Get Adobe Flash player

Međunarodni sporazumi na štetu hrvatskih interesa

 
 
Prije 24 godine u vojnoj zračnoj bazi Wright Patterson kod Daytona, u američkoj državi Ohio, parafiran je Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznatiji kao Daytonski mirovni sporazum, i time službenookončan rat u BiH, koji je trajao od 1992. do 1995. godine. A potpisivanje sporazuma službeno je obavljeno u Elizejskoj palači u Parizu 14. prosinca 1995. Ovaj se pravni dokument posebno bavio budućim upravnim i ustavnim uređenjem BiH te je njime definirana podjela države po ključu - 51 posto teritorija pripalo je Federaciji BiH, a 49 posto Republici srpskoj. Predviđeno je i formiranje Distrikta Brčko. "Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U ovakvoj situaciji i ovakvom svijetu, bolji mir i nije mogao biti postignut", izjavio je nakon svečanosti potpisivanja u Parizu Alija Izetbegović. U vrijeme, čak i prije, ratova, a posebno svjetskih, bujali su razni sporazumi, odluke na međunarodnim  konferencijama, rezolucije, monitorinzi, embarga i sl.
https://www.fomoso.org/en/wp-content/uploads/2018/07/mazedonien-griechenland-110-resimage_v-variantBig1xN_w-2560.jpg
Za nas je, u ovom trenutku, zanimljivo promotriti, gore navedeno, što se događalo prije i za I. svjetskog rata odnosno poslije kao i II. svjetskog rata; što se zbivalo glede teritorija na prostoru nekoć, nazovimo, Habsburške Hrvatske, Banovine Hrvatske, NDH pa na kraju pripajanja i odvajanja u doba prije i poslije takozvanog NOB-e odnosno krajnjeg SFRJ-ota. Sjećam se, kako mi je pripovijedao jedan, pokojni, viški glazbar da je za života svirao, u prigodama, 4 državne himne: bečku (tako ju je on nazivao kad bi dolazili Austrijanci na jubileje Viške bitke), talijansku, jugoslavensku i napokon hrvatsku ili Lijepa Naša. Da nije bilo pobjede nad srpskim agresorom 1995. godine možda bi svirao i sadašnju srpsku himnu. A mi ćemo se sada bazirati na promišljanju ili izjavi Alije Izetbegovića: "U ovakvoj situaciji i ovakvom svijetu, bolji mir i nije mogao biti postignut".
 
Paralelno s Daytonskim sporazumom možemo dovesti i onaj povijesni sporazum ili ugovor pod nazivom Rapallski ugovor, u Rapallu kraj Genove 12. XI. 1920. Ali i prije njega počelo je komadanje naših teritorija u glavama velikosrba i svjetskih centara moći pa navodimo ovo:„Još je Nikola Pašić ustupio Dalmaciju. U nastojanju ostvarivanja velikosrpskih interesa, već 1916. godine, Nikola Pašić je kao ministar vanjskih poslova Kraljevine Srbije u izjavi petrogradskim novinama potvrdio „pravo“ Italije na okupaciju dijela hrvatske obale i nekih otoka, s tim da i Srbija dobije izlaz na more i dio priobalja. Njegovi politički potezi oslanjali su se na tajni Londonski sporazum iz 1915. godine, kojim su saveznici u Prvom svjetskom ratu (Rusija, Francuska i Engleska) obećali Italiji dio hrvatske obale i neke otoke, kako bi ova za uzvrat ušla u rat na njihovoj strani“. (Kamenjar.com) I znamo što je Kraljevina Italija dobila Rapallskim ugovorom Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, Istra (bez Kastva), otoci Cres, Lošinj, Unije i Susak, Zadar te Lastovo, Palagruža i neki manji nenastanjeni otoci. Priznata je Slobodna Država Rijeka koja je obuhvaćala grad Rijeku te dio teritorija sjeveroistočne Istre. A budući da su Talijani (Mussolini) u ratu izgubili kolonijalno carstvo u sjevernoj Africi svakako su to htjeli, koliko toliko, naknaditi teritorijem na istočnoj obali Jadrana, što su djelomično i uspjeli takozvanim Rimskim ugovorima 18. svibnja 1941. (tri ugovora) nakon propalih pregovora u Ljubljani u travnju iste godine, gdje Ante Pavelić nije htio pristati na ustupke teritorija koji išao linijom od Rijeke do Kotora i istočno do crte Karlovac Mostar.
 
Talijani su smanjivali svoje zahtjeve sve do konačnog Ugovora u Rimu. Prema tom ugovoru, što su ga potpisali Pavelić i Mussolini, Italija je dobila gotovo cijelu Dalmaciju i to: područje Zadra, Šibenika, Splita te otoke Rab, Krk, Vis, Korčulu, Mljet i mnoge druge manje, zatim Boku Kotorsku te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara. A Pavelić je bio u dilemi:braniti Državu uz gubitak dijela teritorija ili odbiti talijanske zahtjeve i izgubiti Državu? Očuvanje tek proglašene Nezavisne Države Hrvatske davalo je nadu za povratom izgubljenog teritorija i on se opredijelio za tu opciju. Dvije godine kasnije, Državnom pravnom izjavom su dne 10. rujna 1943. poništeni Rimski ugovori. U Daytonu nije bio samo u igri Rat ili Mir nego išta ili ništa od teritorija koju je zastupao Alija Izetbegović kao i druge strane za istim stolom; Srbi i Hrvati(Milošević i Tuđman). Hoće li netko danas prigovoriti, a neki već jesu Tuđmanu, da nije smio pripustiti Bosansku Posavinu pod nikakvu cijenu. Ali, on je sigurno znao da je ta cijena Istočna Slavonija, koja je tad bila pod srpskom okupacijom. Je li vojnom operacijom, tj. ratnom djelovanjem osloboditi istu, uz nepredviđeni broj ljudskih žrtava na obje strane ili pristati na obećanje da će se mirom integrirati u RH, uz čuvanje tog teritorija izvjesno vrijeme međunarodnim vojnim snagama? A što bi bilo da je bilo došlo do potpisivanja takozvanog plana ili sporazuma Z-4? Zar i to nisu, skoro, oktroirale zapadne sile? Što su mogle vojne snage Srbije protiv NATO-a kojima je obustavljen rat na Kosovu?
 
Što je mogla tek nastala nenaoružana NDH pred silama Osovine ili Trojnog pakta (200.000 tisuća okupacijske talijanske vojske), a bez vlastite vojske i naoružanja? Tako je moguće staviti u paralelu Rimske ugovore s Daytonskim sporazumom. No kako rekosmo Rimski ugovori su raskinuti, tj. poništeni su rečenog 10. rujna 1943. A Istra i ostali teritoriji su vraćeni matici Hrvatskoj,nakon Mirovne Konferencije održane u Parizu od 25. srpnja do 15. listopada 1946. i Pariškim mirovnim ugovorom, potpisan 10. veljače 1947. Tu su odlučujuću ulogu, o pripojenju, odigrali istarski svećenici na čelu s msgr. Božom Milanovićem, a ne nekom partizanskom ofenzivom ili vojnom operacijom u rujnu 1943. poput one naše iz domovinskog rata 1995., pa da mi mogli reći: Tito je pripojio Istru; ali je zato otuđio dio Srijema, Banata, Boku kotorsku i mora prema Neumu. Naslušali smo se tih laži o pripojenju kao i laži o fašistima Hrvatima ako su u takovim okolnostima stvorili NDH.
 
Ustaštvo nema nikakvu genetsku vezu sa fašizmom a razlikuju se  kao i ustaštvo i četništvo. Fašizam ima ideološku smjernicu k imperijalističkim posezanjima kao i nacizam(sjeverna Afrika odnosno Etiopija od strane Italije - Mussolinija i Drang nach Osten - Rusija od strane Hitlera). Ta kamo je mogla posezati tek nastala NDH, zar prema Nišu ili Sofiji, Piranu, Trstu, Pečuhu ili selima i nekim gradovima preko Mure, Drave…? A kada je riječ o antifašizmu u Hrvatskoj u vrijeme i poslije II. svjetskog rata onda je ogromna većina hrvatskog naroda bilo protiv fašizma i nacizma, a  neke od manjina: talijanska, srpska (preko četništva) i druge ne bi mogli proglasiti antifašistima, makar ne veći dio; dapače četnici su paktirali s Talijanima posebno na Dalmatinskom području i djelu Bosne. Po popisu stanovništva iz 1931. U Hrvatskoj je živjelo 16,81 % srpske nacionalnosti, a popisom iz 1948. 14,54 %. Tako bi se moglo reći da je preko 80 % Hrvata odnosno stanovništva bilo protiv nacifašizma. To je prava supstanca a ne ona kako ju zamišljaju sadašnji boljševici, takozvani antifašisti Titine provenijencije. Upravo se to pokazalo preko istarskog svećenstva 1946./47. u Parizu kakav stav imaju prema fašistima Talijanima. Zar je ostatak svećenstva u Hrvatskoj imao drukčiji stav od istarskog? Ipak je Crkva preko svog klera odigrala ili izvojevala novu pobjedu za svoj narod pred međunarodnim silama i nasuprot marksističko boljševičkog višedesetljetnog ugnjetavanja pod diktaturom komunističkog monarha u SFRJ. A blaženi Alojzije Stepinac je bio orijaš ili predvodnik tih svećeničkih snaga u Hrvatskoj.
 

Nikola Bašić, Vis

"Govori srpski da te ceo svet razume"!

 
 
Jeste li znali da se i kineski može pisati ćirilicom? Niste? Nisam ni ja do prije tridesetak godina kad sam to pročitao negdje u nekom od "komšijskih" listova. Istina, nije prezentiran primjer takvoga rukopisa (što bi inače bilo jako zanimljivo), ali eto, taj se čova (koji je iznio ovu teoriju) svojski potrudio da dokaže kako su Kinezi protratili par tisuća godina koprcajući se u labirintu svojih krivulja, kuka i kukica, kvaka i kvakica, krugova i kružića, točki i točkica, crta i crtica i tko zna kakvih sve ne znakova, a pojma nisu imali da im je potrebno samo sačekati Vuka (Karadžića) do 1818. godine i fino prepisati njegov rječnik. Vole izmišljati toplu vodu.
https://europa.rs/wp-content/uploads/2015/11/srbija-i-evropska-unija.jpg
Ništa bolji nisu ni Englezi, Nijemci, Francuzi… pogotovu oni (Francuzi). U onaj svoj pravopis natrpali kojekakvih nerazumljivih znakova (ne baš kao Kinezi, al' skoro), izopačili i pismo i govor skroz naskroz. Ne možeš ih razumjet' ni pod razno! Ono njihovo rrrrrrrrrr, to normalan čovjek izgovoriti ne može! Ima da ti jezik i nepce utrnu dok ga ne naučiš! Pola života utrošiš samo rrrrrrrrr da savladaš, a gdje je tek ostalo. Pa Englezi i Nijemci s onim svojim kerefekama. Ovako se piše, a onako čita! Po nekoliko slova za jedan glas, a onda, tako i tako se čita - a veze nema s onim što je napisano! Ma gdje to ima ljudi!? Piše se kako se čita, govori kako je napisano i šlus! Kakve su to (bre) izmišljotine!? Samo nam djecu maltretiraju.
 
Po dva tri slova moraš pisati da dobiješ "Č" ili "Š", a "NJ", "Đ", "Ć" i "Ž" nemaju nikako (osim Francuza, 'ajd, oni imaju barem "Ž")! Za ne vjerovati! Zato ih pametan i normalan čovjek i ne može razumjeti. I sad, u XXI. stoljeću, umjesto da se opamete i prihvate ono što je najbolje i provjereno ("Govori srpski da te ceo svet razume"), oni još uvijek glumataju neke mudrace i nameću te svoje gluposti cijelom svijetu. E, pa tomu se mora reći dosta! Za koji mjesec (ako Bog dadne i sreća junačka), stižu tamo njima u EU parlament Milorad, Dejan, Jugoslav (s liste SDSS-a), pa da vidiš kako perje leti!
 
Ima odmah prvi dan da se postavi pitanje (na čistom srpskom):
 "Zašto ovde kod vas u Evropu nema ćirilica? Je l' vi znate, bre, bando buržujska, da smo mi Srbi sa zlatne kašike jeli dok ste vi u rupama, u zemlji živeli kao zveri? Mi smo vam doneli kulturu, jezik, pismo, naučili vas kako se živi, radi i ratuje! Ima sad da vas naučimo i kako se govori i piše! Jasno!? Jesmo li vas odbranili na Kosovu polju!? Jesmo! Da mi nismo Turke zadržali 550 godina u Srbiju, fino ih tamo udomili, gostili i tetošili (i svojim snajkama ženili) šta bi bilo sa Evropu!? A!? Da čujemo! Guknite, Juncker i ostali, mame vam ga…! Jesmo vas spasili u prvi i drugi Balkanski rat, u Prvi i Drugi svetski? Jesmo! Jesmo vam pobedili NATO 1999!? Jesmo! I šta bi sad? O čemu (bre) sa vama da razgovaramo, jadnicima, kad smo u svemu ispred vas!? Znate onu: 'Bog je bio Srbin kad je zemlju stvar'o…'…ne znate!? Ima da naučite. Znaćete, znati, još kako, samo polako, kad vam ova naša tri asa (Milorad, Deja i Jugo) ulete tamo! I kako vas (bre) nije sramota da trgujete sa Kosovo na naš račun, a ćirilične table ovde u Briselu nemate!? Sramota!
 
I onda ima da vam se postavi ultimatum (direktno u EU parlament - nego kako): 'Do sutra u to i to vreme da bidne ćirilica na ploču na ovu zgradu i srpska zastava na jarbol - ispred zgradu - il' ako to ne bidne ima da bidne pizdarije!' Nego šta! Nema s vama labavo, banda ste vi brale! A ako slučajno ne ćete, ima i za to leka. Kad stignu oni naši krđani (kninska motorizovana brigada u egzilu) s motorkama (a ima ih brat bratu jedno 5-6 hiljada samo u prvom ešalonu) ima da vam sve drvorede u Briselu i okolici srušimo, al' onako odreda, neselektivno (što bi rekli pismeni ljudi). Pa da kukate gore nego ovi Francuzi za onu katedralu što im neki dan gorela. I onda prelazimo sa istom brigadom na druge metropole jevropske! Znate l' onu: 'Srbin ćuti, Srbin ćuti, dok se ne naljuti…' (uz dragačevsku trubu i 'armoniku se peva, a može i da se zviždi)? Ne znate? E, ima da znate, majke vam ga buržujske…Ima da vas poćiriličimo, ali totalno, da vam Vukova slika i njegov spomenik budu u svako selo, a ne samo u gradove! Da jednom reda naučimo, vas latinske izrode, zapadnjačku dekadenciju! I samo ako pisnete nešto protiv, prvo će da dođemo tamo sa traktori (što reče Milorad: ima da uđe ćirilica u Brisel sa traktorima ako treba!'), a onda će da zovemo Ruse, pod hitno…i jednu "vojnu vežbu" (za početak) da napravimo na barikade u Briselu, onako, za zagrijavanje, reda radi - korpus u odbrani, korpus u napadu - a onda idemo dalje! Pa da vidimo čija majka crnu vunu prede!
 
Ne samo da ćete stavljati ćirilicu gde god Milorad, Dejan i Jugoslav upru prstom, nego ćete pitati: 'Je l' treba još?' I na glavnom trgu ispred zgradu EU, spomenik traktoru (srpskom) ima da bidne i na njega sa ćirilicu da piše: 'Jeremija pali topa, zatresla se sva Jevropa…'
Je l' vam jasno, bando belosvetska!?" Eto, tako ja zamišljam prvi radni dan naših SDSS-europejaca u Bruxellesu (Milorada, Dejana i Jugoslava), a za sljedeće izbore, kad oni prokrče put našoj "ugroženoj" manjini, onda tek ima da se Europa zatrese iz temelja!
Ne zna Europa da su njih trojica tek izvidnica, a ćirilica i srpski traktor tek prvi korak prema "WEST SAO UNITED STATES OF EU". Ima da ih nema, kad "ugroženi" nagrnu. A u rezervi čekaju Aca (Vučić), Anka (Brnabić) i Ivica (Dača - Dačić) i još jedno 500-600 takvih "od pet miliona". Jooooooj, kako će pjevati svi uglas, kao đačići prvačići, na čelu s Junckerom: "Jeremija pali topa, zatresla se sva Jevropa…" i pitati: "Je l' dosta? Treba li još?"
Lele… Neka Europa malo vidi kako je nama Hrvatima s njima zadnjih sto i nešto godina…
 

Zlatko Pinter

Gotovo potajice DORH je podignuo optužnicu, kao da ju je pisao vojni tužitelj bivše JNA

 
 
Pred zagrebačkim Županijskim sudom na šest godina zatvora osuđen je Dane Lukajić, nekadašnji šef "bezbednosti" u srpskom koncentracijskom logoru Manjača. Proglašen je krivim za sudjelovanje u mučenju petorice zatočenih ratnih zarobljenika. Optužba je banalna u odnosu na njegovu poziciju u hijerarhiji logora. U skladu s time i kazna je banalna. Kao da se ispričava, sudac Dražen Kevrić je u javnom obrazloženju presude naglasio kako DORH Lukajiću i nije stavljao na teret organizaciju logora, već samo "konkretne događaje u odnosu na pet zarobljenika".
https://stav.ba/wp-content/uploads/2018/07/36489792_661494277538801_558439288572739584_n-Copy.jpg
Ovim je procesom hrvatsko pravosuđe zatvorilo krug otklanjanja kaznene odgovornosti obavještajnih struktura JNA, kolokvijalno poznatijih kao KOS, za najveći dio najtežih ratnih zločina počinjenih u srpskim osvajanjima u Hrvatskoj i BiH – u likvidacijama ratnih zarobljenika, u zločinima nad ratnim zarobljenicima i civilima u logorima, a u sklopu politike etničkog čišćenja i ostvarenja projekta velike Srbije.
 
Bijeg od KOS-a
 
Manipulativni krug skidanja odgovornosti s KOS-a započeo je kroz suđenje Slobodanu Miloševiću pred Haaškim sudom, u kojem se šef KOS-a, general Aleksandar Aca Vasiljević, prometnuo iz jednog od glavnih likova u Miloševićevoj optužnici za zločine u Hrvatskoj u tužiteljeva krunskog svjedoka na suđenju.
 
Nastavljena je pred beogradskim sudom za ratne zločine, kroz postupke za likvidaciju ratnih zarobljenika, ranjenika i civila iz vukovarske bolnice na Ovčari, kada je odgovornost skrenuta sa samog vrha i terenske hijerarhije KOS-a na pripadnike teritorijalne obrane i tzv. šešeljevaca. Potom je isti obrazac prenesen na Haaški sud kroz procese tzv. vukovarskoj trojci: Radiću, Šljivančaninu i Mrkšiću, što je rezultiralo sramotnim presudama dvojici KOS-ovih oficira – oslobađajućom presudom Miroslavu Radiću i sramotnom presudom i kaznom Veselinu Šljivančaninu.
 
Cijelo im je vrijeme u ovom procesu sustavnog prikrivanja uloge KOS-a u najtežim zločinima u ratu protiv Hrvatske i BiH asistirao hrvatski DORH (ali ne samo DORH): previđajući ulogu JNA i osobito KOS-a, kako u istragama, tako i u optužnicama, kao i sklapanjem po Hrvatsku štetnih dogovora i sporazuma sa srbijanskim tužiteljstvom. Poput onog kojim se DORH odrekao nadležnosti za zločine počinjene u srpskim logorima na teritoriju Srbije. A Srbija se, u maniri SFRJ i JNA, prethodno proglasila nadležnom za sve ratne zločine na teritoriju bivše Jugoslavije. Što je službena Hrvatska primijetila desetak godina kasnije.
 
Ne samo beogradske, već i haaške i hrvatske optužnice, počele su izgledati kao da ih je pisao vojni tužitelj bivše JNA. I DORH je u svojim optužnicama Domovinski rat počeo tretirati kao građanski rat. A onda se gotovo stidljivo prošlog ljeta pojavila vijest da je na putu iz Banje Luke na komemoraciju u Jadovnu, pri prelasku hrvatske granice, uhićen bivši šef sigurnosti u bivšem srpskom logoru Manjača. Tada sam u svojoj kolumni u Slobodnoj Dalmaciji napisala: "Od svih dosad uhićenih srpskih osumnjičenika za ratne zločine, pukovnik Dane Lukajić je najdragocjeniji 'ulov'. On je karika na kojoj se može rastvoriti cijeli sustav zločina ugrađenih u projekt stvaranja velike Srbije i ključna uloga KOS-a u njihovu planiranju, organizaciji, provedbi i prikrivanju." Zašto? Pa na temelju dokumenata koji govore da je šef KOS-a, general Vasiljević izdao naređenje o osnivanju logora, da su oficiri bezbjednosti imali glavnu ulogu u upravljanju njima, na temelju onoga što se o tome moglo čuti pred Haaškim sudom, pred hrvatskim sudovima...
 
Na temelju stravičnih zločina počinjenih u Manjači, tortura izabranih "neprijatelja naroda", koje su uključivale i najteža fizička zlostavljanja i silovanja, koje su bile usmjerene k fizičkoj i psihičkoj destrukciji izabranih zatočenika, tristotinjak zatočenika Manjače se još uvijek vode kao nestali... I na temelju uloge pukovnika Lukajića u hijerarhiji KOS-a: od djelovanja u zagrebačkoj armijskoj oblasti 1991., kada je KOS bio nositelj specijalnog rata protiv Hrvatske, terorističkih djelovanja (Labrador) i propagandnog rata (Opera) do šefa bezbjednosti logora Manjače. Pa ako hoćete i do recentnog djelovanja pukovnika Lukajića, koji je posljednjih godina iz Banje Luke bio vrlo aktivni promotor teza o fašizaciji Hrvatske, istih onih koje su promicali "Operom" 1991. i 1992. godine. I što se dogodilo? Zapravo ništa. Pukovnik Lukajić očito je slučajno uhićen na temelju kaznene prijave koja nije mogla biti ignorirana. Potom je zavladala nadrealna institucionalna i medijska šutnja.
 
Gotovo potajice DORH je podignuo optužnicu, kao da ju je pisao vojni tužitelj bivše JNA, koja odgovornost pukovnika Lukajića svodi na "postupanje u odnosu na petoricu zatočenika". Zarobljenih pripadnika HOS-a. Gotovo nevidljivo održano je suđenje. Za hrvatske medije to uopće nije bila tema. Bude li išlo sve po planu u žalbenom postupku, već za godinu ili dvije pukovnik Lukajić ponovno će moći Hrvatskoj držati lekcije o fašizaciji i probuđenoj ustaškoj guji. A predstavnici hrvatske državne vlasti i dalje će prigodno odavati počast ubijenima, davati prazna obećanja i liti lažne suze.
 

Višnja Starešina, https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/vijesti-i-konteksti/clanak/id/602009/proces-pukovniku-lukajicu--tko-je-pisao-optuznicu

Anketa

Nakon što je T. Ivić 16. VI. 2019. položio vijenac na kojem piše "Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske", svatko tko i dalje u HDZ-u podržava Plenkovića je izdajnik. Slažete li se?

Ponedjeljak, 24/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1509 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević