ potpisao i g. Ivo Goldstein, koji Vam je, vjerujem, dobro poznat.
Citiram odgovarajući odlomak iz Dokumenta dijaloga:
„Ne ulazeći u pitanja “povijesnoga revizionizma”, ipak treba reći da tamo gdje je povijest već “revizionistička”, neki novi “revizionizam” može se javljati i kao potreba za “revizionizmom revizionizma”. Dobroj praksi suočavanja s prošlošću pogodovala bi historiografska i druga istraživanja, sa znanstvenim preispitivanjem izvora i kritičkim ispitivanjem i neselektivnim izborom i objavljivanjem građe, što uključuje uz dostupnost arhivskog gradiva i nova istraživanja i otkrivanja žrtava nedemokratskih režima te dostojanstveno obilježavanje pijeteta na mjestima njihova stradanja. Svojedobne licitacije s brojem žrtava bilo kojega od nedemokratskih režima i dalje su smetnja sagledavanju povijesne istine, pa prema tomu i suočavanja u smjeru kulture dijaloga i nekrivotvorenoga povijesnog sjećanja. Tu svakako ne spada savjesno kritičko i znanstveno utvrđivanje stvarnoga broja žrtava, posebno tamo gdje je on dokazano višestruko uvećan iz političkih, politikantskih ili nekih drugih razloga.“
Ne znam jeste li svjesni postojanja toga dokumenta, ali ovdje bih Vas, držim s pravom, zamolio da mu posvetite dužno poštovanje, jer je to dokument napravljen na inicijativu Vlade Republike Hrvatske, a njegovo supotpisivanje od strane g. Ive Goldsteina, vjerujem, nepobitno dokazuje njegov demokratski karakter i suglasje hrvatskoga društva oko pitanja istraživanja hrvatske povijesne istine.
 
3. Nekoliko riječi o g. Igoru Vukiću
Zasad mi nije poznata knjiga čiju zabranu tražite, ali poznajem g. Igor Vukića, predsjednika „Društva za istraživanje trostrukoga logora Jasenovac“. Imao sam čast upoznati g. Vukića osobno i pročitati njegova djela. No, ovdje ne želim biti „njegov svjedok“, nego izraziti svoje ljudsko i znanstveničko mišljenje o g. Vukiću i njegovu radu, a na to, vjerujem, imam pravo kao dokazani znanstvenik i profesor znanstvene metodologije.
Prvo, neka mi oprosti g. Vukić (ali on je to i objavio), on je podrijetlom mješavina Srba, Hrvata i Čeha, s predominacijom srpskoga podrijetla. Drugo, on je iz gradića Jasenovca, odnosno iz sela u njegovoj blizini. Treće, njegov je otac kao dijete prošao kroz Jasenovac. Četvrto, to je jedan ozbiljan, učen i vrlo pristojan čovjek i onaj tko vrijeđa njega vrijeđa sve ozbiljne, učene i pristojne ljude, uključivši i mene. A meni se to nimalo ne sviđa. Jer g. Vukić nije ni ustaša, ni nacionalist niti revizionist, nego intelektualac kojega bi poželjela svaka, i najučenija i najciviliziranija sredina. (Ako mi ne vjerujete, upoznajte ga osobno.)
Naposljetku, g. Vukić (i njegovi suradnici) nisu svoje nalaze tajili, ni tajno dijelili, nego su ih objavili kao što kvalificirani znanstvenici i rade. Djela su, kao i sva druga znanstvena djela, dakle na uvidu i raspolaganju cijeloj svjetskoj znanstvenoj zajednici za provjeru i kritiku.
Ne znam jeste li, gospodine Zuroff, Vi ili Vaši suradnici ta djela proučili prije nego što ste tražili njihovu zabranu, ali – ako niste – moram Vas upozoriti da je to neprimjeren postupak jednak postupanju Staljinova (i Titova) režima prema djelima koja im nisu odgovarala. A civilizirani i obrazovani ljudi u XXI. stoljeću to nikako ne bi trebali raditi, pače takvih bi se postupaka trebali stidjeti i kad ih itko drugi radi.A ako ste ta djela proučili – nitko sretniji od mene! Onda možemo čuti Vaše objektivne argumente koji ih pobijaju! Ja ne navijam za g. Vukića, nije to nogomet; ja navijam za znanstvenu istinu. Jako mi je važna, još me peče onaj podatak o 700.000 jasenovačkih žrtava za čije sam citiranje u školi dobivao odlične ocjene i ne znajući što mi se događa.
 
Tu Vas, ako ne znate, moram obavijestiti da su dio nalaza g. Vukića priznali i njegovi ogorčeni protivnici (dakle, oprostite, ujedno i Vaši sumišljenici) dr. Ivo Goldstein i dr. Mirjana Kasapović. Nakon proučavanja dokaza g. Vukića, za njih više nije sporno da je jasenovački logor bio radni logor, da su zatočenici primali plaće za svoj rad, da su u logor stizali paketi pomoći izvana (napose od hrvatske židovske zajednice) i da su se, oprostite, ali rečeno je javno, u logoru održavale priredbe s pjevanjem opera (nije još sigurno kojih sve) i da su se održavali nogometni turniri (nogomet je u Hrvatskoj uvijek bio jako popularan, eto, moj klub, splitski „Hajduk“, osnovan je još 1911. godine). Doktori Goldstein i Kasapović zamjeraju g. Vukiću da nije dokazao bezbrojna ubojstva u logoru, ali ono što sam naveo nije im sporno. Vjerujem da će se i broj žrtava s vremenom utvrditi konsenzusom. Zasad od brojeva od 700.000 i 84.000 najviše odstupa mišljenje slovenskoga istraživača g. Romana Leljaka, koji je objavio da dokumentacija u Beogradu otkriva oko 1.600 ljudi stradalih u Jasenovcu, s tim da je nešto više od pola umrlo od bolesti. Pretpostavit ću da ni g. Leljaku ne ćete povjerovati, pa predlažem da to i sami provjerite kad ste u Beogradu.
 
4. Dokumenti
U slučaju da Vam se to ne će svidjeti, moram Vas upozoriti da je do danas (u slobodi od komunističkoga nedemokratskoga terora) u Hrvatskoj objavljeno mnogo, mnogo dokumenata koji govore da su g. Vukić i njegovi suradnici u pravu. Budete li uspjeli zabraniti njihove dokaze, morat ćete zabraniti i još mnogo drugih.
Kad već spominjemo dokumente, dopustite i ovo. Potpuna dokumentacija o radu ustaškoga logora Jasenovac nalazila se (u Titovo vrijeme) u Jasenovcu. U srpskoj agresiji na Hrvatsku 1990.-1995. srpske su snage vrlo rano, još 1991. zauzele Jasenovac i svu dokumentaciju odnijele u – Beograd. Odluka da se dokumentacija odnese u Beograd indikativna je sama po sebi, jer u Srbiji tvrde da je to bila pobuna Srba u Hrvatskoj (a da Srbija i njezina vojska s tim nije imala ništa); pobunjeni Srbi u Hrvatskoj su kao svoj glavni grad proglasili Knin; nejasno je zašto su onda tu dokumentaciju otpremili u Beograd, zar ne? I ne samo to – nije jasno zašto im u Beogradu nije rečeno: „Što će to nama, to je stvar između vas i Hrvatske, uskladištite to u Kninu, nije pošteno da mi uzimamo tuđe dokumente i još otete silom.“
Meni se čini da i taj potez, diskretno ali i jako lijepo, ilustrira da je agresiju na Hrvatsku 1991. izvršila Srbija, a ne kninski Srbi. No, to je jedna druga tema kojom Vas ne želim zamarati.
Ali saga o jasenovačkoj dokumentaciji nije završena! Srbija danas odbija vratiti tu dokumentaciju u Hrvatsku. Navodno se „boje da bi to Hrvati iskoristili za daljnje laganje o logoru Jasenovac“. Ja to ne razumijem! Prvo, ako je dokumentacija, onda se ne može lagati, a drugo, Srbija bi lako mogla sebi ostaviti kopije (npr. na mikrofilmovima) ili čak i originale, a Hrvatskoj dati kopije (na mikrofilmovima). Tada Hrvati nikako ne bi mogli lagati – vjerujem da Vam je to sasvim prihvatljivo.
 
5. Forenzička istraživanja
Što se tiče konkretnih istraživanja broja žrtava u Jasenovcu, ona su provedena. Tri puta, u Titovo vrijeme i preko komisija i stručnjaka koje je određivao tadašnji režim. Kopalo se stručno forenzički tri puta, na mjestima koja se spominju kao najveće i najužasnije grobnice, i ukupno je nađeno nešto manje od 500 kostura. Mislim da bi bilo logično da i Vi (zajedno sa mnom i g. Vukićem) predložite da se kopa sada ponovno. Bio bih sretan da se Vi, odnosno Vaša organizacija, prihvatite sudjelovanja u nadgledanju tih istraživanja.
 
6. Jasenovac Research Institute
O Jasenovac Research Institutepriča je ista kao sa strašnom (a dokazanoj, v. gore) laži o 700.000 žrtava, a spominjem je zbog sljedećih razloga.
1. a) Taj broj je, prema Titovu stručnjaku g. Žerjaviću i popisu današnje Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac (v. gore) ordinarna laž, sramota ljudska, povijesna i pojedinačno svih onih koji u toj laži sudjeluju ili je podržavaju. Ili o njoj šute. Oprostite, ali meni se čini da među te posljednje pripadate i Vi! Nikad nisam čuo da ste rekli da Jasenovac Research Institute navodi neopisivo i neoprostivo krive brojeve (i imena) i da ste ga zamolili da to ispravi. A siguran sam da za njega znate, jer to nije neka skromna hrvatska Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac, nego veliki institut u slavnom i poznatom gradu New Yorku!
2. b) Na suđenju hrvatskom nogometašu Joeu Šimuniću za izvikivanje ustaškoga pozdrava „Za dom – spremni“ (iako je on viknuo samo „Za dom“, ali jasno je na što je mislio) svjedočio je i direktor Jasenovac Research Institute, g. Barry M. Lituchy o 600.000 žrtava Jasenovca; njegovo je svjedočenje prihvaćeno i g. Šimunić je osuđen i kažnjen kaznom koja je okončala njegovu blistavu karijeru profesionalnoga nogometaša. Vi ste svjetski čovjek, poznat i stručnjak i zacijelo pošten i dobronamjeran čovjek i ja se pitam kako to da u toj međunarodnoj aferi, u predmetu za koji ste Vi stručnjak koji se njome karijerno bavi, niste intervenirali i rekli, na primjer: „Časni sude, nije 600.000, nego 84.000, jer to tvrde (i javno su objavili) stručnjaci iz Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac, oni se time bave specifično profesionalno, znam ih, pošteni i stručni ljudi, moji su kolege, pozovite njih za svjedoke“.
3. c) Čvrsto vjerujem da znate da su tisuće ljudi koji su na popisu Jasenovac Research Institute navedene kao jasenovačke žrtve dokazano stradale na sasvim drugim Navodim samo primjer koji mi je blizak: svi ljudi koji su u gradu Kaštela (kraj grada Splita) poginuli 1943. u savezničkom bombardiranju, njih nešto više od 100, tako da je bomba pogodila crkvu u Kaštelima za vrijeme mise – nalaze se na popisu Jasenovac Research Institute, iako su im grobovi, s istim imenima i stvarno s kostima – na kaštelanskom groblju.
 
7. Malo pitanje, ali jako potrebno
Gospodine Zuroff, ako ćete ustvrditi da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi, usprkos g. Žerjaviću (50.000) i službenom današnjem popisu u Jasenovcu (oko 84.000), morat ću Vam izraziti osjećaje mojega iskrenog i zaprepaštenog najdubljeg zgražanja i prijezira. Pomislit ću da ste zbog nekog razloga (ne znam kojega, ne mogu ni pretpostaviti) neprijatelj mojega naroda i njegove države, bez obzira što Vam to moglo ili ne moglo značiti. Ako to doista jeste bilo bi mi to jako žao, ali mislim da nije civilizacijski i demokratski primjereno da se obraćate Vladi, dakle i narodu koji ju je demokratski i slobodno izabrao, države kojoj ste neprijatelj. Neugodno mi je o tome i misliti, a to sam Vam eto rekao samo u ime civilizacijskoga i pristojna ponašanja.S druge strane, ako ćete reći da ne znate broj jasenovačkih žrtava, molim Vas, da se, između ostalih, svakako obratite i g. Igoru Vukiću i njegovim suradnicima jer on tvrdi da ima jako dobro dokumentirane podatke. To traži znanstvenoistraživačka metoda i etika, a i najobičnije ljudsko poštenje i pristojnost. To ne znači da se g. Vukiću mora vjerovati, ali sigurno znači da ga se mora saslušati i njegovim argumentima suprotstaviti bolje, jače i brojnije argumente. Dopustite da Vas podsjetim da sam, kao dokazani znanstvenik, i ja upućen u metodologiju procjene znanstvenih argumenata, njihovo uspoređivanje i sravnjivanje i putove dolaska do ljudske istine kolikogod ona možda odudarala od one Božje.
 
8. Prijateljsko mišljenje i savjet
Tužan sam zbog Vašega postupanja prema mojemu narodu i državi. I onom prema znanosti i znanstvenoj istini, konsenzusu dobronamjernih a učenih ljudi i naporima hrvatskoga Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima, u koje su, eto, uključeni i napori g. Ive Goldsteina. Nije dobro to što radite. Svi ljudi na svijetu, dakle i mi Hrvati, danas su dovoljno dobro obrazovani (slobodni i većinom bez predrasuda bilo koje vrste) da vrlo nepovoljno gledaju na bilo koju zabranu ili ograničenje bilo kojih istraživačkih pitanja oko kojih ne postoji potpuni konsenzus. Čini nam se to ne samo neutemeljenim i neznanstvenim nego i kao nešto iza čega stoje nakane skrivanja istine, promicanja laži a oboje dakle s nečasnim namjerama, jer – koje druge namjere mogu stajati iza skrivanja istine i promicanja laži?A to nije dobar osjećaj.
 
Vaša akcija o kojoj piše Index.hr nije dobra ni za koga – za Hrvatsku i Hrvate, za Vas, a ni za časni židovski narod od kojega smo toliko mnogo naučili o mudrosti, znanju, znanosti i poštovanju istine, a sve u svrhu boljega, mirnijega i ljepšega života. To navlastito nije dobro za nužno poštovanje i sjećanje na tragediju koju je židovski narod doživio za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, pa ni za sve one nesreće koje su ga pratile i prije i poslije toga. Oprostite što to govorim Vama, ali ja to iskreno mislim i moram Vam reći: tragedija Drugoga svjetskoga rata, a u njemu strašna i najstrašnija tragedija židovskoga naroda, toliko je velika i strašna da ne smije ničim, nikakvim sporom, nikakvom pogrješkom biti uvrijeđena ni oskvrnjena! Ona je prevelika da bi joj trebalo preuveličavanja i prestrašna da se o njoj misli išta osim poštovanja i kajanja.U to ime, dopustite da Vam se osobno ispričam za sve ono ružno i strašno što su članovi mojega naroda nanijeli Vašem u Drugome svjetskom ratu, pa i prije i poslije toga. Neka Gospodin blagoslovi i Vas i mene, i naše divne narode, da im se to nikad više ne ponovi. Ali i mi tome moramo pridonijeti.
 

Dr. sc.  Matko Marušić, dr. med., prof. emer.

NE sve robusnijem čudovištu, EU Levijatanu

 
 
Pobuna naroda i “populista” u Europskoj uniji upravo proizlazi iz toga, nemaju osjećaj da sudjeluju u kreiranju vlastite sudbine koju je uzurpirao Levijatan, Europska unija kao krinka za Četvrti Reich. Strah je dobar sluga, ali je loš gospodar. Uvjet mogućnosti opstanka ovakve Europske unije je strah kao gospodar. Ako kažete da ovakva Europska unija, centralizirana internacionalna tvorevina s velikim demokratskim deficitom, čije države članice imaju manje suverenosti i ovlasti od kanadskih pokrajina, nema smisla, slijedi plašenje.
http://levijatan.org/wp-content/uploads/2018/01/logo-black-invert-naslovna-v2.jpg
Plašenje ratom i kaosom, jer zahvaljujući Europskoj uniji živimo najduže razdoblje mira u Europi. To je čista laž. Mir u Europi sve ovo razdoblje imamo zahvaliti NATO-u i članku 5 njegova Ugovora koji kaže: ako je jedna država članica napadnuta, napadnute su sve. Američke rakete na tlu Europe bile su jamac mira, a ne Europska unija. Baš je Hruščov strepio od Italije, čija je knjiga Vojni uspjesi Italije najtanja knjiga na svijetu, ili od Njemačke, koja je američki protektorat, i njezina “nuklearnog arsenala”, ili od snažne Austrije, ili... Bez uključivanja Sjedinjenih Američkih Država ne bi završio ni Prvi ni Drugi svjetski rat pobjedom saveznika, bez SAD-a ne bi završili ni ratovi u bivšoj Jugoslaviji koji su europski promatrači što smo ih zvali “sladoledari” promatrali i gledali tko će što ušićariti za svoju državu, a ne kako zaustaviti Miloševića. Zato plašiti nas ratom u Europi ako bi se ovakva EU raspala je zapravo izgovor za još više centralizacije moći u rukama opskurne birokracije u Bruxellesu na štetu država članica. Više Europe, manje suverenih država, slogan je EUrona. Barroso, Junckerov prethodnik, rekao je u ime svih njih da je Europska unija zapravo “neimperijalni imperij”. Ja bih taj imperij umjesto Europska unija nazvao točnije, konkretnije: Četvrti Reich.
 
Ako je mir, pa onda i blagostanje, glavni motiv očuvanja ovakve Europske unije kao i legitimacija za daljnju centralizaciju, to je stoga što ovakva EU počiva na krivoj pretpostavci utemeljenoj u Hobbesovoj teoriji. Mnogi mogući raspad ovakve EU tumače kao povratak na divlje, predcivilizacijsko stanje hobsovskog “rata svih protiv sviju”, misleći na 17. stoljeće, kad su Europa i njezine “države” gorjele uslijed vjerskih ratova. Hobbes u djelu “Levijatan” nasuprot “prirodnom stanju” u kojem je čovjek čovjeku vuk, što je bila i inspiracija rađajuće Europske zajednice za ugljen i čelik, kao završetak divljaštva nudi teoriju društvenog ugovora kao put ka civilizaciji i miru. Hobbesova ideja je sljedeća: putem Ugovora divljaci, vuci, zaraćene strane, dogovorno prenose vlastitu moć na superiornu instancu, na Levijatana, kojem daju monopol, zakonski i fizički, te druge moći, tako da Levijatan postane garant društvenog mira i blagostanja.
Levijatan je biblijsko vodeno čudovište, Netko (pisan velikim “N”) koji će određivati pravila kako bi se iz prirodnog stanja divljaštva prešlo na civilno i civilizirajuće. U vrijeme Hobbesa taj Levijatan, taj vodeni monstrum, bio je apsolutni monarh, potom se isto čudovište zvano Levijatan transformiralo u pojam “republike” jakobinskoga tipa. Danas je Levijatan, garant mira i blagostanja, čudovište zvano Europska unija koja svoju genezu upravo ima u nadnacionalnim Ugovorima, s Lisabonskim kao posljednjim u nizu, gdje divljaci, države članice, svoje moći prenose onome što simbolizira Bruxelles, u zakonskom i financijskom smislu ograničavaju vlastitu suverenost i daju je EU Levijatanu, koji se proglašava jamcem mira i blagostanja.
 
Ti Ugovori, iza leđa europskih naroda uzdignuti na razinu Ustava, i kada su na referendumu odbačeni, poput Lisabonskog ugovora odbačenog od Francuza i Nizozemaca, zaživjeli su kao da Francuz i Nizozemac nisu rekli “NE” sve robusnijem čudovištu, EU Levijatanu. U EU imperiju glas naroda je ili “populizam” ili nešto što nema nikakve političke težine. Levijatan misli i odlučuje za vas.
 
Gle vraga, iako na odlasku, u svom oproštajnom govoru pred CDU-ovom Zakladom “Konrad Adenauer”, Angela Merkel, ključna osoba EU Levijatana, naglasila je kako nacionalne države nemaju smisla, kako Europska unija nema alternative te, zagovarajući “doktrinu ograničenog suvereniteta”, jasno poručila svojoj nasljednici, klonu na čelu CDU-a, Annegret Kramp (nomen est omen) Karrenbauer: Čuvaj mi Europsku uniju kao zjenicu oka! Ovu izreku koja se, istinito ili ne, nebitno, pripisuje Titu na samrti (Čuvajte mi Jugoslaviju kao zjenicu oka) namjerno rabim jer, opet, ne lezi vraže, “teorija ograničenog suvereniteta” bila je ideja vodilja na koju se često pozivao Leonid Brežnjev kada je u pitanju bio SSSR, koji se unatoč toj teoriji raspao, pa Mutti, curica iz DDR-a, kao da škilji ispod Brežnjevljevih obrva i “proročki” najavljuje i propast svog Levijatana, propast EU, koju je “u amanet” ostavila svojoj nasljednici Kramp kao glavno političko bojno polje Njemačke, ovaj put napisano u knjizi sa slovom “r” viška u nazivu - “Mein Kramp”.
 
Zašto Mutti na odlasku ima potrebu tako snažno govoriti protiv suverenih država nacija, otkuda joj potreba za Brežnjevom, a ne, recimo, kancelarom Adenauerom koji je namjesto sovjetske “teorije ograničenog suvereniteta” vidio Europu utemeljenu na katoličkom principu supsidijarnosti, što je postao ključni princip svih demokratskih država na svijetu kada je demokratski i gospodarski ustroj u pitanju? Sasvim jednostavno, Njemačka Europsku uniju vidi kao Četvrti Reich u kojem je Hitlerov tenk zamijenjen oslabljenom dojčmarkom zvanom euro, Reich u kojem Njemačka mora imati središnje mjesto, mjesto hegemona. Naime, ono što je za Erdogana Davutoglu i njegova teorija obnove turskog imperija u kontekstu doktrine neoosmanizma te povratka Turske na Balkan, to je profesor Herfried Münkler, povjesničar i geostrateg, za Merkelicu i njemačku političku kremu. To što misli Münkler ne misli samo CDU/CSU nego i SPD, i FPD i zeleni, pa industrijski sindikati, jedino, ne, o ludog li svijeta, “ekstremno desni” AfD. Münkler smatra da Njemačka mora upravljati Europskom unijom kao i svim procesima u njoj. Tu tezu razvijao je u brojnim svojim radovima, oslanjajući se na neku vrstu njemačkog mesijanizma i implicitne superiornosti njemačkog naroda nad drugima koji nisu sposobni upravljati EU Levijatanom. U svojim knjigama njemačku definira kao “die Macht der Mitte”, iliti središnju moć, sa svim ambivalentnim nijansama koje pojam “središnji” ili “sredina” nosi u sebi.
 
On priznaje, suprotno stereotipima o zemljama Višegradske skupine kao parazitima koji su uzeli najviše od EU, da je najveći profit od Europske unije zapravo imala Njemačka, na razne načine, ne samo ekonomske.
Ideja Njemačke kao središnje europske nacije i hegemona nije nešto novo, ona seže još u srednji vijek, a sjeme ima u tzv. Raichsideologie, kasnije ratoborno primijenjena u vrijeme Wilhelma II., da bi pod Hitlerom poprimila patološke razmjere. Dakle, to je koncept koji živi na razne načine stoljećima, a uloga Njemačke kao hegemona u Europskoj uniji nije nešto što se krije. Naime, ako nešto napiše Frankfurter Allgemeine Zeitung, to se mirne duše može smatrati prešutnim stavom Berlina. Tako je isti list u jeku Angeline politike dobrodošlice i masovne invazije migranata na Europu objavio 21. kolovoza 2015. Münklerov članak o njemačkoj ulozi u EU s jasnim naslovom: Wir sind der Hegemon (Mi smo hegemon). On tu vidi da se javljaju “populističke snage” koje žele rušiti Europu po mjeri Njemačke te jasno kaže da takva Europa po mjeri Njemačke može opstati samo ako glavnu ulogu ima – Njemačka. Citiram: “Bilo je potrebno više poticaja izvana prije no što se, barem u političkoj klasi, nametne ideja kako Njemačka mora preuzeti svjesno tu ulogu... da kažem na dramatičan način, ako Njemačka ne uspije u misiji središnje moći (hegemona), propast će i Europa.” Potom poziva cijelo društvo da stane iza toga hegemonističkog njemačkog projekta, a posebno lupa packe njemačkim intelektualcima koji su ostali zarobljeni u Njemačkoj iz vremena Bonna kao glavnoga grada i ne shvaćaju “povijesni trenutak”. Car je gol, to treba kriknuti, ne brani Njemačka Europsku uniju, nego područje svoje hegemonije, Njemačka želi sačuvati Četvrti Reich koji samo još idioti nazivaju Europskom unijom, Levijatanom koji je od morske nemani postao ptica, njemački crni orao koji svoje kandže razastire nad narode Europe.
 
Kao odgovoran i građanin pokorni, želim u ovoj godini smrt tog EU Levijatana, zapravo Velike Njemačke, Četvrtog Reicha koji svoje namjere i ne taji. Ta Njemačka na čelu s Angelom Merkel grobar je Europe (suverenih) naroda, Merkel koja je imigrantskom politikom sigurnosno uzdrmala Europsku uniju, njezinu sigurnost, blagostanje i socijalnu državu, Merkel koja je stvorila stanje rata, ali ovaj put iznutra, serijama terorističkih čina, no go zona, pa onda za sve optužila rastući “populizam”, ne videći da je problem ona i (velika) Njemačka, da žuti prsluci i tzv. populizam jesu krici europskih naroda da se ovlasti Levijatana smanje.
I na zadnjem sastanku europskih Pučana svi njihovi vodeći think thankovi žele propast ovakve Europske unije jer vide da je Levijatan progutao države nacije, a njihove manevre na gospodarskom, monetarnom i političkom području sveo na beznačajnosti. Nadnacionalni ugovori bujaju, od Istanbulske do Marakeša, kao da su države članice nakupine kretena i neznalica koje bez tih nadnacionalnih ugovora ne znaju zaštiti žene, regulirati migracije, donositi ekonomske politike sami, što ih je, od Italije do Francuske, učinilo globalnim divovima, sve dok nisu došli pod omču nadnacionalnih Ugovora i regulativa kada je počelo naglo siromašenje, deindustrijalizacija i nestanak srednjeg sloja, nestanak bijele Francuske koja buja u liku žutih prsluka, nestanak duhovne supstance Europe, judeokršćanstva i zdravog razuma, koji su ustuknuli pred kulturnim i moralnim relativizmom, kojih je propali multikulturalizam tek logičan potomak.
 
Propast Četvrtog Reicha, za što sam jutros platio misu, stoga nije propast Europske unije, nego njezino definiranje na principu supsidijarnosti, što zagovaraju i sami Pučani, svjesni da na izborima padaju, i da će sljedeći europski izbori stubokom promijeniti sliku Europske unije u političkom smislu. Think thankovi Pučana zato se obraćaju socijalnom nauku Katoličke crkve i citiraju encikliku Pija XI. Quadragesimo anno (broj 80) pisanu davne 1931. godine koja kao da je pisana danas za probleme EU. Naime, papa Pio ne negira važnost velikih i nadnacionalnih udruženja (evo globalizacije) jer zbog brzih “promjena i okolnosti mnoge stvari ne mogu se ostvariti bez velikih asocijacija”. Dakle, već tada papa je svjestan da nadnacionalne asocijacije nisu zlo. Ali, nastavlja papa, “sukladno starom principu socijalne filozofije”, misli na supsidijarnost, “budući da je nedopušteno uzeti pojedincima ono što oni mogu učiniti vlastitim snagama... i povjeriti to zajednici, tako je nepravedno prepustiti višoj instanci ono što se može učiniti na nižoj... što bi odvelo do izvrtanja ispravnog poretka u društvu”.
 
Oslanjajući se na katolički princip supsidijarnosti, demokršćanski think thankovi pozvali su Pučane na skupu u Finskoj da se u EU jasnije odrede granice upliva nadnacionalnih institucija (Bruxellesa) u nacionalne. Dakle, u ovom slučaju suprotno doktrini Angele Brežnjev i teoriji ograničenog suvereniteta država nacija, supsidijarnost je “teorija ograničenog suvereniteta” nadnacionalnih tvorevina!!! Upravo je to naglasio Ivan Pavao II. 22. kolovoza 1980. obraćajući se jednoj, kao i EU, nadnacionalnoj instituciji, Ujedinjenim narodima: “Primjenjujući princip supsidijarnosti... brojne grupe i narodi mogu bolje riješiti svoje probleme na lokalnoj razini”, dodajući ključnu rečenicu zbog koje se europski narodi bune protiv EU Levijatana, govoreći kako supsidijarnost narodima “daje izravan osjećaj da sudjeluju u određivanju vlastite sudbine”. Pobuna naroda i “populista” u Europskoj uniji upravo proizlazi iz toga, nemaju osjećaj da sudjeluju u kreiranju vlastite sudbine koju je uzurpirao Levijatan, Europska unija kao krinka za Četvrti Reich.
 
No, polako, pao je Treći koji je pokoravao narode oružjem, past će i Četvrti Reich i Njemačka kao hegemon, hegemon koji ih pokorava nadnacionalnim, netransparentnim zakonima i odlukama te umjetnom valutom zvanom euro. Europa budućnosti: ime joj je supsidijarnost, zajednica suverenih država na temelju ograničenja suvereniteta nadnacionalnih tvorevina, naopaki Brežnjev, naopaka Angela...
 

Ivica Šola, Globus, https://www.jutarnji.hr/globus/Globus-komentari/za-globus-pise-ivica-sola-platio-sam-misu-za-propast-eu-ta-je-tvorevina-samo-krinka-za-cetvrti-reich/8246909/

Anketa

Treba li ministrica Gabrijela Žalac podnijeti ostavku?

Subota, 23/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1097 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević