Get Adobe Flash player

Sve se zna još od Biblije

 
 
Njonjologija je relativno mlada znanost. Razvila se početkom pedesetih godina prošlog stoljeća u okviru socijalne psihologije i istraživanja konformizma. Otac njonjologije je poljski psiholog Solomon Asch, kojeg je zanimalo kako to da ljudi pored zdravih očiju radije slijede mišljenje, stavove i ponašanja većine, iako su pogrešna. Dakle, koji je izvor konformizma, kako egzaktno dokazati da većini ljudi drugi nosi glavu? Asch je napravio eksperiment. Protokol je bio sljedeći: uzeo je osam ljudi, od kojih su sedmorica bila njegovi suradnici, a tek je jedan bio stvarni subjekt eksperimenta i nije znao za 'trik' kojem je svrha bila banalna, kao, doslovno, matematički zadatak djeteta iz prvog osnovne – napraviti vizualno razlikovanje linija.
https://ksr-ugc.imgix.net/assets/012/326/634/7299ed85eb5ee17d1a33e30e2dea14e8_original.jpg?ixlib=rb-1.1.0&crop=faces&w=1552&h=873&fit=crop&v=1489518203&auto=format&frame=1&q=92&s=ba0cda28b27682aef125b5e1dd8dca23
Tako je na jednoj karti nacrtao tri linije različite duljine, na drugoj pak karti samo jednu liniju koja je po duljini odgovarala samo prvoj liniji s prve kartice. Ispitanici su trebali vizualno uočiti i reći koja linija s druge kartice odgovara duljini jedne od tri linije na prvoj kartici. Aschovi suradnici namjerno su govorili krivo, dok je subjekt istraživanja, koji je predzadnji govorio, ponovio njihov netočni odgovor iako je jasno vidio da odgovor nije točan, ali se priklonio mišljenju većine, pored zdravih očiju. Tijekom daljnjih eksperimenata Asch je utvrdio da je čak 76 posto testiranih sklono prikloniti se mišljenju većine, unatoč tome što u stvarnosti vide sasvim drugo, i to rade bez ikakve prisile.
 
Konformizam, kada je ljudsko ponašanje u grupi u pitanju, jest najčešće ponašanje, prikloniti se većini bilo da su u pitanju mišljenja, ideje, moda, ili bilo što drugo. Budući da Asch ovoj grani socijalne psihologije nije dao ime, nazvat ću je njonjologija, u smislu da konformizam jednako pristaje da neka osoba jako visoko kotira i funkcionira u grupi, čoporu, bez obzira što su joj na čelu osobe sasvim oprečnih političkih vizija i strategija, bilo da se radi o Ivi, Jadranki, Tomislavu ili Andreju, Njonjo će uvijek imati stav koji je u skladu s većinom, bez obzira što ima zdrave oči, uši i sasvim dostatnu sposobnost rasuđivanja da bi donio osobni stav.
 
Preteča njonjologije kao egzaktne znanosti i istraživanja koje je napravio Solomon Asch nalazi se u pučkoj predaji i mudrosti koja kaže: U čoporu smrdi, ali je toplo. Korijene pak njonjologije nalazimo još u Bibliji kod proroka Jeremije (5, 21) koji veli: 'Čujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju.' Njonjologija objašnjava čudne i nelogične fenomene, ne samo u kontekstu društvenog ponašanja ljudi, već i u znanosti. Bez njonjologije ne bismo mogli razumjeti niti pomodarstvo, u ovom slučaju znanstveno. Premda je Rimbaud, iako pjesnik, prije nastanka njonjologije kao dijela socijalne psihologije, primijetio da od svih imperativa na Zapadu je ostao samo jedan: biti bezuvjetno moderan.
 
To je potvrdila ovogodišnja Nobelova nagrada za ekonomiju. Trenutno je u modi ekologija i klimatske promjene. Nobela su dobila stoga dva ekološka ekonomista William Nordhaus s Yalea i Paul Romer sa Stanforda, inače, gle vraga, bivši glavni analitičar Svjetske banke. Oni su razvili studije o odnosu ekonomije i klimatskih promjena. Gdje je problem? Jednostavno, oni su dio ekipe čiji su učitelji stvorili i doveli do ovakvoga stanja. Romerov prethodnik sa Stanforda, Paul Ehrlich u knjizi "The Population Bomb" tvorac je neomaltuzijanske teorije koja kaže da će zemlja ekološki i svekoliko kolabirati ukoliko se ne počnu provoditi mjere depopulacije, smanjivanje rađanja, i krene se prema tzv. održivom razvoju. Inače, Ehrlich se javno dao sterilizirati da bi pokazao svojim primjerom kojim putem ići. I što se dogodilo? Kako je počeo snažan demografski pad na Zapadu na temelju teorija škole kojoj pripadaju i naši novi zeleni nobelovci, došlo je do ekonomskog pada.
 
Događa se premještanje industrije u zemlje s niskom cijenom radne snage (Azija) bez ikakvih ekoloških standarda. U Pekingu smog možete rezati nožem. Paralelno s tim, budući da je cijena robe pala, na Zapadu se događa hiperkonzumerizam i paralelno gušenje u smeću. I eto vam katastrofe za naš planet. Zaključak, škola koja je odgovorna za klimatske promjene, preko dva istaknuta predstavnika, dobiva "ekološkog" Nobela!?
 
U Hrvatskoj njonjologija egzaktno može utvrditi propadanje ove zemlje. To je aktualni izborni zakon. On je skrojen po mjeri Njonja. Naime, kada je Bruna Esih polemizirala sa Plenkovićem u Saboru, ovaj joj je odgovorio da je nikada ne bi stavio na listu da ju je bolje poznavao. Dakle, da biste ušli u Sabor morate biti podrepaš šefa stranke, iliti Njonjo. Zato su Njonje tako žestoko protiv referenduma o novom izbornom zakonu, jer većini koju, kako je Asch istražio, čine konformisti, Njonje. Ostalo su marginalci, kako je izvrsno detektirao Plenković. Zato za novi izborni zakon koji će dokinuti njonjizaciju Hrvatske predlažem jednostavno ime: 'Lex Njonjo.'
 

Ivica Šola, https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/agora/clanak/id/570360/sve-se-zna-jos-od-biblije

Homoseksualni sajam u Bruxellesu za prodaju žena i djece

 
 
Dok ministar Kuščević marljivo radi na brojanju potpisa za opoziv tzv. Istanbulske konvencije, koja se bavi borbom protiv nasilja prema ženama i rušenjem rodnih stereotipa, u Bruxellesu se prošli tjedan dogodio stočni sajam u Gudovcu, koji se na engleskom zove "Man Having Babies”. Radi se o događaju u centru Europske unije čiji je parlament izglasao Istanbulsku, na kojem homoseksualni parovi kupuju djecu i žene, svedene na maternicu, koje će im devet mjeseci nositi, roditi i potom izručiti dijete koje su naručili. Sve skupa je glamurozno, mjesto radnje hotel "Hilton", par kilometara dalje od europskih institucija, muški parovi, homoseksualci markirane robe, na stolovima katalozi sa ženskim robljem, većinom sirotim ženama među kojima, doduše, ima i osviještenih zapadnih naprednjakinja koje to rade, navodno, iz uvjerenja.
http://www.menhavingbabies.org/resources/images/EU2018_Matt-Mike-Cole_1200x628.png
S druge strane bogata homoseksualna klijentela. Kažem bogata, jer cijena jednog djeteta i žene koju nazivaju sramotnim imenom "surogat majka" kreće se između devedeset i sto šezdeset tisuća dolara. U tu cijenu uključeno je sve, i pravna i psihološka pomoć, kao i cijeli postupak.
 
Natražna biologija
 
Na homoseksualnom paru je da u katalogu pokaže na ženu, svedenu na stvar, na najodvratnije roblje, koju žele kupiti kao stoku za rasplod na nekom stočnom sajmu, ona potom potpiše da se odriče djeteta čim ga rodi, i stvar poslije preuzima stručni tim. Ne haje nitko koliko je takvih žena, unatoč tome što im je osigurana i uračunata famozna psihološka pomoć, počinilo suicid, koliko ih potom zapadne u grizodušje i teška psihička stanja, bitno je da netko ispuni svoju želju za imanjem (!) djeteta jer ga, eto, ne mogu imati prirodnim putem. 
 
No to je, očito, u skladu s Istanbulskom, jer ovaj dokument sve promatra kao društveni konstrukt, naravne pak datosti tek kao plastelin koji svako oblikuje prema vlastitim osjećajima i željama i, na kraju krajeva, omogućava ženama rušenje još jednog stereotipa utemeljenog na natražnoj biologiji, a to je mračni stereotip biološke majke koja se pretvara u naprednu surogat majku. Ispred hotela "Hilton" gdje se već četvrtu godinu (!) u Bruxellesu događa ovaj homoseksualni sajam za prodaju žena i djece, nije se pojavio i protestirao nitko iz Europskog parlamenta koji je digao ruku za borbu protiv nasilja prema ženama, nije se pojavila ni jedna feministica, nitko već četvrtu godinu ne reagira.
 
Isti je taj Europski parlament još 2015. godine, prije Istanbulske, osudio fenomen "najma maternice" kao odvratnu praksu iskorištavanja žene. Što je i s Konvencijom o pravima djeteta iz 1989. godine koju su potpisale sve članice, pa i Belgija, u kojoj jasno piše da "svako dijete ima pravo upoznati svoje roditelje i odrastati s njima", dok se pred nosom svih prodaju djeca bez majke. Ista Konvencija traži od svih država potpisnica da spriječe bilo kakvo instrumentaliziranje djece, pa i prodaju, dok se u srcu Europske unije djeca prodaju, bukvalno, najboljem ponuđaču, i to četvrtu godinu zaredom. A ako nešto traje već četiri godine, znači da posao prodaje žena i djece ide dobro, da je unosan, da donosi profit, da ima klijenata, bogatih homoseksualnih parova.
 
Koliko mi je poznato, jedini istaknuti političar koji je digao glas protiv ove morbidne, rekao bih bez uvijanja, i bolesne prakse, je zastupnik socijalista Phillipe Close, a sve skupa ne događa se u nekom dalekom selu, u Gudovcu, gdje je poznati stočni sajam, već u Bruxellesu, gdje je izglasana Istanbulska konvencija o sprječavanju i zaštiti žena od nasilja.
 
Bezočni predatori
 
Nakon ove grozomorne činjenice europarlamentarcima pred nosom, više nitko razuman ne može sumnjati da cilj Istanbulske nije zaštita žena, već treći ciljevi koji poremećaj žele učiniti, kako Plenković voli reći, "mainstreamom", normalizacijom devijacije kroz krinku zaštite žena. Što ih ne zaštite u Bruxellesu? Te očajne, mahom siromašne žene koje se odluče na takav korak sigurno nisu one koje treba osuđivati, njima treba pomoći i maknuti ih od ovih bezočnih predatora njihovih maternica, njihova elementarnog ljudskog dostojanstva, ponižavanja, svođenja na puku robu, na stvar, na rasplodne junice. No smije li se osuditi homoseksualne parove koji kupuju žene i djecu? Ne, to je homofobija, to bi bio čisti izljev netolerancije i osporavanja "ljudskih prava" od strane mračnih, nazadnih klerofašističkih snaga koje bi nas vratile u Srednji vijek, a oni, napredni su ipak u hotelu "Hilton", u Bruxellesu 2018. godine, daleko ispred Srednjega vijeka.
 
Prema podacima sa službene stranice "Man Having Babies", u svijetu je trenutačno 7500 homoseksualnih parova s djecom, od kojih su neka i usvojena, no istraživanje o psihološkim karakteristikama i problemima te djece ili ne postoje, ili su žestoko odbačena i prokazana u akademskoj zajednici jer su donijela spoznaje koje se nisu svidjele (homoseksualnim) lobijima i akademskoj mafiji. Nije ni čudo jer to je industrija u kojoj se vrti ogroman novac. Zato, neka nama Istanbulske, Kuščević naprijed, ostali stoj. Hvaljen Isus!
 

Ivica Šola, https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/agora/clanak/id/568100/homoseksualni-sajam-u-bruxellesu-za-prodaju-zena-i-djece

Prosvjed politiziraju oni koji štite Ćurčića

 
 
Za zločine u Vukovaru nikada nitko nije odgovarao. Samo za Ovčaru. I to nebitne osobe, a ne nalogodavci i arhitekti tog zločina, i to vrh JNA i KOS-a te vlasti u Beogradu. To je zasluga Carle del Ponte, i domaćih izdajnika, koja je svojom politikom optuživanja odvojila zločin u Vukovaru i masakr na Ovčari. Ni hrvatske vlasti u ovih 27 godina nisu ništa poduzele. Šokantna je spoznaja da ove godine nije postojala policijska radna skupina za zločine na Ovčari koja bi istraživala srpske zločine, ali su zato postojale iste policijske skupine za istraživanje zločina u Varivodama, Gospiću, Medačkom džepu... koje su istraživale zločine koje su počinili Hrvati. Vukovarom se i danas šeću silovatelji, ubojice, a žrtve ih gledaju.
http://www.radio-dunav.com/wp-content/uploads/2018/06/sdss-1.jpg
Takvo ignoriranje od strane hrvatskih institucija jednog od najvećih zločina u Europi, uz Srebrenicu, nakon Drugog svjetskog rata je nevjerojatno, neobjašnjivo, pa budi sumnje u zataškavanje od strane struktura "naše države", koje to nisu učinile ili što nisu željele, ili što nisu smjele. Bilo je tu i apsurda kada je bivši državni odvjetnik Mladen Bajić procesuiranje za zločine na Ovčari prepustio – Beogradu!? Opet su presuđene nebitne osobe. Njegov nasljednik Dinko Cvitan govorio je kako za istraživanje tog zločina nema novca!? Ali bilo je za bizarne optužnice poput one protiv Bandića, bilo je novca za procesuiranje hrvatskih branitelja koji su prosvjedovali na Markovu trgu, bilo je...
 
Onda se dogodio preokret. Počelo se istraživati. Policijski inspektor Nikola Kajkić dolazi na čelo skupine i kreće s istragom na Ovčari. Sve je bilo divno i krasno dok nije došao do istaknutog člana Pupovčeva SDSS-a, Plenkovićeva koalicijskog partnera, aktualnog dožupana Vukovarsko-srijemske županije Đorđa Ćurčića, koji je također tamo u koaliciji s HDZ-om. Ćurčić je u vrijeme zločina bio na Ovčari i tamo jamačno nije okopavao papriku, tamo su se radile druge "radnje". Kajkić ga je krenuo obrađivati, da bi ubrzo bio smijenjen s obrazloženjem da je sačinio neki dokument "s poduzetim radnjama koje u stvarnosti nije poduzeo". I policajac istražitelj zločina je procesuiran, no SDSS-ovac Ćurčić nije. Nastupila je šutnja. U redu, Kajkić je munjevito maknut i optužen, najednom su se sjetili da nešto nije dobro radio, našli su najednom i da mu žena navodno nije plaćala porez.
 
Ali ako su Kajkića, policajaca koji je istraživao zločin, brzopotezno istražili i šutnuli, zašto ne istraže do kraja što je SDSS-ov dožupan Ćurčić radio na Ovčari kada se tamo ubijalo ranjenike i civile i bacalo u jamu? Ako su optužbe protiv Kajkića točne (u što sumnjam), zašto se munjevito reagiralo na navodno falsificiranje dokumenta, a nije na počinjenje ratnog zločina, na pucanje u leđa izmasakriranim ranjenicima i civilima, što je u usporedbi s navodnim Kajkićevim falsificiranjem dokumenata neusporediv krimen? Javnost, a prije svega žrtve i njihove obitelji imaju pravo na odgovor kojeg već 27 godina nema, a čim je netko, poput Kajkića, malo dublje zagrebao, eto najednom falsifikatora. Gradonačelnik Penava s razlogom je najavio prosvjed. Cijela Vlada ustala je na noge, lupeta se o politizaciji, o nekakvim mračnim silama koje bi u Vukovaru rušile Vladu, digli su braniteljske udruge koje čine HDZ-ovci koji su protiv prosvjeda, kao i velečasni ministar Medved.
 
Hrvatski branitelj koji nije vidio fronte, ministar Božinović, staje pred kamere i maše jednim slučajem, ali nitko ne ulazi u meritum. Prvo, je li Pupovčev, SDSS-ov dožupan Ćurčić počinio zločin ili nije? Drugo, tko je odgovoran za to da se 27 godina nije učinilo gotovo ništa, da nije bilo radne skupine sve donedavno, kao da su zločini u Vukovaru nešto što nije jedna od najdubljih trauma Hrvata? Dakle, govoriti o politizaciji prosvjeda, a ne primijetiti da nije bilo Penavine reakcije i slučaja dožupana Ćurčića, šutnja, prikrivanje zločina i nepoduzimanje i dalje bi se nastavili. HDZ je stranka koja je cijelo to vrijeme najdulje na vlasti. I to najviše u koaliciji s SDSS-om, još od Sanadera. Zašto se onda Vukovar i Ovčara nisu istraživali na način radne skupine, kao u drugim mjestima?
 
Je li problem politizacija o kojoj govori Plenković, "stabilna većina", politička trgovina..., preko leđa žrtava? Čim je Kajkić dublje zagrebao, odmah je stradao nakon susreta s jednim ministrom kojem je priopćio rezultate svoje istrage. Budući da je, u trenutku dok ovo pišem, previše nejasnoća, većina ljudi ovdje na istoku Hrvatske, s pravom ili ne, sumnja da je Vukovar (opet) žrtva politike i dugogodišnje koalicije HDZ-a i SDSS-a, kojem pripada i dožupan Ćurčić.
 
Da, tu je razlog nečinjenja 27 godina, kao i puno šira priča o starim udbaškim strukturama na ključnim mjestima ove države i društva. Očito je važnije ekspresno procesuirati istražitelja zločina, policajca Nikolu Kajkića, nego pitati SDSS-ova dožupana što je radio na Ovčari. Opet će se sve skupa zataškati, kao i u zadnjih 27 godina. Jer, treba čuvati koaliciju kao zjenicu oka.
 

Ivica Šola, https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/agora/clanak/id/566727/sto-je-sdss-ov-dozupan-curcic-radio-na-ovcari

Anketa

Treba li ministrica Gabrijela Žalac podnijeti ostavku?

Subota, 23/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1163 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević