Get Adobe Flash player
Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

Siguran sam da nije ni retka napisao o pobijenoj osječkoj djeci od strane...

Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

U Istri i ostatku Hrvatske vladajući i dalje brane jugokomunističke...

Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

KPJ je bila islamska država u Hrvatskoj     Možda...

Mamac za naivne i neobaviještene

Mamac za naivne i neobaviještene

Kako čovjek bez karaktera može biti "Predsjednik s...

HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

Zastupnike bi trebalo zatvoriti u sabornicu i da 24 sata gledaju film...

  • Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

    Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 15:49
  • Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

    Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:38
  • Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

    Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:30
  • Mamac za naivne i neobaviještene

    Mamac za naivne i neobaviještene

    srijeda, 06. studenoga 2019. 08:14
  • HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

    HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:27

Izgraditi kulturu sjećanja

 
 
Svjedoci koji su govorili se nadaju se da će jednog dana ta nepravda biti ispravljena, ali ne osvetom, nego istinom, kako se ovakva dešavanja nikada više ne bi ponavljala. Projekt Vojvođanskog građanskog centra „Nepodobni građani“ predstavljen je 12. svibnja u prostorijama Hrvatskog nacionalnog vijeća u Subotici, a u kojem se govori o protjerivanju  Hrvata iz Vojvodine tijekom devedesetih godina XX. stoljeća.
http://glashrvatske.hrt.hr/wp-content/uploads/2015/06/projekt-nepodobni.jpg
„Cilj projekta je da se građanima, a osobito mladima, izgradnjom svojevrsne kulture sjećanja ukaže na događanja tijekom devedesetih godina kada su njihovi susjedi Hrvati protjerivani iz Vojvodine. Dostupno je malo podataka i informacija o protjerivanju Hrvata iz Vojvodine i najviše smo se služili zapisima iz pojedinih knjiga kao što su podaci iz knjige Marka Kljajića pod nazivom ’Kako je umirao moj narod’. Ljude je strah da govore o onome što su preživjeli tijekom tih devedesetih i taj strah je prisutan prije svega kod ljudi koji su ostali u Vojvodini,“ rekao je tom prigodom direktor Vojvođanskog građanskog centra Željko Stanetić.
 
„Hrvati u Vojvodini su devedesetih godina bili nepodobni građani. Oni su bili jedina manjina u Vojvodini koja je bila objekt etnički motiviranog nasilja. Treba govoriti o tome da je 25 ljudi hrvatske nacionalnosti ubijeno, na više stotina imanja bačene su eksplozivne naprave, dvije katoličke crkve su do temelja srušene, na više desetina sakralnih objekata, koji se vežu uz Katoličku crkvu, su bačene bombe, više desetine građana hrvatske nacionalnosti je bilo je prebijeno i većina, oko 40 000 Hrvata iz Vojvodine je, ne svojom voljom, trajno napustilo ovaj prostor. O ovim pojavama rijetko se govori, ne samo u srpskoj, nego i u hrvatskoj javnosti. Politika suočavanja sa prošlošću je politika koja počiva na negiranju da je zločina na teritoriju Srbije uopće i bilo, jer je to zvanična politika svih vlasti u Srbiji od devedesetih godina na ovamo – i ne samo kada su u pitanju Hrvati u Vojvodini,“ rekao je direktor Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov.
 
Stručna suradnica Vojvođanskog građanskog centra Ivana Andrić Penava koja se bavi poviješću srijemskih Hrvata i protjerivanjem Hrvata iz Vojvodine, a ujedno je na projektu i svjedokinja tih dešavanja bila je spona između svjedoka rata tijekom 90-tih godina koji danas žive u Hrvatskoj. Ivana Andrić Penava je rekla da joj nije bilo lako prisjetiti se stvari i događaja koji su joj promijenili život iz korjena: „Hrvati su u Vojvodini doživljavali prebijanja, prijetnje smrću, poticanje na selidbu i mnoge druge oblike nasilja. Među svjedocima su i ljudi koji su imali ključnu ulogu, koji su protjerane Hrvate iz Vojvodine dočekali u Hrvatskoj i pomogli im da se snađu u novoj životnoj situaciji i okolici. Oko 20 svjedoka je svjedočilo o tadašnjim događanjima o kojima se šuti  više od 20 godina, a mnogi od njih su otišli u Hrvatsku ili u inozemstvo. Veliki problem predstavljaju nestali i ubijeni civili o kojima nitko nije preuzeo odgovornost, nisu obeštećeni oni koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove; o tome se šuti i izbjegava govoriti, zlostavljani su doživljavali razne oblike nasilja samo zato što su Hrvati, kao i još je uvijek mali broj onih koji imaju hrabrosti podijeliti svoju osobnu tragediju. Svjedoci koji su govorili se nadaju se da će jednog dana ta nepravda biti ispravljena, ali ne osvetom, nego istinom, kako se ovakva dešavanja nikada više ne bi ponavljala“.
 
Više o priči
 
Na portalu „Neispričane priče“ (www.neispricaneprice.com) otvorena je sekcija „Nepodobni građani“ sa pričama o proterivanju hrvatskog stanovništva iz Vojvodine tijekom devedesetih godina. Tijekom projekta „Nepodobni građani“, koji je realizovao Vojvođanski građanski centar, skupljene su izjave građana koji su protjerani, članova njihovih obitelji, svjedoka samih događaja, aktivista civilnog društva u Srbiji i Hrvatskoj, kao i sudska i arhivska medijska građa iz tog vremena.Kao reakcija na događaje u Hrvatskoj, prije samog početka tamošnjih oružanih sukoba, dolazi do sustavnog zastrašivanja pripadnika nacionalnih manjina, prije svega Hrvata, u višenacionalnim sredinama Vojvodine. Ova pojava je bila posebno primjetna u Srijemu, koji svojom granicom prirodno naliježe na prostore Hrvatske. Za jedan od krucijalnih događaja se smatra javno čitanje popisa nepodobnih građana hrvatske nacionalnosti na stranačkom skupu koji je organizirala Srpska radikalna stranka, na čijem je čelu bio Vojislav Šešelj, 6. svibnja 1992. u selu Hrtkovci. Ubrzo nakon ovog događaja, stanovnici Hrtkovaca, ali i mnogih drugih srijemskih mjesta, počinju dobivati ​​anonimne poruke obojene prijetnjama, stvara se atmosfera straha i neizvjesnosti. Ubrzo ti činovi prelaze u otvorene aktove nasilja.
 
Poruka za ove ljude je bila jasna – Vi ste nepodobni građani, i mnogi se, uslijed takvih okolnosti, iseljavaju iz svojih domova i odlaze, pretežno u Hrvatsku. Zbog specifičnog nacionalističkog inženjeringa, Hrvati iz Vojvodine mijenjaju svoje kuće i stanove iz Vojvodine, za kuće i stanove Srba iz Hrvatske, i jedni i drugi tako mijenjajući demografsku sliku čitavog područja i utvrđujući nacionalne zabrane svojih društava. Prema rezultatima popisa, iz godina 1991. i 2002. broj stanovnika hrvatske nacionalnosti u Vojvodini je smanjen za 24 %, što govori o razmjerima ovih pojava. Raskinute su obiteljske, familijarne, prijateljske i poslovne veze, društveno tkivo i tkanje je nasilno promijenjeno, doprinoseći da nacionalno dobije primat nad građanskim što je ovu i slične priče ostavilo nepoznatom iako podaci o njima postoje. Vojvođanski građanski centar i Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata pozivaju sve koji mogu doprinijeti da ispričamo ovu priču.
 
Neispričane priče kao svoj osnovni cilj imaju dekonstrukciju zaborava i očuvanje sjećanja na bitne događaje iz bliske prošlosti u kolektivnoj memoriji stanovništva kao jedan od osnovih preduvjeta neponavljanja. Svojevrstan edukacijski alat koji predstavlja sama platforma najveću vrijednost nosi u različitosti dokumenata koje nudi i mogućnosti njene baze da se iznova obnavlja, širi i upotpunjuje. Duboko vjerujemo da program Neispričane priče, projekti koji se trenutno realiziraju unutar njega, ali i oni koji nas očekuju u narednom razdoblju doprinose izgradnji odgovorne kulture sjećanja. Vojvođanski građanski centar poziva sve koji mogu doprinijeti da ispričamo ovu priču. Ukoliko znate u svojoj okolini nekoga tko je bio zastrašivan i morao pobjeći ili je bio svjedok ovih događaja, ako posjedujete neki medijski članak ili bilo koji oblik zapisa o ovoj temi, kontaktirajte ih!
Vojvođanski građanski centar Telefon: +381 21 523.173
e-pošta: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.">'+addy_text24928+'<\/a>'; //--> Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
 

Ivan Stipić, Hrvatske novine

Naši dorati

 
 
Baćo, slušaj što ti djed kaže,
sunčan je i miran zimski dan,
uzmi litru vina sa one stelaže,
nisi više dijete, izađi u selo van.
http://vinkovci.com.hr/images/uploads/vijesti/20422/na-zupanjskom-hipodromu-odrzana-konjogojska-manifestacija-oj-dorati.jpg
U štali su odmorni naši dorati,
u one nove saonice ih upregni,
već znaš, izritati ćeš ih morati,
samo kajaše drži, čvrsto stegni.
 
Kroz šor idite mirno, polako,
neka praporci najtiše zvone,
i sve do kraja sela samo tako,
nek' te vide sve ženskinje one.
 
Do Šeja ih pusti da se izjure,
u Nikince kod naših navrati,
kroz Platičevo neka se šepure,
preko Derine pustare se vrati.
 
Ao, djede, mora da si bećar bio,
kad znaš tako šta je želja moja,
još od prošle zime sam je krio,
al' ne može se kriti sorta tvoja.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Nemamo nikakvu, a kamoli useljeničku politiku

 
 
Predsjednica Hrvatske gospođa Kolinda Grabar Kitarović već je u više navrata istaknula demografski razvoj i obnovu kao jedan od prioriteta nacionalnog dnevnog reda. U Fokusu, u tiskanom izdanju, a kasnije i na portalu Hrvatskog fokusa, u više navrata, više autora, godinama je pratilo i nastojalo svratiti pozornost odgovornih institucija, vlade i javnosti o potrebi demografske obnove i razvoja bez kojih nema izgleda ni gospodarski  razvitak  ni očuvanja hrvatskog karaktera hrvatske države.
http://cache.boston.com/universal/site_graphics/blogs/bigpicture/africa_01_23/a04_16975333.jpg
Za demografski razvitak Hrvatske Hrvatska treba izraditi svoju useljeničku politiku jer sama pronatalitetna politika ne može postići ostvariti željeni demografski razvitak. Bez hrvatske useljeničke politike koja vodi računa o interesima nacije, njezinim mogućnostima, i odgovornosti za useljenike, za njihova prava, njihove potrebe i za njihovu integraciju u hrvatsku naciju, Hrvatskoj će se događati useljenička politika koju nameće netko drugih u ime svojih interesa. Hrvatska danas nema svoju useljeničku politiku. Ima tek migracijsku politiku koju neredovito Hrvatskom saboru predlaže Ministarstvo unutarnjih poslova od kojeg se ne može očekivati kreiranje hrvatske usljeničke politike. MUP ima dobru volju ali to je posao za multidisciplinarni tim stručnjaka iz više ministarstava i institucija. Temeljitim njemačkim stručnjacima za izradu useljeničke politike, uzelo je  četiri godine za dovršenje tog posla a i nakon toga s teškom mukom je ta politika progurana kroz njemački parlament. Apsurdno je to što je Hrvatska imala bolju useljeničku politiku 1991. i 1995. nego danas. Ta politika bila je artikulirana u Ustavu, zakonima i institucijama.
 
Od nekdašnjeg Ministarstva useljeništva spalo se na Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske koji je utemeljen na Strategiji odnose RH premaa Hrvatima  izvan Republike Hrvatske, na Zakonu o odnosima Republike Hrvatske prema  Hrvatima  izvan Republike Hrvatske i saborski Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Uzalud su bila sva upozorenja na štetnost ukidanja saborskog Odbora za useljeništvo. Uzalud se pokušavalo barem sačuvati Upravu za useljeništvo iseljeništvo i hrvatske manjine unutar Ministarstva vanjskih i europskih poslova jer bi ta uprava koristila infrastrukturu tog ministarstva, manje bi koštala od izoliranog državnog ureda koji osim toga košta daleko više od uprave unutar ministarstva.
 
Bivša Kukuriku koalicija u oporbi, žestoko se protivila usvajanju Zakona o odnosima RH s Hrvatima izvan RH. Zastupnice SDP-a: Tanja Vrbat, Tatjana Šimac Bonačić i Ingrid Antičević Marinović  jasno su vidjele i istaknule da taj zakon nema obvezujuće odredbe i da je to tek lijepa razlednica želja i pozdrava hrvatskim iseljenicima. Međutim, kad je ta ista koalicija osvojila vlast, za čudo neinformiranim, i navedene zastupnice digoše ruke za ustrojavanje Državnog ureda za Hrvate izvan RH i u njemu Ureda dobrodošlice kojeg su posebno ismijavale.
 
Još dok je na vlasti bila HDZ-ova koalicija, Kukuriku koalicija je uspjela preko svojih službenika u izvršnoj vlasti, pred kraj mandata vlade Jadranke Kosor, progurati izmjene nekih zakona koje su na štetu dijelova hrvatskog naroda u iseljeništvu i susjednim zemljama (Izmjene i dopune Zakona o hrvatskom državljanstvu, Zakon o strancima, Zakon o prebivalištu i boravištu), a ucjenom i izmjene Ustava. Da reduciranje broja zastupnika 11. izborne jedinice nije tražio nitko iz EU-a jer to i nije bio uvjet za primitak Hrvatske u EU, naknadno je priznao Arsen Bauk (SDP) ali i Jadranka Kosor, bivša predsjednica HDZ-ove vlade nakon ostavke Ive Sanadera.
 
Kad je osvojila vlast, Kukuriku koalicija je nastavila usvajati zakone kojima je biračko tijelo hrvatskog naroda izvan RH učinila potpuno zanemarivim. Broj zastupnika 11. izborne jedinice sveden je na tri nemoćna zastupnika. Toga je bilo svjesno i biračko tijelo 11. izborne jedinice te je u BiH na zadnjim izborima za zastupnika u Hrvatskom saboru glasovalo tek nešto više od 17 tisuća a u SAD-u tek tisuću birača. Zakonom o registru birača dodatno je otežano sudjelovanje u izborima hrvatskim državljanima koji žive trajno ili privremeno izvan RH. Za oduzimanje osobnih iskaznica mnogih su čuli a mnogi su to teško osjetili i na svojim leđima.
 
Saborski odbor za Hrvate izvan RH skoro u potpunosti je paraliziran. Njemu na čelu je HDZ-ov zastupnik Ivan Šuker ali vladajuća koalicija ima većinu u tom odboru pa taj odbor nije podnio ni jedan amandman na vladine prijedloge zakona. Šuker je tek podnio amandman kojim je htio spriječiti oporezivanje mirovina rezidenata koji su svoje mirovine zaradili u inozemstvu. Očekivano vladajuća koalicija je  taj amandman odbila.
http://www.europarl.europa.eu/webnp/webdav/site/myjahiasite/users/jribot/public/JPM%20Migrations/F1083-5141%20Autocollant%2015x6-ENsmall.JPG
Državni ured za Hrvate izvan RH funkcionira kako funkcionira. Ima više osoblja i troši više novaca nego bivše Ministarstvo useljeništva ali očito bolje funkcionirati ne može jer je utemeljen na zakonu koji nema obvezujuće odredbe. Tako se npr. u tom zakonu kaže da će se ubrzati primitak u hrvatsko državljanstvo pripadnika hrvatskog naroda u iseljeništvu i susjednim zemljama. Lako je provjeriti da tomu nije tako ako upitate bilo koga koji dolazi iz iseljeništva ili koji je zahtjev za hrvatsko državljanstvo podnio u BiH ili negdje drugdje izvan RH. Hrvatu koji je htio podnijeti zahtjev na jednom hrvatskom konzulatu u Australiji, tamošnji konzularni službenici nisu imali vremena objasniti što se točno traži nego su mu dali dvije stranice teksta u kojima se svašta nabraja. Savjetovano mu je da zahtjev podnese u Hrvatskoj kad ponovo bude išao na godišnji odmor u Hrvatsku.
 
U Zagrebu je pokušao podnijeti zahtjev u MUP-u pa kad mu to nije uspjelo, obratio se Uredu dobrodošlice Državnog ureda za Hrvate izvan RH. Službenica mu je rekla da mu pomoći ne može. A imao je dokumente o ocu i majci u čijim rodnim listovima piše da su Hrvati. Vjenčao se u crkvi Hrvatske katoličke misije, igra u hrvatskom nogometnom klubu. Poznaje i tečno govori hrvatskim jezikom. Nije međutim donio iz BiH uvjerenje o nekažnjavanju jer je  smatrao da je nepotrebno budući da je iz BiH preko logora u Austriji s roditeljima iselio prije navršenih 10 godina života. U rodinom listu sada u nekim županijama u BiH ne upisuju narodnost nego samo državljanstvo. Kad je primijetio da su mu otac i majka Hrvati i upitao službenicu što bi on mogao biti ako su mu oba roditelja Hrvati, službenica mu je rekla da on može biti što hoće. Nije uzela u obzir njegovu potpisanu izjavu da je pripadnik Hrvatskog naroda.
 
Na zastupničko pitanje Ilije Filipovića, zastupnika HDZ-a, izabranog na HDZ-ovoj listi 11. izborne jedinice, tko će i kada uskladiti zakone za Zakonom o odnosima RH s Hrvatima izvan RH, Zoran Milanović je odgovorio da će to učiniti Državni ured za Hrvate izvan RH. Nije mi poznato je li Državni ured predložio usklađivanje nekih zakona sa Zakonom o odnosima RH s Hrvatima izvan RH. Činjenica je da zakoni nisu usklađeni i da Državni ured za Hrvate izvan RH ne može drukčije funkcionirati i da ostavlja dojam bankomata za stipendije studentima, udrugama i ustanovama koje se natječu ne bi li izvukli nešto novaca za svoje potrebe.
 
Ovih dana čitamo u novinama o broju imigranata koje Hrvatska mora primiti. Velikodušni tuđim novcem, neki pišu da primiti 1000 i više imigranata, nije veliki trošak jer nisu pročitali odredbe Zakona o strancima i Zakona o azilu, o pravu na spajanje obitelji, pravu na školovanje, rad, zdravstvenu zaštitu itd. Prije više godina, najavljeno je smjestiti imigrante i u Tovarnik i u Trilj. Jesu li ta mjesta prikladna za smještajimigranata, nitko izgleda nije pitao. Zašto za smještaj imigranata ne bi bila prikladnija neka druga mjesta u kojima bi se imigranti lakše integrirali nego u malim sredinama poput Trilja i Tovarnika?
 
Hrvatskoj se useljeništvo događa. Druge odgovornije zemlje za sebe i za useljenike vode računa u svim čimbenicima pa i potrebi razmještaja stanovništva te bodovnim sustavom biraju sebi prilagodljivije imigrante. Bude li se Hrvatskoj i dalje događalo iseljavanje i useljavanje bez artikulirane useljeničke politike,u Hrvatskoj će se dogoditi puzajuća zamjena stanovništva. Lovci na glave i trgovci ljudima odvest će mnoge Hrvate iz Hrvatske u zemlje iz kojih više nema povratka. Kad Hrvati, koji sada iseljavaju, budu uspjeli dobiti kredite koje će otplaćivati 25 do 30 godina, bit će prikovani za zemlju primateljicu tim kreditima i drugim obvezama. A kad se budu vratili nakon desetaka godina, kako nedavno u jednoj TV emisiji reče dr. Anđelko Akrap, poznati hrvatski demograf, naći će neke druge ljude u svom zavičaju. Tko god bude sudjelovao u izradi hrvatske useljeničke politike, s korišću će pročitati što se u Hrvatskoj do sada u Hrvatskoj događalo u svezi s useljeničkom politikom.
 
Vrijedan dokument kojeg je Hrvatski državni sabor usvojio jest Nacionalni program demografskog razvika napravljen još 1995. Ne bi bilo zgoreg pročitati ni Prijedlog useljeničkog zakona kojeg je nacrt izradilo bivše Ministarstvo useljeništva po uzoru na židovski zakon povratka (Law of Return). A vrijedilo bi pročitati i slovenski zakon za Slovence izvan Slovenije i srbijanski Zakon za Srbe u dijaspori i regionu pa i mađarski zakon jer sva tri zakona imaju daleko bolje i artikuliranije odredbe u korist pripadnika dotičnih naroda koji žive izvan granica dotičnih zemalja. Dok npr. naš Ured dobrodošlice ne priznaje pripadnost hrvatskom narodu potomku iz braka Hrvata i Hrvatice, francuski zakon smatra Francuzom osobu kojoj je samo jedan od roditelja Francuz. Francuski zakon bitno razlikuje prava osobe rođene izvan Francuske od roditelja Francuza (= Francuz) od osobe rođene izvan francuske od roditelja stranaca (= stranac)

Prema članku 18 civilnog kodeksa Republike Francuske (RF), »dijete čiji je  barem jedan od roditelj Francuz jest također Francuz«
»Est français l'enfant dont l'un des parents au moins est français«.
»Toutefois, si un seul des parents est français, l'enfant qui n'est pas né en France a la faculté de répudier la qualité de Français dans les six mois précédant sa majorité et dans les douze mois la suivant. Cette faculté se perd si le parent étranger ou apatride acquiert la nationalité française durant la minorité de l'enfant«.
Svaka osoba rođena izvan Francuske (neovisno o tome ima li ili nema drugog državljanstva) može automatski steći francusko državljanstvo ako je u stanju dokazati:
- da je jedan od roditelja Francuz
- da barem jedan od roditelja je imao pravo na državljanstvo temeljem istog članka zakona = djed ili baka su bili FrancuziTo znaci da francuski zakon privlači ljude rođene u inozemstvu od roditelja Francuza i njih asimilira sve dok se ne odreknu državljanstva. Usporedba sa Francuskom je jako zanimljiva jer je bivši francuski predsjednik Nicholas Sarkozy (koji ima mađarsko podrijetlo i koji ima pravo na mađarsko državljanstvo), povodom službenog posjeta izjavio pred mađarskim parlamentom (u rujnu 2007.) kako »Francuska razumije poseban način na koji Mađari u Mađarskoj gledaju na Mađare izvan Mađarske a koji su nedavno donijeli zakon kojim mađarsko državljanstvo daju pripadnicima mađarskog naroda u Rumunjskoj, Slovačkoj i drugim zemljama.« Novi mađarski ustav priznaje manjine ali ih smatra dijelom mađarske nacije.
 
Hrvatska gospodarska komora je o useljeničkoj politici u funkciji gospodarstva izvrsno organizirala međunarodnu konferenciju. Zaključci te konferencije, uvjeren sam, i dan danas vrijede.
 

Branko Barbić

Više članaka ...

  1. NAŠ STARI HRAST
  2. Nikad više

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Utorak, 12/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1101 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević