Get Adobe Flash player

Artur Mas – čovjek koji će ući u povijest

 
 
Katalonski predsjednik Artur Mas tvrdi da rezultati nedjeljnih regionalnih izbora osiguravaju separatističkim političarima mandat da nastave djelovati kako bi ostvarili potpunu neovisnost Katalonije od Španjolske. Ovi rezultati im to ne omogućuju. Izborni rezultati su, međutim, još jedan snažan signal španjolskoj vladi u Madridu da vrati Kataloniji široku autonomiju, koju je oduzela Kataloncima 2010. godine.
http://www.bloomberg.com/image/ijfX17VuNa34.jpg
Stranke koje žele neovisnost osvojile su 72 mjesta, od ukupno 135 u katalonskom parlamentu, što je navelo Masa da izjavi: "Imamo snažan mandat da nastavimo ostvarivati ovaj projekt" - što znači 18-mjesečno prijelazno razdoblje prema odcjepljenju, tijekom kojeg će Katalonija osnovati svoje vlastite državne institucije. U stvarnosti, katalonski nacionalisti nisu ostvarili bolje rezultate od onih ostvarenih na izborima 2010. i 2012. godine.
 
Najveća stranka koja je u nedjelju sudjelovala na izborima je koalicija pod nazivom Junts Pel Si, ili „Zajedno za da“. Dvije najvažnije stranke u njoj su Masova Demokratska Konvergencija Katalonije (CDC) i Republikanska ljevica Katalonije (ERC). Katalonska politika se vrlo brzo kreće i prijeporna je, te nije lako pratiti kako su se glavni igrači preoblikovali u proteklih pet godina. Na primjer, CDC je proizvod raspada stranke Konvergencija i jedinstvo (CIU), najveće secesionističke snage do početka ove godine, kada je disidentska skupina - koja nije uspjela dobiti zastupnika u parlamentu u nedjelju - odlučila da ne želi imati ništa s pokušajima predsjednika Masa da prisili Španjolsku da odobri secesiju Katalonije. Druga secesionistička stranka koja je dobila mjesto u parlamentu nakon izbora u nedjelju – Jedinstvo kandidature naroda (KUP) – nije sudjelovala na izborima 2010. godine, ali je još nacionalistička stranka, Katalonska solidarnost za neovisnost, uspjela tada osvojiti mjesta u parlamentu.
 
Još uvijek je moguće, međutim, usporediti rezultate koje su stranke koje žele neovisnost ostvarile na tri izbora održana 2010., 2012. i 2015. One su dobivale svaki put sve manji broj mjesta: 76, 74 i 72.
Glasovanje naroda je bilo vrlo stabilno, a secesionisti su dobili 48,7 posto, 47,0 posto i 47,8 posto na tri uzastopna glasovanja. Drugim riječima, Mas ne bi danas trebao biti sretniji nego što je bio nakon prethodna dva izbora. Podrška za neovisnost ne raste. Podrška Masu polako pada. Veliki pomak na ovim izborima predstavljaju poboljšani rezultati stranke Kandidatura narodnog jedinstva, koja nije tipična secesionistička ili nacionalistička stranka. Naravno, ona je ekstremno nacionalistička, protukapitalistička sila, te snažno zagovara neovisnost, ali ova stranka također zagovara veću, izravnu demokraciju. Njene ambicije su uglavnom usmjerene prema općinskoj razini, razini zajednice, koja je najbliže prosječnim biračima, i ona nije pristaša zakona u švicarskom stilu o kojima se glasa referendumu. Vrsta neovisnosti koju KUP želi, ide dublje od onoga što Mas ima na umu. Ona želi da se vlast prenese na gradove i pojedine građane. To je popularan koncept u onom dijelu Španjolske u kojem je lokalni patriotizam često jači od regionalne pripadnosti.
 
Mas i njegovi saveznici stalno udaraju glavom o zid španjolskog otpora, nadajući se da će jednog dana biti održani izbori na kojima će dobiti uvjerljivu većinu. Oni nemaju izbora nego nastaviti raditi, inače će ono što oni zastupaju polako nestati. Međutim, oni nisu bliže tome da probiju rupu u tom zidu, nego što su bili prije pet godina. Sve što imaju je veliko mnoštvo i povećanje raznolikosti stavova unutar stranaka. Mas to zna. Ne vjerujem da on zapravo planira preuzeti neovisnu Kataloniju u idućih 18 mjeseci, ili nakon koliko god mjeseci bude potrebno. On samo treba snažnu pregovaračku poziciju za nacionalne izbore u studenom.
 
Katalonski nacionalisti žele da Narodna stranka premijera Mariana Rajoya izgubi izbore. To je stranka koja je separatistima „postala protivnik nakon što je njihova žalba španjolskom Ustavnom sudu 2010. rezultirala odlukom da se ograniči autonomija Katalonije kako je bilo prihvaćeno na referendumu 2006. godine. Rajoy je iskoristio legalističke razloge za odbijanje svih pokušaja Katalonije da dobije više samouprave i, što je najvažnije, fiskalna prava, a postoji mala nada da će on i njegovi saveznici odustati od svog tvrdokornog stava.
Narodna stranka sada vodi u anketama uoči glasovanja  u prosincu, ali njena pobjeda definitivno neće biti tako uvjerljiva kao što je bila 2011. godine, i vjerojatno neće dobiti izravnu većinu. I stranka premijera Rajoya, kao i njen glavni suparnik, Španjolska socijalistička stranka, mogli bi pokušati sklopiti koaliciju sa snažnim protuvladinim strankama: Narodna stranka s Ciudadanos, te socijalisti s Podemos. Ove koalicije, međutim, vjerojatno također neće dobiti većinu. Socijalisti će možda trebati potporu Masa i njegovih katalonskih separatista da bi mogli vladati, a tada će on moći ojačati autonomiju svoje regije na razinu iz 2006. godine, te bi joj dozvolio da zadrži više novca od prikupljenog  poreza i smanji uplitanje Madrida u lokalna pitanja.
 
Potpuna neovisnost nije neposredni cilj samo zato jer je nije moguće ostvariti bez šireg konsenzusa u samoj Kataloniji. Koristi koje bi se ostvarile dobivanjem autonomije, mnogo su manje uzrok podjele, i one su na dohvat ruke. Mas treba dobiti prilično glasova na španjolskim izborima sada kako bi postao još snažniji.
 

Leonid Bershidsky, Bloomberg, SAD

Za sve zlo oko izbjeglica i tzv. islamske države kriv je Rijad

 
 
Satelitske slike su pokazale da je kultni,  2000 godina stari hram Bel u drevnom sirijskom gradu Palmyri uništila tzv. Islamska država, samo pet dana prije nego što će američki predsjednik  Barack Obama primiti saudijskog kralja Salmana, stvaratelja Islamske države i sličnih pokreta koji destabiliziraju zemlje diljem svijeta. Puritanska vehabijska doktrina Saudijske Arabije  je izvor uvjerenja Islamske države. 
Saudijski vjerski estabilišment, koji je partner monarhiji, propovijeda strogo pridržavanje vehabijske ideologije, koja se pojavila u XVIII. stoljeću kada je Mohamed ibn Abd al-Wahhab (1703.-1792.) potaknuo pokret za oživljavane puritanstva u središnjem dijelu zemlje i sklopio savez s plemenskim vođom Mohamedom bin Saudom. Njegovi nasljednici nisu samo podržali taj odnos, nego su ga i ojačali, te su ove godine ne samo proglasili vehabizam saudijskom državnom religijom, nego i službenom verzijom islama.
 
Od 1970. Saudijska Arabija je potrošila više od 100 milijardi dolara na izvoz vehabizma muslimanskim zajednicama u svijetu, među kojima su i one na zapadu. Ovaj proces se provodi prvenstveno financiranjem džamija i medresa, te slanjem propovjednika i indoktriniranjem Arapa, Azijata i Afrikanaca koji rade u Saudijskoj Arabiji i zemljama Perzijskog zaljeva. Ova kampanja je bila vrlo uspješna. Vehabizam je procvao i doveo do porasta brojnih  pokreta  u stilu al-Kaide i podružnica na Bliskom istoku, Aziji i Africi. Nepolitički sufiji (mistici), koji su nekada propagirali vjeru u Africi, gurnuti su u stranu i zamijenjeni salafitima (ultra-ortodoksnim) vehabijama. Islamska država također oponaša postupanje Saudijaca prema građanima koji ne podržavaju njenu ideološku liniju ili su počinili zločine.
 
Prema izvješću koje je 25. kolovoza objavio Amnesty International, Saudijska Arabija je odrubila glavu 175 osoba u razdoblju između kolovoza 2014. i lipnja ove godine - "prosječno jednoj osobi svaka dva dana". Do sada su u 2015. godini  Saudijci  obezglavili najmanje 110 ljudi, dok je Islamska država odrubila glavu 65 osoba - te ustrijelila, razapela, žive sahranila i žrtvovala još mnoge. I Saudijska Arabija i Islamska država su nametnuli bičevanje disidenata i ljudi koji se ne pridržavaju vehabijskih običaja. Religiozna policija suvereno vlada u Saudijskoj Arabiji i zajednicama koje kontrolira tzv. Islamska država.
 
Saudijska Arabija nije samo uništila predislamska mjesta, nego i ona povezana s ranim danima islama, a tu je praksu slijedila tzv. Islamska država u Siriji i Iraku, uništavajući drevne hramove, džamije, crkve, grobnice i mauzoleje, od kojih su neki povezani s pratiteljima Poslanika Muhameda. Salman će doći u Bijelu kuću s dnevnim redom. On želi ojačati  odlučnost Amerike da zauzme čvrsto stajalište prema Iranu  glede provedbe sporazuma o ograničavanju  nuklearnog programa Teherana. On također želi američku pomoć u borbi protiv interveniranja Irana u sukobima u regiji. Salman poziva na povećanu američku vojnu potporu zemljama Vijeća  za suradnju zemalja Perzijskog zaljeva te isporuke vrhunske vojne opreme  kako bi se te zemlje osigurale protiv Irana nakon što sankcije budu ukinute. Salman također traži pojačanu američku potporu za saudijsko ratovanje u Jemenu i poticaj za svrgavanje sirijskog predsjednika Bashara al-Assada.
 
Međutim, ako želi da prestane uništavanje kulturne baštine regije i protok izbjeglica uspori, Obama će morati oštro razgovarati sa Salmanom te zahtijevati da njegova zemlja i građani prestanu financijski podržavati Islamsku državu i da njegova vlada izvrši pritisak na Katar i Tursku da je u tome slijede. Obama također mora jasno staviti na znanje da koalicija na čelu sa Sjedinjenim Državama -  koju očito sputavaju Saudijci - namjerava pojačati zračne napade u Siriji i Iraku protiv Islamske države, te napasti snage Islamske države  kad se budu suočile sa sirijskom i iračkom vojskom. Tijekom prošle godine, zračni udari su bili uglavnom besmisleni, jer je tzv. Islamska država i dalje ostala učvršćena u gradovima Raqqa, Deir al-Zor i Palmyra u Siriji, te Mosulu, Ramadi i Falluji u Iraku. 
 

Michael Jansen, The Irish Times

Do godine 2060. Europa mora primiti 257 milijuna stranaca

 
 
Ovako Leonid Bershidsky u američkom Bloombergu podučava Europljane zašto moraju prihvatiti milijune izbjeglica iz Azije i Afrike: „Prema projekcijama Eurostata, do 2050. godine, čak će 28 posto stanovništva Europske unije dostići dob za umirovljenje - ili će se joj se vjerojatnije približiti, jer će jednostavno pitanje o dostupnosti radne snage sigurno je prisiliti da o tome razmišlja do tada. U Njemačkoj, Grčkoj, Portugalu, Slovačkoj i Španjolskoj udio potencijalnih umirovljenika će se približiti trećini stanovništva, te će se povećati sa sadašnje razine od 20 posto i niže.
http://www.bloomberg.com/image/ijfX17VuNa34.jpg
Prema izvješću Europske komisije o starenju iz 2015., omjer ovisnosti onih koji imaju preko 65 godina u odnosu na ekonomski aktivnu dobnu skupinu od 15 do 64 godine, će se povećati na 50.1 posto, s 27,8 posto do 2060. To znači da će biti samo dva potencijalna radnika po umirovljeniku, dok ih je prethodno bilo gotovo četiri. Starenje stanovništva utječe na smanjenje europskog gospodarskog rasta za 0,2 posto godišnje, ali to još uvijek nije postalo velika kriza. To će se dogoditi kada rast mirovinskih sustava postane neodrživ, dugo nakon što sadašnji politički lideri napuste pozornicu. Kako bi održala stabilnim trenutni omjer starijih građana u odnosu na ukupan broj stanovnika Europi treba povećanje njenog mlađeg stanovništva za stotine milijuna svakog desetljeća, više od trenutne stope promjene.
 
Ne postoji način da se organski poveća rast stanovništva EU-a, kako bi se dobilo dodatnih 42 milijuna ljudi do 2020. godine, a kamoli 257 milijuna do 2060. Ne možete prisiliti ljude da naprave više beba. Povećana imigracija je, dakle, jedini spas Europe od fiskalne katastrofe koja se približava. Europa treba tog sirijskog dječaka, upravo onako kao što su joj potrebni, i treba ih poštovati, svi oni koji se ukrcaju u napuknuti čamac prema Lampeduzi, ili zahrđali kombi prema Berlinu, Lisabonu ili Madridu. To su skoro isključivo mladi ljudi, ponekad  djeca bez pratnje, koji će, ako budu integrirani, platiti - i brinuti se za - europske umirovljenike.
 
Stope ekonomske aktivnosti su ponekad niže među europskim useljenicima nego među lokalno rođenim stanovništvom. Na primjer, u Francuskoj, od 78 posto lokalno rođenog stanovništva koje je radno sposobno samo 68,7 posto stanovnika rođenih izvan EU-a ima posao ili su samozaposleni. Stope aktivnosti ovise o mnogo faktora, u rasponu od poteškoća učenja lokalnog jezika, do restriktivnosti propisa o radu i ksenofobije poslodavaca. U Italiji 72 posto imigranata koji nisu iz EU-a i samo 67,1 posto lokalno rođenog stanovništva zarađuje novac. Za Europu u cjelini, svi ti utjecaji, čak i stopa aktivnosti su gotovo isti za one rođene lokalno i za imigrante koji nisu iz EU-a, te iznose 76,6 posto i 73,5 posto.
 
Ljudi koji imaju poticaj i oni koji su pamet stekli na ulici, a putuju po svijetu, s malo novca i malom djecom na rukama, zgrabit će svaku priliku koja im se pruži, kako bi poboljšali svoju sudbinu. Zemlje koje zaostaju u produktivnosti trebaju pozdraviti povećanu konkurenciju na svojim tržištima rada, čak i ako to čini lokalno stanovništvo nezadovoljnim. Protuimigrantski stav je posebno snažan u zemljama istočne Europe. Istovremeno, neke od njih su u najvećoj opasnosti od starenja. U Slovačkoj je omjer starijeg stanovništva u odnosu na ukupno stanovništvo, na primjer, sada samo 13,9 posto, jedan je od najnižih u EU-u. Predviđa se da će porasti na 31 posto do 2050. Mađarski socijalni sustav će se također morati boriti kako bi se prilagodio, jer se udio umirovljenika u sveukupnom stanovništvu s 17,9 posto popeo na 27,5 posto. U tim zemljama, u kojima je do sada bilo vrlo malo imigracije, iracionalna ksenofobija pomaže neodgovornim političarima da steknu veću popularnost. Djeca današnjih birača, međutim, vjerojatno će se suočiti s većim porezima i smanjenom mirovinom, ako te zemlje uspiju zadržati imigrante izvan njih.
 
Sve dok se Europa ne dogovori o zajedničkom pristupu za rješavanje povećanog priljeva imigranata, zemlje s najpametnijim vladama, Njemačka posebno, pokupit će većinu došljaka, te će se tako bolje osigurati od budućih problema. Užasna slika trogodišnjeg Aylana Kurdija na toj turskoj plaži bi mogla pomoći da se promijeni javno mnijenje. Više od 170.000 britanskih građana je nedavno potpisalo online peticiju da njihova vlada prihvati više imigranata, što je dovoljno za nametanje parlamentarne rasprave. Više od 15.000 Islanđana je potpisalo pismo pozivajući vladu da šire otvori vrata, jer su "izbjeglice naši budući supružnici, najbolji prijatelji, ili srodne duše, bubnjari za bend naše djece, naš sljedeći kolega, Miss Island 2022., stolar koji je napokon dovršio našu kupaonicu, kuhar u menzi, vatrogasac, računali genija ili televizijski voditelj." Njemački i mađarski volonteri su donijeli igračke sirijskoj djeci i prikazivali im crtiće. Ti ljudi možda neće shvatiti da njihovo suosjećanje ima priličan gospodarski smisao, ali ima. Ksenofobija ne.
 

Leonid Bershidsky, Bloomberg

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Utorak, 21/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1070 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević