Get Adobe Flash player
Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

Uskoro "lijevo-liberalna" kandidatkinja kod Velimira...

Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

Dok mi moramo stalno dokazivati da nismo fašisti, zlatousti Vučić...

Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

Srpska politika petokrakom je otkrila svoje maskirano lice...

Svjedok istine i glas savjesti

Svjedok istine i glas savjesti

Dr. Esther Gitman Hrvati prihvatili čista i otvorena...

Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

Mediji stvaraju uljepšanu sliku druga...

  • Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

    Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

    četvrtak, 14. veljače 2019. 14:45
  • Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

    Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:12
  • Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

    Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

    četvrtak, 14. veljače 2019. 19:33
  • Svjedok istine i glas savjesti

    Svjedok istine i glas savjesti

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:07
  • Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

    Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:01

Između Pridrage i Lübecka

 
 
                Bratiću A. G. Čulini
 
Gore, na sjeveru
gdje Baltik – more huči
gdje sjeverne zore
        ostavljaju trag,
neka ti galeb pozdrave uruči
i kaže tiho;
https://www.apartmanija.hr/slike/slike_gradovi/pridraga-1.jpg
        Ti si mi brate drag...
Tamo na sjeveru
        gdje hladnije su zvijezde,
gdje neki drugačiji
        vjetri njedra biju,
gdje misli i osjećaji
        drugačije jezde
gdje stihovi se drugačije siju;
neka te jug naš sjeti
i glas izvora zovne
        na krš ostavljeni
        i staru avliju...
Jer, ovdje
        gdje vrhovi Velebita strše
        do plaveti neba
        koji često zovu
u ogredu staru, k' gumnu
        gnijezdu sokolovu
borovoj šumi
        i znanom nam moru;
osjećam spoj ljepote, zanosa,
od mira, do starog bunta i prkosa
i šaljem tebi, tebi brate dragi
        koji ćutiš kucaje srca
        koji poznaješ uzdisaje Duše
        koji čuješ
                tanane misli moje
i radost i muku;
kad i bonace tihane
        nastanjuju luku,
neka te mirisi juga
kad i tamo je tuga
u odaje svoje
        sa žarom privuku...
Iako, ah, mi pjesnici,
čudnovati meštri od slike i Riječi
znamo u svakom trenu
        što nas liječi...
Da, riječi bližnjih
svih dragih nam Bića
sve Prirode Majke
        i svih njenih (p)tića...
Sve što u krhke
        dolazi antene...
Od živosti mudrosti
od radosti mladosti
igara djetinjstva
        snene – uspomene...
Ne znam što bih dalje
        do brate na sjeveru
gdje i sam dugo kovah sudbu svoju
nego, nek' redaju se češće
        svijetli dani sreće
nek' i nama kapne
        kap meda u mlijeko
nek' nam i osmijeh Sunca
poljubi sve ushite Duše
        sa vrhunca;
Nek' i pjesnicima
        u samotnoj tišini
dok snivamo o visini
        ovdje u nizini
BAR  PONEKAD  POĐE
BAŠ  KAO  PO  LOJU!
 

Zvonko Čulina, Pridraga, 8. rujna 2018.

O vrlinama i porocima suvremenog svijeta u Uvrnutim pričama

 

 

Obično kažemo da uvijek pronalazimo odgovore predi zazovima suvremenog svijeta pokušavajući otkloniti ili opisati neku vrstu permanentne društvene krize kojoj bivamo često izloženi. Ta permanentna kriza i česti udari na društvene i moralne norme kao da postaju dio onoga što imenujemo kao suvremeni svijet ili suvremena civilizacija. Ali, na koji je način danas moguće govoriti i pričati o tom suvremenom svijetu, o toj suvremenoj civilizaciji čiji smo akteri? Je li taj govor suočen sa svim onim tehnološkim dostignućima, sa idejom progresa, napretka i nekom vrstom tehničke lagodnosti, treba zatvarati oči, izbjegavati, prešutkivati svo umnožavanje mana, rastuću moralnu krizu, sve apsurdne nejednakosti, društvene paradokse? Izgleda li sadašnji stupanj razvoja ljudskog društva i razvoja civilizacije bolji ili gori, apsurdniji ili jasniji, napredniji, uvrnutiji, nego ranije?
http://www.zkvh.org.rs/images/stories/Foto_za_HR/Foto_br_806/Uvrnute_pri%C4%8De.jpg
Negdje u tim okvirima, između svih tih pitanja sa kojima se svi suočavamo, nastaju duhovite, ironične, satirično podrugljive priče o ljudskim, moralnim i društvenim slabostima i manama, o vrlinama i porocima savremenog sveta, uobličuju se u Uvrnute priče Branimira Miroslava Tomlekina, sa nužnom mjerom kritičkog duha i jasnog i specifičnog piščevog stava prema toj i takvoj zbilji.
 
Priče koje uz svu meru humorne lakoće nose u sebi onu vrstu pripovjedačkog rizika, one tako neizbježne mogućnosti po kojoj svaku piščevu domišljatost i maštovitost često može nadmašiti apsurdnost i iščašenost pojava zbilje. Svjesno izložen toj opasnosti Tomlekin na izniman način uspjeva nadograditi, ocrtati, zaogrnuti kritičnošću i dragocjenim humorom svoja pričanja o manama i vrlinama svijeta, te ih hiperbolizacijom, aluzivnošću, burlesknošću približiti čitaocu. Dakle, na licu čitatelja Tomlekin će uvek izmamiti osmijeh, počesto ga i razgaliti, ali i ostaviti negdje u poenti svog tog ironično-satiričnog opisa svijeta i trenutak za zabrinutost, onaj čas kada se svatko mora zapitati da li su takve situacije viđene, doživljene. Naravno da humornost njegova pričanja mami smijeh, čak i onda kada se poigrava sa porocima suvremene civilizacije, novcem, prostitucijom, drogom, pićem, ili kada govori o globalnim uvrtanjima na razini ljudske zajednice, o manama društvenih uređenja, o obrazovanju, o novim načinima shvaćanja i poimanja rada, humor je neizbježan čak i onda kada nas satirički britko, sa kritičkim stavom gotovo upozorava na lokalna i mentalna uvrtanja, na iščašenost našeg shvaćanja i na sve one mogućnosti koje otvaraju pojedina rješenja kojim se svijet preko nekih normi i stavova brani od apsurdnosti.
 
Preuveličavajući pojedine crte suvremenog svijeta, neke pojave, neke situacije, do krajnjih granica komičnog i apsurdnog u svojim pričama, Tomlekin istovremeno i razobličava, uvijek na humoran način, uvijek kao u nekoj gotovo bezazlenoj šali, privid i opsjenu svega toga i razotkriva onu negativnu bit koja često izmiče.
 
Tako, kada čitalac prođe kroz sva ta mentalna, globalna i lokalna uvrtanja, kada mu na licu još uvek ostane ona doza probuđenog smijeha, ipak se mora na koncu zapitati o granicama i mogućnostima iščašenja suvremenog svijeta, o svim onim vrlinama koje se gube ili zadobijaju nove oblike, o tome kada i kako se uspostavlja novi sustav vrijednosti. I to nije sve. U duhu najbolje tradicije satiričke književnosti, duhu menipske satire ili tradicije jednog Svifta, nastala je knjiga Uvrnute priče, a Branimir Miroslav Tomlekin je sugestivnošću svog pripovijedanja, pažljivim ocrtavanjem mana i vrlina, apsurdnosti i iščašenosti svijeta, pokazao da je satirički pisac od nerva.
 
O autoru
 
Branimir Miroslav Tomlekin (1944.) je vojvođanski književnik, pjesnik, pisac kratkih priča, kolumnist i kroničar i piše na hrvatskom i srpskom jeziku (pri čemu koristi pseudonim Branimir Tomlekin). Osnovnu školu je završio u Hrtkovcima, gimnaziju u Rumi, a Arhitektonski fakultet u Ljubljani. Radio je Vukovaru, Banjoj Luci i Novom Sadu, gdje i danas živi kao umirovljenik.
Prve stihove napisao je u gimnaziji i oni su lirski, opisni i ljubavni, a kasnije i satirični i buntovni zbog tragičnih događaja početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u Vojvodini, posebno u Hrtkovcima. O tome piše i u romaniziranoj kronologiji svoje obitelji u dvije knjige: Hrtkovci, priče o onom što je nekad bilo („ALFA-graf“, Petrovaradin, 2015.), koja obuhvaća period od njezina dolaska u Hrtkovce 1737. godine do Prvog svjetskog rata, i Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela („TKANICA d.o.o.“, Zagreb, 2015.), koja obuhvaća period od Prvog svjetskog rata do progona 1993. godine. Priče iz ove druge knjige objavile su mu u nastavcima i „Hrvatske novine“ (Subotica).
 
Književni radovi, članci i feljtoni su mu objavljivani u glasilu Zavičajnog kluba Hrtkovčana „Gomolava“ (Zagreb), glasilu Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata „Zov Srijema“(Zagreb), časopisu za književnost, umjetnost i znanost “Klasje naših ravni“ (Subotica), „Hrvatskim novinama“ (Subotica) i „Hrvatskoj riječi“ (Subotica). U poslijednje vreme radove mu objavljuje i tjednik za kulturu, znanost i društvena pitanja „Hrvatski fokus“ (Zagreb). Zbirku pjesama Salauka, kao i humorističko-satirične zbirke pričaZa sve je kriv moj deda,Slatko kod Dunje iGaudeamus idi u tur objavila mu je 2013. godine izdavačka kuća „Bistrica“ (Novi Sad), a 2014. godine kod istog izdavača objavljuje humorističko-satiričnu zbirku priča Nasukana mornarica i roman s ratnom temom Godine zaslepljujućih boja. U 2015. godini piše i treću knjigu o Hrtkovcima Hrtkovci, priče o staroj kući i mladosti,u 2016. knjigu Srem na vetronetini istorije i u 2017. roman Kako nastaju anđeli. Ove tri knjige izdaje mu „ALFA-graf“ (Petrovaradin), aHKUPD „Stanislav preprek“ (Novi Sad) 2017. zbirku pjesama Pjesme koje treba spalliti.
 
Značajan rad mu je i feljton u šest nastavaka o arheološkom nalazištu Gomolava kod Hrtkovaca (objavili „Gomolava“, „Zov Srijema“ i „Hrvatski fokus“ i „Hrvatske novine“ u periodu 2009.-2018. Zastupljen je u zbirkama priča: Priča o fotografiji, „Hrvatska riječ“ (Subotica, 2011.), Svjetla starih fotografija, „CRO-info“ (Subotica, 2015.) i Preprekova jesen (Novi Sad, 2016.-2018.), te zbirkama pjesama: Lira naiva (Subotica, 2013.–2014.), Između kamena i svitanja (Rešetari, 2016.), Dalje do riječi (Rešetari, 2017.), Umjesto mojih ruku (Rešetari 2018.) i Preprekovo proljeće (Novi Sad, 2010.–2018.). Član je HKPD „Jelačić“ iz Petrovaradina i HKUPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada, u kojem je dvije godine bio voditelj Književnog kluba (2016.–2017.). Zastupljen je u Biografskom leksikonu Hrvata istočnog Srijema (Zagreb–Subotica, 2011.).

 

Franja Petrinović

Na tisuću lijepih trenutaka

 
 
Zaspim tek pred zoru i sanjam isti san,
dolaziš mi bez riječi, ljepša nego ikada,
ljubim te nježno, sve dok ne svane dan,
jer znam, to na javi više ne će biti nikada.
Mogu se samo lijepih trenutaka sjećati,
tvog anđeoskog lica i tog mirisa u kosi,
očiju punih ljubavi i tvojih toplih ruku,
dok nas strast zabranjene ljubavi nosi.
 
Zaspim tek pred zoru i sanjam isti san,
dolaziš mi bez riječi, ljepša nego ikada,
ljubim te nježno, sve dok ne svane dan,
jer znam, to na javi više ne će biti nikada.
 
Sjećam se i susreta poslije pisama dugih,
prepoznala si me izdaleka u tamnoj noći,
jer smo se voljeli tajno, krili se od drugih,
o sreći govorile su tada tvoje suzne oči.
 
Zaspim tek pred zoru i sanjam isti san,
dolaziš mi bez riječi, ljepša nego ikada,
ljubim te nježno, sve dok ne svane dan,
jer znam, to na javi više neće biti nikada.
 
I još tisuću lijepih trenutaka s tobom,
ostaju kao sjećanja i uspomene davne,
magle mi oči, paraju srce i kidaju dušu,
jer znam da našoj ljubavi nije bilo ravne.
 

Branimir Miroslav Tomlekin, Ljubljana, 1969. (neobjavljeno)

Anketa

Treba li M. Bandić podnijeti ostavku na dužnost gradonačelnika zbog odlikovanja Budimira Lončara?

Utorak, 19/02/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 933 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević