Get Adobe Flash player

Pomaže lijevo-liberalnim udrugama civilnog društva na potkopavanju temelja hrvatske države

 
 
Više nije upitno može li Andrej Plenković politički preživjeti vlastitu operaciju nametanja žurne ratifikacije Istanbulske konvencije. Dugoročno ne može. Naime, više nije vjerojatno da će kao šef HDZ-a Plenković uspjeti disciplinirati sve HDZ-ove zastupnike da dignu ruku za konvenciju. Čak i da uspije ratificirati konvenciju uz pomoć glasova oporbe, što je sve manje vjerojatno, bila bi to Pirova pobjeda.
https://thumbs.gfycat.com/ObeseUntidyHorseshoecrab-mobile.jpg
A ako se odgodom ratifikacije, kao najvjerojatnijim scenarijem, Plenković ipak uspije izvući iz vlastite zamke, njegova politička budućnost u Hrvatskoj više nije perspektivna. Jer način na koji je pokušao nametnuti ratifikaciju konvencije, kao i njezine političke posljedice za upravljačke procese nad hrvatskim društvom, razotkrile su Plenkovićevu političku paradigmu više od ijednog dosadašnjeg poteza.
 
Jugoslavensko uvezivanje
 
U političkom smislu, eventualna ratifikacija konvencije za Hrvatsku nije samo svjetonazorsko pitanje ni dvojba uvodi li se time u hrvatski pravni sustav rodna ideologija kao obvezujući dio odgojno-obrazovnog procesa. Za Hrvatsku je to najizravnije pitanje odnosa prema državi i državnosti, kao i pitanje hrvatskoga vanjskopolitičkog pozicioniranja u slojevitom i uzavrelom odnosu između SAD-a, Njemačke (zamaskirane kao EU) i Rusije i njihovih politika prema jugoistočnoj Europi.
 
Naime, u slučaju ratifikacije, Hrvatski sabor bi, uz inicijalno osigurani proračun od milijardu kuna, stavio u ravan s državnim institucijama čitavu mrežu lijevo-liberalnih udruga civilnog društva, koje se deklarativno bave zaštitom različitih prava, a stvarno već dva i pol desetljeća rade na potkopavanju temelja države, s jugoslavenskih političkih pozicija, produljujući biološko i konzervirajući mentalno nasljeđe komunizma.
 
Mijenjali su se samo njihovi organizacijski oblici i trenutačni prioriteti zaštite: tako su se u prvim danima uspostave višestranačja i demokratskog političkog sustava borili za zaštitu prava komunističke nomenklature proglašavajući svaku promjenu ili smjenu "čistkom" ili "brojenjem krvnih zrnaca".
 
U vrijeme velikosrpske agresije i etničkog čišćenja pod združenom petokrakom i kokardom, osobitu su pažnju posvećivali zaštiti prava srpske manjine, s očitim ciljem izjednačavanja napadača i napadnutog, poslije rata su se okretali zaštiti ljudskih prava i pitanjima ratnih zločina, čineći sve da Hrvatska ne uđe u NATO i u EU, odnosno da ostane u postjugoslavenskom zapadnobalkanskom regionu. Posljednja je moda globalistička: zaštita prava LGBT zajednice i promocija rodne ideologije, borba za "druge i drukčije". Cilj je, međutim, uvijek ostao isti: difamacija i slabljenje hrvatske države i njezino ponovno jugoslavensko uvezivanje.
 
Ratifikacijom konvencije dobili bi zajamčeni i financirani prostor utjecaja na odgojno-obrazovni proces u Hrvatskoj. A u vidu tijela za provedbu konvencije GREVIO dobili bi i "batinu" kojom će disciplinirati buduće hrvatske vlade i njihove politike. Dobili bi to kao poklon, u trenutku kada je njihova mogućnost utjecaja i ucjena znatno oslabljena: u Hrvatskoj članstvom u NATO-u i EU-u, a u svijetu jačanjem neokonzervativnih političkih opcija u Europi i SAD-u. I to bi dobili od – nominalno HDZ-ove vlade.
 
Ruska ekspanzija
 
Na vanjskopolitičkom planu, ovim potezom Plenković očito kupuje naklonost nove-stare njemačke kancelarke Angele Merkel i svrstava se uz njezinu politiku stvaranja europske naddržavne "vlade". Njezina je politička maksima na Balkanu: Srbija u EU-u, pa što košta – košta. Realno je očekivati da velik dio te cijene ode na hrvatski račun. Plenković poklanja tzv. civilnom društvu upravljanje državom u trenutku kada Donald Trump na čelo State Departmenta dovodi direktora CIA-e Mike Pompea, jer biznismen Tillerson očito nije uspio prilagoditi neokonzervativnoj agendi to tradicionalno uporište neoliberala i globalista.
 
Čini to u trenutku kada šef NATO-a za Europu, američki general Curtis Scaparroti, na senatskom saslušanju kaže kako je ekspanzija ruskog utjecaja mnogo opasnija na Balkanu nego na Baltiku, a širi se preko Srbije i srpskog stanovništva u drugim državama. Taj Plenkovićev izbor poteza i trenutka pokazuje da nije slučajnost njegovo odugovlačenje s LNG-om, niti s nabavom vojnih zrakoplova, da nije slučajno njegovo Vijeće za suočavanjem s prošlošću zapravo imalo zadaću ekskulpirati petokraku...
 
Ali reakcije na Plenkovićevo žurno nametanje Istanbulske konvencije, ne samo u HDZ-u već i u široj političkoj javnosti (koliko god ih mediji nastojali prigušiti), pokazuju da svakoj paradigmi dođe kraj. Osobito kada se vidi da ona počiva na lažnom predstavljanju. Zato je Plenković kao lider već danas prošlo svršeno vrijeme. Za HDZ je danas pitanje budućnosti: hoće li uspjeti spriječiti da ih vođa u svome posljednjem potezu kolektivno zabije u zid i hoće li naći unutarnje snage da sljedeće izbore završe kao ozbiljna stranka? Ili će krenuti putem SDP-a poslije Milanovića.
 
Za političku budućnost Hrvatske je pak pitanje ulazimo li sa sljedećim izborima, vjerojatno već ove godine, u zonu političkoga kaosa u kojem ćemo moći birati: između neprihvatljivog starog i nepoznatog novog. I to u trenutku kada nam je globalni rat Zapada i Istoka ne samo pred vratima, već i u kući. A susjedi ambiciozni.
 

Višnja Starešina, https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/vijesti-i-konteksti/clanak/id/536570/plenkovic-je-kao-lider-vec-danas-proslo-svrseno-vrijeme

HDZ-ova bijeda iznad naroda, pape, biskupa, znanstvenika

 
 
Stranci u Hrvatskoj ne drže samo sve banke i tvrtke, nego žele i nadzor nad obiteljskim životom i moralom koji nastoje podriti nastranom rodnom ideologijom. Protiveći se Istanbulskoj konvenciji, hrvatski biskupi citiraju papu Franju koji je rekao da rodna ideologija “vrši atentat na oblike obitelji koju čine otac, majka i djeca”. Je li premijer o tome razgovarao s papom kad je posjetio Vatikan te mu se usprotivio? Izvještaji o tome nisu govorili, ali je bjelodano da premijer u jednoj od najkatoličkijih zemalja u svijetu, suprotno uvjerenju i hrvatskih biskupa, i najvećeg autoriteta Katoličke Crkve, i znanstveničke elite, vjerojatno i goleme većine građana..., najavljuje ratifikaciju Istanbulske konvencije.
https://i.pinimg.com/originals/7b/fb/6b/7bfb6bdceb7ef90fdb38b12585e36529.jpg
Tko se tome najviše veseli? Naravno, ljevičari, među njima i oni koje je Plenković izabrao za svoje koalicijske partnere kako bi se održao na vlasti. A izabrao ih je bit će zato što su najžešće ocrnjivali predsjednika Tuđmana, Domovinski rat, Crkvu... Najviše pak veselja pokazuju dužnosnici SDP-a koji i najviše hvale Plenkovića. No možda SDP nije toliko zagovornik Istanbulske konvencije zbog rodne ideologije koliko zbog onoga što odbacuje ovaj put doista pošten Most. Jedan od njegovih vodećih ljudi Nikola Grmoja kaže: “Nije mi baš drago da nas nadzire netko sa strane i dijeli nam packe kad mi sami možemo riješiti ta pitanja”. Zacijelo je SDP-u upravo to drago, jer je u njihovu mentalitetu i tradiciji poklonstvo gazdama izvan Hrvatske – jednom u Moskvi, drugi put u Beogradu, i sada u Bruxellesu.
 
Bojan Glavašević je nedvosmisleno potvrdio da je pozitivan i poželjan gubitak hrvatske suverenosti u nadzoru nad primjenom Istanbulske konvencije plješćući činjenici da “sam nadzor ne će biti nacionalan” i da “u slučaju sumnje u povrjede Konvencije GREVIO može doći u državni posjet”, pa se tako “smanjuje mogućnost političke manipulacije”. Da je postojao takav nadzor nad hrvatskom obranom od velikosrpske agresije, u kojoj je poginuo njegov otac Siniša Glavašević, neovisne Hrvatske danas ne bi bilo. Bi li to SDP-u teško palo? Zaključite po tome što je Račan uoči rata jedino oružje koje smo imali, oružje Teritorijalne obrane, dao zlikovačkoj JNA, te da su esdepeovci izišli iz Sabora kad se glasovalo o deklaraciji o hrvatskoj samostalnosti, jer nije prihvaćen njihov prijedlog da Hrvatska može ulaziti u saveze s drugim zemljama bivše države.
 
Dakle, rasprave o ratifikaciji ili odbijanju Istanbulske konvencije pokazuju bitne razlike između sve ljevijeg Andreja Plenkovića i svekolike ljevice, i domoljubne, vjerničke, znanstveničke Hrvatske. I po svoj prilici Plenković će na svoju stranu i stranu ljevice dobiti i većinu zastupnika HDZ-a u Saboru i nametnuti privid o “jedinstvu stranke” glede Konvencije.
 
Često se podsjeća kako i dosadašnji hrvatski zakon imaju pojmove “rod”, “rodni identitet” i “diskriminaciju po toj osnovi”. No to ne znači da su ti zakoni dobri, a osim toga nije nam ih nitko nametnuo i nitko nije iznad hrvatske suverenosti u nadzoru nad njihovom primjenom. Ratificira li Hrvatski sabor Istanbulsku konvenciju, osim gubitka što će ga zbog toga imati u proračunu, imat će mnogo pogubniji diktat u provedbi Konvencije iz Bruxellesa kakav je nekad bio iz Beča, Pešte, Beograda. Nevjerojatno je s koliko odlučnosti predsjednik Vlade želi ići na ruku tom diktatu iz EU-a, dok istodobno iz iste te Europske unije stižu poražavajući podaci o potpunom izostanku reformi u Hrvatskoj i o gospodarstvu, standardu, građanima, iseljavanju koje graniči s mirnodopskim genocidom. Nije, dakle, Plenković, da tako kažem, nacionalni, gospodarski nego ideološki premijer kojemu je u prvom redu do toga da zadovolji ideološko-političke kriterije koje mu nameće Bruxelles.
 
Istodobno isti ga taj Bruxelles bombardira katastrofalnim statistikama o Hrvatskoj i drži Hrvatsku u kolonijalnom položaju otimajući joj novac i najveća bogatstva. Ova Vlada nije učinila ništa da obuzda profitersko siromašenje i uništavanje ove zemlje koje je, po mome mišljenju, glavni razlog iseljavanja. Stranci u Hrvatskoj ne drže samo sve banke, uključujući i Hrvatsku narodnu banku koja je njihov servis, velike strateške i druge profitabilne tvrtke, nego žele i nadzor nad hrvatskim obiteljskim životom i moralom koji nastoje podriti nastranom rodnom ideologijom. I da se razumijemo – premijer nije opovrgnuo glasove o mogućoj kandidaturi za predsjednika Europske komisije rekavši kako je njegovo posao premijerski nego ih je podupro samosvidljivo ustvrdivši da je dobro što se misli da Hrvatska takva kandidata može imati. Nacija na koljenima u službi jednog sluganstva i karijerističke nezajažljivosti.
 

Milan Ivkošić, https://www.vecernji.hr/premium/hdz-istanbulska-konvencija-andrej-plenkovic-sdp-1232925a

Andrej nas vraća u metode ne tako davnih totalitarnih vremena

 
 
Rasprava o Istanbulskoj konvenciji unutar HDZ-a poprimila je za demokraciju zabrinjavajuće razmjere. Kako su mediji donijeli, Plenković prijeti onima koji su protiv ratifikacije da ih u slučaju izbora ne će staviti na listu, a Stiera se, zbog sasvim pristojnog i argumentiranog pisma, sili na ostavku. "Inkluzivni" Plenković pokazao je zabrinjavajuće lice za "modernog političara 21. stoljeća" jer nas vraća u metode ne tako davnih totalitarnih vremena.
http://specialedtech.net/wp-content/uploads/2016/05/inclusion-graphic.jpg
U tim se vremenima status u partiji i društvu ravnao "moralno političkom podobnošću". Svakoga tko nije odražavao stavove partije i vođe eliminiralo se ili marginaliziralo. Plenkovićev unutarstranački stav oko ratifikacije Istanbulske konvencije je čisti komunistički relikt moralno-političke podobnosti, samo što je ovdje komunistička ideologija na temelju koje se eliminiralo zamijenjena rodnom ideologijom. Stier je s pravom primijetio da Plenković otvoreno vrijeđa i ponižava članove stranke koji su protiv ratifikacije govoreći im da "najprije pročitaju dokument", a onda komentiraju.
 
Relativiziranje biološkog spola
 
Otkud on zna da protivnici ovog teksta nisu pročitali, otkud on sebi uzima ekskluzivno pravo da ga je samo on ispravno razumio? On se tu postavlja kao bruxelleski komesar koji jedan dokument tretira kao Kur'an, da se u njega ne smije zadirati, raspravljati, neslagati, već uzmi ili ostavi. Ni Biblija u kršćanstvu nije imala i nema takav status kao Istanbulska konvencija, jer su mnogi dijelovi Biblije kroz povijest, sve do 2. vatikanskog sabora, bili izbacivani kao neprihvatljivi. Ali, eto, kod Istanbulske konvencije to nije moguće, ona je više od Svetog pisma.
 
To upućuje na dogmatski karakter ovog dokumenta, kao da ga je sam Alah diktirao nekom bruxelleskom ćati u ušesa, kao i na dogmatski karakter onih koji su ga napisali i koji ga provode. Suvišno je ponavljati da se svi slažemo oko potreba borbe protiv nasilja prema ženama. To nikome nije sporno.
 
Budući da su mnogi protivnici bezuvjetne i cjelovite ratifikacije ovog dokumenta izdignutog na razinu Kur'ana iznijeli mnoštvo argumenata protiv, želio bih ovdje dodati nešto o čemu se nije govorilo, to je kulturološko-ideološka pozadina ove konvencije kada je borba protiv nasilja nad ženama u pitanju. Iz Istanbulske konvencije progovara neomarksistički feminizam iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bit ovog feminizma je mišljenje da radništvo nije više primarni objekt izrabljivanja, diskriminacije i nasilja, da su to postale žene.
 
Za nasilje one okrivljuju patrijarhat, mušku kulturu i muškarca kao takvog, te hijerarhijski ustrojeno patrijarhalno društvo s jakim identitetima kao izvorima (patrijarhalnog) nasilja. Zbog toga ovaj feminizam stavlja naglasak na zaštitu "mikroidentiteta" pa u sklopu rodnih studija i teorije fabriciraju mikroidentitete, relativiziraju biološki spol, jer je, među inim, spol, biti muško i žensko, također jedan od izvora nasilja, kako tvrdi Simone de Beauvoir. Istanbulska konvencija u svojim temeljnim naglascima sadrži ovu neomarksističku feminističku matricu kojoj je u nekim dijelovima više stalo do kriminalizacije muškarca kao takvog, kao i muškog principa i jakog identiteta koji izvire iz spola.
 
Feminističko pretjerivanje
 
Od Hollywooda, preko EU parlamenta do MeToo Instagram feminizma ovih dana u javnosti imamo sliku muškarca isključivo kao (seksualnog) zlostavljača. Muškarac = nasilje. Što bi bilo da je Juncker "štipnuo za guzicu" Angelu Merkel, a ne Plenkovića? Bi li to bila šala? Protiv toga feminističkog pretjerivanja već ustaju i same žene, kao Catherine Deneueve i mnoštvo drugih. Ženi više ne možeš reći ni da je mlada i lijepa, kao ministar Kujundžić, i eto vam već ove feminističke moralne policije.
 
Zato tvrdim da je Istanbulska konvencija, osim dogmatsko-kuranska, i patrijarhalna, jer počiva na patrijarhalnoj hijerarhijskoj paradigmi. Naime, skupina GREVIO sastavljena je od deset žena koje nadziru njezino provođenje, bez ijednog muškarca (što je sada s kvotama?), što je više nego uvredljiva poruka svima nama muškarcima, ogromnoj većini, koji se, i bez Istanbulske, odvijeka protivimo i borimo protiv nasilja, te nasilnica i nasilnika u obitelji i društvu.
 
To je čista diskriminacija muškaraca, stručnjaka. Ista ta skupina GREVIO je hijerarhijski na vrhu piramide, iznad država i njezinih tijela. Dakle, feministice su u strukturi prekopirale patrijarhalno-piramidalni model protiv kojeg su ustale u ime borbe protiv nasilja koje, prema njima, ima izvor u samom patrijarhalno-piramidalnom muškom društvu, zamijenivši dominaciju jednog spola, pardon roda, drugim.
 
Dovoditi u pitanje feminističke (muškomrzačke) dogme i generaliziranja danas je u EU-u postalo opasno. I u HDZ-u. Ako Plenković opet uvede moralno-političku podobnost na matrici za ili protiv Istanbulske, Stieru i društvu ne preostaje drugo nego da ga štipnu za gu'icu i dignu sidro iz stranke jednoumlja čiji predsjednik, boreći se protiv nasilja, provodi ga u svoj stranci, gušeći slobodu savjesti – temeljno ljudsko pravo!
 

Ivica Šola, https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/agora/clanak/id/536966/plenkovic-uvodi-moralno-politicku-podobnost

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Srijeda, 08/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1228 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević