Get Adobe Flash player
Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Krešo Beljak žaluje zbog malo Udbinih likvidacija...

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Plenković je pokušao promijeniti narod i HDZ i zato gubi...

Koga li smo mi to izabrali!?

Koga li smo mi to izabrali!?

Milanović: "Moji su preci Srbe branili od ustaškog...

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Protuzakonito i diktatorsko izbacivanje ljudi iz...

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Lepa Brena i SDSS napunili Arenu...

  • Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:56
  • Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:51
  • Koga li smo mi to izabrali!?

    Koga li smo mi to izabrali!?

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:45
  • Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    srijeda, 15. siječnja 2020. 09:58
  • Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:41

Igor Kolman: Mi ćemo sa zadovoljstvom podržati ovaj zakon

 
 
Počinjemo s objavljivanjem fonograma saborske rasprave od 15. studenoga 2013. koja je jako važna u sagledavanju niza problema s povratkom iseljenih Hrvata, njihove djece, unučadi, ali i sve većim brojem azilanata iz cijeloga svijeta koji su već počeli u sve više osvajati sve pustiju Hrvatsku.
 
22.    Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o azilu, s konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, PZE br. 505 od 15. studenoga 2013.
 
Predlagateljica zakona je Vlada Republike Hrvatske.
U skladu sa člankom 204. Poslovnika Hrvatskog sabora hitni postupak objedinjuje prvo i drugo čitanje.
Amandmani se mogu podnositi do kraja rasprave u skladu s člankom 197. Poslovnika.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo i Odbor za unutarnju politiku.
Izvješća ovih radnih tijela primili ste na sjednici.
Želi li predstavnik predlagateljice dodatno obrazložiti prijedlog? Da.
Zamjenik ministra unutrašnjih poslova poštovani Evelin Tonković. Izvolite poštovani Tonkoviću.
http://www.radio-varazdin.hr/cms/upload/slike/1947129195527642_tonkovi%C4%87%20evelin.jpg
Evelin Tonković
 
EVELIN TONKOVIĆ:
Hvala predsjedniče.
Poštovane saborske zastupnice, saborski zastupnici.
Područje azila u Republici Hrvatskoj uređeno je Zakonom o azilu koji se primjenjuje od 1. siječnja 2008. godine radi obveze da se do 21. 12. 2013. godine provede usklađivanje sa Direktivom 2011/95 EU Europski parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. godine o uvjetima koji moraju biti ispunjeni da bi se nekom moglo odobriti međunarodna zaštita za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te za sadržaj odobrene zaštite pristupilo se izmjenama i dopunama Zakona o azilu.
S tim u vezi je s konačnim prijedlogom propisano da se Zakon o azilu odnosi na državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva do sada na sve države, odnosno i države i EU. Proširena je definicija članova obitelji i na osobe koje su u trajnoj vezi koja se može dokazati zajedničkim boravkom na istoj adresi u trajanju od najmanje 3 godine te ako je razvidna namjera daljnjeg zajedničkog života praktički istospolne zajednice.
Dodatno je uređen pojam djela proganjanja te se proširuje pojam određene društvene skupine na način da se prilikom utvrđivanja pripadnosti određenoj društvenoj skupini osim značajki vezano uz spol mora uzet u obzir i rodni identitet. Također propisano je izdavanje putne isprave za strance pod supsidijarnom zaštitom.
Nadalje, izvršeno je dodatno usklađivanje sa Direktivom Vijeća 2005/85 EZ od 1. prosinca 2005. o minimalnim uvjetima koji moraju biti ispunjeni u postupku odlučivanja o zahtjevu za azil u državama članicama na način da je regulirano postupanje s tražiteljem azila za kojeg je izdan europski uhidbeni nalog ili za kojeg je donesena odluka o izručenju ili predaji. Postupak povodom podnošenja ponovljenog zahtjeva za azil nakon što je odluka o odbijanju zahtjeva za azil postala izvršna, odnosno postupak kada je za razmatranje zahtjeva za azil utvrđena odgovornost druge države članice.
U svrhu utvrđivanja članica odgovornih za razmatranje zahtjeva za azil, tzv. dublinskog postupka Republika Hrvatska je od 1. srpnja 2013. godine započela provedbu uredbi Vijeća EZ br. 2725/2000 o osnivanju sustava EURODAC za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu provedbu Dublinske konvencije i Uredbe Vijeća br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizma za utvrđivanje država članica odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljani treće zemlje podnosi u jednoj od država članica.
Iako su navedene uredbe direktno primjenjive nacionalno zakonodavstvo je radi lakše i bolje provedbe potrebno urediti određena pitanja kao što je mogućnost razmjene podataka o tražiteljima azila s državama članicama, prava i obveze stranaca koje je potrebno transferirati u odgovornu državu članicu, postupak sa strancima tražiteljima azila koji odbiju dati otiske prstiju ili za koje je iz medicinski ili drugih razloga nije moguće uzeti otiske prstiju.
Vrstu odluke u slučaju odgovornosti druge države članice, odbacivanje zahtjeva, postupak osiguravanja provedbe transfera u državu članicu, propisivanje određenih obveza ili kao krajnje ograničenje kretanja te izdavanje putnog lista strancu kojeg je potrebno transferirati u odgovornu članicu državu. Za provedbu ovog zakona nije potrebno osigurat dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.
Sukladno članku 206. Poslovnika Hrvatskog sabora predlaže se donošenje ovog zakona po hitnom postupku s obzirom da postoji obveza usklađivanja sa direktivom Europskog parlamenta 2001/95 EU i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjeta za supsidijarnu zaštitu te za sadržaj odobrene zaštite.
Hvala.
 
PREDSJEDNIK:
Hvala i vama poštovani zamjeniče ministra.
Da li izvjestitelji radnih tijela Hrvatskog sabora žele iznijeti izvješća? Ne.
Otvaram raspravu.
U raspravu krećemo po klubovima zastupnika u Hrvatskom saboru.
Na redu je klub Hrvatske narodne stranke i poštovani zastupnik Igor Kolman.
 
IGOR KOLMAN:
Zahvaljujem gospodine predsjedniče Hrvatskog sabora, kolegice i kolege, zastupnice i zastupnici, uvaženi zamjeniče ministra sa kolegicom.
Rekli su mi kolege nemoj opet zakuhati, pa ću probati biti kratak i koncizan. Dakle, kao što je zamjenik ministra već i rekao radi se o zakonu koji zapravo usklađuje naš zakon sa direktivama Europskog parlamenta i Vijeća i osigurava provedbu nekoliko uredbi EU. Međutim, ono što želim naglasiti je da nam se čini da ovaj prijedlog zakona i s ovim prijedlogom zakona zaista razgovaramo i izglasavamo jedan bolji zakon na ovu temu, jasniji, temeljitiji u nekim svojim odredbama prilagođeniji vremenu u kojem živimo i u tom smislu odmah ću to naravno reći. Mi ćemo ga podržati i sa zadovoljstvom ćemo ga podržati.
Jedna od stvari koje nam se čine važne i dobre u ovom zakonu je da one jasnije definiraju razne kategorije osoba koje se iz raznih razloga koji su također u zakonu navedeni bolje nego što je to do sada bilo mogu naći u poziciji bilo tražitelja azila, bilo stranca, bilo izbjeglice, bilo stranca po …/Govornik se ne razumije./… Dakle, sve one kategorije koje se u ovom zakonu spominju.
Tu bih posebno istaknuo da u nekim svojim odredbama ovaj zakon kad govori recimo o grupama, o karakteristikama pojedinaca ili grupa pojedinaca koje mogu biti tražitelji azila i zapravo analizira razloge iz kojih ljudi mogu biti tražitelji azila ovaj zakon pokazuje jednu meni se čini vrlo pohvalnu širinu u percipiranju ljudi, njihovih prava, njihovih sloboda s jedne strane i onda s druge strane naravno u kontekstu ovoga mogućnosti da ta prava i slobode budu ozbiljno narušena i da se ljudi nađu u situaciji tražitelja azila.
I ta širina koju ovaj zakon predviđa i skupine koje on spominje i situacije koje on ističe kao moguće razloge da ljudi budu ugroženi su nešto što nije tipično niti za naše zakonodavstvo, niti na žalost za našu državu. Ali obećao sam da ne ću zakuhati, pa idem dalje.
Ono što je također važno je da se azil ili supsidijarna zaštita s jedne strane ne mogu ni na koji način ni u kojoj situaciji biti jači od činjenice da osoba o kojoj se radi predstavlja opasnost bilo za našu nacionalnu sigurnost, bilo za pravi poredak Republike Hrvatske, bilo da se ogriješila ili da predstavlja opasnost ili za odredbe međunarodnog prava pogotovo u situacijama rata, sukoba. To je isto nešto što dakle treba imati na umu i što mi se čini da je važno istaknuti.
http://i.ytimg.com/vi/tfSeYnhdTuY/hqdefault.jpg
Igor Kolman
 
Dakle, s jedne strane naravno tražitelj azila sa svim njihovim mogućnostima i pravima, ali s druge strane i dalje naše zakonodavstvo, naša nacionalna sigurnost ostaju prvi i na neki način osnovni kriterij kad procjenjujemo uopće situacije u kojima se ljudi nalaze.
Zakon također dodatno precizira i način na koji se podnose zahtjevi za azil. To je isto važan trenutak tog zakona, jer se često događa da u situacijama traženja azila da se radi o ljudima koji su na međunarodnim ili nekim drugim tjeralicama, u nekim sudskim postupcima za kojima se vrši potraga i tako da je ovo preciznije definiranje, procedura je također korak naprijed u ovom Zakonu u odnosu na dosadašnje stanje.
Ono što nam se čini posebno važno i posebno dobro je da se dodatno regulira i razna prava koja tražitelji azila imaju. Radi se recimo o pravu na besplatnu pravnu pomoć, o pravu na rad, o pravu na zdravstvenu zaštitu, o pravu na obrazovanje i priznavanje kvalifikacija. To je također važno. Dakle, ono čak uključuje i priznavanje kvalifikacija odnosno način kako donekle utvrditi kvalifikacije sa kojima osoba raspolaže ako i ne postoji ikakva dokumentacija koja bi te kvalifikacije mogla potvrditi. A na žalost ljudi koji traže azil najčešće nisu tu zbog hobija, nego su tu zato jer su iz raznih teških situacija morali otići i tražiti azil u drugoj zemlji i često im je teško dokumentacijom dokazivati stvari kao što su na primjer škole koje su završili ili kvalifikacije kojima raspolažu.
Vezano uz obrazovanje također treba istaknuti da je predviđeno da tražitelji azila sudjeluju u programu učenja jezika, povijesti i kulture Republike Hrvatske. To je apsolutno važna stvar. Važno je da svi ljudi koji dolaze u Republiku Hrvatsku imaju pravo, imaju mogućnost, ali iskreno rečeno imaju i određenu obavezu da se upoznaju sa našim jezikom, našom poviješću i našom kulturom. Tu treba naglasiti da po ovom zakonu program učenja jezika povijesti i kulture donosi ministar obrazovanja. U tom smislu treba naravno držati oko na tome da se taj program što prije i donese.
Što se tiče same situacije sa azilom i tražiteljima azila u Republici Hrvatskoj sada kada smo ušli u EU o tome je bilo, vidio sam u izvješću odbora, bilo je rasprave i na odboru i naravno da nam postoji realna opasnost da se poveća u srednjem i duljem razdoblju, da se poveća pritisak na Republiku Hrvatsku što se tiče tražitelja azila. To će naravno ovisiti o političkim, na žalost i drugim uvjetima i situacijama u našem užem i širem političkom okruženju.
Međutim, u svakom slučaju na to treba biti spreman. Zato je važno da sustav koji se time bavi i svi ljudi koji u tom sustavu rade su u stanju s jedne strane postupati brzo, efikasno, racionalno, utemeljeno na nekim kriterijima i pravilima. Ali s druge strane i zato je ovaj, vratit ću se na one stvari koje sam na početku rekao. Zato je dobro da ovaj zakon precizno popisuje i definira razne situacije u kojima se ljudi mogu naći. Važno je da bez obzira što smo racionalni, brzi i efikasni da zadržimo mogućnost empatije, suosjećanja i humanosti sa teškim i užasnim situacijama u kojima se ljudi često nađu zbog kojih se često onda i nađu u situaciji da su tražitelji azila.
To se ne odnosi samo na ljude koji će biti direktno uključeni u sustav, to se nažalost odnosi i na sve nas. I mi ćemo kad je u pitanju ova tema kao nažalost i u mnogim drugim temama morati poraditi više i na osvješćivanju javnosti. Mi ne možemo biti zemlja i ne bismo smjeli biti zemlja i ne bismo smjeli biti društvo koje recimo kad se razgovara o izgradnji smještajnih jedinica za tražitelje azila da se onda lokalna zajednica ili lokalno stanovništvo buni kao da se radi o nekakvim problematičnim, opasnim, zaraznim ne znam kakvim ljudima. Dakle, to je također nešto na čemu moramo poraditi, gdje moramo također razvijati našu humanost i našu empatiju i našu sposobnost da razumijemo druge ljude i da budemo društvo koje razumije druge ljude i koje je u stanju drugim ljudima pomoći koliko god je to u našoj moći.
I u širem smislu, i s time ću završiti, ova pitanja azila i azilanata i svega onoga što se od nas očekuje i razumijevanja koje se od nas očekuje naravno otvara i pitanje općenito migracija i imigracija koje su pred nama. U srednjem i dužem roku mi ćemo imati dva paralelna problema u RH, jedno je nažalost u jednoj mjeri odljev mozgova, odljev onih najobrazovanijih, onih sa najboljim vještinama koji će otići privučeni boljim uvjetima ili boljim plaćama, ali ne samo plaćama nego uvjetima rada, napredovanja i života u neke druge zemlje, a s druge strane vjerojatno će jedan dio ljudi iz naše najviše šire i uže regije osjetiti potrebu i da dođe u Hrvatsku.
Jesmo li mi spremni kako kod tražitelja azila, azilanata, tako i kod imigranata jesmo li mi spremni prihvaćati sve veći broj ljudi drugih vjera, pa čak i drugih boja kože? To je pitanje. I ovaj zakon u svakom slučaju je dobar korak na tom putu. Ja naravno neću dati svoj odgovor na to pitanje jesmo li spremni, ali vi vjerojatno možete misliti što ja mislim o tome koliko je zemlja u kojoj se razbijaju ploče na drugom pismu i u kojoj se u Ustav uvodi nejednakost koliko je spremna prihvatiti kako azilante tako i imigrante. Ali obećao sam da neću opet zakuhati.
Kolegice i kolege hvala vam na pažnji. Ponavljam, mi ćemo sa zadovoljstvom podržati ovaj zakon, to je korak u dobrom smjeru, ali ovakvi zakoni su upravo važni zbog toga da ih ne uzmemo samo kao nešto što odradimo tu u 17,45 reda radi nego da zaista i to bude način na koji i našu politiku i naše sustave koji se bave ljudima, a i sve nas zapravo učinimo jednim korakom boljima, humanijima, ljudskijima ako hoćete.
Hvala vam puno.
 
PREDSJEDNIK:
Hvala i vama.
 
(Nastavak slijedi)
 

Priredio: Zrinko Horvat

Hrvatsko domoljublje sedmero braće i sestara Grbavac

 
 
Ovih dana pojavila se knjiga braće Grbavac iz hercegovačkoga sela Graba kod Ljubuškog pod nazivom "Život na tri kontinenta - Sa srcem zavičaja". To je monografija o sedmorici braće i dvjema sestrama Grbavac iz Graba kod Ljubuškog. Knjigu su ove godine izdali Ivan Slobodan Grbavac i izdavačka kuća Grab - Canberra - Los Angeles. Knjiga je povećeg formata, ima 535 stranica. Na naslovnoj stranci nalazi se i odgovarajuća skupna fotografija ove divne hercegovačke braće i sestara hercegovačkih Grabovčana kao i na sedmoj stranici njihovih roditelja, oca Petra i majke Anice Grbavac koji su stalno ponavljali "Vratit će se naša dica na staro hrvatsko ognjište u Grab u Malu Dobrilovaču i sagradit će kuću na dva boja!". Samo su bili jednim dijelom u pravu. Braća Grbavci obnovili su svoju kuću na dva boja i vraćali su se u nju da zajednički proslave svoj korijen u svome pradjedovskome Grabu.
http://ljubuski.net/sites/default/files/styles/clanak/public/slike/ivan_slobodan_grbavac_knjiga_001.jpg?itok=4GvYOGrJ
Slavilo se i radovalo u svome roditeljskom domu ali bez roditelja koji se preselili u hrvatsku vječnost. Ali njihov povratak se odužio za njihove roditelje, jer nije bilo slobode a oni su morali tijekom jugovladavine bježati i napuštati svoju domovinu ilegalno kao većina Hrvata a posebice Hercegovaca. I život ih je raznio svijetom od Australije do Amerike. Ali bratska ljubav je bila jača od svih razdaljina i stalno ih je povezivala. Među njima se posebno ističe svojim hrvatskim domoljubljem jedan od njih, a to je Ivan Slobodan koji se našao u dalekoj Australiji u gradu Canberri i koji je sigurno najzaslužniji za ovo veliko autobiografsko djelo puno hrvatskog izvornog domoljublja. Čitati ovo djelo je pravo zadovoljstvo jer je puno povijesnih zbivanja kroz dugo razdoblje borbe za slobodu hrvatskoga naroda u svojoj domovini Hrvatskoj. Ova izuzetna hrvatska domoljubna knjiga u vidu biografije obitelji iz Graba prepuna je događanja među Hrvatima hrvatske dijaspore po cijelom svijetu. Tu su stotine slika, pisama i sadržaja od istaknutih osoba s kojima je gospodin Ivan Grbavac kontaktirao i surađivao kroz cijelo doba borbe za slobodu hrvatskog naroda u domovini hrvatskoj RH i BiH, na povijesnim prostorima povijesne Kraljevine Hrvatske koju su nam pređi ostavili u baštinu.
 
Gospodin Ivan Grbavac je dugo bio aktivni član Hrvatske republikanske stranke koja je bila vrlo djelotvorna u cijeloj emigraciji sa dr. Ivom Korskym na čelu. On je poznati hrvatski domoljubni Židov. Samo koliko je pisama od istaknutih Hrvata hrvatske emigracije stizalo gospodinu Ivanu Grbavcu sa svih strana. Koliko je objavljeno brojnih popisa hrvatskih darovatelja u ovoj tako vrijednoj knjizi i za povjesničare ove hrvatske dijaspore. Zahvaleći gospodinu Ivanu Grbavcu i njemu sličnima Hrvati Australije su bili najdjelotvorniji za vrijeme jugokomunističke tvorevine a posebice u vrijeme Domovinskog rata kao i kroz cijelo poratno vrijeme sve do najnovijih dana kada ovaj neumorni Hrvat neprestano sakuplja od Hrvata Australije tolike pomoći potrebitim Hrvatima u domovini. Zanimljivo je saznati kako je u kući ovoga hrvatskog domoljuba Ivana Slobodana Grbavca dogovoreno i otvaranje prve hrvatske ambasade u Canberri što je izazvalo tolike reakcije jugotitoističkoga režima.
 
Vjera u pobjedu slobodne Hrvatske nikada nije prestajala u ovom divnom sinu Hrvatske, skupa sa njegovom sada veće pokojnom suprugom Ljubicom koja mu je bila velika podrška ne samo kao supruga nego i kao politička djelatnica. Zato svim Hrvatima koje zanima povijest domoljubne borbe za slobodnu nam Hrvatsku savjetujemo neka potraže ovu knjigu putem interneta i vide kolika je ljubav za Hrvatsku. Gospodin Ivan Grbavac zaslužuje najveće priznanje domovinske Hrvatske, jer nema mnogo sličnih domoljuba koji su se više zauzimali i zauzimaju za svoj narod. Neka Hrvati Australije čuvaju svoju hrvatsku oazu Australije koja će moći živjeti s tolikim Hrvatima kojih ima blizu pola milijuna s australskim potomcima i neka se povezuju sa svojom domovinom Hrvatskom, koju toliko i tako silno vole. Hvala Ivanu Grbavcu kao i svim njegovim suradnicima Hrvatima.
 

Mate Ćavar

Pismo iz tuđine

       
 
        Draga moja nono!
        Ja san završija treći razred. Imam sve same jedinice. To ti je
        ki u nas kada ti učitelj na kraju školske godine upiše u svidodžbu
        sve same petice.
        Ćaća mi je za nagradu kupija balun da se mogu igrat s dicon.
        Al' ovdi ti nema ni dvorišta, ni livade pa se mater juti kada po kući
        bacan balun i razbijen ponistru na kužini. Meni bi bilo milije da
        mi je ćaća da šolde pa da sam odem u grad i kupim onu veliku
        knjigu što je moj učitelj, Herr Lehrer, zove Atlas i kaže da su u njeg  
        upisane sve države na svitu, čak i naša Rvacka.
        Tija bi vidit i izmirit koliko ima od Stuttgarta do našeg mista pa da
        znam kako ću i kad do tebe doć.
        Uh, zaboravija san da ti još nisi naučila pisat i čitat, ali se ne siki-
        raj. Čim dođem, ja ću te naučit pa te više nikad kuma Manda ne će
        moć privarit kad u nje kupuješ spizu..
http://cdn1.spiegel.de/images/image-835980-panoV9free-xvbo.jpg
        Znaš, nono, ovdi u gradu dica puno šoldi imadu pa mi se rugaju
        da sa ja "šmucige auslender" ("Shmutzige Ausländer"=prljavi stra-
        nac)i da nemam ni dobro odilo, ni bicikl – ki oni.
        Ma nije to ništa. Moj prijatelj Hans me tiši da su to samo prazne
        riči. Ma kako ja mogu bit šmucig, kad se svako jutro umivam,
        makar i ne bilo tople vode, a mater me počešlja pa san vaik čist
        i šesan?!  Ćaća mi očisti i pljuvačkom uglanca moje postole pa se
        sjaje ki sunce. Na svu sriću još nije vidija da san malko zadera
        rukav od jakete, kada san se niki dan potuka s jednim našim
        auslenderom iz Splita.
       
        On je meni tumačio da i Njemci znaju rvacki pisat, jer na jednoj
        kući piše :APOTHEKE. A ja san ga uvirio da je ono h višak, a ne
        triba ni ono e na kraju, jer se u rvackom piše :APOTEKA ili digod
        i LJEKARNA. On je mislija da je pametiniji od mene pa sam ga
        malko počeša po glavi, a on meni razdera rukav od jakete.
        Draga moja nono, ne juti se na me, jer će mater to zakrpit pa će
        jaketa bit ki nova.
        Znaš, nono moja, vidija san niki dan jednu ženu na ulici.
        Vodila je na špagi šesnog pasa, a kada se on da prostiš, uneredio,
        ona je malom lopaticom pokupila sva pasja govna, umotala ih u
        srebrni papir i stavila u svoju lipu tašnu.
        Nisan moga virovat svojim očima. Ajme meni, što će smrdit kad
        ju opet otvori! Kod nas se govna bacaju u zahod ili u pojatu šjor
        Ante, a ne u gospodske tašne! Možda ona, jadna, i ne zna da zbog
        tih govana ne meremo uć ni u EU, a kamoli izić iz nje, kako san
        niki dan čuja od Hansa.
        Tija san joj to reć i ispsovat, ali me mater povuče za rukav (umalo
        nije opet puka) i šapnu mi na uvo:"Šuti, dite. Ne reci šporke riči!"
        Ja san mater posluša, ali nisan razumija,kako to riči mogu bit
        šporke? Znaš li ti to, nono?Zar more naša rvacka rič bit šporka a
        niko ju, taman i da oće, ne mere ušporkat ka ja na priliku svoje
        ruke, kad jedem kruv s pekmezom od šljiva!?
        E,draga nono, da smim , reka bi ja onoj gospođi da je ona šmucig
        ki naša prasica kad se u blatu valja.I da bi tribala naučit štogod i
        od nas auslendera iz Rvacke!
       
        Ni mi đava da mira pa san materi, kad me niki dan počela karat
        što san opsova Boga i pritila mi da ću doć u pakao, ako to opet
        učinim, jer nije pristojno govorit šporke riči, reka:"Ti me vaik učiš
        da govorim rvacki, a ja san opsova na rvackom, a ne na njema-
        čkom . Pa zar i rvacka rič nmođe bit šporka?"
        Mater je nato zacmizdrila i kazala da rvacke riči nisu šporke, ali
        da su šporke misli koje nekoga vriđaju. Da san moga, namah bi 
        bija uteka od njenih suza i doša k tebi, moja none. A zaželija san
        se tvojih fritula pa čak i one jezičave kume Mande kojoj san, kad
        smo ono nas dvoje išli u spizu, ukra jednu bananu. Ona me nije
        vidila, ali san ja ovdi naučija da se ne smi krast ni od svojih naj-
        rođenijih, a kamoli od tuđih.
        Kuma Manda mi je često, dok san još bija mali, davala bombona
        a dikad i čokolade pa sada mislin da bi i nju rado vidija.
        Ali ne radi čokolade, već bi ju molija da mi oprosti što san joj
        ukra onu smrdljivu bananu, a bila je već napola trula pa je nisan
        moga pojist.
        Ćaća mi je priča da su i ove godine u nas još u veljači procvitali
        bajami, da će bit lipo vrime pa ćemo se moć kupat u moru.
        Ima i u Njemačkoj more, ali je daleko. I ledeno je pa se ne mere
        u njem kupat. Mi nismo navikli na na ledenu vodu pa bi se prila-
        dili.
        Moj prijatelj Hans (on je proša sa samim dvicama) me pita, oćemo
        li i njega povest sobon u Rvacku. Povalio se da  je već naučio
        i neke rvacke riči pa će se moć razumit i igrat s našon dicom.
        A kad je ćaća to čuja, sav se smekša i raznježija pa, sritan što
        i mali Hans zna koju rvacku rič, reče mu:"Komm, mein Sönchen,    
        sag etwas auf kroatisch!" ("Dođi, sinko, reci nešto na hrvatskom.")
        A moj Hans, čim je to čuja, ka iz topa razdera se:"Zivila Rvacka!"
        Ćaća ga smista zagrli i poljubi u čelo- kako mene nikad nije, pa
        čak ni kad mi je Herr Lehrer (gospodin učitelj) napisa povalnicu
        za pristojno  ponašanje.
        Ipak, ja, dobra moja nono, sada virujen da naša domaća rvacka
        rič ne mere bit šporka pa čak i ako ju izgovori moj prijatelj Hans
        koji je prošle nedilje na utakmici Njemačka-Srbija dobija batina
        kada je vika:"Rvacka! Rvacka!"
        Misliš li i ti tako, draga nono?
        Voli te tvoj unuk Zvone
 
Objašnjenja:
 
šporke riči=prljave riječi
šmucig (njem. Schmutzig)= prljav
spiza=hrana
šesan=zgodan
Ausländer=stranac
 

Malkica Dugeč, Stuttgart, 2010.

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Srijeda, 22/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1118 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević