Get Adobe Flash player

Francuska i Britanija više ne mogu imati odlučujuću ulogu na Bliskome istoku

 
 
Svi znamo kako je počeo Prvi svjetski rat. Pojedinačna nasilna zlodjela kumulativno su pokrenula nepovratne vojne operacije kojima je manjkalo sveobuhvatna strateškog vodstva, ali i šire jasnije svrhe. Ostalo je povijest: četverogodišnji pokolj uime ambicioznih ciljeva koje su uglavnom ex post facto formulirale pobjedničke sile.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/88/Zbigniew_Brzezinski_gru2010.jpg/220px-Zbigniew_Brzezinski_gru2010.jpg
Još uvijek ima vremena da se spriječi bolno ponavljanje, koje ovaj put konkretno prijeti na Bliskome istoku, odnosno u Siriji. Podržao sam prvotnu odluku predsjednika Baracka Obame da se ne služi silom u sirijskoj tragediji. Korištenje američkom moći za uklanjanje predsjednika Bašara al-Asada, koje toliko žustro zagovaraju neki od naših prijatelja na Bliskome istoku, nije imalo smisla bez pravog domaćeg konsenzusa oko te ideje u Siriji i Americi. Nadalje, sviđalo se to nama ili ne, Asad nije bio sklon pristati na zahtjeve Washingtona da odstupi niti su ga zastrašili zbrkani napori SAD-a da organizira djelotvoran demokratski otpor njegovoj vladavini. Međutim, u međuvremenu je postignut pomak u vrlo teškim nuklearnim pregovorima s Iranom, u kojima su i SAD i Rusija surađivali s drugim vodećim silama na prevladavanju prepreka. Stoga su neki s razlogom pretpostavili da bi sljedeća faza u rješavanju sirijskog problema mogla uključivati ponovni trud na njegovu rješavanju, ovaj put uz pomoć toliko važnih potpisnica poput Kine i Rusije.
 
Umjesto toga Moskva je odlučila intervenirati vojno, no bez političke ili taktičke suradnje s SAD-om, glavne strane sile uključene u izravno djelovanje na svrgavanju Asada, koliko god nedjelotvorno ono bilo. Tako je Rusija navodno pokrenula zračne napade na čimbenike u Siriji koje su sponzorirali, obučili i opremili Amerikanci, čime im je nanijela materijalne i ljudske gubitke. Bila je to u najboljem slučaju prezentacija ruske vojne nesposobnosti; u najboljem slučaju bio je to dokaz opasne čežnje za isticanjem američke političke nemoći. Bilo kako bilo, u pitanju su i budućnost regije i američka vjerodostojnost među državama Bliskog istoka. Okolnosti se iznimno brzo mijenjaju i Sad ima samo jednu realnu opciju ako namjerava zaštiti svoje šire interese u regiji: prenijeti Moskvi svoj zahtjev da obustavi i suzdrži se od vojnih akcija kojima se izravno utječe na američke resurse. Rusija ima pravo podržavati Asada, ako to želi, no svaki ponovni pokušaj onoga što se upravo dogodilo trebao bi izazvati odmazdu SAD-a.
 
Ruska mornarička i zračna nazočnost u Siriji ranjiva je jer je geografski izolirana od ruskog teritorija. Te bi se snage mogle „razoružati” ako nastave uporno provocirati SAD. No još bi bolje bilo kad bi se Rusiju moglo uvjeriti da djeluje s SAD-om u potrazi za širim rješenjem regionalnog problema koji nadilazi interese pojedinačnih država. Kada bi se to dogodilo, čak bi se i ograničenom američko-ruskom političkom i vojnom suradnjom na Bliskom istoku mogao potaknuti daljnji pozitivni geopolitički razvoj: konstruktivan doprinos Kine u obuzdavanju opasnosti snažnije eksplozije na Bliskome istoku. Peking ima znatan gospodarski interes za sprečavanje šireg bliskoistočnog sukoba. Ne samo da bi trebao biti zainteresiran za sprečavanje daljnjeg širenja kaosa, nego i za povećanje vlastita regionalnog utjecaja.
 
Francuska i Britanija više ne mogu imati odlučujuću ulogu na Bliskome istoku. SAD-u je sve teže tu ulogu igrati sam. Sama je regija vjerski, politički, etnički i teritorijalno podijeljena, zbog čega klizi u sve teže nasilje. Time se nameće potreba za vanjskom pomoći, ali ne za novom vrstom neokolonijalne dominacije. Američka moć je potrebna, ali mora se inteligentno i odlučno primjenjivati u svrhu potrage za novom formulom za regionalnu stabilnost.
 
Kina bi nesumnjivo radije ostala po strani. Možda kalkulira da će onda biti u povoljnijem položaju za stjecanje zasluga u obnovi. No regionalni kaos lako bi se mogao proširiti na sjeveroistok i u konačnici progutati srednju i sjeveroistočnu Aziju. I Rusija i Kina tada bi osjetili negativne posljedice takvog razvoja situacije. No štetu bi pretrpjeli i američki interesi i američki prijatelji, da ne spominjemo regionalnu stabilnost. Stoga je vrijeme za stratešku smionost.
 

Zbigniew Brzezinski, savjetnik za nacionalnu sigurnost bivšeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera, The Financial Times, London

Artur Mas – čovjek koji će ući u povijest

 
 
Katalonski predsjednik Artur Mas tvrdi da rezultati nedjeljnih regionalnih izbora osiguravaju separatističkim političarima mandat da nastave djelovati kako bi ostvarili potpunu neovisnost Katalonije od Španjolske. Ovi rezultati im to ne omogućuju. Izborni rezultati su, međutim, još jedan snažan signal španjolskoj vladi u Madridu da vrati Kataloniji široku autonomiju, koju je oduzela Kataloncima 2010. godine.
http://www.bloomberg.com/image/ijfX17VuNa34.jpg
Stranke koje žele neovisnost osvojile su 72 mjesta, od ukupno 135 u katalonskom parlamentu, što je navelo Masa da izjavi: "Imamo snažan mandat da nastavimo ostvarivati ovaj projekt" - što znači 18-mjesečno prijelazno razdoblje prema odcjepljenju, tijekom kojeg će Katalonija osnovati svoje vlastite državne institucije. U stvarnosti, katalonski nacionalisti nisu ostvarili bolje rezultate od onih ostvarenih na izborima 2010. i 2012. godine.
 
Najveća stranka koja je u nedjelju sudjelovala na izborima je koalicija pod nazivom Junts Pel Si, ili „Zajedno za da“. Dvije najvažnije stranke u njoj su Masova Demokratska Konvergencija Katalonije (CDC) i Republikanska ljevica Katalonije (ERC). Katalonska politika se vrlo brzo kreće i prijeporna je, te nije lako pratiti kako su se glavni igrači preoblikovali u proteklih pet godina. Na primjer, CDC je proizvod raspada stranke Konvergencija i jedinstvo (CIU), najveće secesionističke snage do početka ove godine, kada je disidentska skupina - koja nije uspjela dobiti zastupnika u parlamentu u nedjelju - odlučila da ne želi imati ništa s pokušajima predsjednika Masa da prisili Španjolsku da odobri secesiju Katalonije. Druga secesionistička stranka koja je dobila mjesto u parlamentu nakon izbora u nedjelju – Jedinstvo kandidature naroda (KUP) – nije sudjelovala na izborima 2010. godine, ali je još nacionalistička stranka, Katalonska solidarnost za neovisnost, uspjela tada osvojiti mjesta u parlamentu.
 
Još uvijek je moguće, međutim, usporediti rezultate koje su stranke koje žele neovisnost ostvarile na tri izbora održana 2010., 2012. i 2015. One su dobivale svaki put sve manji broj mjesta: 76, 74 i 72.
Glasovanje naroda je bilo vrlo stabilno, a secesionisti su dobili 48,7 posto, 47,0 posto i 47,8 posto na tri uzastopna glasovanja. Drugim riječima, Mas ne bi danas trebao biti sretniji nego što je bio nakon prethodna dva izbora. Podrška za neovisnost ne raste. Podrška Masu polako pada. Veliki pomak na ovim izborima predstavljaju poboljšani rezultati stranke Kandidatura narodnog jedinstva, koja nije tipična secesionistička ili nacionalistička stranka. Naravno, ona je ekstremno nacionalistička, protukapitalistička sila, te snažno zagovara neovisnost, ali ova stranka također zagovara veću, izravnu demokraciju. Njene ambicije su uglavnom usmjerene prema općinskoj razini, razini zajednice, koja je najbliže prosječnim biračima, i ona nije pristaša zakona u švicarskom stilu o kojima se glasa referendumu. Vrsta neovisnosti koju KUP želi, ide dublje od onoga što Mas ima na umu. Ona želi da se vlast prenese na gradove i pojedine građane. To je popularan koncept u onom dijelu Španjolske u kojem je lokalni patriotizam često jači od regionalne pripadnosti.
 
Mas i njegovi saveznici stalno udaraju glavom o zid španjolskog otpora, nadajući se da će jednog dana biti održani izbori na kojima će dobiti uvjerljivu većinu. Oni nemaju izbora nego nastaviti raditi, inače će ono što oni zastupaju polako nestati. Međutim, oni nisu bliže tome da probiju rupu u tom zidu, nego što su bili prije pet godina. Sve što imaju je veliko mnoštvo i povećanje raznolikosti stavova unutar stranaka. Mas to zna. Ne vjerujem da on zapravo planira preuzeti neovisnu Kataloniju u idućih 18 mjeseci, ili nakon koliko god mjeseci bude potrebno. On samo treba snažnu pregovaračku poziciju za nacionalne izbore u studenom.
 
Katalonski nacionalisti žele da Narodna stranka premijera Mariana Rajoya izgubi izbore. To je stranka koja je separatistima „postala protivnik nakon što je njihova žalba španjolskom Ustavnom sudu 2010. rezultirala odlukom da se ograniči autonomija Katalonije kako je bilo prihvaćeno na referendumu 2006. godine. Rajoy je iskoristio legalističke razloge za odbijanje svih pokušaja Katalonije da dobije više samouprave i, što je najvažnije, fiskalna prava, a postoji mala nada da će on i njegovi saveznici odustati od svog tvrdokornog stava.
Narodna stranka sada vodi u anketama uoči glasovanja  u prosincu, ali njena pobjeda definitivno neće biti tako uvjerljiva kao što je bila 2011. godine, i vjerojatno neće dobiti izravnu većinu. I stranka premijera Rajoya, kao i njen glavni suparnik, Španjolska socijalistička stranka, mogli bi pokušati sklopiti koaliciju sa snažnim protuvladinim strankama: Narodna stranka s Ciudadanos, te socijalisti s Podemos. Ove koalicije, međutim, vjerojatno također neće dobiti većinu. Socijalisti će možda trebati potporu Masa i njegovih katalonskih separatista da bi mogli vladati, a tada će on moći ojačati autonomiju svoje regije na razinu iz 2006. godine, te bi joj dozvolio da zadrži više novca od prikupljenog  poreza i smanji uplitanje Madrida u lokalna pitanja.
 
Potpuna neovisnost nije neposredni cilj samo zato jer je nije moguće ostvariti bez šireg konsenzusa u samoj Kataloniji. Koristi koje bi se ostvarile dobivanjem autonomije, mnogo su manje uzrok podjele, i one su na dohvat ruke. Mas treba dobiti prilično glasova na španjolskim izborima sada kako bi postao još snažniji.
 

Leonid Bershidsky, Bloomberg, SAD

Za sve zlo oko izbjeglica i tzv. islamske države kriv je Rijad

 
 
Satelitske slike su pokazale da je kultni,  2000 godina stari hram Bel u drevnom sirijskom gradu Palmyri uništila tzv. Islamska država, samo pet dana prije nego što će američki predsjednik  Barack Obama primiti saudijskog kralja Salmana, stvaratelja Islamske države i sličnih pokreta koji destabiliziraju zemlje diljem svijeta. Puritanska vehabijska doktrina Saudijske Arabije  je izvor uvjerenja Islamske države. 
Saudijski vjerski estabilišment, koji je partner monarhiji, propovijeda strogo pridržavanje vehabijske ideologije, koja se pojavila u XVIII. stoljeću kada je Mohamed ibn Abd al-Wahhab (1703.-1792.) potaknuo pokret za oživljavane puritanstva u središnjem dijelu zemlje i sklopio savez s plemenskim vođom Mohamedom bin Saudom. Njegovi nasljednici nisu samo podržali taj odnos, nego su ga i ojačali, te su ove godine ne samo proglasili vehabizam saudijskom državnom religijom, nego i službenom verzijom islama.
 
Od 1970. Saudijska Arabija je potrošila više od 100 milijardi dolara na izvoz vehabizma muslimanskim zajednicama u svijetu, među kojima su i one na zapadu. Ovaj proces se provodi prvenstveno financiranjem džamija i medresa, te slanjem propovjednika i indoktriniranjem Arapa, Azijata i Afrikanaca koji rade u Saudijskoj Arabiji i zemljama Perzijskog zaljeva. Ova kampanja je bila vrlo uspješna. Vehabizam je procvao i doveo do porasta brojnih  pokreta  u stilu al-Kaide i podružnica na Bliskom istoku, Aziji i Africi. Nepolitički sufiji (mistici), koji su nekada propagirali vjeru u Africi, gurnuti su u stranu i zamijenjeni salafitima (ultra-ortodoksnim) vehabijama. Islamska država također oponaša postupanje Saudijaca prema građanima koji ne podržavaju njenu ideološku liniju ili su počinili zločine.
 
Prema izvješću koje je 25. kolovoza objavio Amnesty International, Saudijska Arabija je odrubila glavu 175 osoba u razdoblju između kolovoza 2014. i lipnja ove godine - "prosječno jednoj osobi svaka dva dana". Do sada su u 2015. godini  Saudijci  obezglavili najmanje 110 ljudi, dok je Islamska država odrubila glavu 65 osoba - te ustrijelila, razapela, žive sahranila i žrtvovala još mnoge. I Saudijska Arabija i Islamska država su nametnuli bičevanje disidenata i ljudi koji se ne pridržavaju vehabijskih običaja. Religiozna policija suvereno vlada u Saudijskoj Arabiji i zajednicama koje kontrolira tzv. Islamska država.
 
Saudijska Arabija nije samo uništila predislamska mjesta, nego i ona povezana s ranim danima islama, a tu je praksu slijedila tzv. Islamska država u Siriji i Iraku, uništavajući drevne hramove, džamije, crkve, grobnice i mauzoleje, od kojih su neki povezani s pratiteljima Poslanika Muhameda. Salman će doći u Bijelu kuću s dnevnim redom. On želi ojačati  odlučnost Amerike da zauzme čvrsto stajalište prema Iranu  glede provedbe sporazuma o ograničavanju  nuklearnog programa Teherana. On također želi američku pomoć u borbi protiv interveniranja Irana u sukobima u regiji. Salman poziva na povećanu američku vojnu potporu zemljama Vijeća  za suradnju zemalja Perzijskog zaljeva te isporuke vrhunske vojne opreme  kako bi se te zemlje osigurale protiv Irana nakon što sankcije budu ukinute. Salman također traži pojačanu američku potporu za saudijsko ratovanje u Jemenu i poticaj za svrgavanje sirijskog predsjednika Bashara al-Assada.
 
Međutim, ako želi da prestane uništavanje kulturne baštine regije i protok izbjeglica uspori, Obama će morati oštro razgovarati sa Salmanom te zahtijevati da njegova zemlja i građani prestanu financijski podržavati Islamsku državu i da njegova vlada izvrši pritisak na Katar i Tursku da je u tome slijede. Obama također mora jasno staviti na znanje da koalicija na čelu sa Sjedinjenim Državama -  koju očito sputavaju Saudijci - namjerava pojačati zračne napade u Siriji i Iraku protiv Islamske države, te napasti snage Islamske države  kad se budu suočile sa sirijskom i iračkom vojskom. Tijekom prošle godine, zračni udari su bili uglavnom besmisleni, jer je tzv. Islamska država i dalje ostala učvršćena u gradovima Raqqa, Deir al-Zor i Palmyra u Siriji, te Mosulu, Ramadi i Falluji u Iraku. 
 

Michael Jansen, The Irish Times

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Petak, 25/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1367 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević