Get Adobe Flash player

Populistički političari kasne sa svojim nacionalističkim porukama

 
 
Još jedna istočnoeuropska zemlja mogla bi dobiti populističku, protuimigracijsku, euroskeptičnu vladu: ANO, stranka milijardera Andreja Babiša, vodi u anketama prije listopadskih parlamentarnih izbora u Češkoj. Ta srednjoeuropska zemlja pridružila bi se Poljskoj, Mađarskoj i Slovačkoj. Ako to zvuči zloslutno, postoji barem jedna obrana od ekstremista u toj regiji: zapadnoeuropski kapital.
http://media.moddb.com/images/mods/1/24/23717/auto/JAFZMLK.jpg
Zapadne investicije zapravo igraju tako važnu ulogu u gospodarstvima svih tih zemalja da nacionalistički političari čine da njihove zemlje izgledaju više kao prkosne kolonije nego partneri u velikom integracijskom projektu. U jednom nedavnom radu Filip Novokmet, Thomas Piketty i Gabriel Zucman istočnoeuropske države bez uvijanja nazivaju „zemljama u stranom vlasništvu“. „Vlasnici su obično iz zemalja EU-a (osobito iz Njemačke)“, pišu oni. „Tako da to u određenom smislu nije posve drukčije od situacije rubnih regija koje su u vlasništvu uspješnijih središnjih regija u velikoj federalnoj državi.“ Piketty i suradnici misle da je to nezgodno jer iskrivljuje mjerenje nejednakosti:  velik dio bogatstva i prihoda zemlje ide stranim dioničarima koji se ne ubrajaju u lokalnih jedan posto i tako izgleda da u zemlji vlada veća jednakost nego što stvarno jest. Ali to ima i šire implikacije. U odnosu na svoj gospodarski rezultat istočnoeuropske zemlje imaju najveće negativne neto investicijske pozicije u  EU-u, ako se ne broje Irska, Grčka, Cipar, Portugal i Španjolska – primatelji velikih pomoći za vrijeme nedavne financijske krize.
 
Za razliku od krizom pogođenih zemalja PIGS-a države istočne Europe te su pozicije razvile trajnim privlačenjem više investicija nego što su slale van. Strane investicije u tim gospodarstvima, u odnosu na BDP, više su od prosjeka u razvijenim zemljama. Takve razine investicija nekad su tim državama bile na ponos jer su pokazivale njihovu otvorenost i veliku želju da se integriraju u bogatiji dio Europe. Ali dok EU nisu pogodile gospodarske oluje, te države nisu posve shvaćale da biti „u stranom vlasništvu“ znači i troškove.
 
Lokalne kompanije shvatile su za vrijeme financijske krize da su strane banke prve smanjile kreditiranje. U drugim sektorima velika inozemna prisutnost znači veliku nezaposlenost ako ta zemlja iznenada postane manje privlačna stranom kapitalu. U Poljskoj i Češkoj trećina radne snage zaposlena je u stranim tvrtkama. A one su obično i najveće, ekonomski važne tvrtke. U Poljskoj one proizvode dvije trećine svega izvoza, u Češkoj su odgovorne za 42 posto dodane vrijednosti. Gubitak samo nekih od tih tvrtki mogao bi izazvati bolnu promjenu ekonomskih trendova, a to Babiš, poslovni čovjek i bivši ministar financija, dobro razumije.
 
Njemačka, Nizozemska i Francuska najveći su investitori u istočnoeuropska gospodarstva. Prednosti investiranja u toj regiji tvrtkama u tim zemljama očite su: mogu smanjiti troškove rada, a da proizvodnju ne sele predaleko od tradicionalnih tržišta i ne moraju smanjivati zaštitu koju imaju kod kuće. Populističke vlade mogu udariti banke i lance supermarketa posebnim porezima, što su učinili mađarski premijer Orban i poljska vlada, a Babiš će vjerojatno učiniti isto ako dođe na vlast, ali samo do određene točke: odu li predaleko, stranci bi mogli odlučiti otići i ostaviti ta relativno malena gospodarstva u problemima.
 
Mađarska, poljska i češka vlada mogu se opirati europskim direktivama o podjeli izbjeglica i prkositi kad se kritizira njihovo preuzimanje sudova: “Mi ne ćemo biti kolonija“, rekli su Orban i Kaczynski EU-ovim dužnosnicima nekoliko puta. Ali to ne će promijeniti njihov de facto status gospodarskih kolonija bogatijeg Zapada, osim ako populističke vlade ne odluče provesti eksproprijaciju stranih kompanija – što je nezamisliv razvoj događaja.
 
Češki populistički predsjednik Miloš Zeman nedavno je kazao da bi bilo bolje izgubiti EU-ove subvencije – čime su zapadni Europljani zaprijetili – nego biti prisiljen prihvatiti  migrante muslimane. Ali gubitak pomoći nije prava opasnost; prava bi opasnost bila nesigurnost stranih tvrtki zbog promjene poslovne klime. Pucanje kohezije EU-a – a osobito nepoštivanje presuda EU-ovih sudova koji održavaju EU-ove mjere – s vremenom bi do toga dovelo jer bi smanjilo zaštitu zapadnoeuropskih investitora. Orban, koji je na vlasti duže od svojih ideoloških saveznika u susjednim zemljama, to dobro zna: on je više puta ublažio mjere zbog presuda Europskoga suda. Orban se nije direktno usprotivio nedavnoj odluci Europskoga suda koja istočnoeuropske zemlje obvezuje da sudjeluju u programu raspodjele izbjeglica.
 
Nacionalistička retorika neke bi glasače mogla zavarati da pomisle kako su njihovi vođe uistinu neovisni. Ali izbor pred kojim se istočna Europa na kraju nalazi jednostavan je: ili će se zadovoljiti uglavnom lažnim pobunama ili će podići uloge i riskirati gubitak investicija o kojima njihova gospodarstva ovise. To zapravo nije pravi izbor: istočna Europa na kraju će morati zagovarati integraciju onako kao je nekad zagovarala članstvo. Mislim da na kraju više ne će biti važno gdje  neka europska kompanija ima sjedište, jer će ujedinjena Europa imati zajednički proračun, a ekonomska kohezija postati neizbježna. Nacionalizma je sada možda u modi, ali kasno je: istočnoeuropske zemlje predugo su otvorene investitorima i izgubile su previše kontrole nad svojom gospodarskom budućnošću da bi zadržale političku kontrolu.
 

Leonid Bershidsky, Bloomberg

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Utorak, 21/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1061 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević