Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Bokeljska mornarica i Kolo svetog Tripuna stečevina hrvatskog naroda i hrvatske kulture

 
 
Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Zvonko Kusić sudjelovao je u petak 19. siječnja na znanstveno-stručnom skupu „Bokeljska mornarica i Kolo svetog Tripuna kao tradicija bokeljskih Hrvata" održanom u Muzeju Mimara u organizaciji Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Hrvatske bratovštine „Bokeljska mornarica 809". Skup je održan s ciljem razmatranja mogućnosti zajedničke nominacije Bokeljske mornarice i Kola svetog Tripuna na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva koju bi uputile Hrvatska i Crna Gora. U svom je govoru akademik Kusić izrazio vjeru u uspjeh zajedničke kandidature i podsjetio na bogatu kulturnu baštinu Hrvata u Boki kotorskoj. „Na rubu zapadnog kršćanstva, gdje se susreću katoličanstvo i pravoslavlje, dio hrvatskog korpusa odvojen od domovine, uspio se ne samo održati, već i stvoriti kulturna dobra u nesrazmjeru sa svojim brojem. Pritom je veliku ulogu odigrala Katolička Crkva i stoga je identitet tamošnjih Hrvata i Katoličke Crkve neodvojiv, što se očituje i u slavljenju svetog Tripuna. Jasno je da su Bokeljska mornarica i Kolo svetog Tripuna stečevina hrvatskog naroda i hrvatske kulture “, kazao je akademik Kusić. Odao je priznanje bokeljskim Hrvatima koji žive u Hrvatskoj gdje su stvorili bratovštine u pet mjesta (Zagrebu, Rijeci, Splitu, Puli i Dubrovniku), prenoseći tako kroz više generacija tradiciju Bokeljske mornarice i njegujući Kolo svetog Tripuna kao simbolični ritual kojim dokazuju pripadnost hrvatskom narodu.
http://cdn.dubrovniknet.hr/mdata2014/1486375145_657_velika_sv.Tripun%20(1).jpg
Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek kazala je da Hrvatska već ima bogato iskustvo u zajedničkom nominiranju prirodne i kulturne baštine na UNESCO-ov popis, pri čemu su u suradnji s Crnom Gorom na taj popis uvršteni stećci i venecijanske utvrde. Istaknula je i da UNESCO cijeni upravo zajedničke nominacije s obzirom na česte promjene granica i seljenje stanovništva, pri čemu zajednička baština može biti temelj kulturne i političke suradnje među državama.
 
O povijesti Bokeljske mornarice i njenoj povezanosti s Katoličkom crkvom, kultom svetog Tripuna i bokeljskim Hrvatima opširnije je govorio kotorski biskup Ilija Janjić. „Bokeljska mornarica neće nikad biti Crnogorska bokeljska mornarica, jedino može biti Bokeljska mornarica u Crnoj Gori“, kazao je Janjić, upozorivši da crnogorska vlada kod pokretanja postupka uvrštenja Bokeljske mornarice i Kola svetog Tripuna na UNESCO-ov popis nije kontaktirala Kotorsku biskupiju. Tradicija Bokeljske mornarice seže u 809. kad su iz Carigrada u Kotor prenesene relikvije gradskog zaštitnika svetog Tripuna, a prvi put se spominje 1353. kao pomorska bratovština, što je, po Janjićevim riječima, institucija kakva postoji samo u Katoličkoj crkvi. Bokeljska mornarica bila je odvojena od katoličke tradicije samo u vrijeme komunističke vladavine kad je bila svedena na folklornu udrugu. „Bokeljska mornarica je dio katoličke tradicije koju u Boki kotorskoj predstavlja Kotorska biskupija i nju su kao kulturnu i duhovnu baštinu sačuvali pripadnici Katoličke crkve i hrvatskog naroda, ne umanjujući doprinos drugih koji su se s tom baštinom identificirali“, rekao je biskup Janjić. Iznio je podatke da su pravoslavci 1860. istupili iz članstva u Bokeljskoj mornarici čiji članovi su se regrutirali uglavnom iz većinski katoličkih mjesta u Boki kotorskoj, dok se lode (pohvale) u čast svetog Tripuna na njegov blagdan 3. veljače od 1871. izgovaraju na hrvatskom jeziku, umjesto dotadašnjeg talijanskog.
 
Ivo Škanata, predsjednik Hrvatske bratovštine "Bokeljska mornarica 809" Zagreb, izrazio je nadu da će se „prazna rubrika“ koja sada postoji u nacionalnom određivanju kulturnog dobra Bokeljske mornarice ispuniti na pravi način. „Ako mi to ne napravimo, napravit će netko drugi, što neće biti u skladu s povijesnim istinama", rekao je Škanata.
 
Predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković kazao je da je Bokeljska mornarica temelj tradicionalne kulture koji potvrđuje hrvatsku opstojnost u Crnoj Gori. Poručio je da Crna Gora treba biti ponosna na sav doprinos hrvatskog naroda kako više ne bi dolazilo do omalovažavanja i odvajanja te tradicije od katoličke crkve. 
 

Marijan Lipovac

U kući u Hrtkovcima

 
 
U kući u Hrtkovcima pamtim majku svoju,
vidim je kako veselo za Božić mijesi kolače,
ili kako brižno, sa sjetom, pakuje torbu moju
i, ispraćajući me na daleki put, potiho plače.
U kući u Hrtkovcima pamtim svoga bâbu,
vidim ga kako se brije, žuri, vezuje kravatu,
samo o povijesti, sve druge teme su tabu,
priča meni, kao da smo već u školi na satu.
 
U kući u Hrtkovcima pamtim tetku Terezu,
vidim je kako u avliji čisti lišće suho, opalo,
kako baš svako veče na kapiji namiče rezu,
a meni tepa da ću uvijek biti njeno luče malo.
 
U kući u Hrtkovcima pamtim i strinu Milju,
vidim je kako se u sobi pred raspećem moli,
sina joj jedincanema, pali vrh na svijeće fitilju,
i umjesto njemu meni šal plete, a duša je boli.
 
U kući u Hrtkovcima pamtim i strica Pēpu,
vidim ga kako naša dva konja timari u štali,
lagano češlja njihovu crnu, dugu grivu lijepu,
i meni uvek uz osmeh dobacuje nešto u šali.
 
U kući u Hrkovcima pamtim i djeda Maraša,
vidim ga kako na šoru sjedi na velikoj klupi,
pozdravlja tako što po njoj lako štapom lupi,
a meni priča kako je bila velika obitelj naša.
 
U kući u Hrtkovcima danas više nikoga nema
sve sam svoje drage iz nje sahranio odavno,
sad se i meni ista sudba sasvim blizu sprema,
nestat će tako jedno stablo staro i vrijeme slavno.
 

Branimir Miroslav Tomlekin (iz zbirke pjesama Pjesme koje treba spaliti)

Djedovo moje

 
 
Još izdaleka me zapahne znani miris po šljivi,
dva bureta prezrelog voća ovdje u vajatu stoje,
i pričinilo mi se kao da su baka i djed još živi,
iako su već dugo govorili da zadnje dane broje.
https://www.penzin.rs/wp-content/uploads/2015/08/Zidan-je-od-blata-iz-inata-A%C5%A1anja-Srem-Slobodan-%C4%8Cavi%C4%87-stara-ku%C4%87a-610x438.jpg
Djed je umro jučer kupeći baš za rakiju šljive,
družicu je svoju za samo desetak sati nadživio,
preksinoć ju je zatek’o mrtvu došavši sa njive,
i sebe je zbog toga, sasvim bez razloga, krivio.
 
Na djedovoj kući zabat do šora srušio se lane,
sa zidova davno je pao kreč, pendžeri se krive,
i odžaka nema više, prokišnjava na sve strane,
ali on i baka nigdje drugdje ne htedoše da žive.
 
Odavno sam ih zvao u grad, u moj veliki stan.
Djedovo moje, nama je ljepše u toj našoj štali,
nigdje ne bismo mogli imati tako blažen san!
Znao sam da djed govori istinu, ali kao u šali.
 
I kad ono ludilo bješe došlo u naše mirmo selo,
kad su ih tjerali iz te kuće da idu nekamo tamo,
nož djedu stavljali pod grlo, baki cijev na čelo,
rekli su takvima da odavde mogu na nebo samo.
 
Ali sada je posljednje ljeto i za taj šljivik stari,
šljive u njemu nema nitko više da trese i kupi,
srušena je taraba, za voćke više nitko ne mari,
u štali je korov, a krov je pao na kazan u šupi.
 
I posljednja komina od šljive džibri u vajatu,
rakijom u ovoj kući neće se više puniti čaše,
po avliji riju neke tuđe svinje, sve je u blatu.
Ugasilo se, tu u Srijemu, još jedno ognjište naše...
 

Branimir Miroslav Tomlekin (iz zbirke pjesama Pjesme koje treba spaliti)

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Nedjelja, 18/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1048 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević