Get Adobe Flash player

Polazišna točka postmodernističkih filozofa je poricanje svake istine

 
 
Istanbulska konvencija dragulj je u kruni postmodernističke dekonstrukcije, čiji je glavni ideolog i naučitelj Jacques Derrida. U knjizi “Globalizacije zapadne kulturne revolucije”, Marguerite A. Peeters ističe da je polazišna točka postmodernističkih filozofa poricanje svake istine, koja upravlja stvarnošću i moralom. Autorica piše: „Poricanje istine dovodi do poricanja stvarnosti, ljudske prirode, početaka, datosti onoga što jest po sebi, razuma i objektivne spoznaje.“
http://www.critical-theory.com/wp-content/uploads/2013/02/derrida.jpg
Jacques Derrida
 
Negativan odnos prema materiji, prema tijelu osnovno je obilježje gnosticizma, u svim povijesnim razdobljima njegove pojavnosti. Suvremeni gnostici, a to su bez dvojbe sljedbenici rodne teorije u svim njezinim načicama, prema tijelu se odnose također kao prema nečemu s čime se može i treba manipulirati. Temeljna judeokršćanska poruka koju čitamo na prvim stranicama Biblije sadržana je u objavi da je Bog stvorio sav svijet i materijalni i duhovni i da je sve dobro što je stvorio („I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro“, Post,1,31). Kruna Njegova stvaranja je čovjek: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvorimuško i žensko stvori ih.“ (Post 1,27)
 
Nasuprot judeokršćanskoj objavi, gnostici suprotstavljaju materijani i duhovni svijet, Stari i Novi Zavjet. Prema njima ovaj stvoreni svijet s materijalnom podlogom je zlo, jer je vidljiva i nevidljiva materija sama po sebi zlo. Njega nije stvorio pravi Bog svjetla i duha, nego njega su stvorili otpadnuti anđeli, a njihov vođa je židovski Bog Jahve. Gnostici tvrde da je iskonski čovjek bio samo duhovno biće, bez imalo materije i podijeljenosti, tj. bez spolnih razlika. Kako je prema gnosticima, u čovjeku ostala jedna iskrica pravoga Boga svjetla, a to je duh čovjekov, izabranici dobivaju „poziv” s neba, te dolaze do spoznaje (gnoze) o svome stanju i ta gnoza ih vodi k otkupljenju.
 
Kako se ovo nevjerojatno podudara s idejama suvremenog gnosticizma koji negira tjelesni identitet čovjeka. GREVIO eksperti, kakve nam nameće Istanbulska konvencija, također su „prosvjetljeni“ i „pozvani“ poučiti i prosvijetliti neupućeni puk te ga odvojiti od njegove tjelesnog i spolnog identiteta!
 
Rodna teorija, kao eklatantni primjer suvremenog gnosticizma, udara u temelje judeokršćanske kulture. Kako je u temelju kršćanstva judaizam, jasno je da je rodna ideologija u svojoj srži antisemitska. U pozadini brojnih antisemitskih progona, krije se zapravo mržnja na narod koji je svijetu prenio temeljnu istinu o čovjeku; da je čovjek Božji dar, stvoren na sliku „Božje besmrtnosti“, da je stvoren kao muško i žensko, da je ljudski život neprocjenjiv te da se s darom ljudskoga života ne smije manipulirati ni za koju svrhu, ni za koju ideologiju; nacističku, komunističku, postmodernističku… Kako bi prikrili svije prave namjere ideolozi rodne ideologije, služe se novogovorom koji ne možeš uhvatiti ni za glavu ni ta rep. Nije to slučajno. Njihovi protagonsti, vrhunski su majstori zamagljivanja i višeznačnog samovoljnog interpretiranja. Nejasnoće u definiciji roda nisu slučajne i upravo takve otvaraju prostor manipulacijama i voluntarizmu.
 
Istim jezikom pisana je i Istanbulska konvencija. Pravo tumačenje tih namjerno zbrkanih pojmova dat će tzv. eksperti sačinjeni od tijela zvanog GREVIO, koji se postavlja iznad države, koji slobodno tumači, provodi i sankcionira sve one koji ne prihvate njihovo tumačenje rodne ravnopravnosti“. GREVIO zauzima poziciju svjetske inkvizicije, kakvu svijet do da sada nije vidio. Od njihove neupitne vlasti ne može nas zaštititi nikakva interpretativna izjava. Ne samo zato što članak 78. navodi da ne može biti izuzimanja u pogledu bilo koje odredbe Konvencije (osim nekoliko nabrojanih i posve nebitnih iznimaka), nego i zato što će tu famoznu interpretativnu izjavu tumačiti i interpretirati GREVIO.
 
Sve u svemu, zbrka oko jezika koju plasiraju autori Istanbulske konvencije, postmodernistički je projekt dekonstrukcije i razaranja čovjekove biti i svih sastavnica ljudskoga življenja, te stvaranja nove paradigme i novih stereotipa koji su u potpunoj suprotnosti s čovjekovom naravi. To je izravni udar na sliku čovjeka i svijeta koji je u temelju judeokršćanske objave i civilizacije. To se potpuno uklapa u izjavu naučitelja posmodernističke dekonstrucije Jacquesa Derrida, po kojemu se identitet Europe sastoji u tome da nema idenititeta. Jasno je da će na kraju tvorci tog postmodernističkog projekta upasti u mrežu vlastitih smicalica te da će im se, poput graditeljima Babilonske kule, pobrkati jezici te propasti sav taj demonski projekt. To je bila sudbina svih gnostičkih pokreta, u svim njihovim antisemitskim inačicama i derivatima, sve do anticivilizacijskih i demonskih pokreta, poput nacionalsocijalizma i komunizma doživjela je svoj potpuni slom. Iza sebe je ostavila golemu pošast.
Poznata je izreka: povijest je učiteljica života. Nadam se da nećemo i ovaj puta s gorčinom zaključiti kako nas povijest uči da iz povijesti nismo ništa naučili.
 

Marijan Križić, https://biramdobro.com/rodna-ideologija-i-antisemitizam/

Pomaže lijevo-liberalnim udrugama civilnog društva na potkopavanju temelja hrvatske države

 
 
Više nije upitno može li Andrej Plenković politički preživjeti vlastitu operaciju nametanja žurne ratifikacije Istanbulske konvencije. Dugoročno ne može. Naime, više nije vjerojatno da će kao šef HDZ-a Plenković uspjeti disciplinirati sve HDZ-ove zastupnike da dignu ruku za konvenciju. Čak i da uspije ratificirati konvenciju uz pomoć glasova oporbe, što je sve manje vjerojatno, bila bi to Pirova pobjeda.
https://thumbs.gfycat.com/ObeseUntidyHorseshoecrab-mobile.jpg
A ako se odgodom ratifikacije, kao najvjerojatnijim scenarijem, Plenković ipak uspije izvući iz vlastite zamke, njegova politička budućnost u Hrvatskoj više nije perspektivna. Jer način na koji je pokušao nametnuti ratifikaciju konvencije, kao i njezine političke posljedice za upravljačke procese nad hrvatskim društvom, razotkrile su Plenkovićevu političku paradigmu više od ijednog dosadašnjeg poteza.
 
Jugoslavensko uvezivanje
 
U političkom smislu, eventualna ratifikacija konvencije za Hrvatsku nije samo svjetonazorsko pitanje ni dvojba uvodi li se time u hrvatski pravni sustav rodna ideologija kao obvezujući dio odgojno-obrazovnog procesa. Za Hrvatsku je to najizravnije pitanje odnosa prema državi i državnosti, kao i pitanje hrvatskoga vanjskopolitičkog pozicioniranja u slojevitom i uzavrelom odnosu između SAD-a, Njemačke (zamaskirane kao EU) i Rusije i njihovih politika prema jugoistočnoj Europi.
 
Naime, u slučaju ratifikacije, Hrvatski sabor bi, uz inicijalno osigurani proračun od milijardu kuna, stavio u ravan s državnim institucijama čitavu mrežu lijevo-liberalnih udruga civilnog društva, koje se deklarativno bave zaštitom različitih prava, a stvarno već dva i pol desetljeća rade na potkopavanju temelja države, s jugoslavenskih političkih pozicija, produljujući biološko i konzervirajući mentalno nasljeđe komunizma.
 
Mijenjali su se samo njihovi organizacijski oblici i trenutačni prioriteti zaštite: tako su se u prvim danima uspostave višestranačja i demokratskog političkog sustava borili za zaštitu prava komunističke nomenklature proglašavajući svaku promjenu ili smjenu "čistkom" ili "brojenjem krvnih zrnaca".
 
U vrijeme velikosrpske agresije i etničkog čišćenja pod združenom petokrakom i kokardom, osobitu su pažnju posvećivali zaštiti prava srpske manjine, s očitim ciljem izjednačavanja napadača i napadnutog, poslije rata su se okretali zaštiti ljudskih prava i pitanjima ratnih zločina, čineći sve da Hrvatska ne uđe u NATO i u EU, odnosno da ostane u postjugoslavenskom zapadnobalkanskom regionu. Posljednja je moda globalistička: zaštita prava LGBT zajednice i promocija rodne ideologije, borba za "druge i drukčije". Cilj je, međutim, uvijek ostao isti: difamacija i slabljenje hrvatske države i njezino ponovno jugoslavensko uvezivanje.
 
Ratifikacijom konvencije dobili bi zajamčeni i financirani prostor utjecaja na odgojno-obrazovni proces u Hrvatskoj. A u vidu tijela za provedbu konvencije GREVIO dobili bi i "batinu" kojom će disciplinirati buduće hrvatske vlade i njihove politike. Dobili bi to kao poklon, u trenutku kada je njihova mogućnost utjecaja i ucjena znatno oslabljena: u Hrvatskoj članstvom u NATO-u i EU-u, a u svijetu jačanjem neokonzervativnih političkih opcija u Europi i SAD-u. I to bi dobili od – nominalno HDZ-ove vlade.
 
Ruska ekspanzija
 
Na vanjskopolitičkom planu, ovim potezom Plenković očito kupuje naklonost nove-stare njemačke kancelarke Angele Merkel i svrstava se uz njezinu politiku stvaranja europske naddržavne "vlade". Njezina je politička maksima na Balkanu: Srbija u EU-u, pa što košta – košta. Realno je očekivati da velik dio te cijene ode na hrvatski račun. Plenković poklanja tzv. civilnom društvu upravljanje državom u trenutku kada Donald Trump na čelo State Departmenta dovodi direktora CIA-e Mike Pompea, jer biznismen Tillerson očito nije uspio prilagoditi neokonzervativnoj agendi to tradicionalno uporište neoliberala i globalista.
 
Čini to u trenutku kada šef NATO-a za Europu, američki general Curtis Scaparroti, na senatskom saslušanju kaže kako je ekspanzija ruskog utjecaja mnogo opasnija na Balkanu nego na Baltiku, a širi se preko Srbije i srpskog stanovništva u drugim državama. Taj Plenkovićev izbor poteza i trenutka pokazuje da nije slučajnost njegovo odugovlačenje s LNG-om, niti s nabavom vojnih zrakoplova, da nije slučajno njegovo Vijeće za suočavanjem s prošlošću zapravo imalo zadaću ekskulpirati petokraku...
 
Ali reakcije na Plenkovićevo žurno nametanje Istanbulske konvencije, ne samo u HDZ-u već i u široj političkoj javnosti (koliko god ih mediji nastojali prigušiti), pokazuju da svakoj paradigmi dođe kraj. Osobito kada se vidi da ona počiva na lažnom predstavljanju. Zato je Plenković kao lider već danas prošlo svršeno vrijeme. Za HDZ je danas pitanje budućnosti: hoće li uspjeti spriječiti da ih vođa u svome posljednjem potezu kolektivno zabije u zid i hoće li naći unutarnje snage da sljedeće izbore završe kao ozbiljna stranka? Ili će krenuti putem SDP-a poslije Milanovića.
 
Za političku budućnost Hrvatske je pak pitanje ulazimo li sa sljedećim izborima, vjerojatno već ove godine, u zonu političkoga kaosa u kojem ćemo moći birati: između neprihvatljivog starog i nepoznatog novog. I to u trenutku kada nam je globalni rat Zapada i Istoka ne samo pred vratima, već i u kući. A susjedi ambiciozni.
 

Višnja Starešina, https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/vijesti-i-konteksti/clanak/id/536570/plenkovic-je-kao-lider-vec-danas-proslo-svrseno-vrijeme

HDZ-ova bijeda iznad naroda, pape, biskupa, znanstvenika

 
 
Stranci u Hrvatskoj ne drže samo sve banke i tvrtke, nego žele i nadzor nad obiteljskim životom i moralom koji nastoje podriti nastranom rodnom ideologijom. Protiveći se Istanbulskoj konvenciji, hrvatski biskupi citiraju papu Franju koji je rekao da rodna ideologija “vrši atentat na oblike obitelji koju čine otac, majka i djeca”. Je li premijer o tome razgovarao s papom kad je posjetio Vatikan te mu se usprotivio? Izvještaji o tome nisu govorili, ali je bjelodano da premijer u jednoj od najkatoličkijih zemalja u svijetu, suprotno uvjerenju i hrvatskih biskupa, i najvećeg autoriteta Katoličke Crkve, i znanstveničke elite, vjerojatno i goleme većine građana..., najavljuje ratifikaciju Istanbulske konvencije.
https://i.pinimg.com/originals/7b/fb/6b/7bfb6bdceb7ef90fdb38b12585e36529.jpg
Tko se tome najviše veseli? Naravno, ljevičari, među njima i oni koje je Plenković izabrao za svoje koalicijske partnere kako bi se održao na vlasti. A izabrao ih je bit će zato što su najžešće ocrnjivali predsjednika Tuđmana, Domovinski rat, Crkvu... Najviše pak veselja pokazuju dužnosnici SDP-a koji i najviše hvale Plenkovića. No možda SDP nije toliko zagovornik Istanbulske konvencije zbog rodne ideologije koliko zbog onoga što odbacuje ovaj put doista pošten Most. Jedan od njegovih vodećih ljudi Nikola Grmoja kaže: “Nije mi baš drago da nas nadzire netko sa strane i dijeli nam packe kad mi sami možemo riješiti ta pitanja”. Zacijelo je SDP-u upravo to drago, jer je u njihovu mentalitetu i tradiciji poklonstvo gazdama izvan Hrvatske – jednom u Moskvi, drugi put u Beogradu, i sada u Bruxellesu.
 
Bojan Glavašević je nedvosmisleno potvrdio da je pozitivan i poželjan gubitak hrvatske suverenosti u nadzoru nad primjenom Istanbulske konvencije plješćući činjenici da “sam nadzor ne će biti nacionalan” i da “u slučaju sumnje u povrjede Konvencije GREVIO može doći u državni posjet”, pa se tako “smanjuje mogućnost političke manipulacije”. Da je postojao takav nadzor nad hrvatskom obranom od velikosrpske agresije, u kojoj je poginuo njegov otac Siniša Glavašević, neovisne Hrvatske danas ne bi bilo. Bi li to SDP-u teško palo? Zaključite po tome što je Račan uoči rata jedino oružje koje smo imali, oružje Teritorijalne obrane, dao zlikovačkoj JNA, te da su esdepeovci izišli iz Sabora kad se glasovalo o deklaraciji o hrvatskoj samostalnosti, jer nije prihvaćen njihov prijedlog da Hrvatska može ulaziti u saveze s drugim zemljama bivše države.
 
Dakle, rasprave o ratifikaciji ili odbijanju Istanbulske konvencije pokazuju bitne razlike između sve ljevijeg Andreja Plenkovića i svekolike ljevice, i domoljubne, vjerničke, znanstveničke Hrvatske. I po svoj prilici Plenković će na svoju stranu i stranu ljevice dobiti i većinu zastupnika HDZ-a u Saboru i nametnuti privid o “jedinstvu stranke” glede Konvencije.
 
Često se podsjeća kako i dosadašnji hrvatski zakon imaju pojmove “rod”, “rodni identitet” i “diskriminaciju po toj osnovi”. No to ne znači da su ti zakoni dobri, a osim toga nije nam ih nitko nametnuo i nitko nije iznad hrvatske suverenosti u nadzoru nad njihovom primjenom. Ratificira li Hrvatski sabor Istanbulsku konvenciju, osim gubitka što će ga zbog toga imati u proračunu, imat će mnogo pogubniji diktat u provedbi Konvencije iz Bruxellesa kakav je nekad bio iz Beča, Pešte, Beograda. Nevjerojatno je s koliko odlučnosti predsjednik Vlade želi ići na ruku tom diktatu iz EU-a, dok istodobno iz iste te Europske unije stižu poražavajući podaci o potpunom izostanku reformi u Hrvatskoj i o gospodarstvu, standardu, građanima, iseljavanju koje graniči s mirnodopskim genocidom. Nije, dakle, Plenković, da tako kažem, nacionalni, gospodarski nego ideološki premijer kojemu je u prvom redu do toga da zadovolji ideološko-političke kriterije koje mu nameće Bruxelles.
 
Istodobno isti ga taj Bruxelles bombardira katastrofalnim statistikama o Hrvatskoj i drži Hrvatsku u kolonijalnom položaju otimajući joj novac i najveća bogatstva. Ova Vlada nije učinila ništa da obuzda profitersko siromašenje i uništavanje ove zemlje koje je, po mome mišljenju, glavni razlog iseljavanja. Stranci u Hrvatskoj ne drže samo sve banke, uključujući i Hrvatsku narodnu banku koja je njihov servis, velike strateške i druge profitabilne tvrtke, nego žele i nadzor nad hrvatskim obiteljskim životom i moralom koji nastoje podriti nastranom rodnom ideologijom. I da se razumijemo – premijer nije opovrgnuo glasove o mogućoj kandidaturi za predsjednika Europske komisije rekavši kako je njegovo posao premijerski nego ih je podupro samosvidljivo ustvrdivši da je dobro što se misli da Hrvatska takva kandidata može imati. Nacija na koljenima u službi jednog sluganstva i karijerističke nezajažljivosti.
 

Milan Ivkošić, https://www.vecernji.hr/premium/hdz-istanbulska-konvencija-andrej-plenkovic-sdp-1232925a

Anketa

Vjerujete li A. Plenkoviću kada kaže da nema opasnosti od tzv. Marakeške deklaracije?

Srijeda, 21/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1103 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević