Get Adobe Flash player

Vojska je ukupnost kopnenih, pomorskih i zrakoplovnih oružanih snaga različitih država

 
 
U pravopisnom rječniku Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a iz 2013. godine na str. 237. i 238. piše: ”hrvatska vojska (Oružane snage Republike Hrvatske) razg.”, Hrvatska vojska (hrvatske oružane snage tijekom Domovinskoga rata) pov. i kratica HV (Hrvatska vojska) pov.” Nije jasno zašto odrednica razg. (razgovorno) ustaljene sveze riječi, višerječnice hrvatska vojska pripada razgovornomu stilu hrvatskoga jezika? Ako pak razgovorno pripada, tada vjerojatno odrednica razg. mora se nalaziti u pravogovornom ili objasnidbenom rječniku. Pravopis je skup propisa ili pravila koja određuje kako valja pisati, a pravogovor je skup pravila za određivanje pravilnoga govora. Zanimljivo je, uzgred budi rečeno, da u Pojmovniku Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a nema natuknice pravopis. Postoji npr. natuknica padež ili predikat, a natuknice pravopis i naravno što znači taj jezikoslovni naziv u Pojmovniku, nažalost, nema. Vojska je ukupnost kopnenih, pomorskih i zrakoplovnih oružanih snaga različitih država. Imenica vojska je zbirni naziv za različite vojne redovite ili povremene postrojbe prema pripadnosti ili zajedničkim zadaćama. Svaka država obično ima svoju vojsku i kad se želi odrediti naziv države kojoj pripada vojska dodaje se pridjev: američka vojska, francuska vojska, hrvatska vojska, ruska vojska itd.
https://res.cloudinary.com/glashrvatske/w_760,h_428,c_fill,ar_16:9,g_auto,f_auto,q_auto:best/v1520457341/pfdn8k8gq3s7jfgmcz8x
Zašto dodatkom pridjeva, u našem slučaju – hrvatska vojska, višerječna sveza se pretvara u odrednicu razg. (razgovorno), tj. rabi se u razgovornom stilu hrvatskoga jezika? Znači li to da i višerječni nazivi vojska stranih država isto tako moraju imati odrednicu razg. (razgovorno)? Prema navodu odrednice uz natuknicu hrvatska vojska tako bi se moglo zaključiti i prema drugim sličnim višerječnicama uz naziv vojska. U jednih natuknica postoje odrednice, a u drugih ne postoje. Primjerice, u tiskanom izdanju nema odrednice pov. (povijesni) uz kraticu ZAVNOH (Zemaljsko antifafašističko vijeće narodnoga oslobođenja Hrvatske) (str. 475.), ne ćemo ju naći ni uz kraticu KGB (Komitet gosudarstvennoj bezopasnosti) (str. 262.). Naziv KGB je postajao od 1955. do 1991. godine. Tijekom svojega postojanja mijenjao je nekoliko puta ime, a od 10. travnja 1995. postoji pod imenom – Federalna služba sigurnosti Ruske Federacije (rus. Federaljnaja služba bezopasnosti Rossijskoj Federaciji, FSB Rossiji). A što ćemo ako se hrvatski školarac ne služi ruskim jezikom? Engleski se većinom izučava u školi, a ruski je prije znao stari hrvatski naraštaj.
 
Isto je i s višerječnom svezom riječi Hrvatska vojska. Nije jasno zašto sastavljači Institutova pravopisa uvrštavaju Hrvatsku vojsku u povijest? Zar je raspuštena ili ostala samo u povijesti? U hrvatskoj je povijesti zaista postojao naziv Hrvatske oružane snage (HOS), poznat je pod imenom - Hrvatska domovinska vojska, ali to se je događalo u Drugom svjetskom ratu. Zbilja se na osnovi Zakona o obrani, usvojenoga u rujnu 1991. godine oružane snage organiziraju u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV). Postrojbe su Zbora narodne garde (ZNG) i Teritorijalne obrane (TO) u studenom iste godine preimenovane u Hrvatsku vojsku. Novi ustroj, organizacija, razvoj i učvršćivanje Hrvatske vojske nakon stvaranja neovisne hrvatske države 90-ih godina 20. st. se je nastavio, a nakon Domovinskoga rata započeo je proces njezine preobrazbe. Hrvatska vojska je sastavni dio Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH). Nije otišla u „povijesnu ropotarnicu“ pa i sada se aktivno razvija. Navest ćemo suvremeni odlomak članka iz 2018. god., gdje susrećemo tri puta svezu riječi Hrvatska vojska:
 
“Ministar je podsjetio i na ostale projekte i postignuća u Hrvatskoj vojsci, od procesa tranzicije i pomlađivanja Hrvatske vojske novim zapovjednim kadrom, novog operativnog rasporeda postrojbi Hrvatske vojske, razvoja novih sposobnosti, uvođenja u operativnu uporabu novih sredstava i opreme do konačnog ustrojavanja svih šest pričuvnih pješačkih pukovnija Hrvatske vojske.”(Krstičević s Odborom za obranu Hrvatskog sabora u MORH-u).
 
Treba li uopće navoditi odrednice ili kako se pišu kratice u školskom pravopisnom rječniku, pogotovo strane: BBB (Bad Blue Boys), KGB (Komitet gosudarstvenoj bezopasnosti), OCR (optical character recognition), UHF (ultrahigh frequency) i dr.? Ponajprije treba reći da se u pravopisnim rječnicima obično ne navodi od čega je što nastalo i kako je nastalo i što znači. Obično za kratice postoji rječnik kratica ili ga sastavljaju odvojeno od pravopisnoga rječnika kako je to učinio npr. Matičin pravopis ili Anić-Silićev. Što je važno znati školarcu, kako se piše riječ ili kojemu stilu ili razdoblju pripada? Ako treba i jedno i drugo i treće, tada je riječ o sasvim drugom rječniku. Nažalost, nije razrađena i stvorena stroga koncepcija sastavljanja pravopisnoga rječnika u kojoj bi se znalo što zbilja mora ući u pravopisni rječnik, a što pripada u druge rječnike.
Višerječne sveze riječi hrvatska vojska, Hrvatska vojska i kraticu HV (Hrvatska vojska) susrećemo u mnogim pisanim tekstovima koji su povezani s Oružanim snagama Rupublike Hrvatske (OSRH) i nema razloga uvrštavati ju u razgovorni jezik ili smještati u povijest.
 

Artur Bagdasarov, HKV

Naturalističko-poganske religije i judeo-kršćanski monoteizam

 
 
Friedrich Veliki, pruski kralj, obožavatelj i promicatelj Prosvjetiteljstva, bio je često zaokupljen pitanjem o Bogu, kojega propovijeda kršćanstvo. Jednoga dana on zamoli svoga dvorskog kapelana da mu kaže, poznaje li on nekoga, koji bi mu mogao reći, gdje je taj Bog i što on zapravo želi. Kapelan reče da on pozna nekoga i da mu može dati odgovor sa jednom jedinom riječju. „Koja je to riječ?”, upita kralj. „Židovi”, bio je odgovor kapelana.
https://www.annurtv.com/public/imagenes/000/078/459/000078459.jpg
Židovi su bili jedini narod između svih kultura, u čijem okruženju su oni živjeli, koji je uveo radikalni monoteizam, a to znači: postoji samo jedan Bog i on je Bog za sve ljude. Taj Bog želi samo dobro ljudima, njegovo biće se ne spoznaje kroz dedukciju iz logičko-filozofskih premisa, gdje se dolazi do zaključka, kao kod Aristotela, da je Bog čista stvarnost i „misao, koja sama sebe misli” i slično. Božji bitak kod Židova jest njegova svetost. Ta svetost postulira jednu jedinstvenu etiku za sve ljude, koja je sadržana u Deset Božjih Zapovijedi.Taj monoteizam je znači etičke naravi, on nije produkt onto-teoloških spekulacija.
 
No pogledajmo malo pobliže u čemu se sastoji bit naturalističko-poganskih religija:
- Naturalističko-poganske religije su politeistične i polivalentne. Svaka grupa, skupina i svaka kultura ima svoje vlastite bogove i božice i svaki od njih postulira svoje vlastite vrijednosti, nazore, zakone i ciljeve. To proizvodi etički relativizam, a u stvarnom životu dolazi do konkurencije vrijednost i nazora, te na koncu ne pobijedi onaj, koji u sebi sadrži više istine, nego onaj bog, čiji pripadnici imaju veću moć, novac i politički utjecaj, te na taj način svoje interese i poglede na svijet mogu postići i običnom silom.
 
- Naturalističko-poganske kulture su panteističke i animističke. Bogovi i božice su dio prirode. Slijedom toga, njihovi pripadnici pobožanstvenuju samu prirodu i to ne samo njezin vanjski oblik, nego i „prirodu u sebi”, te time spiritualiziraju vlastite nagone i instinkte, posebno seksualnost i moć nad drugima, što sve vodi do posebnih užitaka. Čovjek si time od svoje vlastite prirode stvara vlastitog boga i on postaje mjerilo svih stvari.
U religioznim obredima se provociraju prirodne ekstaze kroz raznorazne droge, hramsku prostituciju, ritualno ubijanje neprijatelja i dapače žrtvovanje djece određenim božanstvima.Ta razularenost ljudske naravi vodi do destruktivnih religija, koje se manifestiraju u različitim povijesnim oblicima. Sakralizacija vlastitih nagona i instikata doveli su u kasnijim civiliziranim poganskim kulturama  do pobožanstvenja i ljudske psihe i njezinih svojstava kao što su intelekt i volja, te je time naposljetku „autonomni subjekt”, „transcendentalni Ja” zasjeo na Božje prijestolje. Time naturalističko- poganske religije dostižu svoj vrhunac u – gnosticizmu.To bi bila jedna posebna tema, koja prelazi okvire ovoga osvrta.
 
Židovski monoteizam je tome svemu dijametralno oprečan. Već sam na početku spomenuo glavnu odrednicu toga etičkog monoteizma a to je Božja svetost i što iz toga proizlazi. Pridodajmo k tome još i slijedeće: Bog je Stvoritelj ovoga svijeta te postoji jedna bitna razlika između njega i stvorenja a time i između Boga i čovjeka.On dakle nije malo drugačiji od drugih bogova, kako to mnogi misle, nego je on Posve-Drugi. Čovjek nije psihofizička i biomolekularna tvorevina, nego on u sebi ima naravno ugrađenu sposobnost da spozna Duha, koji nije od ovoga svijeta, ali koji djeluje u njemu.Čovjek ima slobodnu volju i njegove moralne odluke stoje često u suprotnosti prema njegovim nagonima, instinktima i impulsima. Prirodni nagoni nisu ništa loše, ali oni moraju biti modulirani i sublimirani, a ponekad se čovjek njih mora potpuno i odreći. U svakom slučaju oni moraju biti podređeni jednom višem, nadzemaljskom i vječnom cilju. I to vrijedi za sve ljude jednako, bez obzira bio netko kralj ili prosjak.
 
I stvarno, kada pozorno čitamo Stari Zavjet onda je jedno bitno upadljivo: u njemu se radi o dvije tisuće godina dugoj borbi za štovanje jednog Boga, tj. protiv štovanja prirodnih strasti i zemaljskih užitaka, koji su bili ritualno sakralizirani – kako smo to već vidjeli – u poganskim kulturama Starog Orijenta.Prije svega radilo se o borbi jednog Boga protiv boga Baala, koji je bio bog seksualnih ekscesa – bilo to heteroseksualnih, homoseksualnih ili seksa sa životinjama. Isto tako to je bila borba protiv njegove žene Baal-božice Astarte, djevičanske bludnice, koja kopulira i zatrudnjuje, ali ne rađa. Konačno to je borba protiv boga Molocha, kojemu su pogani žrtvovali djecu, koja su nastali iz tih seksualnih praktika.
 
Interesantna je još jedna pojava, jedinstvena u povijesti čovječanstva. Židovi usprkos svih svojih padova nikada nisu podlegli duhu vremena, ili ako je do toga došlo, brzo, premda mukotrpno bi se kroz svoje proroke osvijestili i vratili na pravi put.Žene u antičko doba nisu imale gotovo nikakvih prava. S njima se posupalo kao sa stokom. Čak u u visokociviliziranom Rimskom pravu žena nije imala status osobe, isto tako kao robovi i djeca. Taj status je imao samo muškarac, rimski građanin, koji je imao neograničenu vlast nad ženom i djecom.
 
Kod Židova je to bilo posve drugačije, potpuno suprotno duhu tadašnjeg vremena. Žene su kod njih bile i proročice, kao Mirjam, Hulda i Hanna, a isto tako „sudkinje”, kao Deborah. Sudci i sudkinje su bili i vođe naroda, tj.državnici, prije uspostave kraljevstva. Žene su bile i narodni junaci, osloboteljice naroda, kao Esther i Judith. Samo jedno one nisu mogle biti – svećenice. I to je bilo isto protiv duha vremena. U ono doba u poganskim religijama svećenice su bile normalna pojava. One su bile nadležne za kultove plodnost, te su institucijalno organizirali „boboslužja”, koja su implicirala i ritualnu prostituciju u hramu i izvan hrama, na poljanama i šumama...
 
Monoteizam je kršćanstvo preuzelo od Židova. Po riječima židovsko-njemačkog filozofa Franza Rosenzweiga „kršćanstvo je židovstvo za pogane.”To nije tema ovog selektivnog članka, ali se s pravom može reći da je kršćanstvo u potpunosti revolucioniralo čovječanstvo, te tu tvrdnju osnažujem riječima Heinricha Bölla. Heinrich Böll je bio njemački dobitnik nobelove nagrade za književnost, radi nekih negativnih iskustava istupio je iz Crkve, ali je zadržao sve kršćanske sadržaje. Njega se ne može poistovjetiti sa Heinrich-Böll-Stiftung, koja nosi njegovo ime.
 
On je izrekao slijedeće: „Čak i najgorem kršćanskom svijetu ja bih dao prednost pred poganskim, jer u kršćanskom svijetu uvijek ima mjesta i za one, koje poganstvo odbija, naime za hrome i bolesne, stare i slabe. Za takve ne samo da ima prostora nego i ljubavi, koja je u poganskom bezbožnom svijetu beskorisna. Ja vjerujem u Krista i vjerujem da... milijuni kršćana mogu promijeniti lice ove zemlje, te preporučujem svim suvremenicima, da razmisle o tome, kakav bi bio ovaj svijet, da u njemu nije bilo Krista.”  (Citirano prema H. Staudinger: Menschliches Nachdenken und christlicher Glaube. Über die Notwendigkeit einer trinitarischen Metaphysik, in: Glaube und Denken 1 (1988) 77-97)
 

Dr.  Anto Križić

Umro Ratimir Pavičić – Zrik, veliki rukometaš Zagreba i Hrvatske

 
 
Čitamo: U Zagrebu je preminuo u subotu 6. 7. 2019. u 78-oj godini života RATIMIR PAVIČIĆ – ZRIK (14. 5. 1942 - 6. 7. 2019 ). Umro je jedan iz legendarne momčadi RK 'Zagreb' iz prve polovice  60-ih godina, vešestrukog prvaka države. Srednji ili desni vanjski, virtuoz, o čijoj se igri uvijek govorilo s oduševljenjem. Cijela je momčad igrala jednostavno i brzo, s lakoćom zabijala. Kako je često znao reći suigrač – rješavali smo se lopte prije nego nas je protivnik mogao prekinuti prekršajem.
https://www.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/07/10/111ruk.jpg
Najljepša rukometna priča počela je spajanjem RK 'GRAFIČAR' i RK 'ZAGREB'. Današnji 75-godišnji mladići dobro se sjećaju Malića, Vićana i Žagmeštra iz školskog dvorišta II. Gimnazije u Križanićevoj, a Kocijana iz VII., kasnijih reprezentativaca, a o, od njih deset godina starijem Tambiću, su se naslušali bajki (Sirko - dao je 16 golova od 17 u utakmici velikog rukometa!), a bio je uzor svom bratiću Vladi Vićanu.
 
Nakon spajanja i konsolidacije stvorena je legendarna momčad RK 'ZAGREB'. Momčad GRK ‘ZAGREB’ žarila je i palila prvom polovicom 1960-ih, bila prvak 1961./62., 1962./63. i 1964./65., pa je tako u odlučujućoj utakmici za prvaka 1961./62. pobijedila banjolučki Borac s 22:4 (u jednom momentu 18:2!). Zanimljiv je sitni naslov, ‘znak vremena', u jednim novinama (po sjećanju): „22:4 ZA IZVRSNE“, bez naznake tko je igrao! Šestero od njih u tom periodu su bili, uz Milkovića (Medveščak), reprezentativna sedmorka.
Zna li netko za veći ili slični poraz/pobjedu protiv direktnog konkurenta za prvaka, molim neka javi autoru ovog teksta.
https://www.inmemoriam.hr/img/osmrtnica/10388/1562582123-rip-ratimirpng.png
Ratimir Pavičić - Zrik
 
U čuvenoj utakmici odigranoj 1965. na stadionu na Šalati protiv dvostrukog Svjetskog prvaka Rumunjske 21:7, Vićan dao 8 golova (niti jedan iz sedmerca!), Tomašić obranio sedmerac glavom! Prijatelj i ja došli prvi na stadion na Šalati davno prije početka! To je valjda najteži poraz aktualnog Prvaka Svijeta u službenoj utakmici!?
 
Evo još poneka crtica te generacije. Prva postava reprezentacije bila kažnjena zbog svađe/tuče. U pripremnoj trening utakmici za susret sa SR Njemačkom kod rezultata 15:2 za (kažnjene) 'rezerve', trener prekida utakmicu. Par dana poslije 'Prva momčad', ovi koji su gubili 15:2, pobijedi Nijemce s deset razlike!
 
Sjedimo nakon tenisa u klubu kod Doma športova, prilazi nam bivši suigrač mog teniskog partnera i vidjevši da razgovaramo o rukometu, ničim potaknut, pokaže na njega i kaže: “On je bio najbolji “! U traženju  'najboljeg svih vremena' mlađahni novinari su se zaustavili u puno pre bliskoj prošlosti! Svjetsko Prvenstvo u Pragu 1964., strijelac 8 golova Rumunjima na tribinama, a Zlatko Žagmestar na klupi, deset minuta do kraja, 6 razlike za Istočnu Njemačku, trener uvodi Žagmeštra („kaj sad da napravim“?!!). Šest puta dobi loptu i šest puta pukne! Kraj utakmice, neodlučno! Dovoljno ‘bivšoj‘ za prolaz!
 
Sjedimo nakon tenisa, pridruži nam se rukometaš, igrao u Austriji s mojim teniskim partnerom i te sezone bio prvi strijelac lige. Slijedeće sezone, bez tog samozatajnog suigrača dao cijelu sezonu jedan gol. U prvenstvu 1964./65. velika borba za prvaka između ZAGREBA i gradskog rivala Medveščaka, ZAGREB ima bolju gol razliku. Nada Medveščaka je da gost ZAGREBA, Niški RADNIČKI, zateže vrijeme kako bi izgubio sa što manjom razlikom, a da Medveščak pobijedi u Splitu s velikom razlikom. U Zagrebu 24:15 za ZAGREB, pa pobjeda Medveščaka u Splitu od 40:3  „ipak nije bila dovoljna“! To je bilo zadnje prvenstvo koje je ZAGREB osvojio, slijedeće sezone počeo je rasap momčadi, amatera, koji su završavali škole (fakultete) i tražili posao!
 
U vrjednovanju hrvatskih momčadi, ta momčad ZAGREBA bi mogla biti najbolja hrvatska momčad uopće, barem poslije 'prevrata', jer je težko uspoređivati prijeratne momčadi, recimo GRAĐANSKI.U tu elitu sigurno spada i VJESNIK, trostruki prvak Europe  u ranim 70-im, u sastavu Surbek, Stipančić, Čordaš.
 
U kvartu oko Križanićeve škole: Krešić, Erdödyjeva, Solovljevljeva (Bornina), Domagojeva..., sve do Vrhovčeve (Draškovićeva od Hatzeove do Branimirove) bilo je tucet čuvenih športaša: Dragan Kovačić (Krešić) centar Lokomotive i reprezentacije, čuveni odbojkaš Mladen Kos (Erdödyjeva), Vladimir Vićan (Krešič) rukometaš ZAGREBA i reprezentacije, Nikola Kesler (Krešić) trener Lokomotive i mlade reprezentacije, stolnotenisaći Ratimir Roth (Šubićeva kod Radnjaka) jedini dvostuki juniorsk prvak države (Korpa jednom, Stipančić jednom, Šurbek niti jednom), stolnotenisači Milan Štencel, braća Vlado i Marijan Bišćan (prvak države 1961.), te Ratko Jazvić (Branimirova), kao četrnaestogodišnjak, Scandinavian Open Junior Champion 1956. (Alser 2:0!). U dvorani 'POŠTAR-a’ u Hrvojevoj igrali su pored gore spomenutih i Šurbek, Čordaš i Turina, a u dvorani GRAFIČAR-a, Breščenskoga, preko Zvonimirove, Vogrinc, Uzorinac, Hrbud, Kos i Župančić.
V
elika bi nepravda bila ne spomenuti Ribu, Berislava Ribića, virtuoza 'Dinama', stanovao 'kod igrališta u Šubićevoj' (zapravo u ulica Filipa Grabovca, odmah iza Zvonimirove!). Riba je  bio odličan športaš, bistar i ‘nestašan', zapravo nije mogao trpjeti nepravde i gluposti. Bili mladi 'Dinama' na turneji, pobijede 4:1, Riba dâ tri gola, slijedeću utakmicu ne igra! Ode Riba, prestane igrati! Koliko je Riba bio od znalaca cijenjen govori crtica o drugom dolazku Bukovyja u 'Dinamo': - ... a gdje je Riba?! Odite po Ribu!
Sjećam se dobro, stojimo pred 'Poštarom' (čuvena stolnoteniska dvorana u Tvrtkovoj, danas ('u Bandićevom Zagrebu') nepostojeća!), veli Riba: - priznajem (da su bolji) samo Jerkovića i Šekularca! Nedavno, pita legenda GRK 'ZAGREB' legendu 'DINAMA': ...je li Riba zbilja bio tako genijalan kako mi mislimo? JE, odgovori legenda 'DINAMA'!Kao što jednom reče Zvonimir Magdić, Amigo: Sretni su oni koji su gledali majstore; Peršku, Monsidera, Glazera, Hitreca, Paladu, Punčeca, ..., poslije Vukasa, pa onda ove gore spomenute mladiće!
 

Tomislav Nürnberger

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Petak, 22/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1166 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević