Get Adobe Flash player

Američki predsjednik postavio je temelje za daljnju prevlast Amerike u svijetu

 
 
Barack Obama za godinu dana ne će više stanovati u Bijelog kući. Bilance njegovog osmogodišnjeg mandata tada će već biti napisane. S obzirom na posve polariziranu unutarnju politiku, u kojoj dvije velike američke stranke samo još neprijateljski stoje jedna prema drugoj, te će bilance ispasti vrlo različite. Za republikance Obama je neka vrsta Lucifera; sve što je taj demokrat pipnuo u vanjskoj i unutarnjoj politici u njihovim je očima pošlo krivo. Blaže kritike  tu su slabost u vođenju i neupućenost. Činjenica je naravno i to da  su s obzirom na velike nade koje je probudio u zemlji i inozemstvu kad je u siječnju 2009. stupio na dužnost razočarani i mnogi od onih koji ga nisu dočekivali s takvom mržnjom i zlobom kao uvjereni republikanci.
http://diepresse.com/images/uploads_540/6/2/e/615982/bischof_burkhard_bischof20110215142750.jpg
Burkhard Bischof
 
Stvari se, međutim, mogu gledati i posve drukčije. Na primjer onako kako ih gleda američki povjesničar Alfred McCoy sa Sveučilišta Visconsin-Madison. U časopisu za kulturu „Lettre International (broj 111.) on Obamu opisuje kao jednog od trojice „velikih majstora geopolitike“ koje je SAD dao: Elihu Root, koji je bio arhitekt uspona SAD-a do svjetske sile, Zbigniew Kazimierz Brzeziński, koji je vukao konce kod propasti Sovjetskoga Saveza i tako od SAD-a učinio jedinu velesilu, i Barack Obama, koji je predstavio „imperijalni nacrt obuzdavanja rasta Kine“. McCoy kaže: „Na veliku žalost njegovih kritičara Obama se posljednjih mjeseci predsjedništva od Irana do Kube, od Burme do Pacifika pokazao američkim strategom koji je možda postavio temelj za nastavak prevlasti Amerike na planetu do duboko u XXI. stoljeće.“ Obama je smanjio u svakom smislu skup vojni angažman SAD-a u Iraku i Afganistanu, omogućio atomski sporazum s Iranom, pokrenuo pomirenje s Kubom, inicirao Transpacifičko partnerstvo, nakon otvaranja Burme tamo pozicionirao SAD. Stoga su pekinške novine „Global Times“ pretpostavile da se svugdje želi „kompenzirati sve veći utjecaj Kine i vratiti raniji američki utjecaj“.
 
Kina, međutim, ima svoj program i planove na geopolitičkoj  šahovskoj ploči. Ona se pozicionira u Euroaziji i dalje, kako se analizira u trima prilozima berlinskog magazina „Internationale Politik“ (1/2016.). Jezgra kineskih nastojanja jest megaprojekt „Jedan pojas, jedan put“ pomoću kojega Kina na kopnu i moru želi osigurati svoju gospodarsku budućnost i nastupa kao geostrateški akter. Njemački autori ambicije Pekinga možda ipak vide malo naivno kada ih opisuju kao „defenzivne“, a sve odlučniji vanjskopolitički nastup Kine kao reakciju na američku politiku. U susjedstvu Kine to u svakom slučaju gledaju posve drukčije. 
 
Po mišljenju Alfreda McCoya tu se sudaraju dvije suprotne geopolitičke strategije. „Koliko će Pekingu poći za rukom spojiti Aziju, Afriku i Europu u jedan otok ili hoće li uspjeti Obamina strategija podjele te kopnene mase pomoću prekooceanske trgovine, pokazat će se tek za jedno ili dva desetljeća.“ No već su sada vidljivi parametri epohalne geopolitičke utakmice, misli on.
 

Burkhard Bischof, Die Presse

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Srijeda, 20/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1347 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević