Get Adobe Flash player

Kineska komunistička partija vrlo pažljivo prati događaje u svijetu i brzo uči iz grješaka i uspjeha drugih

 
 
Glasujući za napuštanje Europske unije, Ujedinjeno Kraljevstvo je potvrdilo mnoge najgore strahove Komunističke partije Kine o demokraciji. Sada se postavlja pitanje hoće li brexit također priječiti njene pokušaje da reformira gospodarstvo.
http://i2.cdn.turner.com/cnnnext/dam/assets/150728140547-christopher-balding-headshot-large-169.png
Christopher Balding
 
Najmanje će jedan razlog onih koji su u UK vodili kampanju za „izlazak“ - neodgovorna birokraciju u Bruxellesu, koja je uživala plodove vlasti – zasigurno odzvanjati među kineskim građanima. Usprkos nedavnim akcijama za slamanje korupcije, nezadovoljstvo  zbog državnih dužnosnika ključa u mnogim dijelovima Kine – zbog grabeži zemlje, neisplaćenih plaća, otpuštanja i mnogo više toga. Za Komunističku partiju, to što je narod odbacio distancirane birokrate ne smije se olako shvatiti. Brexit također potvrđuje strahove partije glede hirovitosti naroda.  Kako je uvodnik u državnom listu The Global Times objavio,  brexit se smatra „Pandorinom kutijom“, „situacijom u kojoj su svi gubitnici“ i „velikim nazatkom“. Kineski narod, navodi se dalje, „nastavit će promatrati posljedice britanskog prihvaćanja „demokratskog referenduma“. Ovakva skeptičnost prema mudrosti naroda uvelike je raširena u pekinškim kuloarima moći – i ima posljedice u stvarnom svijetu za zagovornike demokracije.
 
Veća briga Partije je nestabilnost. Politička i poslovna klasa u Kini izuzetno je protiv svakog rizika. Banke daju kredite državnim tvrtkama vjerujući da država stoji iza njih, studenti iz najboljih škola imaju aspiracije raditi u državnoj upravi, a promjene dolaze s vrha. Partijski tehnokrati skloni su smatrati da su politička i financijska nestabilnost usko povezane. Kako je premijer Li Keqiang više puta jučer naglasio na Svjetskom gospodarskom forumu, brexit je povećao obje nestabilnosti. Neposredne gospodarske posljedice za Kinu će vjerojatno biti minimalne, jer je svega 2,6 posto kineskog izvoza ide u  Ujedinjeno Kraljevstvo.
 
Međutim, neizravne posljedice mogle bi biti znatne. Nakon što je izglasan brexit, juan je zabilježio najveći pad u jednom danu od svoje devalvacije u kolovozu prošle godine. U najgorem slučaju, brexit bi mogao djelovati kao dugoročna kočnica za kineski izvoz, povećati neiskorištene kapacitete, potaknuti bijeg kapitala, spriječiti izravna strana ulaganja i općenito oslabiti snage koje su podržavale rast Kine tijekom proteklih nekoliko desetljeća.
 
Usred takvih pritisaka, može se očekivati da će kinesko vodstvo ojačati napore glede gospodarske i financijske politike kako bi zadržalo nesmetani rast i minimaliziralo svaki poremećaj, bez obzira na cijenu. To bi moglo značiti daljnje slabljenje juana i povećanje ulaganja koja se temelje na kreditima. Moglo bi značiti da će čelnici dva puta razmisliti o poduzimanju spornih bankovnih reformi. Toliko potrebna promjena u državnim tvrtkama – zbog koje bi se otpušteni radnici mogli pretvoriti u gomilu prosvjednika – mogla bi biti svrstana među one niskog prioriteta. Kineska komunistička partija vrlo pažljivo prati događaje u svijetu i brzo uči iz grješaka i uspjeha drugih. Dok promatra kako britanska funta pada i rastu poremećaji na globalnim tržištima, pronalazit će sve više dokaza da jednostavno ne vrijedi izlagati se riziku provedbe većih financijskih i političkih reformi.
 

Christopher Balding, Bloomberg

Obama: Ratovi suvremenog doba uče nas toj istini

 
 
Danas bih želio govoriti o užasnoj ljudskoj tragediji u Orlandu. No prvo bih želio reći ponešto o Hirošimi, ili preciznije, o dubokom govoru koji je ondje 27. svibnja održao predsjednik Obama, a mnogi su ga prečuli u buci predizborne kampanje.
https://static01.nyt.com/images/2010/09/16/opinion/Friedman_New/Friedman_New-articleInline.jpg
Thomas L. Friedman
 
Hirošima predstavlja svijet u kojemu je neka zemlja prvi put u povijesti posjedovala moć da nas sve ubije, kazao je Obama, a ako je to već morala biti neka zemlja, drago mi je što je to bila Amerika. No danas, rekao je, stupamo u svijet u kojemu će malene skupine, a uskoro možda čak i pojedinačne iznimno moćne osobe moći ubiti sve nas ostale; stoga nam je bolje da počnemo razmišljati o moralnim posljedicama napretka tehnologije.
 
„Znanost nam omogućuje da komuniciramo preko mora i letimo nad oblacima, liječimo bolesti i razumijevamo svemir, ali ista ta otkrića mogu se pretvoriti u sve učinkovitije strojeve za ubijanje”, istaknuo je predsjednik. „Ratovi suvremenog doba uče nas toj istini. Hirošima nas uči toj istini. Tehnološki napredak bez odgovarajućeg napretka ljudskih institucija može nas osuditi na propast. Znanstvena revolucija koja je dovela do cijepanja atoma zahtijeva i moralnu revoluciju.” Ono što je predsjednik opisao središnje je strateško pitanje našeg doba: sve veći nerazmjer između kombinirane evolucije naših tehnoloških vještina i moći uništenja koju time stječu pojedinci ili skupine (danas možete izraditi svoj vlastiti pištolj pomoću 3D printera) s jedne strane i brzine naše moralne i društvene evolucije u upravljanju i korištenju tih moći odgovorno s druge strane.
 
Sve me to dovodi do pokolja u Orlandu, odnosno do toga što se događa kada, u manjoj mjeri, odbijamo nanovo promislit o društvenim i pravnim promjenama koje nam trebaju da upravljamo svijetom u kojemu jedan bijednik može ubiti toliko nedužnih ljudi. Pomisao da bi takva osoba, ili bilo koja osoba uopće, trebala moći kupiti borbenu pušku kakvom se koristi vojska sasvim je luda. Činjenica da Republikansa stranka ne može uvidjeti razboritost zdravorazumskih zakona o posjedovanju oružja naprosto zaziva još veće masakre. Istodobno godinu za godinom svjedočimo tome da se mladi muslimani nadahnjuju islamom i od njega traže dopuštenje za ubijanje velikog broja civila na zapadu, a sve više i za ubijanje drugih muslimana u muslimanskim zemljama.
 
Predugo sam živio u muslimanskom svijetu i previše sam puta doživio poštenje muslimanskih zajednica da bih povjerovao da je to suština islama. No vidio sam već previše takvog samoubilačkog nasilja da bih povjerovao da ono nema nikakve veze s puritanskim i antifeminističkim verzijama islama koje se protive homoseksualnosti, transseksualnosti i vjerskom pluralizmu i koje prečesto promiču izvori u arapskome svijetu, Pakistanu i Afganistanu. Internetske stranice, društvene mreže i džamije koje promiču te netolerantne ideje mogu „zapaliti” izgubljene duše bilo gdje na svijetu. Sve dok tome ne dođe kraj, naprosto čekamo sljedeći Pariz, Bruxelles, San Bernardino ili Orlando. A zaustaviti ih može jedino nešto iznutra: značajan masovni pokret muslimanskih vlada, klerika i građana kojima bi se delegitimiralo to ponašanje. Za to je potrebno selo i prestat će tek onda kada selo jasno kaže: „Dosta je!” A to se dosad nije događalo toliko često i dosljedno koliko bi trebalo.
 
Konačno, u doba kada pojedinci mogu steći golemu moć, moramo osigurati ima sve nadzorne ovlasti koje treba – pod odgovarajućim sudskim nadzorom – za praćenje i uhićivanje nasilnih ekstremista svih vrsta. Loši momci trenutačno imaju previše alata da izbjegnu da ih se otkrije. Obama je svoj govor u Hirošimi zaključio riječima koje su se lako mogle primijeniti i na Orlando: „Oni koji su poginuli, oni su poput nas… Oni ne žele još rata. Oni bi radije da se čuda znanosti usredotoče na poboljšavanje života, a ne njegovo eliminiranje. Kada odluke koje donose nacije i njihovi čelnici budu odražavale tu jednostavnu mudrost, onda će pouka iz Hirošime biti izvučena.”
 
Moramo donijeti odluke primjerene našem dobu, u kojem tehnologija može uvećati moć koju ima pojedinac. Trebaju nam zdravorazumski zakoni o oružju, zdravorazumska jednakost spolova i vjerski pluralizam i zdravorazumski zakoni o privatnosti. No za to su potrebni zdravorazumski vođe, a ne čelnici koji smatraju da se složena pitanja našeg doba mogu riješiti bombama, zidovima, pukom voljom ili uvredama. Zaustavimo se na trenutak i razmislimo o tome kako bi ovaj tjedan izgledao da je Donald Trump predsjednik – Trump bi naredio da se nemilice bombardira Bliski istok, njegova zabrana ulaska muslimana u SAD izazvala bi strah i izolaciju svakog Amerikanca muslimanske vjere, ISIS bi uživao u tome da ulazi u rat s cijelom Amerikom, a luđaci u našem društvu povjerovali bi da imaju opravdanje za paljenje džamija. Osim toga, muslimani diljem svijeta također bi na sve to žustro reagirale, a najradikalniji među njima palili bi naša veleposlanstva. Kada Amerika poludi, poludi i cijeli svijet.
 
Ne slažem se s Obamom u svim pogledima tog pitanja, no taj tip razmišlja duboko i djeluje odgovorno. Trump puca na prvu, razbacuje se uvredama na račun svih i sviju, naočigled laže, potkrepljuje tuđe strahove i dobacuje prijetnje koje bi mnogi u našoj vojsci i FBI-u odbili provoditi. Poručujem republikanskim senatorima i kongresnicima: ako podržite Trumpovu kandidaturu za predsjednika, on će vas pojesti, a vi ćete odgovarati za sve što on učini.
 

Thomas L. Friedman, The New York Times

Joseph Goebbels je 1945. bio dalekovidan

 
 
Najnoviji znak da izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije nije nemoguć uvodni je članak u britanskom tabloidu The Sunu, koji piše o EU kao o „neprekidno rastućoj saveznoj državi kojom dominira Njemačka.“ Beskorisno je za činjenice pitati one koji podržavaju izlazak, kao Donald Trump – njihovi argumenti su emocionalni, nisu potvrđeni činjenicama – ali vrijedi istražiti dominira li Njemačka blokom na bilo koji štetan način.
http://www.gannett-cdn.com/-mm-/7638837c359be38d3d6d2fb8d392948f6ecbc926/c=0-0-340-255&r=x404&c=534x401/local/-/media/Wilmington/2015/02/06/B9316159671Z.1_20150206173049_000_GNP9SUVFC.1-0.jpg
Leonid Bershidsky
 
Desničarski novinar Simon Heffer napisao je 2011. kolumnu u The Daily Mailu u kojoj upozorava na uspon „Četvrtog Reicha“ – na novi njemački pokušaj osvajanja Europe nakon dužničke krize. Heffer je protumačio poziv Njemačke drugim europskim zemljama da uravnoteže svoje proračune i koordiniraju gospodarsku politiku kao prvi korak prema „fiskalnoj uniji u kojoj će Njemačkoj biti prepušteno da diktira financijske uvjete ostalim zemljama u Europi.“ Ništa od toga nije se dogodilo tijekom proteklih pet godina, tako da nije jasno što The Sun smatra saveznom državom: niti jedna federacija ne može postojati bez zajedničkih poreza. Pretpostavlja se da se to odnosi na omrznutu birokraciju Europske unije u Bruxellesu. No njome nipošto ne dominira Njemačka.
 
Najviše rangirani Nijemac u hijerarhiji EU-a jest Martin Schulz, predsjednik Europskog parlamenta. Zakonodavno tijelo EU-a slabije je od bilo kojeg parlamenta zemlje članice, te uopće nije sposobno pokrenuti donošenje zakona. To čine bezlični tehnokrati među osobljem  Europske komisije, a Nijemci čine svega 10 posto netehničkog osoblja u Komisiji, dok stanovništvo Njemačke čini 16 posto stanovništva Europske unije. Isto toliko ima Talijana i Belgijanaca u administraciji Europske unije. Nijemci stoga nisu previše zastupljeni u ključnim direkcijama: najveća koncentracija je u analitičkom središtu Komisije.
 
Njemačka je uistinu pomalo previše prisutna kad se radi o uplaćivanju novca za programe Europske unije. Njen je BDP 2015. iznosio 20,7 posto BDP-a cijele Europske unije, ali je njezin udjel u proračunu EU-a dosegao 21,4 posto. Ujedinjeno Kraljevstvo imalo je oko 16 posto BDP-a Europske unije, a 12,6 posto udjela u proračunu. Ono nema razloga žaliti se na njemačku „dominaciju“ u uplaćivanju za programe EU-a.
 
Pritužbe onih koji podržavaju izlaz ne mogu kvantitativno potvrditi preveliku predstavljenost Njemačke u bruxelleskoj „superdržavi“ kakva je sada. Pritužbe se temelje na percepciji Njemačke kao politički i gospodarski previše snažne, koja je de facto središte donošenja odluka u Europskoj uniji. Ima uistinu nešto u tome: njemačka kancelarka Angela Merkel prisilila je Europljane da nametnu sankcije Rusiji zbog njezinog postupanja s Ukrajinom. Ona i njezin ministar financija Wolfgang Schäuble preuzeli su vodstvo prošle godine kad se odlučivalo o tome kako se postaviti prema grčkoj krizi. Ona nije nikoga u EU-u  konzultirala kad je pozvala sirijske izbjeglice da dođu u Njemačku. Ako postoji netko tko je odredio europsku politiku kad se pojavi kriza, onda je to Merkel, ili Merkavelli, kako su je talijanski novinari Vittori Feltri i Gennaro Sangiugliano nazvali u svojoj knjizi  „El Quarto Reich.“
 
Njemačka je naravno najveća gospodarska sila bloka i njegova najmnogoljudnija država, ali da je Unija osmišljena kako bi dala institucionalnu prednost većim zemljama, nitko joj se nikada ne bi pridružio. Prevelika politička moć Angele Merkel i Njemačke proizlazi iz želje da preuzmu odgovornost i prihvate financijske terete. Grčka ne bi financijski ostala na površini bez njemačkog novca. Kao najveći kreditor, Njemačka prirodno ima jaču težinu nego drugi kad se pregovara o uvjetima programa spašavanja. Njemački su političari osjećali odgovornost za očuvanje eurozone - možda zato što Njemačka ima gospodarske koristi  jer dijeli valutu sa slabijim gospodarstvima. Njemačka je sigurno utočište za ulagače kad se druge zemlje eura nađu u problemima. Nije, međutim, Njemačka kriva što ima snažno gospodarstvo orijentirano na izvoz – to bi trebale željeti i druge zemlje, uključujući i Ujedinjeno Kraljevstvo, čiji je izvoz jedva dosegao trećinu njemačkog prošle godine. Taj dio njemačke dominacije ne može se regulirati ili pregovorima oduzeti – Njemačka je izvorna, organska gospodarska sila.
 
Glede izbjeglica Merkel je također preuzela vodstvo, jer je njena vlada bila voljna platiti račun. Drugi nisu bili. Njemačka je obradila 441.800 zahtjeva za azil prošle godine, u usporedbi s 38.370 koliko ih je obrađeno u Ujedinjenom Kraljevstvu. I grčki program spašavanja i izbjeglička kriza pokazali su granice njemačke dominacije. Najvećoj državi u EU-u prepušteno je vodstvo – što znači da ona ima utjecajan glas u beskonačno dugim spornim pregovorima – samo ako više nego drugi želi doprinijeti ostvarenju zajedničkih projekata. Čak i tada, drugi bi se žestoko mogli usprotiviti: Njemačka je bila učinkovito izolirana glede izbjeglica i prisiljena sklopiti ponižavajući sporazum s Turskom kako bi ograničila priljev. Glede relativno bezbolnih sankcija Rusiji –prijedloga skupljeg za Njemačku nego za mnoge druge zemlje članice EU-a zbog većeg obujma trgovine nego prije uvođenja sankcija – sada počinje slabiti konsenzus u Europskoj uniji.
 
Za vrijeme kancelarke Merkel Njemačka nije toliko vodila  koliko je pokušavala održati na okupu EU i eurozonu – uz ograničeni uspjeh, kako se pokazalo. Voditi bi značilo, kako smatra Heffer, vršiti pritisak za ostvarenje bliskije integracije, fiskalne unije, nečeg nalik na „saveznu državu“ – ali Merkel nije pokazala političku volju za vršenje takvog pritiska. Njemačka vlada ne će prva vršiti pritisak za ostvarenje bliskije integracije, jer bi to probudilo sjećanja na bombastični govor nacističkog ministra propagande Josefa Goebbelesa 1945.  o Europi u 2000. godini. Goebbels je napisao: „Može se predvidjeti s visokim stupnjem točnosti da će Europa biti ujedinjeni kontinent 2000. godine. Njemačka 2000. godine ne će biti okupirana od strane neprijatelja. Njemački narod će biti intelektualni vođa civiliziranog čovječanstva.“
 
Više od 70 godina nakon Goebbelsove smrti strahovi od „Četvrtog Reicha“ najveće su prepreke vodstvu Njemačke, njenoj dominaciji u europskom projektu. Niti jedan njemački lider ne želi biti smatran onim koji vrši pritisak za stjecanje više moći i da ga se uspoređuje s nacistima. Merkel bi rado prepustila vodstvo kad bi netko drugi bio zainteresiran da održava Uniju na okupu i da za to plaća. Francuska je sretna što je druga violina, pa makar samo zato što je ekonomski manje stabilna. Koalicije drugih država – kao što je koalicija istočnoeuropskih država protiv imigracije – samo su situacijske, bez pokušaja preuzimanja vodeće uloge. U 2016. godini njemačka dominacija u EU-u je mit. Jedina prednost koju Njemačka ima nad svojim susjedima jest snažno gospodarstvo. EU se ne će tako brzo pretvoriti u saveznu državu, a protivnici čvršće integracije trebali bi za to zahvaliti starom njemačkom kompleksu inferiornosti.
 

Leonid Bershidsky, Bloomberg, New York

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Utorak, 21/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1041 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević