Get Adobe Flash player
I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

Oštri sukob na hrvatskoj desnici     Ovu...

Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

Delije u Ateni – protivno velikosrpskim svojatanjima hrvatskoga juga...

Tko financira Miroslava Škoru?

Tko financira Miroslava Škoru?

Ivan Vrdoljak, Vladimir Šeks, Vladimir Putin,...

Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

U nas je raspoloživa pljačka potpuno zanemarila potrebu stvaranja novih...

Sve je moguće. Favorita nema!

Sve je moguće. Favorita nema!

Onomu tko nas i našu državu učini normalnim, treba dodijeliti...

  • I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

    I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

    četvrtak, 12. prosinca 2019. 10:24
  • Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

    Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

    četvrtak, 12. prosinca 2019. 10:07
  • Tko financira Miroslava Škoru?

    Tko financira Miroslava Škoru?

    srijeda, 11. prosinca 2019. 17:12
  • Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

    Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

    srijeda, 11. prosinca 2019. 17:01
  • Sve je moguće. Favorita nema!

    Sve je moguće. Favorita nema!

    srijeda, 11. prosinca 2019. 16:57

Tomo Vukšić: Hrvate u BiH frustrira nepravedna unutarnja podjela države na dva entiteta

 
 
Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu 23. i 24. listopada 2019. godine, održan je 25. međunarodni teološki simpozij s temom o migracijama "Crkva između iseljavanja i useljavanja". Početkom tzv. izbjegličke krize u Europi 2013. i 2014. pitanje migranata postalo je na osobit način tema od velike društvene, političke i vjerske važnosti. Manipulacija migracijskim fenomenom u diskursu političke promidžbe raznih političkih stranaka i nacionalističkih pokreta u Europi, kako bi dobila podršku birača, uvećala je osjećaj straha i neprijateljstva spram migranata, osim što je očitovala zabrinjavajuće pokazatelje rasizma. Sve je to urodilo podjelama u društvu između onih koji vjeruju u solidarnost radi stvaranja prostora društvenoga i građanskog suživota s jedne strane i onih koji migracije shvaćaju kao vrstu invazije i stoga prijetnju društvenoj, kulturnoj i vjerskoj koheziji jedne nacije. Ovaj je rascjep očit i u Crkvi između onih koji promiču i u djelo provode prihvaćanje i integraciju s jedne strane i onih koji žele štititi kršćanski identitet koji je sumnjičav spram dijaloga i mogućnosti suživota u okruženju koje odlikuje kulturni i vjerski pluralizam.
Slikovni rezultat za tomo vukšić biskup
Biskup Tomo Vukšić
 
Izv. prof. dr. sc. Josip Dukić naglasio je kako su migracije izazov svim državama te međunarodnim i vjerskim zajednicama. Splitsko-makarski nadbiskup metropolit Marin Barišić povezao je temu ovogodišnjeg simpozija s prošlogodišnjom temom koja je govorila o odnosu teologije i ekologije, istaknuvši: „Ne postoji samo ekologija prostora, nego postoji i ekologija odnosa. Zagađenošću duhovne ekologije, koja prožima ljudske odnose, često dolazi do ugroženosti čovjeka na određenim prostorima. Nažalost, puno puta u tome treba tražiti razloge iseljeništva i doseljeništva“. Dodao je i kako bismo kao kršćani trebali težiti svijetu u kojem će se migracije događati zbog studija ili rada, spontano i slobodno. „Želio bih da se naš svijet poslije ovih migracijskih izazova rodi u jednoj novoj dimenziji, u dimenziji u kojoj će biti sačuvano lice ljudskosti i kršćanskog identiteta”, istaknuo je nadbiskup. Dekan KBF-a Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Mladen Parlov istaknuo je da nas kao kršćane obvezuje Kristov nalog ljubavi prema braći i sestrama, te zbog toga ne možemo ostati gluhi i slijepi na potrebe onih koji su na putu prema novoj domovini. 
 
Nakon pozdravnih govora predstavljen je zbornik radova 24. međunarodnog teološkog simpozija koji je održan prošle godine na temu „Teologija i ekologija“. Zbornik su predstavili prof. dr. fra Anđelko Domazet i dr. sc. Emanuel Petrov. Potom je doc. dr. Gioacchino Campese (Rim) govorio o Crkvi i migracijama u 21. stoljeću u odnosu na suvremenu izbjegličku krizu i nauk i zauzetost pape Franje u pitanju migracija. Tri su temeljne postavke nauka i službe pape Franje: 1. Važnost njegovih posjeta nekim mjestima relevantnim za trenutni migracijski val poput Lampeduse (2013.), Ciudad Juáresa (2015.) i Lesbosa (2016.); 2. cjeloviti pastoralni plan koji definiraju četiri glagola: prihvatiti, zaštititi, promicati i integrirati (2017.); 3.temeljna poruka Svjetskoga dana selilaca i izbjeglica 2019., „Nije riječ samo o migrantima...”, kojom se želi priopćiti i ukazati da pastoralna skrb Crkve za migrante, izbjeglice i žrtve otmica ne smije biti ograničena samo na te osobe, nego je prije svega izričaj Crkve koja skrbi za cjelokupni ljudski razvoj koji dotiče „osobu u cjelini i sve ljude”; Crkve koja želi koračati sa čitavim čovječanstvom, a osobito s ljudima koji su ranjeni i stoga najranjiviji, sa svrhom izgradnje mostova dijaloga, solidarnosti i bratstva koji omogućuju ostvarenje ljudske obitelji koja živi u skladu u svom zajedničkom domu sukladno Božjoj volji.
 
Rabin Kotel Dadon (Zagreb) predstavio je temu iz židovske perspektive i povijesnog iskustva seljenja židovskoga naroda. Prvi dio predavanja sastojao se od općeg uvoda, nakon čega je uslijedio glavni putokaz o iseljavanju i useljavanju u povijesti židovskoga naroda. U središnjem djelu predavanja raspravljalo se o dvjema glavnim temama: prva je židovski teološki značaj iseljavanja i useljavanja Židova kao znaka božanske providnosti i primjena ideje nagrade i kazne kojima se izražava ispunjenje proroštava iznesenih u Tori i knjigama židovskih proroka (težak izgon, uništenje Obećane zemlje te njezina pustoš tijekom vremena egzila, ali i povratak izraelskog naroda u Obećanu zemlju). Druga tema je ljubav i čežnja za Sionom židovskoga naroda. U njoj autor pokazuje kako su Biblija i duhovni vođe, rabini, pomogli olakšati bol naroda zbog izgnanstva uvođenjem raznovrsnih blagdana, običaja i molitava kojima su snažili kolektivno nacionalno pamćenje, održavali nadu u okupljanje izgnanih, izgradnju Jeruzalema i Hrama te u dolazak Mesije. Posljednji dio predavanja proučava krize s kojima se židovski narod suočavao tijekom dugog i teškog puta do Siona.
 
Dr. Ivan Karlo Lapić (Cernusco sul Naviglio, Italija) govorio je o kršćanskoj krjeposti gostoljubivosti u njezinom svetopisamskom utemeljenju u kontekstu migracija. Lik stranca u biblijskom tekstu na poseban način pridonosi boljem određivanju i dubljem razumijevanju gostoljubivosti u svojoj fenomenološkoj kompleksnosti. Kristovo otajstvo se postavlja kao teološko mjesto njezina punog i konačnog razumijevanja (Mt 25,31–36), a njegovo nasljedovanje (Lk 10,25–37) oblik njezinog punog ostvarenja. Izvorno ljudsko biće, pripovijedano biblijskom objavom, kadro nas je uputi na izvorne Božje nakane naspram čovjeka upravo po gostoljubivosti: kako djelovati svjesno i odgovorno za dobrobit drugih, živeći je kao dar i brigu, koja je sposobna svladati sve ljudske razlike i otuđenosti, čak i one najradikalnije.
 
Prof. dr. fra Ante Vučković (KBF Split) govorio je o slojevitoj metafori egzila u misli filozofa Emanuela Levinasa. Egzil je stanje iskorijenjenosti iz vlastitoga naroda, jezika i zemlje i život u tuđoj zemlji i jeziku. Na prvi pogled takvo se stanje, zbog više razloga, čini prokletstvom. No, upravo ono nosi sa sobom drukčiji pogled na samoga sebe, položaj u svijetu i ljudske odnose te time i otvorenost prema univerzalnosti. U Bibliji se prokletstvo egzila u Levijevu plemenu pretvara u blagoslov. Emmanuel Levinas se često služio metaforom egzila. Kako egzil dira samu srž izabranog naroda i kako se on nalazi u srcu Objave, govor o umu u egzilu kod Levinasa uvire i u filozofsko mišljenje i dira pojedinačnu ljudsku sudbinu (iskustvo egzila), najdublja pitanja „prve filozofije“ etike (egzil kao izazov mišljenju) i istovremeno religioznu dimenziju (djelovanje).
 
Doc. Dr. sc. Tado Jurić (Zagreb) predstavio je rezultate istraživanja analize hrvatskih online medija (web portali) na temu iseljavanja iz Hrvatske. Istraživan je koncept i slika o iseljavanju Hrvata gledana/prikazivana kroz prizmu medija u Hrvatskoj. Pojam „iseljavanje“ analiziran je u člancima sljedećih hrvatskih web portala: Večernjem listu, 24sata i Index.hr te Deutsche Welleu kao međunarodnom njemačkom javnom medijskom servisu. Zaključuje kako hrvatski mediji jesu pristrani pri prikazivanju teme iseljavanja, jer je vidljivo da su stavovi, odabir osoba za razgovore i citati, kao i subjektivnost, prisutni u većini članaka. Većina objavljenih tekstova o iseljavanju iz Hrvatske napisana je u negativnom kontekstu. Dok članci o pozitivnim iskustvima preseljenja i odlaska u drugu državu zaista potiču daljnje iseljavanje, odnosno neodlučne potiču na razmišljanje o opciji iseljavanja.
 
Prof. dr. sc. Roko Mišetić (Zagreb) predstavio je aktualno demografsko stanje i perspektive budućeg kretanja stanovništva Hrvatske. Analizirano razdoblje od zadnje provedenoga Popisa stanovništva 2011.godine obilježava jedan izuzetno važan društvenopolitički događaj: ulazak Republike Hrvatske u punopravnočlanstvo u Europskoj uniji. Posljedice toga događaja manifestiraju sei u demografskim kretanjima. Naime, nakon 2013. godine otvara seeuropsko tržište rada za hrvatsku populaciju, te u razdoblju između2014. i 2015. godine dominaciju u ukupnoj depopulaciji stanovništvapreuzimaju migracije. Dotad je depopulacija ponajviše bila generirana negativnim prirodnim kretanjem stanovništva. Osim promjene ugeneratoru depopulacije, dolazi i do prostorne redistribucije depopulacije.I dok se kod negativnog prirodnog kretanja ne mogu jasnodiferencirati homogeni prostori, jača negativna migracijska bilancajasno se može vezati uz prigranično područje s BiH, te Slavoniju.
 
Prof. dr. sc. Tomo Vukšić (KBF Sarajevo) iznio je pitanje iseljavanja katolika iz BiH i crkvene mjere za smanjivanje iseljavanja. Nakon što je broj Hrvata i katolika u BiH krajem 20. stoljećagotovo prepolovljen zbog ratnih progona i raseljavanja, iseljavanje inegativan priraštaj postali su njihovi novi veliki problemi. Po crkvenimpodatcima, nakon preživljene ratne tragedije i početnoga laganogpovratka poslije rata, novim iseljavanjem i negativnim priraštajemKatolička Crkva u BiH od 2003. godine registrira gubitak od 99.133vjernika. Demografski pad katolika i Hrvata u BiH u razdoblju poslijerata posljedica je istodobnoga djelovanja mnogih uzroka. Među njimasu najvažniji sljedeći: izostanak političke i materijalne podrškepovratku prognanika i raseljenih; vrlo negativan prirodni priraštaj;novo iseljavanje; visoka stopa nezaposlenosti koja potiče iseljavanjeu potrazi za poslom; politička i pravna nesigurnost; korupcija i frustracija;novo iseljavanje kao posljedica planova razvijenih zemalja danadoknade vlastite demografske gubitke i dobiju radnu snagu; nedovoljnadruštvena i materijalna podrška ženama koje žele rađati; sveveća kriza bračnoga morala i sekularizacija; kriza svijesti kod vjernikao vrijednosti života i roditeljskoj suradnji s Bogom stvoriteljem;odlazak mladih i visoka prosječna dob stanovnika itd.Hrvate u BiH frustrira nepravedna unutrašnja podjela države nadva entiteta, čija je upravna struktura u oba slučaja na njihovu štetu,zatim neriješeno nacionalno pitanje te činjenica da biračku volju14 pojedinca i naroda obezvrjeđuje izborni zakon. Budući da drugi nerijetkoodlučuju tko će im biti predstavnik, brojni Hrvati se osjećajuobespravljeni i poniženi.Usporedno s time, na području crkvenoga djelovanja znademo da je hrvatski narod, uz neke iznimke, jedina živa Katolička Crkva u BiH. To jest, ako ima Hrvata, ima i Katoličke Crkve. U tom smislu za Katoličku Crkvu u BiH bila bi vrlo važna provedba Temeljnog ugovora sa Svetom Stolicom, koji je potpisan još 2006. godine, kao i onoga u vezi Vojnog ordinarijata (2010.), te Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju Crkava i vjerskih zajednica (2004.).
 
Prof. dr. Vladimir Dugalić (Đakovo, Osijek) i dr. Držen Živić (Vukovar) govorili su o iseljavanju i transformaciji Crkve u istočnoj Hrvatskoj. Već dugi niz desetljeća, pa i stoljeća istočna se Hrvatska susreće sdva problema koja se međusobno prožimaju: iseljavanjem stanovništvate padom nataliteta što ima kao posljedicu ozbiljnu demografskukrizu. Nažalost, službena hrvatska migracijska statistika nije cjelovita i ne daje punu sliku brojčanog razmjera iseljavanja, napose kada je riječ o vanjskoj migraciji. Neka istraživanja pokazuju da je stvarni broj iseljenih iz Hrvatske u inozemstvo možda i do tri puta veći od službenoga broja. Ako je to doista tako onda je aktualna i realna migracijska komponenta trenutnoga i predvidivoga ukupnoga kretanja stanovništva Hrvatske, a na poseban način upravo hrvatskoga istoka, izrazito zabrinjavajuća i dugoročno neodrživa s motrišta društvene stabilnosti i ekonomskoga napretka. Sve to stavlja i pred Crkvu nove izazove. Rješenje zasigurno nije u reorganizaciji i spajanju župnih zajednica nego u nastojanju da se prevlada mentalitet koji očekuje da mu država ili netko drugi riješi životne poteškoće, mentalitetu koji potiče i odobrava korupciju i političku podobnost. Crkva je pozvana pružiti evangelizacijski navještaj socijalne duhovnosti koju prati i veća socijalna osjetljivost za čovjeka u potrebi. Potrebno je izgrađivati snažniju svijest solidarnosti i osobne (građanske i vjerničke) odgovornosti, mentalitet koji promiče kulturu života i ističe da je dijete najizvrsniji Božji dar roditeljima koji pridonosi dobru njih samih; poduzetnički mentalitet koji potiče samopomoć u traženju izlaza iz životnih poteškoća te mentalitet koji njeguje zadružnu kulturu rada i duh zajedništva. U konačnici Crkva će se morati suočiti i s useljeničkom politikom i pripremiti se za prihvat useljenika koji će dolaziti iz različitih zemalja, pa i onih drukčijeg kulturološkog mentaliteta i vjere.
 
Dr. Tomislav Markić (Zagreb) predstavio je povijesni pregled razvoja hrvatske inozemne pastve te aktualnu pastoralnu skrb za hrvatske iseljenike. Poseban zamah pastoralna skrb za hrvatske iseljenike doživjela je europskim valom iseljavanja Hrvata u 20. stoljeću te osnivanjem Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu (Directio Nationalis Operum pro Migrationibus Croatis) 25. lipnja 1966. godine. Nakon kratkoga povijesnoga pregleda razvoja hrvatske inozemne pastve u predavanju se iznose statistički podaci (stanje 31. Prosinca 2018.) kao i pregled aktualnoga stanja i rasporeda pastoralnih prisutnosti po cijelome svijetu.
 
Prof. dr. fra Anđelko Domazet (KBF Split) obradio je pitanje religijskog pluralizma potaknutog migracijama u teološkoj perspektivi. Polazeći od činjenice da je religijski pluralizam objektivan teološki problem, u prvom dijelu rada autor analizira tri uobičajena religijsko-teološka nacrta ili modela koje nam nudi današnja teologija religija u pokušaju da odgovori na pitanje kakav bi trebao biti stav Crkve i kršćana prema religijskom pluralizmu: predkoncilsko stajalište prema drugim religijama (eskluzivistički ekleziocentrizam), pristup Drugoga vatikanskoga koncila i poslijekoncilske teologije (inkluzivistički kristocentrizam) te pogled na druge religije predstavnika tzv. pluralističke teologije religija (pluralistički teocentrizam). U tome se kontekstu, u drugom dijelu rada, propituju neki mogući pristupi i strategije koji dovode u pitanje tri gore spomenuta stajališta, te nude vlastite pokušaje prakticiranja međureligijskog teološkog dijaloga kao što su: komparativna teologija religija (Klaus von Stosch) i abrahamska ekumena (Karl-Josef Kuschel). U trećem i završnom dijelu rada, polazeći od ispravnog razumijevanja zahtjeva jedinstvenosti i apsolutnosti kršćanske vjere, autor donosi neka zapažanja o naravi i karakteru misijskog naloga Crkve u ozračju religijskog pluralizma i dijaloga.
 
Doc. dr. Paweł Mąkosa (KS Lublin, Poljska) govorio je o migracijskoj situaciji u Poljskoj. Poljsko je društvo otvoreno za Ukrajince zbog međusobne kulturne, jezične i vjerske bliskosti. Poljaci su se također pozitivno izjasnili i glede migranata iz drugih zemalja. S druge strane, međutim, preko 70% stanovništva protivi se prihvatu migranata iz islamskih zemalja. Glavni razlog ovakvoga pristupa krije se u stereotipima po kojima se islam poistovjećuje s terorizmom. Ovakvo poimanje prožima masovne medije i političke rasprave. Poljska vlada provodi izrazito rekstriktivnu migracijsku politiku i odbija primiti ne samo ekonomske migrante nego i izbjeglice iz islamskih zemalja. Naprotiv, Katolička Crkva u Poljskoj mišljenja je da je potrebno pomoći izbjeglicama i primiti ih. Istodobno, međutim, Crkva naglašava da imigranti moraju poštovati kulturu i zakone zemlje u koju dolaze.
 
Mr. Tvrtko Barun (Zagreb) iznio je iskustvo Isusovačke službe za izbjeglice u kontekstu kršćanskog svjedočenja i socijalnog nauka Crkve. Godine 2018. Isusovačka služba za izbjeglice (Jesuit Refugee Service– JRS) obilježila je 25. godišnjicu djelovanja u Republici Hrvatskoj.Kroz sve to vrijeme, u različitim okolnostima, poslanje oveorganizacije ostalo je isto: pratiti, služiti i zagovarati izbjeglice i ostaleprisilno raseljene osobe. Danas su migracije i izbjeglištvo tema kojasvakodnevno puni medije, tema koja je izrazito kompleksna, a kojomse uvelike manipulira. Zato je poslanje JRS-a danas još teže živjeti:još je veći izazov svjedočiti Krista u skladu s crkvenom tradicijomprimanja stranca koji je u potrazi za sigurnošću, zaštitom i dostojanstvenijombudućnošću. Ipak, katolički socijalni nauk te ignacijevskaduhovnost jasno ukazuju da se autentičnost kršćanskog poslanja očitujeu službi vjere koja zahtijeva pravdu i promicanju pravde kojaostvaruje vjeru.
 
Dr. Emanuel Petrov (KBF Split) predstavio je stav Ivana Pavla II. prema migracijama i njegovo paradigmatsko obilježje za Crkvu. Usvojim poslanicama za Svjetski dan selilaca i izbjeglica Sveti Papabeskompromisno zastupa stav da Crkva i svi njezini članovi, ukolikožele ostati vjerni Kristovom poslanju, ne smiju biti slijepi na vapajei potrebe migranata i njihovih obitelji, nego su dužni autentično živjetiKristovu istinu, tj. evanđeoski intervenirati i iskazati solidarnost,te tako u dijalogu svjedočiti i navijestiti puninu spasenja pridržanuCrkvi po Kristu. Selilaštvo u tom smislu nije prijetnja, nego prilika zanapredak i rast blagostanja ljudske obitelji. Shodno tome nezaobilazanput Crkve trećeg tisućljeća jest kultura života tj. kultura dobrodošlice,integracije obitelji, te humanog pluralizma.
 
Doc. dr. Mihael Prović (KBF Split)predstavio je temu solidarnosti i mogućnosti vjerskog odgoja srednjoškolaca pred fenomenom migracijske krize u Europskoj uniji. Autor u radu istražuje utjecaj katoličkog odgoja prema Planu iprogramu katoličkog vjeronauka za četverogodišnje srednje školeu RH, u promicanju solidarnosti pred fenomenommigracijske krize u Europskoj uniji. Vrijednosti katoličkog odgoja,po Planu i programu, kompariraju se sa vrijednostima Unije kakobi se došlo do sagledavanja i racionalizacije izazova suživota domaćegstanovništva i migranata. Proučavajući problematiku i izazovemultinacionalnog, plurikulturalnog društva u kojem se (još uvijek)traže rješenja mogućih međuljudskih suodnosa, kako bi preko principasuživota, svatko na svoj način, u slobodnom i demokratskom društvuUnije, živio svoj svjetonazor, te nacionalni i vjerski identitet.
 
Prof. dr. Josip Dukić (KBF Split) predstavio je istraživanje o Hrvatima prisutnima u brojnim logorima Italije od kraja 1915. pa sve do svibnja 1946. Prema nepotpunim istraživanjima, u brojnim logorima Italijeod kraja 1915. pa sve do svibnja 1946. boravilo je preko 20 000tisuća Hrvata. Prva skupina zarobljenika dovezena je na Sardiniju izalbanske luke Valona pred Božić 1915. godine. Riječ je, prema nekimizvorima, o nekoliko tisuća hrvatskih vojnika koji su bili u sastavuaustrougarske vojske, a koje je srpska vojska zarobila na južnom, balkanskombojištu krajem 1914. i početkom 1915. godine te ih potomizručila savezničkoj talijanskoj vojsci. Drugu skupinu Hrvata, koja jebila najmanja, ali ujedno i najratobornija, činili su pripadnici ustaškogpokreta, revolucionari pod vodstvom Ante Pavelića, njih neštoviše od 500, koji su boravili u talijanskim logorima, ali i u raznimmjestima, ponajviše na Sardiniji, od 1932. do uspostave NezavisneDržave Hrvatske. U trećoj skupini Hrvata bili su zatvorenici fašističkeItalije, dovedeni u talijanske logore s prostora Nezavisne DržaveHrvatske, u razdoblju od početka rata do kapitulacije Italije u rujnu1943. godine. Koliko je zatvorenika tada bilo u logorima, tek bi trebaloistražiti. U četvrtoj, najvjerojatnije najbrojnijoj skupini bilo jeoko 11 000 tisuća izbjeglica, koji su po završetku Drugoga svjetskograta napustili svoj dom pred krvavim progonom komunističko-partizanskevojske Josipa Broza Tita. Rad se temelji ponajviše na izvornoj,ali i djelomično objavljenoj građi.
 

Nives Matijević

Preprek nije "poduprlo" Hrvatsko nacionalno vijeće

 
 
Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom članaka u „Hrvatskoj riječi“ br. 862 od 25. listopada 2019. godine.
Slikovni rezultat za bač - katolici
„Hrvatska riječ“ br. 862 od 25. listopada 2019. godine povodom proslave dana rođenja bana Jelačića u Petrovaradinu donosi članak pod nazivom „Poruke zajedništva i ohrabrenja“. Poruka zajedništva je nejasna ali izrazito politički naglašena, jer skoro polovicu dvosatnog programa HKPD „Jelačić“ iz Petrovaradina zauzeli su govori dužnosnika, od Selakovića do Čovića, tako da je voditeljica programa na kraju ukorila goste iz Požege da su odužili sa svojom svirkom! Gdje se umješa politika, tu umire kultura! A nama srijemskim Hrvatima sve to miriše da će se i sjedište DSHV-a, uskoro preseliti u onu ulicu u Subotici gdje je vojska, policija i zatvor. Zato za nas to nije nikakvo ohrabrenje, a ako treba da jeste, onda je zakasnilo trideset godina!
 
I sve je tako jer u svemu ima prste čudo od „bunjevačkog Hrvata“ g. Tomislav, ekspert za kulturu, ekspert za politiku i ekspert za sve. U posljednje vrijeme malo se pogubio, ali najbolje po nas bi bilo da se sasvim izgubi. On je, kako se sam hvali, pozvao Čovića, prvo u Donji Tavankut, pa onda i u Petrovaradin, ali kako su došli i ostali, je mala tajna majstora zakulisnih zakuhavanja, puhanja u hladno i podgrijavanja vrućeg, pri čemu je g. Tomislav najpodobniji i za to. Za ovaj broj „Hrvatske riječi“ povodom ovog slučaja on čak izjavljuje:
Hrvati u Srbiji (ovaj sklop riječi g. Tomislav uporablja samo u izuzetno iznimnim prilikama!) i BiH imaju puno toga zajedničkoga – žive izvan matične države, obje zajednice su autohtone na svom području (u Srbiji jedimo u Srijemu, prim. a.), a imaju istu prapostojbinu (Rusiju, Iran, Krapinu?!). Ovo „priopćenje“ je, posebice za srijemske Hrvate, potpuno zbunjujuće i ne znamo u koju vrstu penetracije treba da spada ali tko imalo bolje poznaje povjest Hrvata ne zna o čenu se radi. Ili je u pitanju najnovija varijanta povijesti vojvođanskih Bunjevaca, koje treba još negdje penetrirati?
 
A ako ostavimo zbunjevačku politiku onda je grafičko rješenje koje simbolizira dan rođenja bana Jelačića (tipujemo da ga je dizajnirao Darko Vuković, jer Hrvati u Srbiji nemju drugog dizajnera), u najmanju ruku čudno: ogromno banovo desno uho je zakačeno za slovo „B“, desno banovo oko i brkovi za slovo „A“, a lijevo banovo oko za slovo „N“. Ideja da se velikim slovima napiše „BAN“ preko banovog lica je od njega napravila karikaturu zrikavog četnika, što bi se kod zlonamjernih moglo protumačiti kao ismijavanje banovog lika (i djela), da ne ulazimo u genijalnost estetskog i grafičkog izražaja. No, u zahvalnost svemu tome upravo ovaj broj „Hrvatske riječi“ donosi intervju sa ovim jedinim, nezamjenjivim i najgenijalnijim hrvatskim dizajnerom u Srbiji. A u pitanju je samo bliskost (da ne upotrebimo ružniji oblik izraza za penetraciju) s bunjevačkohrvatskim rukovodstvom u Subotici (čitaj g. Tomislavom), uz čega idu i visoki honorari.
 
 
 
I sve tako izgleda i u ovom broju „Hrvatske riječi“ kao i u svakom drugom, no, da mi ne zamjerite da sve gledam crno, ovaj put u sasvim afirmativnom i pozitivnom smislu izdvajam članak Marka Tucakova „Dekorativna multikulturalnost, opet“. Ali, opet da sve ne bude idealno, Marko više nego skromno piše o kulturnoj manifestaciji Književnog kluba HKUPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada „Preprekova jesen 2019.“, što se uklapa u koncepciju „Hvatske riječi“ pa mu se ni u tom smislu ne može zamjeriti (u Upravnom je odboru ovog časopisa, pa ne smije više o „Prepreku“), ali je napisao da je manifestacju, pored potpore Grada Novog Sada i Kulturnog centra Novog Sada, „poduprlo“ i Hrvatsko nacionalno vijeće, što nije istina! „Preprekovci“ su u flajeru programa jednostavno dodali HNV, da bi smanjili bruku sramnog odnosa ovdašnjih hrvatskih krovnih institucija prema ovoj hrvatskoj kulturnoj udruzi. Tradicionalnu kulturnu manifestaciju novosadskih Hrvata „Preprekova jesen“ materijalno je ove godine pomogao jedino Grad Novi Sad, a domaćin je bio Kulturni centar Novog Sada. I nitko više!
 
Ali Marko u članku „Dekorativna multikulturaknost, opet“ piše o onom što nikada nisu i nikada ne će napisati plaćeni djelatnici Zavoda za kultutu vojvođanskih Hrvata na čelu s g. Tomislavom, posebice ne predstavnici „jedine relevantne hrvatske političke stranke“, DSHV, na čelu sa svojim predsjednikom g. Tomislavom, koji je i zastupnik Hrvata u Skupštini Republike Srbije, a o plaćenim djelatnicima i dopisnicima „Hrvatske riječi“ da ne govorim!!! Naime, Marko kaže da se o području starog Bača i okolice, bogatog građevinama koje potječu od XII. stoljeća i u koje (područje) su se slijevali mnogi narodi od neolita do danas, ne govori o multikulturalnosti na adekvatan način i multikulturalnost je samo, kako kaže „opet samo dekorativna“.
Primjerice,piše Marko, u nedavno obnovljenom Franjevačkom samostanu u Baču, čiji hodnici, klauzura, zidovi, niše, kao i susjedna crkva Uznesenja Marijina, vrve dokazima da je cijeli kompleks identitetski marker postojanja i vjere Hrvata na lijevoj obali Dunava u Bačkoj, barem u posljednjih 330 godina..., svi natpisi na muzejskim predmetima, u vodičima i informativnim pločama su samo na srpskom i engleskom jeziku!
 
Marko navodi i sakralnu postavku stručnih autora iz Ministarstva kulture Republike Hrvatske Ranka Saračevića Würth-a i Lukrecije Pavičić Domijan, gdje nazivlje za liturgijski tekstil, predmete i posuđe jednostavno nemaju inačice na srpskom jeziku, a riječ „Hrvat“ i izvednice iz nje niti jednom nisu spomenute! Samo u tiskanom vodiču je prisutan subetnonim „Šokac“, da bi se sakrio pravi identitet hrvatskog naroda (ja sam u otvorenim pismima govorio da je „Šokac“ u Vojvodini pežorativni naziv većinskog stanovništva za „labavog“ Hrvata, postoji uzrečica: „Od volje ti, kao Šokcu post!“)! Marko jasno, glasno i stručno navodi primjer Bača kako se namjerno i perfidno krije sve što je hrvatsko, a to se događa na svim prostorima sa srpskom vlašću. U Vojvodini u kooperaciji sa svim sortama Bunjevaca. A kada bi se naši čelnici (g. Tomislav i njegovi poltroni) umjesto toga tko su i odakle su Bunjevci, samo deseti dio bavili onim što ovdje navodi Marko Tucakov, a u vezi Srijema, vidjeli bismo kako je sve što je hrvatsko u Srijemu sistematski devastirano i većinom neć i nestalo!
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Vlado Milunić, češki arhitekt hrvatskog podrijetla, primio Red Ante Starčevića

 
 
Vlado Milunić, češki arhitekt hrvatskog podrijetla, primio je u četvrtak 24. listopada Red Ante Starčevića koji mu je na poticaj Hrvatsko-češkog društva dodijelila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović za izniman doprinos razvoju i unapređenju hrvatsko-češkog prijateljstva kroz promicanje Republike Hrvatske u arhitekturi u Češkoj Republici. Svečanost dodjele visokog hrvatskog odlikovanja održana je u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Pragu, a Red Ante Starčevića Miluniću je na prigodnoj svečanosti uručila veleposlanica Ljiljana Pancirov. Ona je u svom govoru istaknula vrijednost Vlade Milunića kao čovjeka i vrhunskog stručnjaka koji je u svojim radovima pokazao da čovjek mora biti u središtu, a njegovo okružje prilagođeno čovjeku i u komuniciraciji s njim. „Arhitekt Milunić dao je svojim radovima i dašak socijalne suvremenosti. Njegov rad odlikuje bogatstvo ideja, smjelost izričaja i entuzijazam“, kazala je veleposlanica Pancirov.
Svečanosti su, uz obitelj laureata, mnogobrojne prijatelje i suradnike, nazočili i uglednici češkog javnog života, među njima i Milunićeve kolege arhitekti na čelu s dekanom Arhitektonskog fakulteta Ladislavom Labusom i predsjednikom Saveza arhitekata Češke Olegom Hamanom.
Slikovni rezultat za Vlado milunic praha
Vlado Milunić rođen je 3. ožujka 1941. u Zagrebu, a od 1956. živi u Češkoj gdje je ostvario vrijedna i priznata djela suvremene arhitekture, među kojima se kao najpoznatija u europskim i svjetskim razmjerima ističe poslovna zgrada na obali Vltave u Pragu poznata kao Kuća koja pleše (Tančící dům), dovršena 1996.  Studij arhitekture Milunić je završio 1966. na Češkom tehničkom sveučilištu, a zatim se do 1969. usavršavao u Parizu. Od 1970. do 1990. radio je zajedno s kolegom Janom Línekom, a od 1990. djeluje u vlastitom Studiju VM (Volné myšlenky, tj. Slobodne ideje). Projektirao je brojne javne zgrade, među kojima se ističe nekoliko domova umirovljenika u Pragu, dom kulture Sedlec-Prčice, Dom djece i mladeži Modřany, stambeni kompleks Hvězda, stacionar za hendikepiranu djecu u Českim Budějovicama te više obiteljskih kuća. Radio je i na preuređenju dijelova stare gradske jezgre i stambenih naselja u Pragu i Bratislavi. Jedan je od autora Češke četvrti u Šangaju, a njegovi radovi su i radarski toranj u Zračnoj luci Václava Havela u Pragu, praška galerija Ungelt, Gallery Club Radost FX te prijedlog za novi centar grada Rijeke.
 
Kuću koja pleše, sliku suvremene praške arhitekture i simbol modernog Praga, Vlado Milunić projektirao je 1992. zajedno sa svjetski poznatim kanadsko-američkim arhitektom Frankom Gehryjem, a idejni projekt za zgradu Milunić je osmislio zajedno sa svojim prijateljem, češkim predsjednikom Václavom Havelom. Zgrada simbolizira slobodu i dinamičnost češkog društva nakon Baršunaste revolucije i stekla je veliku popularnost među posjetiteljima Praga te se, uz Hradčane i Karlov most, smatra jednom od tri praške znamenitosti koje turisti najčešće fotografiraju. Zgrada i njeni autori dobili su više nagrada i priznanja u Češkoj i inozemstvu.
 
U prijedlogu za odlikovanje Vlade Milunića Hrvatsko-češko društvo istaknulo je da Kuća koja pleše na određen način simbolizira i hrvatsko-češke odnose koje su kroz stoljeća obilježili i Hrvati koji su dugi niz godina živjeli i djelovali u Češkoj, među kojima se ističu Faust Vrančić, Josip Filipović, Vlaho Bukovac, Vladimir Prelog i Zvonimir Rogoz. „Svojim umjetničkim i javnim djelovanjem Vlado Milunić, u češkoj javnosti prepoznat kao češki arhitekt hrvatskog porijekla, doprinosi popularizaciji Hrvatske u Češkoj, a njegova Kuća koja pleše jedan je od vidljivih znakova uzajamnog kulturnog prožimanja Hrvata i Čeha koje je povezivalo i oplemenjivalo oba naroda stvarajući ne samo djela trajne vrijednosti, nego i jedinstven duh prijateljstva i zajedništva utemeljenog na zajedničkim civilizacijskim i ljudskim vrijednostima. Globalna prepoznatljivost Kuće koja pleše pozicionira to prijateljstvo i zajedništvo Hrvata i Čeha kao relevantan fenomen u europskim i svjetskim razmjerima koji može služiti za primjer drugim narodima“, poručilo je Hrvatsko-češko društvo koje je 2016. Vladi Miluniću zbog zasluga za razvoj hrvatsko-čeških odnosa dodijelilo Nagradu „Marija i Stjepan Radić“.
 

Marijan Lipovac

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Petak, 13/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1607 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević