Get Adobe Flash player

Ruski agresor mogao bi proći kroz slabo središte NATO-a ili komad po komad otkidati rubove

 
 
Iako se Europljani razljute kad se suoče s mogućnosti da Amerikanci imaju nešto ponuditi, Champs Élysées nije postao Unter den Linden, a Tisućljetnog Reicha i Varšavskog pakta više nema zato što su Sjedinjene Države tri puta - inteligentno, uspješno i samopožrtvovno - došle Europi upomoć. Ali u posljednjih četvrt stoljeća SAD nema učinkovite, aktivne strategije vezane za obranu Europe. Ne postane li toga svjestan strateški jasno i odlučno, cijena bi mogla biti neizmjerna. 
https://ih0.redbubble.net/image.26903106.5644/flat,800x800,075,f.u2.jpg
Iako je europski kontinent opasno oslabljen ideološkim groznicama, ekonomskim boljkama i uvozom osiromašenih masa iz kultura izluđenih ratom, gledati treba iznova probuđenu, revanšističku Rusiju, koja će sada, dok uspješno krpa svoje izgubljeno carstvo, gledati na zapad prema bogatim zemljama koje leže između nje i Atlantika. Umjesto da dođe prekasno kao u dva svjetska rata, SAD bi sada trebao poduzeti vojne i diplomatske mjere da odvrati još jednu katastrofu.
 
NATO je bio u stanju držati Sovjete u šahu zato što su njegove nuklearne snage i odlučnost bile u najmanju ruku ravne onima u SSSR-u; njegovi moćni konvencionalni elementi bili su dobro pozicionirani prema protivnicima; zapovjedna struktura bila je ujedinjena, a američki ešaloni razmještani su u velikom broju. Unatoč raspadu Varšavskoga pakta, prelasku većine njegovih članica u NATO i slomu SSSR-a, vojna ravnoteža u Europi premješta se prema Rusiji. Dok je SAD smanjivao broj svoga nuklearnog oružja, nije ga modernizirao i pacificirao svoje nuklearne doktrine, Rusija je manje rezala, neprestano je modernizirala i okolo slala nuklearne prijetnje. 
 
Evo nekoliko primjera konvencionalnih snaga:
- SAD je 1987. imao 354.000 vojnog osoblja u Europi i okolnim vodama i 735 bojne letjelice. Sada ima 40.450 odnosno 130.
- Od 1987. do 2015. Velika Britanija smanjila je broj tenkova s 1200 na 227,
- Francuska s 1340 na 200,
- a Njemačka s 4887 na 306.
- u Britaniji je broj letjelica pao s 596 na 194,
- u Francuskoj s 520 na 360,
- a u Njemačkoj sa 604 na 235.
- S obzirom na strateški kaos u Sredozemlju, zapanjuje to da je američka Šesta flota, koja je 1985. obuhvaćala dva nosača aviona, šest podmornica i 28 drugih ratnih brodova, za vrijeme najvećeg dijela Obamine administracije reducirana na jedan praktično nenaoružan zapovjedni brod.
 
No da bi se spasili, na Europljane treba vršiti pritisak da povećaju potrošnju za obranu. Javne prijetnje bez najave da će se SAD povući iz svojih ugovornih obveza te osam godina vojnog povlačenja pod predsjednikom Obamom ohrabrilo je Rusiju, a Europu dalje gura u stvaranje europske obrane odvojene od NATO-a. Dovoljno je teško okupiti 28 zemalja u suvislu vojnu strukturu bez dodavanja još jedne zapovjedne razine. A čak i kad mogući savez s Rusijom da bi se izbacilo Kinu Rusi ne bi dočekali  izdajom, cijena bi bila zapadna Europa, što je  neprihvatljivo.
 
Kad bi Europa ispunila samo svoje minimalne ciljeve u potrošnji, vojni izdatci narasli bi za 59  posto ili 87 milijardi dolara godišnje. To bi za desetljeće bilo blizu bilijuna, poboljšalo bi njezine kapacitete i omogućilo više različite opreme, što bi – premda bi bilo skuplje i sporije – omogućilo različita sredstva za rješavanje različitih problema, a više tipova, dosega i toplinskih i radarskih signatura  neprijatelju bi uvelike  otežalo planiranje.
 
Ali ponovna uspostava NATO-ovih strateških i konvencionalnih snaga po sebi ne bi bila dovoljna protiv ruskih pažljivo provođenih postupnih strategija. Rusija odlučnost smatra provokacijom koja opravdava daljnju rusku agresiju, a neodgovornost vidi kao poziv na isto takvo ponašanje. Opću nestabilnost povećava to što je SAD de fakto odustao od taktičkog nuklearnog oružja, a Rusija ga je zadržala te stoga NATO nema opciju ograničene eskalacije, što ga prisiljava da se oslanja ili na oslabljenu konvencionalnu obranu ili na potpuni sračunati nuklearni rizik. Protiv toga NATO-u bi trebao nov oblik fleksibilnog vojno-diplomatskog odgovora. To znači golema, nova snaga koja može reagirati brzo i precizno na provokaciju i slično agilno popuštati reagirajući na popuštanje.
 
Takva struktura danas ne postoji zbog opće slabosti NATO-a i razbacanog razmještaja njegovih komponenata  prikladnijeg za obranu pojedinih država nego za obranu od napada na centar. Do brzih njemačkih osvajanja na zapadu u oba svjetska rata možda ne bilo došlo da britanske vojske nisu sjedile po strani u Engleskoj. Ta gorka pouka, koja je zaslužna za uspjeh jakog razmještanja snaga u centru za vrijeme Hladnoga rata, sada je zaboravljena. NATO-ovi kapaciteti smanjivali su se, a pristupanje novih članova proširilo je opseg njegove kontinentalne obrane za 83 %.  Rezultat tih dvaju nedostataka  jest ranjivost slična onoj između dva rata.
 
Agresor može proći kroz slabo branjem centar NATO-a ili otkidati slabo branjene rubove komad po komad (počevši, recimo, s baltičkim republikama). Koncentracija glavnih NATO-ovih snaga blizu ruske granice istovremeno bi ih učinila provokativnima i ranjivima. Njihovo nagomilavanje u Njemačkoj oduzelo bi im sposobnost reakcije na ruske akcije osim prema ruskoj periferiji. Bolje je smjestiti glavni NATO-ov „stup“ u Njemačku i Francusku (štoje golem diplomatski izazov). Na rusku provokaciju snage stacionirane u Francuskoj mogle bi krenuti prema istoku – što je jasan i sadržajan signal - i vratiti se jednako lako. Na Baltik i u Poljsku mogle bi se poslati manje snage (iako ih Rusija sada kada nemaju dovoljnu podršku osim opće nuklearne ne mora  shvaćati preozbiljno). NATO-ov centar u međuvremenu bi bio dobro branjen, a to je srž stvari i najbolje osiguranje protiv ruskog avanturizma.
 

Mark Helprin, The Wall Street Journal, SAD

Imenovanjem Tillersona Trump se jako približava Moskvi

 
 
Imenovanje novog američkog državnog tajnika pokazuje da Trump po svaku cijenu teži pomirbi s Rusijom. EU mora spriječiti da takva politika našteti njenim interesima.
https://www.welt.de/img/incoming/origs146505969/9920669522-w620/Wergin-Clemens-frei-transp.png
Clemens Wergin
 
Sve dosadašnje kadrovske odluke Donalda Trumpa pokazuju kojim on smjerom planira ići. Za šefa službe za zaštitu okoliša postavio je ljubimca energetske industrije. Za čelnog čovjeka stanogradnje postavio je osobu koja je skeptična prema gradnji socijalnih stanova, dužnost glavnog čuvara domovine obnašat će tvrdolinijaš u pogledu osiguranja granica, a savjetnik za nacionalnu sigurnost bit će poznati antiislamist. Ako Trump još  državnim tajnikom imenuje Rexa Tillersona, predsjednika uprave naftne tvrtke Exxon-Mobil i bliskog Putinova prijatelja, time će pokazati da će SAD po svaku cijenu težiti približavanju Rusiji.
 
Još uvijek je velika nepoznanica čime je motivirano oduševljenje novog američkog predsjednika Putinom. Osjeća li on bliskost prema šefu Kremlja jer obojica vole autoritarni način vladanja? Ili njegova tvrtka ovisi o ruskim ulagačima? Ili ih povezuje simpatija prema europskim desnim populistima i prijezir prema multilateralizmu Europske unije? Ili možda Trump vjeruje da bi Rusija mogla biti pouzdan partner u borbi protiv radikalnog islama, kao što misle mnogi njegovi savjetnici? U svakom slučaju očito je da je Moskva u velikoj mjeri intervenirala u predizbornu kampanju kako bi spriječila da na vlast dođe Hillary Clinton. Tu analizu podržava većina američkih tajnih službi, ali je Trump i dalje poriče. Živimo definitivno u čudnom vremenu ako budući predsjednik SAD-a više vjeruje Kremlju negoli svojim vlastitim tajnim službama.   
 
Dakle, čini se da će nova američka vlada napraviti radikalan zaokret u politici prema Rusiji. Trump će očito Putinu dati slobodne ruke u Siriji i vjerojatno će popustiti pritisak na Kremlj u pogledu Ukrajine. Osim toga, malo je izgledno da će sankcije Rusiji ostati na snazi s obzirom da se mnoge članice Europske unije žele „vratiti na staro“. EU sada mora spriječiti da Trumpovo dodvoravanje Rusiji našteti europskim interesima. Posebno se mora spriječiti to da Trump s Putinom sklopi poseban mir i da se vrati politici sfera utjecaja zbog kojih je istočna Europa postala stražnjim dvorištem Moskve. Kao što pokazuje Tillersovo imenovanje na mjesto državnog tajnika, Trumpovo vladanje SAD-om moglo bi biti teška kušnja za EU i njenu percepciju kao solidarno zaštićenog prostora slobode i demokracije na starom kontinentu.
 

Clemens Wergin, Die Welt, Hamburg

Priča o Rusiji i Sjedinjenim Državama

 
 
Moć je relativan pojam. Reći da je jedna zemlja moćna - ne znači ništa. Moć dobiva na značenju jedino ako se procjenjuje u usporedbi s moći neke druge zemlje. Dvije zemlje čiju moć neprestano i ponovno procjenjujemo su Rusija i Sjedinjene Države. Velik dio naše analize temelji se na procjeni toga koliko mi mislimo da je Ruska Federacija slaba. Kada promatramo njene akcije u Siriji ili Istočnoj Europi, imamo na umu relativne prednosti i mane Rusije, koje uspoređujemo s prednostima i manama njenih susjeda i Sjedinjenih Država. Postoji mnogo različitih načina kako se mogu procijeniti te razlike, ali je posebno upečatljiva usporedba gospodarstva Sjedinjenih Država i Rusije, kao lidera u regiji.
http://www.dw.com/image/16901783_303.jpg
Prvi element ove analize mora se odnositi na prepoznavanje toga koliko je veće američko gospodarstvo od ruskog. Rusija je najveća zemlja na svijetu u pogledu prostora - gotovo 11 posto svjetske kopnene mase je suveren ruski teritorij - ali je gospodarstvo Rusije neznatno u usporedbi s američkim. Prema podacima američkog Ministarstva gospodarstva iz prvog tromjesečja 2016. godine, američki BDP iznosio je oko 18,1 bilijuna dolara. Rusko gospodarstvo je otprilike deset puta manje nego američko. (Svjetska banka je objavila da je ruski BDP u 2015. godini bio 1,3 bilijuna dolara.) Prema podacima Stockholm International Peace Research Institute, američki vojni izdaci u 2015. godini iznosili su 3,3 posto BDP-a, dok su ruski izdaci bili 5 posto BDP-a. Rusija se stoga još uvijek nalazi među pet najvećih vojnih potrošača u svijetu, međutim, u apsolutnom smislu, što znači da ruski vojni izdaci iznose oko 10 posto američke vojne potrošnje.
 
Jedna od posljedica fizičke veličine Rusije je vrlo regionalizirano gospodarstvo. Rusija je federacija, odnosno skup 85 različitih federalnih subjekata, koji se znatno razlikuju prema strukturi: od autonomnih pokrajina i republika, do pojedinih gradova. Međutim, za birokratske i upravne svrhe, Rusija je podijelila tih 85 područja u devet većih okruga. Svaka od tih upravnih jedinica gospodarski drugačije doprinosi gospodarstvu Rusije. Brojke su vrijedne pažnje. Prema posljednjim dostupnim podacima Savezne državne statističke službe, Središnji savezni okrug stvara 35 posto cjelokupnih prihoda ruskog gospodarstva. Sama Moskva, koja se nalazi u tom okrugu, ostvaruje 21,7 posto prihoda cjelokupnog ruskog gospodarstva. To znači da glavni grad Rusije  ostvaruje daleko veći dio prihoda ruskog gospodarstva, nego bilo koja  pojedina regija u Sjedinjenim Državama.
 
U posljednje vrijeme s većom pozornošću pratimo regionalne gospodarske probleme u Rusiji. Rusko gospodarstvo je ozbiljno pogođeno padom cijena nafte. Ruska vlada je zbog toga smanjila izdatke za socijalne usluge u cijeloj federaciji. Prvo mjesto na kojem će se odraziti ti rezovi neće biti Moskva, nego gospodarski slabiji i više izolirani okruzi,  poput Dalekog istoka ili Sibira. Mali prosvjedi prošlog tjedna u regiji u kojoj se proizvodi nafta, u Uralskom saveznom okrugu,  privukli su našu pozornost,  upravo zato što očekujemo da će se ruski gospodarski problemi prvo odraziti u tim područjima. Režim koji vlada iz Moskve posjeduje veliko bogatstvo u apsolutnom smislu, ali to nije dovoljno da vlada ostatkom Rusije bez čvrstog stiska, koji će se morati još više povećati, jer  Rusija sagorijeva svoje devizne rezerve i sve više smanjuje socijalnu potrošnju.
 
Sjedinjene Države imaju otprilike upola manji teritorij od Rusije, ali su još uvijek vrlo velika zemlja u odnosu na većinu drugih zemalja. Sjedinjene Države su također federacija 50 država, koje imaju vrlo različite ekonomske interese. Unija, odnosno federacija ovih država,  nije uvijek bila najbolje rješenje. Sjedinjene Države su kratko postojale kao konfederacija. Nakon toga se vodio građanski rat, prije nego što  se ova unija država stvarno učvrstila. Čak i nakon toga, države koje tvore uniju su uvijek bile više povezane,  nego što su povezane razne ruske regije. Stanovništvo Rusije je koncentrirano duž njezine zapadne granice s Europom, kao i duž njezine južne granice s Kavkazom, uz tokove svih ruskih rijeka i prometnih infrastrukturnih čvorišta na zapadu. To je razlog zašto je toliko mnogo ruskog gospodarstva koncentrirano u jednom području. Američko stanovništvo se sve više koncentrira na obalama i u urbanim središtima, ali je unutarnji krvožilni sustav zemlje još od 1803. bila  rijeka Mississippi. Njen golem plovni i  vodni sustav objašnjava zašto su se gospodarstva raznih saveznih država razvila na način kao što su se razvila.
 
Isto kao što to radi rusko Ministarstvo gospodarstva, tako i američko Ministarstvo gospodarstva, za birokratske svrhe, dijeli Sjedinjene Države na devet odvojenih područja. Ono što se ističe, ako se promatraju zemljopisne karte,  jest to da Sjedinjene Države imaju regije koje stvaraju veći dio američkog gospodarstva i u kojima je sveukupna gospodarska aktivnost vrlo raširena. Jugoistočna regija, čak i bez Teksasa, zapravo stvara najveći dio ukupnog BDP-a. Srednjeistočna regija i regija Dalekog zapada ne zaostaju mnogo. New York City je najveće gradsko područje Sjedinjenih Države, te stvara oko 7 posto ukupnog američkog BDP-a. Međutim, to je sve vrlo malo, u usporedbi s enormno velikom ulogom i važnošću koju Moskva ima u ruskom gospodarstvu.
 
Osim toga, gotovo svaka američka regija ima veliko državno gospodarstvo. U Rusiji, Središnji savezni okrug i nekoliko dalekih regija, proizvođača nafte, stvara bogatstvo zemlje. U Sjedinjenim Državama, bogatstvo se stvara na daleko većem području. Kalifornija, Texas i New York su tri najveća državna gospodarstva, locirana toliko daleko jedno od drugog koliko mogu biti daleko na karti. Oni su motori koji pokreću regionalna gospodarstva, ali su isto tako i važni u stvaranju nacionalnog gospodarstva. Situacija je gotovo savršena. Regija Stjenjaka je daleko manje važna u odnosu na gospodarstvo, jer predstavlja samo 3,4 posto ukupnog BDP-a zemlje. Međutim, u odnosu na Rusiju, američko gospodarstvo je manje ovisno o državnoj potpori  Washingtona, nego što su različite ruske regije ovisne  o novcu iz Moskve.
 
Sva su nacionalna gospodarstva, na nekoj razini, regionalizirana. Međutim, poanta je  ovdje pokazati kako široki obrasci regionalizacija mogu otkriti mnogo o ekonomskoj strukturi i relativnoj moći pojedinih zemalja. U slučaju Rusije, promatrajući  kroz ovu prizmu, možemo vidjeti kako je koncentrirano bogatstvo u Ruskoj Federaciji, jer pokazuje da su neki okruzi izloženi velikom pritisku, dok je posebno velikom pritisku izložen glavni grad, Moskva.  Rusija je zbog toga prisiljena pronaći pravu ravnotežu između nuđenja mrkve i štapa,  kako bi upravljala ogromnim teritorijem u vrijeme kada je njen glavni izvor prihoda - izvoz nafte - manje profitabilan nego što je Moskva očekivala. Najveći ruski problemi su unutarnji, te će stoga zahtijevati više udaranja štapom, jer je ponestalo mrkve. Američko bogatstvo je, s druge strane, mnogo ravnomjernije raspoređeno među različitim regijama. To znači da američko gospodarstvo daleko više ovisi o bogatstvu koje se stvara u regionalnim ekonomskim središtima,  nego o odlukama koje se donose u Washingtonu. Ova regionalna ekonomska središta  stoga predstavljaju izvor moći ove zemlje.
 

Jacob L. Shapiro, Geopolitical Futures, Austin

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Utorak, 21/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1048 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević