Get Adobe Flash player
Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

Siguran sam da nije ni retka napisao o pobijenoj osječkoj djeci od strane...

Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

U Istri i ostatku Hrvatske vladajući i dalje brane jugokomunističke...

Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

KPJ je bila islamska država u Hrvatskoj     Možda...

Mamac za naivne i neobaviještene

Mamac za naivne i neobaviještene

Kako čovjek bez karaktera može biti "Predsjednik s...

HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

Zastupnike bi trebalo zatvoriti u sabornicu i da 24 sata gledaju film...

  • Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

    Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 15:49
  • Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

    Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:38
  • Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

    Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:30
  • Mamac za naivne i neobaviještene

    Mamac za naivne i neobaviještene

    srijeda, 06. studenoga 2019. 08:14
  • HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

    HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:27

Od prognanog Hrvata od Banja Luke tražilo se čak 19 različitih dokumenata da bi mu se odobrio stalni boravak

 
 
U Hrvatskom saboru na čelu Odbora za useljeništvo bio je dr. Zdravko Sančević, čovjek širokih vidika i bogatog iskustva. Njegovom zaslugom Odbor za useljeništvo izmijenio je više zakona kojima se olakšava useljavanje i integracija useljenika. Da njega nije bilo najveći broj prognanika i izbjeglica s Kosova iz Vojvodine i BiH danas ne bi živio u Hrvatskoj nego u nekoj od prekomorskih zemalja. Pojedini su naime birokrati opstruirali primjenu Zakona o hrvatskom državljanstvu te su odbijali rješavati zahtjeve supružnika nehrvatske narodnosti čime su, uz pomoć nekih međunarodnih organizacija (IOM, Raphaelswerke, ICMC…), iz Hrvatske iselili veliki broj u Hrvatsku doseljenih i izbjeglih hrvatskih obitelji koje su birokrati nazvali „mješovitim brakovima“.[1]
http://www.sense-agency.com/upload/public/photo/Zdravko-Sancevic2805.jpg
Zdravko Sančević
 
Razumijevanje za te obitelji pokazali su u to vrijeme ministar MUP-a Ivan Penić i njegov pomoćnik Miljenko Bukovac, koji je vrstan pravnik, spašavao useljenike od birokratske torture. (Od supruga prognanih Hrvata od Banja Luke tražilo se čak 19 različitih dokumenata da bi im se odobrilo stalni boravak.) U to vrijeme, preko hrvatskih konzulata, supruge iseljenika s hrvatskih etničkih područja, mogle su dobiti stalni boravak i državljanstvo i prije povratka u Hrvatsku što je povratak tim obiteljima jako olakšavalo. I tada je bilo  opstrukcije primjene Zakona o hrvatskom državljanstvu. Jedan od načelnika jednostavno je odbijao otvoriti kutije zahtjeva koje su stizali iz Sarajeva i Bihaća pa je te zahtjeve počeo rješavati tek kad mu je dr. Sančević zaprijetio gubitkom radnog mjesta.
 
Odbor za useljeništvo tada je doista bio odbor koji je u svojem djelokrugu imao sve useljenike a ne samo iseljenike hrvatskog etničkog podrijetla. U to vrijeme i iz crkvenih krugova  (mons. Đuro Kokša npr.) favorizirali su naseljavanje demografski pustih krajeva Hrvatima s Kosova ali i Albancima katolicima jer je njihova integracija brža nego drugih useljenika nekršćanskog podrijetla. S dolaskom SDP-ove koalicijske vlade godine 2000. iz temelja se promijenila hrvatska useljenička politika. Odbor za useljeništvo u Hrvatskom državnom saboru dodijeljen je novoj oporbi (HDZ-u) a rezultat toga je skoro potpuna impotentnost tog odbora. Šime Lučin, tadašnji ministar unutarnjih poslova, svojim dopisom Anti Đapiću, predsjedniku Odbora za predstavke i pritužbe, Odboru za useljeništvo odriče pravo razmatranja predstavki useljenika drži da bi sve tek predstavke na rješavanje trebalo uputiti Odboru za predstavke i pritužbena na čijem je čelu bio Anto Đapić. Odbor za useljeništvo se je u svome djelokrugu bio ograničio samo na useljenike pripadnike hrvatskog naroda iako djelokrug Odbora u Poslovniku hrvatskog sabora nije bio izmijenjen. Iz podataka MUP-a i novinskih članaka vidjelo se da se useljavanje stranaca nastavlja, a prema nekim podatcima u nekim gradovima, broj stranaca se popeo na 18 posto stanovnika grada.
 
Na zahtjeve predsjednika Odbora Milana Kovača, nekoć ministra u Vladi za BiH, da se Odboru dostave nacrti Zakona o strancima i Zakona o državljanstvu čija je izmjena najavljena, iz MUP-a je stigao odgovor da traženih nacrta još nema i da će biti dostavljeni Odboru kad budu gotovi. Odboru nacrti tih zakona nikada nisu dostavljeni niti je Odboru omogućeno sudjelovanje u izradi tih zakona kao je to odbor tražio. Uslijedili su pokušaji da se u ime Europske konvencije o državljanstvu i navodnih zahtjeva Europskoga vijeća iz Zakona o hrvatskom državljanstvu izbace članci 11., 16. i 30. na temelju kojih hrvatsko državljanstvo stječu pripadnici hrvatskog naroda.[2]
 
U medijima je počela žestoka kampanja protiv davanja hrvatskog državljanstva Hrvatima koji ne žive u granicama Republike Hrvatske u ime Europske konvencije o državljanstvu i borbe protiv diskriminacije.[3] Kako je Zakon o hrvatskom državljanstvu u potpunosti usklađen s Ustavom Republike Hrvatske i svojim odredbama prevodi ustavnu obvezu iz članka 10. Ustava o posebnoj brizi za Hrvate u BiH i u iseljeništvu, pokušaji izmjene tog zakona na štetu hrvatskog naroda su odbačeni. Zbog krivog tumačenja Europske konvencije o državljanstvu, na koju su se pozivali zagovaratelji izmjene Zakona o državljanstvu, ta Konvencija je dva puta skinuta s dnevnog reda sjednice Hrvatskog sabora. Europska konvencija naime zabranjuje diskriminaciju među državljanima a državljanstvo pripadnici matičnog naroda i stranci stječu po različitim osnovama. To se može vidjeti u zakonima članica Europske unije koje su ratificirale Europsku konvenciju o državljanstvu.[4] Netko ili nije znao definiciju diskriminacije ili je svjesno pojam diskriminacije krivo tumačio.[5]

 

Zakon o hrvatskom državljanstvu, po uzoru na zakone o državljanstvu članica Europske unije a u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom o državljanstvu članica Europske,  u svoje odredbe unosi  ius soli et sanguinis te pripadnike hrvatskog naroda prima temeljem više odredbi tog zakona. U Pravilniku o ostvarivanju prava na naknadu za učenje hrvatskog jezika i stipendiranje iseljenika, useljenika i pripadnika hrvatske nacionalne manjine, definirani su pojmovi pripadnika hrvatskog naroda iseljenika, useljenika i pripadnika hrvatske manjine i čime svoju pripadnost navedene kategorije stipendista dokazuju.[6]

 

Kad zagovaratelji izmjena Zakona o hrvatskom državljanstvu nisu uspjeli iz tog zakona izbaciti članke 11., 16. i 30., novim tumačenjima i primjenom tog zakona te Zakonom o strancima uspijevaju provoditi opstrukcija primjene Zakona o hrvatskom državljanstvu. Zakon o strancima po hijerarhiji stavlja se iznad Zakona o državljanstvu i odredbi  Ustava o pripadnicima hrvatskog naroda u  BiH, iseljeništvu i susjednim zemljama te ustavne odredbe o posebnoj brizi za obitelj.
 Do usvajanja Zakona o strancima vrijedio je Zakon o zapošljavanju stranaca kojim se Hrvata u Hrvatskoj nije smatralo strancem kad se radi o kretanju i zapošljavanju.
http://www.hrt.hr/arhiv/98/05/29/29.jpg
Ivan Penić
 
Amandmane Odbora za useljeništvo  da se takva odredba ubaci u Zakon o strancima, saborska većina dvaput je odbila i kad je predsjednikom Odbora za usljeništvo bio Milan Kovač a i kasnije, kad je predsjednicom Odbora bila Zdenka Babić Petrićević i kad se HDZ već bio vratio na vlast. Bolje sreće nije bio ni prijedlog Ivana Bagarića, predsjednika Odbora za Hrvate izvan RH čiji je prijedlog podupro Hrvatski svjetski kongres.  Hrvatskom svjetskom kongresu je odgovoreno: „Dakle, složenost postupaka utvrđivanja tko se smatra pripadnikom hrvatskog naroda koju smo Vam iznijeli, znatno bi otežala primjenu odredbi Zakona o strancima.“
 
Zaključak Odboraza useljeništvo kojim se tražilo da Prijedlog zakona o strancima ide u treće čitanje, tadanja saborska većina nije htjela uzeti u obzir iako je Odbor za useljeništvo o Prijedlogu zakona o strancima raspravljao kao matično radno tijelo. Protiv usvajanja tog i takvog zakona izjasnili su se čak  i članovi Odbora iz  HSLS-a i HSS-a koji su tada bili članovi vladajuće koalicije SDP,HSS,HSLS, HNS.[7] Novim tumačenjem Zakona o hrvatskom državljanstvu, koje se zadržalo i tijekom vladajuće koalicije HDZ, HSS,SDSS i dr. jako se otežava povratak iseljenika i Gastarbeitera čije su supruge nehrvatske narodnosti i odraslih potomaka iz „miješanih brakova“.[8] Sada se od bračnog druga nehrvatske narodnosti traži da doseli trajno u Hrvatsku i tada mora proći cijelu mukotrpnu proceduru: privremenog boravka, produženog boravka, trajnog nastanjenja, državljanstva. Do ostvarivanja statusa trajno nastanjenog stranca, valja živjeti u Hrvatskoj pet godina.
 
Bilješke:
 
[1] Neke međunarodne organizacije ubrzano su u prekooceanske zemlje iseljavale „miješane brakove“ a takvih je bilo najviše s područja Zapadne Bosne i iz Banja Luke. Iseljavale su i druge koji su dolazili u ICMC tvrdeći da ne mogu dobiti hrvatsko državljanstvo.  Javljali su se i oni koji su tvrdili da nisu dobili hrvatsko državljanstvo iako su ga imali ali uskoro zahvaljujući tadanjim dužnosnicima MUP-a prijevare su bile otkrivene i spriječeno je masovnije preseljavanje.

 

[2] Promemorija Žarka Katića pomoćnika ministra MUP-a zastupnici Ivani Sučec Trakošćanec, predsjednici Podoodbora za hrvatske manjine u Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.
 
[3] Ne će više Hercegovici za mjesec dana dobiti državljanstvo i slični naslovi bili su na naslovnicama dnevnih listova kojima se slala poruka da će izmjenom Zakona o hrvatskom državljanstvu biti ukinute odredbe na temelju kojih Hrvati s boravištem izvan RH mogu dobiti hrvatsko državljanstvo.

 

[4] Francuski zakon bitno razlikuje prava osobe rođene izvan Francuske od roditelja Francuza (= Francuz) od osobe rođene izvan Francuske od roditelja stranaca (= stranac). Prema članku 18. civilnog kodeksa Republike Francuske (RF), »dijete čiji je  barem jedan od roditelj Francuz jest također Francuz „
http://glasbrotnja.net/wp-content/uploads/2014/02/milan-kovac.jpg
Milan Kovač
 
"Est français l'enfant dont l'un des parents au moins est français".
"Toutefois, si un seul des parents est français, l'enfant qui n'est pas né en France a la faculté de répudier la qualité de Français dans les six mois précédant sa majorité et dans les douze mois la suivant. Cette faculté se perd si le parent étranger ou apatride acquiert la nationalité française durant la minorité de l'enfant".
Svaka osoba rođena izvan Francuske (neovisno o tome ima li ili nema drugog državljanstva) može automatski steći francusko državljanstvo ako je u stanju dokazati:
- da je jedan od roditelja Francuz
- da barem jedan od roditelja je imao pravo na državljanstvo temeljem istog članka zakona = djed ili baka su bili Francuzi To znaci da francuski zakon privlači ljude rođene u inozemstvu od roditelja Francuza i njih asimilira sve dok se ne odreknu državljanstva. Usporedba sa Francuskom je jakozanimljiva jer je francuski je predsjednik Nicolas Sarkozy (koji ima mađarsko podrijetlo i koji ima pravo na mađarsko državljanstvo), povodom službenog posjeta izjavio pred mađarskim parlamentom (u rujnu 2007.) kako »Francuska razumije poseban način na koji Mađari u Mađarskoj gledaju na Mađare izvan Mađarske a koji su nedavno donijeli zakon kojim mađarsko državljanstvo daju pripadnicima mađarskog naroda u Rumunjskoj, Slovačkoj i drugim zemljama. Novi mađarski ustav priznaje manjine ali ih smatra dijelom mađarske nacije.«
Talijanski zakon o državljanstvu se temelji na načelu podrijetla prema kojem se Talijanom smatra potomak rođen od oca Talijana ili majke Talijanke („La cittadinanza italiana si basa sul principio della discendenza per il quale è italiano fliglio nato da padre italiana e/o da madre italiana.“).
Grundgesetz
Artikel 116
[Begriff "Deutscher"; Wiedereinbürgerung von Verfolgten]
(1) Deutscher im Sinne dieses Grundgesetzes ist vorbehaltlich anderweitiger gesetzlicher Regelung, wer die deutsche Staatsangehörigkeit besitzt oder als Flüchtling oder Vertriebener deutscher Volkszugehörigkeit oder als dessen Ehegatte oder Abkömmling in dem Gebiete des Deutschen Reiches nach dem Stande vom 31. Dezember 1937 Aufnahme gefunden hat.
 
[5] Diskriminacija je različito tretiranje, bez razumnog opravdanja, osoba u bitno sličnoj situaciji.
 
[6] Pravilnik o ostvarivanju prava na naknadu za učenje hrvatskog jezika i stipendiranje iseljenika, useljenika i pripadnika hrvatske nacionalne manjine, NN br. 148/2002
Članak 1.
Ovim Pravilnikom utvrđuju se prava iseljenika, useljenika i pripadnika hrvatske nacionalne manjine na naknadu za učenje hrvatskog jezika te ostvarivanje prava učenika i studenata na stipendiranje.
Iseljenici, useljenici i pripadnici hrvatske nacionalne manjine (u daljnjem tekstu korisnici) ostvaruju prava utvrđena ovim Pravilnikom putem natječaja koji se objavljuje u Republici Hrvatskoj jednom godišnje.
Članak 2.
U smislu ovog Pravilnika:
1. Iseljenik je pripadnik hrvatskog naroda koji je rođen u inozemstvu i koji ima prebivalište u inozemstvu, ili koji je rođen u Republici Hrvatskoj a iselio se je s namjerom da trajno živi u inozemstvu i ima prebivalište u inozemstvu.
2. Useljenik je pripadnik hrvatskog naroda koji je rođen u inozemstvu ili Republici Hrvatskoj i ima prebivalište u inozemstvu, a koji se useljava s namjerom da stalno živi u Republici Hrvatskoj.
Kao dokaz o pripadnosti hrvatskom narodu osoba iz stavka 1. i 2. ovog članka može se prihvatiti odgovarajuća javna isprava u kojoj su se oni osobno ili jedan od roditelja tako izjašnjavali. U slučaju da nisu u mogućnosti pribaviti takvu ispravu, pripadnost hrvatskom narodu može se priznati potomcima hrvatskih iseljenika, ukoliko takvo njihovo opredjeljenje proizlazi iz drugih poznatih činjenica.
3. Nacionalna manjina općenito, pa tako i hrvatska nacionalna manjina, označava skupinu koja je brojčano manja od ostatka stanovništva neke države, čiji pripadnici kao državljani te države imaju etničke, vjerske ili jezične crte različite od onih ostatka stanovništva te žele sačuvati svoju kulturu, tradiciju, vjeru ili jezik.
 
[7] „Zbog mnogih pitanja koja nameće Konačni prijedlog zakona o strancima i zbog toga što predloženi zakon zadire u Zakon o državljanstvu, Odbor je zaključio da se na slijedećoj sjednici Odbora temeljito raspravi Konačni prijedlog zakona o strancima i Zakonu o državljanstvu a da prethodno članovi Odbora pribave mišljenje svojih klubova. Na taj način se želi pomoći MUP-u u primjeni Zakona o državljanstvu i Zakona o strancima”, Zapisnik 26. sjednice Odbora za useljeništvo održane 23. siječnja 2003. godine.
 
[8] Zakon o hrvatskom državljanstvu je vrlo liberalan i realističan i ne daje povoda novim tumačenjima tog zakona. ZHD želi olakšati i potaknuti na povratak iseljenika u Hrvatsku ili na obnavljanje njihovih veza s Hrvatskom, ne samo iseljenika iz Republike Hrvatske koji su etnički „čistokrvni“ Hrvati nego svih onih koji su iselili iz Hrvatske i svih koji su s hrvatskim iseljenicima vezani ženidbenim i krvnim vezama bez obzira na njihovu nacionalnost, vjeru, rasu, kulturu, jezik i ostalo. Državljanstvo shvaća kao pravnu vezu između neke osobe i neke države, jednako kao i Europska konvencija o državljanstvu te državljanstvo ne označava etničko podrijetlo osobe. U putovnici, domovnici i osobnoj karti, nema oznake etničke pripadnosti a nje nema ni na osobnoj karti za strance. Autori  Zakona o hrvatskom državljanstvu, dobro znaju da pripadnost hrvatskom narodu  ne znači nužno biti Hrvat „1/1“ od stoljeća sedmog, katolik, grkokatolik, rimokatolik, musliman… govoriti hrvatski, imati stalni boravak u Republici Hrvatskoj itd. Zakon o hrvatskom državljanstvu temelji se na tisućljetnoj hrvatskoj tradiciji prihvaćanja svih pridošlica koje su došle u Hrvatsku kao svoju novu domovinu i postale dijelom hrvatske nacije. Stoga je bez prisile kroz stoljeća Hrvatska uspješno integrirala pridošlice različite vjerske, etničke, kulturne i ine pripadnosti a za uzvrat su mnogi od njih dali nemjerljiv doprinos razvoju Hrvatske na svim poljima.
 

Branko Barbić

Raditi na ostvarenju hrvatskoga nacionalnog interesa

 
 
U narednom periodu nas očekuju lokalni i pokrajinski izbori.  Hrvatska zajednica treba da pokaže da različiti pogledi na rješavanje ostvarivanja prava ne smije biti zapreka da počnu razgovori za formiranje hrvatske izborne liste, da se napraviti izborni program i pokuša formirati hrvatsku izbornu listu. Prostor za zajedničko djelovanje i ostvarivanja interesa zasigurno postoji, samo treba prevladati osobne animozitete, raditi zajednički na onome što je hrvatski nacionalni interes a to je da ostvarimo što veći broj zastupnika u općinskim, gradskim i pokrajinskoj skupštini.
http://www.subotica.info/system/files/styles/watermarked/private/content/standard/2014/09/05/111290/Image00007.jpg?itok=gJkffE4a
Zlatko Ifković
 
Formiranje zajedničke hrvatske liste, na koju bi bile uključene stranke, institucije i udruge koje okupljaju hrvatski narod, preduvjet je za bolji izborni rezultat što znači i veću zastupljenost i veći koalicioni potencijal. Srazmjerno jačini, veličini stranke ili udruge bi bio i određen broj mjesta na listi. Na ovakav način objedinjene stranke, udruge i ostale institucije s hrvatskom nacionalnom odrednicom treba da zajednički istupaju i u razgovorima pri formiranju poslijeizbornih koalicija. Pored toga time bi se poslala poruka da pripadnicima hrvatske zajednice da mogu zajednički  zastupati hrvatske nacionalne interese. Poslali bi i poruku i političkim protivnicima, a naročito onima koji na razne načine slabe i razjedinjuju hrvatsku zajednicu u Srbiji da nisu uspjeli.
 

Zlatko Ifković, predsjednik Hrvatske nezavisne liste, Hrvatske novine

Misa na Antunovo na hrvatskom i mađarskom jeziku

 
 
Katolička župa Svetog Antuna u Nikincima uprkos teškim vremenima ratnih devedesetih i iseljenja većeg broja katoličkog stanovništva sa ovih prostora, uspjela je održati i sačuvati svoju povjest, kulturu i običaje.To jasano pokazuje proslava svetog Antuna u Nikincima, kada se u velikom broju okupe štovatelji ovog sveca kako s ovih prostora tako i iz Republike Hrvatske i diljem svijeta. A tako je bilo i ove godine. Blagdan Svetog Antuna proslavjen je misnim slavljem iza istoimene crkve a na ostatcima stare porušene tokom drugog svijetskog rata, gde su se tog dana služile čak četiri mise.
Osim na hrvatskom, misa je služena i na mađarskom jeziku, jer u ovom srijemskom selu pored Srba i Hrvata, živi i odredjeni dio Mađara koji svi skupa štuju svetog Antuna. Misno slavlje predvodio je velečasni Marko Lončar župnik u Srijemskim Karlovcima. S obzirom da su Nikinci jedina župa u Vojvodini čija crkva nosi ime svetog Antuna, stoljećima su na taj dan u Nikince dolazili hodočasnici pješice i uz procesiju s križem iz svih okolnih sela, a sada automobilima i autobusima. Danas se taj broj nešto smanjio, ali je ipak i ove godine bilo u znatnom broju, podsećajući na stare dane. Proslava ove svetkovine je veoma značajna, a drago mi je što se okupio i veliki broj hodočasnika iz Republike Hrvatske, kao i znatan broj pravoslavnih vjernika. To je znak sjedinjavanja svih katolika koji smo ostali u Srijemu, pogotovo zato što smo jedina župa u Vojvodini koja ima crkvu posvijećenu svetom Antunu. Župljani veoma štuju svetog Antuna i zavjetuju mu se. Već duže vrijeme govorimo da bi ovdije trebalo postojati svetište, kako bi se u još većem broju okupljali vijernici i hodočasnici, istaknuo je vlč. Ivica Živković župnik u Nikincima i Hrtovcima.
 

Mirko Paulić, http://hnl.org.rs/

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Srijeda, 13/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1642 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević