Get Adobe Flash player

Na djelu srpski "zaborav"…

 
 
Bivši Šešeljev potrčko, nekadašnji "generalni sekretar" četničke organizacije koja sebe naziva "Srpskom radikalnom strankom", "reformirani" četnik, Miloševićev "ministar za informisanje", ratni huškač, lažac, politički smutljivac i folirant, sadašnji predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, opsjednut je hrvatskom VRO 'Olujom'. Svaki čas je spominje i podsjeća nas na slavnu pobjedu Hrvatske vojske i srpski poraz.
http://static.rtv.rs/slike/2017/07/31/oluja,-izbeglice,-krajina-jpg_660x330.jpg
Čini se, nikako ne može zaboraviti i prežaliti granicu Virovitica-Karlovac-Karlobag i bježaniju "srpskih junaka" (potomaka "slavne Kosovske vojske") iz kolovoza 1995. godine. A i kako bi, kad je samo koji mjesec ranije dolazio u Glinu huškati tamošnje teroriste i dizati im moral, zaklinjući ih da ne idu ni u kakve dogovore "sa ustaškim poglavnikom Tuđmanom" i obećavajući im život u "ujedinjenoj srpskoj državi". Nije samo on "hodočastio" tim "krajinskim" stazama u mjesecima prije velike bježanije. Dolazili su i drugi huškači i zločinci iz Srbije i "Republike srpske" (počevši od patrijarha Pavla, Vojislava Šešelja, Željka Ražnatovića Arkana, Biljane Plavšić, Ratka Mladića do brojnih drugih) i svi su redom držali žestoke govore, izrugivali se s predloženim mirovnim planovima, vrijeđali i pljuvali po Hrvatskoj, našem narodu i dr. Tuđmanu i uz to svojski potpaljivali svoje "krajišnike" i huškali na sukob. A kad je razbojnička družina na čelu s Martićem i Babićem prevršila svaku mjeru i Hrvatska vojska krenula oslobađati svoju zemlju, ove bratije nigdje bilo nije! Ni traga od potomaka "slavnih obilića", "cara Laze" i "Kraljevića Marka", "besmrtnih 'solunaša' - 'junačina sa Cera, Kolubare i Drine'", ne bješe ni "Belih orlova", "Dušana Silnog", "Srpskog četničkog pokreta", "Srpske garde", "Tigrova", "Crvenih Beretki", "Škorpiona", "Šakala", "Pretorijanaca" i stotina drugih lešinara i krvoloka okupljenih u razbojničke bande koji su bili "junaci" samo kad je trebalo klati civile i zarobljenike, paliti, pljačkati i silovati - baš onako kako i njihova pjesma kaže: "Svi junaci nikom ponikoše i u crnu zemlju pogledaše".
 
Digla se rulja predvođena ratobornim akademicima, političarima i popovima 1991. godine ne bi li ostvarila "Veliku Srbiju" (mnogi su od njih javno govorili: "sad ili nikad") a za njima krenula većina Srba iz bivše "Juge", dočepali se "JNA" (vojske koju je i hrvatski narod krvavo plaćao, gradio i uzdržavao punih 45 godina), razoružali preko Generalštaba i četnika (s petokrakom) Blagoja Adžića Hrvatsku, potpalili svoje divljake i primitivce u "krajini" i BiH i krenuli s genocidom i etničkim čišćenjem. Akademik Milorad Ekmečić predviđao je kako će "Srba poginuti oko 250.000", a "Hrvata najmanje 750.000 i time će hrvatsko pitanje biti rešeno". Biljana Plavšić predviđa da će "Srba poginuti možda i tri miliona, ali će oni koji ostanu živjeti slobodno".
 
Dok se pale tenkovi i oštre noževi, na sva se usta viče o "Jasenovcu kao najvećem srpskom gradu pod zemljom", o Srbima kao "ostatku zaklanog naroda", podsjeća se kako se "granice crtaju krvlju", a "veličina jednog naroda meri brojem nevinih žrtava". U istrebljenje onih koji nisu Srbi kreće se pod egidom "ugroženog srpstva" koje "mora braniti svoj biološki opstanak", postavlja se pitanje: "Ne boje li se neprijatelji naši krvi naše nenamirene?", srpski narod poziva da "pokusa svoju porciju krvi"…, traži se "naplata duga u krvi" (ili "krvarina" - kako su njihovi ekstremni intelektualci i popovi govorili). Trećinu Hrvatske je zločinačka rulja poharala u 5 godina divljanja i bezvlašća, pobila preko 16.000 ljudi (402 djece), stotine tisuća civila protjerala iz domova, srušila, spalila i opljačkala sve što je mogla i stigla. U tom ratu za "Veliku Srbiju" angažirali su i patološke ubojice i teške kriminalce koji će najbolje odrađivati "posao". Otvorili su kapije robijašnica i pustili ih kao bijesne pse s lanca da kolju, pale, siluju i etnički čiste hrvatska sela i gradove. Bagra se naplaćivala plijenom, švercom oružja i droge, a ostatak robije im je opraštan zbog angažmana u "borbi za Otadžbinu".
 
Protivno svim međunarodnim normama i zakonima, rezolucijama UN-a i odlukama drugih međunarodnih tijela (EZ-a, VE-a, KESS-a, Mirovne konferencije o bivšoj SFRJ itd.) na međunarodno priznatom teritoriju Republike Hrvatske odvija se terorističko samovlašće. Najprije se ubijaju policajci iz zasjeda i s leđa, masakriraju civili, ubojstava nisu pošteđeni ni novinari, snimatelji, liječnici, a potom "krajišnici" s "JNA", četnicima, "teritorijalcima", "specijalcima" i "dobrovoljcima" iz Srbije kreću u totalni rat protiv Hrvata i svih drugih koji nisu Srbi. Više od 1.000 onih koji na vrijeme nisu uspjeli pobjeći iz "krajine" ubijeno je u UNPA zonama u kojima su "krajišnici" sklopili savez s "plavcima" i provode svoju hajdučiju. Likvidiraju se čitave obitelji, ne štede se ni starci, žene, djeca. Nakon 87 dana razaranja s kopna iz zraka i s Dunava, u do temelja razoreni Vukovar ulaze mješovite postrojbe četnika i vojnika "JNA" (kokarda i petokraka na istom krvavom poslu), uz pjesmu: "Slobodane, pošalji salate, biće mesa klaćemo Hrvate". To je taj njihov "antifašizam", to je ogledalo "srpske časti" i "narodne vojske". Srušiti grad, pobiti civile, preživjele otjerati u logore, opljačkati i odnijeti u Srbiju sve - pa i umjetnine, crkvene relikvije, matične knjige, srušiti ne samo kuće i tvornice nego i škole, bolnice, crkve, kulturne spomenike, oskvrnuti groblja, uništiti gospodarstvo i infrastrukturu, etnički očistiti prostor i počiniti takve masakre i silovanja da se preživjeli nikad više ne vrate u svoja sela i gradove - to je bila strategija koju su provodili velikosrpski fašisti.
 
No, kad se hrvatski narod koliko-toliko naoružao i ustrojio svoje policijske i vojne postrojbe te krenuo vojno oslobađati svoja područja, zločinačka rulja je dala petama vjetra i utekla. Potjerali su i jadnu sirotinju - civile - sa sobom, da im budu živi štit. Krili su se iza žena i djece kako naša vojska ne bi pucala po njima. I čim su prešli granicu, udarili u kuknjavu o "genocidu" koji smo mi "ustaše" izvršili nad njima. A puštali smo im čitave korpuse i brigade, ne taknuvši nikoga prstom. Samo na Banovini, razoružan je 21. kordunski korpus (kod Gline) i nakon što su ostavili naoružanje i tehniku svi su pušteni, kao i ostatak 39. banijskog korpusa (ono što nije pobjeglo do dolaska Hrvatske vojske) stacioniran kod Donjeg Žirovca. Znali smo da su među njima stotine zločinaca i opet smo ih pustili! Sve su to "zaboravili" Srbi u Srbiji i BiH, ali i ovi naši domaći, u Hrvatskoj.
 
"Zaboravili" su, ustvari, sve što se događalo od prvih četničkih mitinga u Hrvatskoj (28. veljače 1989. godine) i rušenja balvana (od 17. kolovoza 1990. nadalje), preko napada na Pakrac, Plitvice, masakra u Borovu Selu, do napada na policijsku postaju u Glini. "Zaboravili" su i kako su razarali Vukovar, Dalj, Erdut, Aljmaš, Osijek, Gospić, Šibenik, Dubrovnik, okupaciju Baranje, istočne i zapadne Slavonije, Like, Banovine, Korduna, sjeverne Dalmacije, Gorskog Kotara, Zagore, Dubrovačkog primorja, "zaboravili" su masovne pokolje što su ih počinili diljem Hrvatske (od Tovarnika, Vukovara, Borova Sela, Dalja, Voćina, Četekovca, Čojluga, Balinaca, Antina, Lovasa, Baćina, Petrinje, Kuljana, Struge, Peckog, Dragotinaca, Zamlače, Kozibroda, Kraljevčana, Skele, Stublja, Kusonja, Kostrića, do Saborskog, Škabrnje, Nadina, Lovinca, Joševice, Široke Kule, Vaganca i stotina drugih mjesta), "zaboravili" su kako su imali preko 170 logora (na području Srbije i na okupiranim dijelovima BiH i Hrvatske) u kojima je mučeno više od 30.000 ljudi, "zaboravili" su kako su držali posebne logore za silovanja žena i djevojčica (iz kojih su najčešće puštali nesretne žrtve koje su zatrudnjele tek onda kad je bilo kasno za pobačaj, kako bi "rađale četnike"), "zaboravili" su i to da su silovali čak i zarobljene muškarce i iz obijesti i "zabave" nagonili najbliže srodnike pod prijetnjom smrti na protu-prirodni blud (sinove i očeve, braću i sestre), primoravali članove najuže obitelji da gledaju silovanja majki, sestara, kćeriju, unuka, supruga, "zaboravili" su sva ona kastriranja što su ih radili po Tovarniku i drugim mjestima istočne Slavonije, na odsijecanja glava žrtvama (s kojima su se u Vukovaru i Borovu potom "našutavali" pred rodbinom i sugrađanima pokojnika), "zaboravili" su kako su protjerali stotine tisuća Hrvata i drugih građana iz njihovih kuća koje su opljačkali, spalili i srušili, pa i to da su Hrvatskoj ostavili preko milijun mina (od kojih i danas ginu naši ljudi koji rade na njihovom uklanjanju).
 
Sve je to napravila zločinačka rulja koja je u kolovozu 1995. godine kukavički utekla, što u genocidnu tvorevinu "Republiku Srpsku", što u agresorsku Srbiju, a njihovi zločini su uglavnom ostali nekažnjeni! Nekažnjavanje tih zločina grijeh je i prema Bogu i prema hrvatskom narodu, pa i svima drugima koji su patili, podnosili žrtve i umirali za Hrvatsku, bili oni Mađari, Česi, Albanci, Makedonci, Romi, Muslimani, Nijemci, Francuzi, Talijani, Austrijanci, Ukrajinci, Irci, Srbi, Slovaci ili pripadnici ma koje druge nacije. Uvijek treba podsjećati na to i neka nama Hrvatima služi na čast da su se za Lijepu našu rame uz rame s nama borili i pripadnici drugih naroda koji Hrvatsku osjećaju svojom domovinom i ovaj narod prihvaćaju kao svoj.
 
Zna se što se dogodilo. Sve je snimljeno, zapisano, postoje nepobitni dokazi. I nije toliko važno to što su sve spomenute činjenice "zaboravili"  Aleksandar Vučić, Ivica Dačić, Aleksandar Vulin i njihovo društvo u Beogradu, ali je zanimljivo da se isti sindrom "amnezije" javio kod "naših" Milorad Pupovca, Dejana Jovića i njihove branše u SDSS-u, i SNV-u. Umjesto da priznaju realnost i jedni i drugi se i dalje nemilice nabacuju blatom na Hrvatsku i bezočno izvrću istinu o prošlosti.
 
Njihova "amnezija" je takve naravi da im je potpuno "izbrisano" iz sjećanja sve što se u Hrvatskoj događalo do 4. kolovoza 1995. godine, a i ono čega se sjećaju, ostalo im je u memoriji u iskrivljenom svijetlu. Da nije tako, ne bi lupetali o "genocidu" nakon tolikog zla kojega su nam napravili njihovi sunarodnjaci. Danas nam čak akteri ratnog huškanja i agresije (Vučić, Nikolić, Dačić, Vulin i drugi) dijele "lekcije" o tomu tko smo, što smo, kakva nam je država i kako se trebamo ponašati i to se pretvara u neviđenu perverziju, nešto što se može roditi samo u bolesnim glavama i pomračenim umovima. Istim se poslom bave, nažalost i  njihovi satrapi ovdje u Hrvatskoj - lideri SDSS-a, SNV-a i društvo koje se oko njih okuplja. Umjesto da rade na harmoniji odnosa između srpske manjine i većinskog hrvatskog naroda, oni te odnose truju kako bi politički profitirali.
 
I jedni i drugi (i srpski politički lideri iz Beograda i ovi iz Zagreba) "zaboravljaju"  da je već odavno dokazano što, kako i zašto se dogodilo 90-ih godina XX stoljeća, da postoje autentične snimke i dokumenta pohranjeni u Hrvatskom državnom arhivu i da ih je Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar domovinskog rata u Zagrebu većinu odavno objavio. Zna se koje su štete i ljudske gubitke uzrokovale agresorske postrojbe u krvavom i genocidnom ratu protiv naše zemlje i njezinih građana i iz tih materijala razvidno je sve - od agresije do srpske bježanije, pa i da su mjesecima prije 'Oluje' srpski teroristi i zločinci uvježbavali bijeg srpskog stanovništva iz "krajine" (s planom povlačenja civila kako bi imali više prostora za otpor "ustašama"). Na You Tube-u se i danas može vidjeti snimka jedne takve vježbe - održana u Tržiću na Kordunu srpnja 1995. godine. (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=UYjh3aAvczc;
 
Na sreću, mi Hrvati nismo tako zaboravni i danas kad imamo ovako snažnu, obučenu i opremljenu vojsku, nema nikakve dileme da ćemo znati odgovoriti na svaku ugrozu. Možda neće više biti "Bljeskova" i "Oluja", ali "Orkani" i "Uragani" nisu isključeni, bude li ikomu više palo napamet krenuti u takvu avanturu u kakvu su 1991. godine pošli naši istočni susjedi. Hrvat nikad nije bio osvajač. Uvijek je samo branio i čuvao svoje. I sačuvao, uz pomoć Boga Svemogućega,  žrtvujući se za obranu vjere, doma i Domovine. Od stoljeća sedmog do danas. I tako će i ostati. Dok nam živo srce bije - kako kaže naša himna. Jednom davno, časni Srbin, lirik i književnik Jovan Jovanović Zmaj napisao je:
"(…) Hrvat se ne bori da što otme kome
Čuva sveti plamen na ognjištu svome
I dok tako čini u najteži dani
I Bog su i pravda na njegovoj strani…"
(Iz pjesme "Šta se čuje", objavljeno u časopisu Starmali, 1883. godine)
 
On koji nije bio rođen u Hrvatskoj, osjećao je ovu zemlju i narod s kojim je dijelio dobro i zlo više svojima nego mnogi koji su tu ponikli i bili hrvatske krvi. I imao je toliko ljudskog poštenja i hrabrosti napisati što osjeća, a da ga nije bilo briga kako će se to dočekati u Beogradu. Gotovo sam siguran da nama danas nedostaje upravo takvih srpskih intelektualaca u javnom životu. I to je pravi problem. A što se Beograda i aktualne vlasti tiče, valjda su već i najveći skeptici shvatili s kime imamo posla. Njih promijeniti ne možemo, ali se možemo i moramo postaviti onako kako situacija zahtijeva. I jačati svoje oružane snage. Koliko god to koštalo, moramo biti spremni. Sloboda cijenu nema.
 

Zlatko Pinter

Međunarodni sporazumi na štetu hrvatskih interesa

 
 
Prije 24 godine u vojnoj zračnoj bazi Wright Patterson kod Daytona, u američkoj državi Ohio, parafiran je Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznatiji kao Daytonski mirovni sporazum, i time službenookončan rat u BiH, koji je trajao od 1992. do 1995. godine. A potpisivanje sporazuma službeno je obavljeno u Elizejskoj palači u Parizu 14. prosinca 1995. Ovaj se pravni dokument posebno bavio budućim upravnim i ustavnim uređenjem BiH te je njime definirana podjela države po ključu - 51 posto teritorija pripalo je Federaciji BiH, a 49 posto Republici srpskoj. Predviđeno je i formiranje Distrikta Brčko. "Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U ovakvoj situaciji i ovakvom svijetu, bolji mir i nije mogao biti postignut", izjavio je nakon svečanosti potpisivanja u Parizu Alija Izetbegović. U vrijeme, čak i prije, ratova, a posebno svjetskih, bujali su razni sporazumi, odluke na međunarodnim  konferencijama, rezolucije, monitorinzi, embarga i sl.
https://www.fomoso.org/en/wp-content/uploads/2018/07/mazedonien-griechenland-110-resimage_v-variantBig1xN_w-2560.jpg
Za nas je, u ovom trenutku, zanimljivo promotriti, gore navedeno, što se događalo prije i za I. svjetskog rata odnosno poslije kao i II. svjetskog rata; što se zbivalo glede teritorija na prostoru nekoć, nazovimo, Habsburške Hrvatske, Banovine Hrvatske, NDH pa na kraju pripajanja i odvajanja u doba prije i poslije takozvanog NOB-e odnosno krajnjeg SFRJ-ota. Sjećam se, kako mi je pripovijedao jedan, pokojni, viški glazbar da je za života svirao, u prigodama, 4 državne himne: bečku (tako ju je on nazivao kad bi dolazili Austrijanci na jubileje Viške bitke), talijansku, jugoslavensku i napokon hrvatsku ili Lijepa Naša. Da nije bilo pobjede nad srpskim agresorom 1995. godine možda bi svirao i sadašnju srpsku himnu. A mi ćemo se sada bazirati na promišljanju ili izjavi Alije Izetbegovića: "U ovakvoj situaciji i ovakvom svijetu, bolji mir i nije mogao biti postignut".
 
Paralelno s Daytonskim sporazumom možemo dovesti i onaj povijesni sporazum ili ugovor pod nazivom Rapallski ugovor, u Rapallu kraj Genove 12. XI. 1920. Ali i prije njega počelo je komadanje naših teritorija u glavama velikosrba i svjetskih centara moći pa navodimo ovo:„Još je Nikola Pašić ustupio Dalmaciju. U nastojanju ostvarivanja velikosrpskih interesa, već 1916. godine, Nikola Pašić je kao ministar vanjskih poslova Kraljevine Srbije u izjavi petrogradskim novinama potvrdio „pravo“ Italije na okupaciju dijela hrvatske obale i nekih otoka, s tim da i Srbija dobije izlaz na more i dio priobalja. Njegovi politički potezi oslanjali su se na tajni Londonski sporazum iz 1915. godine, kojim su saveznici u Prvom svjetskom ratu (Rusija, Francuska i Engleska) obećali Italiji dio hrvatske obale i neke otoke, kako bi ova za uzvrat ušla u rat na njihovoj strani“. (Kamenjar.com) I znamo što je Kraljevina Italija dobila Rapallskim ugovorom Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, Istra (bez Kastva), otoci Cres, Lošinj, Unije i Susak, Zadar te Lastovo, Palagruža i neki manji nenastanjeni otoci. Priznata je Slobodna Država Rijeka koja je obuhvaćala grad Rijeku te dio teritorija sjeveroistočne Istre. A budući da su Talijani (Mussolini) u ratu izgubili kolonijalno carstvo u sjevernoj Africi svakako su to htjeli, koliko toliko, naknaditi teritorijem na istočnoj obali Jadrana, što su djelomično i uspjeli takozvanim Rimskim ugovorima 18. svibnja 1941. (tri ugovora) nakon propalih pregovora u Ljubljani u travnju iste godine, gdje Ante Pavelić nije htio pristati na ustupke teritorija koji išao linijom od Rijeke do Kotora i istočno do crte Karlovac Mostar.
 
Talijani su smanjivali svoje zahtjeve sve do konačnog Ugovora u Rimu. Prema tom ugovoru, što su ga potpisali Pavelić i Mussolini, Italija je dobila gotovo cijelu Dalmaciju i to: područje Zadra, Šibenika, Splita te otoke Rab, Krk, Vis, Korčulu, Mljet i mnoge druge manje, zatim Boku Kotorsku te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara. A Pavelić je bio u dilemi:braniti Državu uz gubitak dijela teritorija ili odbiti talijanske zahtjeve i izgubiti Državu? Očuvanje tek proglašene Nezavisne Države Hrvatske davalo je nadu za povratom izgubljenog teritorija i on se opredijelio za tu opciju. Dvije godine kasnije, Državnom pravnom izjavom su dne 10. rujna 1943. poništeni Rimski ugovori. U Daytonu nije bio samo u igri Rat ili Mir nego išta ili ništa od teritorija koju je zastupao Alija Izetbegović kao i druge strane za istim stolom; Srbi i Hrvati(Milošević i Tuđman). Hoće li netko danas prigovoriti, a neki već jesu Tuđmanu, da nije smio pripustiti Bosansku Posavinu pod nikakvu cijenu. Ali, on je sigurno znao da je ta cijena Istočna Slavonija, koja je tad bila pod srpskom okupacijom. Je li vojnom operacijom, tj. ratnom djelovanjem osloboditi istu, uz nepredviđeni broj ljudskih žrtava na obje strane ili pristati na obećanje da će se mirom integrirati u RH, uz čuvanje tog teritorija izvjesno vrijeme međunarodnim vojnim snagama? A što bi bilo da je bilo došlo do potpisivanja takozvanog plana ili sporazuma Z-4? Zar i to nisu, skoro, oktroirale zapadne sile? Što su mogle vojne snage Srbije protiv NATO-a kojima je obustavljen rat na Kosovu?
 
Što je mogla tek nastala nenaoružana NDH pred silama Osovine ili Trojnog pakta (200.000 tisuća okupacijske talijanske vojske), a bez vlastite vojske i naoružanja? Tako je moguće staviti u paralelu Rimske ugovore s Daytonskim sporazumom. No kako rekosmo Rimski ugovori su raskinuti, tj. poništeni su rečenog 10. rujna 1943. A Istra i ostali teritoriji su vraćeni matici Hrvatskoj,nakon Mirovne Konferencije održane u Parizu od 25. srpnja do 15. listopada 1946. i Pariškim mirovnim ugovorom, potpisan 10. veljače 1947. Tu su odlučujuću ulogu, o pripojenju, odigrali istarski svećenici na čelu s msgr. Božom Milanovićem, a ne nekom partizanskom ofenzivom ili vojnom operacijom u rujnu 1943. poput one naše iz domovinskog rata 1995., pa da mi mogli reći: Tito je pripojio Istru; ali je zato otuđio dio Srijema, Banata, Boku kotorsku i mora prema Neumu. Naslušali smo se tih laži o pripojenju kao i laži o fašistima Hrvatima ako su u takovim okolnostima stvorili NDH.
 
Ustaštvo nema nikakvu genetsku vezu sa fašizmom a razlikuju se  kao i ustaštvo i četništvo. Fašizam ima ideološku smjernicu k imperijalističkim posezanjima kao i nacizam(sjeverna Afrika odnosno Etiopija od strane Italije - Mussolinija i Drang nach Osten - Rusija od strane Hitlera). Ta kamo je mogla posezati tek nastala NDH, zar prema Nišu ili Sofiji, Piranu, Trstu, Pečuhu ili selima i nekim gradovima preko Mure, Drave…? A kada je riječ o antifašizmu u Hrvatskoj u vrijeme i poslije II. svjetskog rata onda je ogromna većina hrvatskog naroda bilo protiv fašizma i nacizma, a  neke od manjina: talijanska, srpska (preko četništva) i druge ne bi mogli proglasiti antifašistima, makar ne veći dio; dapače četnici su paktirali s Talijanima posebno na Dalmatinskom području i djelu Bosne. Po popisu stanovništva iz 1931. U Hrvatskoj je živjelo 16,81 % srpske nacionalnosti, a popisom iz 1948. 14,54 %. Tako bi se moglo reći da je preko 80 % Hrvata odnosno stanovništva bilo protiv nacifašizma. To je prava supstanca a ne ona kako ju zamišljaju sadašnji boljševici, takozvani antifašisti Titine provenijencije. Upravo se to pokazalo preko istarskog svećenstva 1946./47. u Parizu kakav stav imaju prema fašistima Talijanima. Zar je ostatak svećenstva u Hrvatskoj imao drukčiji stav od istarskog? Ipak je Crkva preko svog klera odigrala ili izvojevala novu pobjedu za svoj narod pred međunarodnim silama i nasuprot marksističko boljševičkog višedesetljetnog ugnjetavanja pod diktaturom komunističkog monarha u SFRJ. A blaženi Alojzije Stepinac je bio orijaš ili predvodnik tih svećeničkih snaga u Hrvatskoj.
 

Nikola Bašić, Vis

"Govori srpski da te ceo svet razume"!

 
 
Jeste li znali da se i kineski može pisati ćirilicom? Niste? Nisam ni ja do prije tridesetak godina kad sam to pročitao negdje u nekom od "komšijskih" listova. Istina, nije prezentiran primjer takvoga rukopisa (što bi inače bilo jako zanimljivo), ali eto, taj se čova (koji je iznio ovu teoriju) svojski potrudio da dokaže kako su Kinezi protratili par tisuća godina koprcajući se u labirintu svojih krivulja, kuka i kukica, kvaka i kvakica, krugova i kružića, točki i točkica, crta i crtica i tko zna kakvih sve ne znakova, a pojma nisu imali da im je potrebno samo sačekati Vuka (Karadžića) do 1818. godine i fino prepisati njegov rječnik. Vole izmišljati toplu vodu.
https://europa.rs/wp-content/uploads/2015/11/srbija-i-evropska-unija.jpg
Ništa bolji nisu ni Englezi, Nijemci, Francuzi… pogotovu oni (Francuzi). U onaj svoj pravopis natrpali kojekakvih nerazumljivih znakova (ne baš kao Kinezi, al' skoro), izopačili i pismo i govor skroz naskroz. Ne možeš ih razumjet' ni pod razno! Ono njihovo rrrrrrrrrr, to normalan čovjek izgovoriti ne može! Ima da ti jezik i nepce utrnu dok ga ne naučiš! Pola života utrošiš samo rrrrrrrrr da savladaš, a gdje je tek ostalo. Pa Englezi i Nijemci s onim svojim kerefekama. Ovako se piše, a onako čita! Po nekoliko slova za jedan glas, a onda, tako i tako se čita - a veze nema s onim što je napisano! Ma gdje to ima ljudi!? Piše se kako se čita, govori kako je napisano i šlus! Kakve su to (bre) izmišljotine!? Samo nam djecu maltretiraju.
 
Po dva tri slova moraš pisati da dobiješ "Č" ili "Š", a "NJ", "Đ", "Ć" i "Ž" nemaju nikako (osim Francuza, 'ajd, oni imaju barem "Ž")! Za ne vjerovati! Zato ih pametan i normalan čovjek i ne može razumjeti. I sad, u XXI. stoljeću, umjesto da se opamete i prihvate ono što je najbolje i provjereno ("Govori srpski da te ceo svet razume"), oni još uvijek glumataju neke mudrace i nameću te svoje gluposti cijelom svijetu. E, pa tomu se mora reći dosta! Za koji mjesec (ako Bog dadne i sreća junačka), stižu tamo njima u EU parlament Milorad, Dejan, Jugoslav (s liste SDSS-a), pa da vidiš kako perje leti!
 
Ima odmah prvi dan da se postavi pitanje (na čistom srpskom):
 "Zašto ovde kod vas u Evropu nema ćirilica? Je l' vi znate, bre, bando buržujska, da smo mi Srbi sa zlatne kašike jeli dok ste vi u rupama, u zemlji živeli kao zveri? Mi smo vam doneli kulturu, jezik, pismo, naučili vas kako se živi, radi i ratuje! Ima sad da vas naučimo i kako se govori i piše! Jasno!? Jesmo li vas odbranili na Kosovu polju!? Jesmo! Da mi nismo Turke zadržali 550 godina u Srbiju, fino ih tamo udomili, gostili i tetošili (i svojim snajkama ženili) šta bi bilo sa Evropu!? A!? Da čujemo! Guknite, Juncker i ostali, mame vam ga…! Jesmo vas spasili u prvi i drugi Balkanski rat, u Prvi i Drugi svetski? Jesmo! Jesmo vam pobedili NATO 1999!? Jesmo! I šta bi sad? O čemu (bre) sa vama da razgovaramo, jadnicima, kad smo u svemu ispred vas!? Znate onu: 'Bog je bio Srbin kad je zemlju stvar'o…'…ne znate!? Ima da naučite. Znaćete, znati, još kako, samo polako, kad vam ova naša tri asa (Milorad, Deja i Jugo) ulete tamo! I kako vas (bre) nije sramota da trgujete sa Kosovo na naš račun, a ćirilične table ovde u Briselu nemate!? Sramota!
 
I onda ima da vam se postavi ultimatum (direktno u EU parlament - nego kako): 'Do sutra u to i to vreme da bidne ćirilica na ploču na ovu zgradu i srpska zastava na jarbol - ispred zgradu - il' ako to ne bidne ima da bidne pizdarije!' Nego šta! Nema s vama labavo, banda ste vi brale! A ako slučajno ne ćete, ima i za to leka. Kad stignu oni naši krđani (kninska motorizovana brigada u egzilu) s motorkama (a ima ih brat bratu jedno 5-6 hiljada samo u prvom ešalonu) ima da vam sve drvorede u Briselu i okolici srušimo, al' onako odreda, neselektivno (što bi rekli pismeni ljudi). Pa da kukate gore nego ovi Francuzi za onu katedralu što im neki dan gorela. I onda prelazimo sa istom brigadom na druge metropole jevropske! Znate l' onu: 'Srbin ćuti, Srbin ćuti, dok se ne naljuti…' (uz dragačevsku trubu i 'armoniku se peva, a može i da se zviždi)? Ne znate? E, ima da znate, majke vam ga buržujske…Ima da vas poćiriličimo, ali totalno, da vam Vukova slika i njegov spomenik budu u svako selo, a ne samo u gradove! Da jednom reda naučimo, vas latinske izrode, zapadnjačku dekadenciju! I samo ako pisnete nešto protiv, prvo će da dođemo tamo sa traktori (što reče Milorad: ima da uđe ćirilica u Brisel sa traktorima ako treba!'), a onda će da zovemo Ruse, pod hitno…i jednu "vojnu vežbu" (za početak) da napravimo na barikade u Briselu, onako, za zagrijavanje, reda radi - korpus u odbrani, korpus u napadu - a onda idemo dalje! Pa da vidimo čija majka crnu vunu prede!
 
Ne samo da ćete stavljati ćirilicu gde god Milorad, Dejan i Jugoslav upru prstom, nego ćete pitati: 'Je l' treba još?' I na glavnom trgu ispred zgradu EU, spomenik traktoru (srpskom) ima da bidne i na njega sa ćirilicu da piše: 'Jeremija pali topa, zatresla se sva Jevropa…'
Je l' vam jasno, bando belosvetska!?" Eto, tako ja zamišljam prvi radni dan naših SDSS-europejaca u Bruxellesu (Milorada, Dejana i Jugoslava), a za sljedeće izbore, kad oni prokrče put našoj "ugroženoj" manjini, onda tek ima da se Europa zatrese iz temelja!
Ne zna Europa da su njih trojica tek izvidnica, a ćirilica i srpski traktor tek prvi korak prema "WEST SAO UNITED STATES OF EU". Ima da ih nema, kad "ugroženi" nagrnu. A u rezervi čekaju Aca (Vučić), Anka (Brnabić) i Ivica (Dača - Dačić) i još jedno 500-600 takvih "od pet miliona". Jooooooj, kako će pjevati svi uglas, kao đačići prvačići, na čelu s Junckerom: "Jeremija pali topa, zatresla se sva Jevropa…" i pitati: "Je l' dosta? Treba li još?"
Lele… Neka Europa malo vidi kako je nama Hrvatima s njima zadnjih sto i nešto godina…
 

Zlatko Pinter

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Četvrtak, 21/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1226 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević